Da, iznenađujuće normalno naručivanje i čekanje na termin. Rekla sam već, kao da sam upala u neku drugu zonu, priču. Od vremena naručivanja do termina čekala sam cca 3 tjedna, a za operaciju sam molila i umolila sestru da nazovemo odmah broj za dobivanje termina dok sam u Zg (daju ti broj i kažu da zoveš kad dođeš doma i naručiš se) jer dok bih se vratila u Pulu i sjela na telefon s jurnjavom od života i maleckim od dvije godine koji je u fazi da jednostavno ne da, vrišti, otima se i želi razgovarati na telefon kadgod zazvoni ili ga netko uzme i nazvala, ne bih ga dobila još tri mjeseca. Uglavnom, neuro-sestra je nazvala termin-sestru i ova je rekla da imamo prijem 2. 8. Daklem, mjesec i tri dana čekanja. S time da mi je mama prilično loše ali ne i hitno mislim s obzirom na tjelesnu spremu, od trećeg mjeseca je jako puno nepokretna a malo pokretna tako da će možda/vjerojatno morati na rehabilitaciju iako to valjda nije praksa nakon METRx-a.
Ljudi u bijelom definitivno ima, ima i nade, šanse, ali dosad sam ih, u mom mladom životu, dugo morala tražiti da bih ih nalazila. Ne događa se to slučajno, premalo ih je, malo, zato takve valjda toliko dugo i često spominjemo. Ali tako je i u drugim branšama. Nisam imala iskustva ni s kim od starijih liječnika, recimo od 50g. starosti pa naviše, doista razgovarati, dobiti pojašnjenje, da se ne dotaknem ginekologa, pedijatara, ajme... Znam da su nakrcani, razumijem to. Iako zapravo mislim da to nema veze s godinama ni s odrastanjem u nekom sistemu, naprosto ili jesi ili nisi prijemčiv, empatičan, susretljiv, otvoren prema drugom čovjeku... Nekako mi se činilo zapravo da se njima samima teško nositi s mojom otvorenošću i da je tu problem. I tako vam se dogodi da kad nakon dvije-tri neuspješne terapije antibioticima, upitate pedijatricu može li se djetetu konačno napraviti bris grla da se vidi koja je beštija unutra, dobijete protupitanje: "Što ste vi po zanimanju?" Kao, pametujem previše.
Tema: METRx (Posjeta: 11917 )
