Cilj stranica i foruma

[bojan]

Da ne pricamo u temi o Traumi o opcenitim stvarima. Razlog zbog kojeg sam pokrenuo stranicu je da ljudi mogu sto lakse doci do informacija i da se razmjene informacije i iskustva. Od strane strucnih ljudi nema interesa za sudjelovanjem pa uglavnom mi "neuki" raspravljamo i govorimo misljenja. To po meni nije lose i jedni druge ucimo ali treba postojati granica i nitko se ne bi smio postavljati kao autoritet.

Druga stvar koju zelim reci je da izvan Zagreba ima jako puno ljudi koji imaju probleme s kraljeznicom i ti ljudi vrlo cesto po meni nemaju adekvatnu lijecnicku pomoc. Jednostavno iz razloga sto medicinski djelatinici izvan Zagreba nemaju pristup edukaciji kao ni opremi. Tu pricam o svim medicinskim djelatnostima vezanim uz kraljeznicu (krirugija, terapije,...). Non stop pricamo o Vingradskoj, Traumi i slicno. Kako je tek onda u manjm mjestima tj. regionalnim centrima. Po meni svatko tko uspije doci do ovog foruma prije operacije i kod prvih problema ima dobru sansu da moze napraviti dobru odluku. Svatko odlucuje sam za sebe. Hoce li na operaciju, kod bioenergeticara, na akupunkturu i slicno. Puno je lakse kad postoji izbor. Mene osobno ne zanima sto je netko odlucio. Svatko ima pravo na misljenje i svatko snosi posljedice vlastite odluke sam.

[fireman]

Potpuno se slažem sa tobom Bojane. Najpozitivnija i najhumanija bit ove stranice i pogotovo ovog foruma je prava informacija novim kičmoboljcima. Bez nje mnogi bi donijeli neke druge i krive odluke, pogotovo mi koji nismo iz Zagreba. I ja sam došao do ove stranice i postao član ovog foruma u svojoj muci sa svojim problemima. Toliko dobrih informacija sam pokupio ovdje i donio dobru odluku. Sada i kada su ti problemi iza mene ne prođe dan da ne kliknem mišem na kraljeznica.com i pogledam šta ima novoga. Pozdrav svima!

[bojan]

postao član ovog foruma u svojoj muci sa svojim problemima. Toliko dobrih informacija sam pokupio ovdje i donio dobru odluku. Sada i kada su ti problemi iza mene ne prođe dan da ne kliknem mišem na kraljeznica.com i pogledam šta ima novoga. Pozdrav svima!

To sto i dalje dodjes na forum mislim da je velika stvar. Kao i svi drugi koji su rijesili probleme, a i dalje dolaze na forum. Da samo jednoj osobi pomognes u donosenju odluke kroz savjet ili informacijama kako si se ponasao u slicnoj situaciji je jako velika stvar. Smatram da pricamo o zivotnim stvarima. Na engleskom bi se reklo "life changing decisions". To je jedini razlog zasto sam pokrenuo stranicu. Znam da sam napravio jako puno iako mnogi to ne razumiju i uzimaju za gotovo. I onda kad mi netko pocne pricati o muljanju na forumu totalno poludim. Od svih medicinara u Hrvatskoj nasle su se dvije osobe koje su spremne odvojiti svoje vrijeme. Sramota. Znam da se o tome vec pisalo i Kokolina je lijepo opisala njene motive, a ovo pisem prvenstveno zbog filozofije oko Traume i postova kako se na forumu pokusava progurati jedno misljenje.  Isto tako dok god na forumu ima manje od 5 lijecnika mislim da si mozemo dozvoliti da se igramo lijecnika sa savjetima i razmisljanjima. U razumnim granicama naravno.

[luna]

Meni je samo žao što nisam forum našla prije operacije(koblacije).Vjerovatno bi tad  se odlučila na osnovu ponuda. A ne da u strahu od klasične bukvalno pobjegnem na prvu koja nije te vrste..

[Joško]

Od svih medicinara u Hrvatskoj nasle su se dvije osobe koje su spremne odvojiti svoje vrijeme. Sramota. Znam da se o tome vec pisalo i Kokolina je lijepo opisala njene motive, a ovo pisem prvenstveno zbog filozofije oko Traume i postova kako se na forumu pokusava progurati jedno misljenje.  Isto tako dok god na forumu ima manje od 5 lijecnika mislim da si mozemo dozvoliti da se igramo lijecnika sa savjetima i razmisljanjima. U razumnim granicama naravno.

Prava je šteta da nemamo više stručnjaka na forumu, onih koji problem tretiraju konzervativnim metodama i onih koji operiraju (raznim metodama).
Vjerujem da neki povremeno i čitaju forum, i ne znam zašto im se teško uključiti u rad foruma, a zasigurno bi imali što reći.
Neki se tek sjete jednim postom prozvati motive sudjelovanja Kokoline i Neura, a da se ni jednim postom ne osvrnu na bilo koju temu.
Pitam se ko ima iskrenije motive, oni koji sudjeluju ili oni koji ne sudjeluju a prozivaju druge za sudjelovanje!
I zato Kokolini i Neuru svaka čast.

[alyna]

Meni su iskreno rečeno motivi Kokoline i Neura totalno nebitni s obzirom na to da su se jedini udostojili odvojiti vrijeme da odgovaraju na naša pitanja sa stručne strane.Za to je definitivno potrebno imati i ljudskosti i razumijevanja i volje i zato im od srca hvala.

[luna]

Slažem s etreba poštovati što su nesebični u svoji savjetima. Puno poštovanje.

[madagaskar]

Fireman baš mi je drago da je tvoja operacija dobro prošla i da je sve u redu, sjećam se da je bila dosta riskantna.

Luna i ja sam otkrila forum tek nakon neuspjele Koblacije i upravo zato sam se i registrirala, da napišem svoje iskustvo koje možda nekome pomogne.

Što se tiče Kokoline i Neura njima svaka čast, a oni napadi liječnika iz drugih bolnica su skroz nebulozni, pa ako naš Neuro radi MISS neće onda pričati o toploj vodi nego o onome što radi i o svom radu a ne tuđem.
Isto tako da neki liječnik dođe promovirati svoj rad i metodu meni bi to bilo sasvim logično i pohvalno a na nama samima je da odlučimo kome ćemo se dati u ruke, napadi na nekoga nisu nikada konstruktivni (osim ako se radi o lošem iskustvu pacijenta).

Niti su svi liječnici u Vinogradskoj dobri niti su svi u drugim bolnicama loši.
 

[lacroma]

Meni su iskreno rečeno motivi Kokoline i Neura totalno nebitni s obzirom na to da su se jedini udostojili odvojiti vrijeme da odgovaraju na naša pitanja sa stručne strane.Za to je definitivno potrebno imati i ljudskosti i razumijevanja i volje i zato im od srca hvala.

Ovo treba podcrtati i uvijek imati na umu.

Meni osobno smeta omalovažavanje struke jer ponekad ispadne da godine studija, specijalizacije i rada u struci vrijede jednako ili manje kao nečije (jedno) osobno iskustvo. No, to je stvar kućnog odgoja.

Naravno da svatko ima svoju priču, da nekome neka metoda pomogne...ali dok god  (na sreću) nemamo pristup statističkim podacima o vrstama i uspješnosti svih vrsta zahvata i terapija - neka nama našeg Foruma, a Kokolini i Neuru kapa do poda.

[kokolino]

Svima hvala na lijepim riječima. Trudit ću se i dalje, koliko mogu, pomoći svim križoboljcima na Forumu.

[Jopan]

Meni su iskreno rečeno motivi Kokoline i Neura totalno nebitni s obzirom na to da su se jedini udostojili odvojiti vrijeme da odgovaraju na naša pitanja sa stručne strane.Za to je definitivno potrebno imati i ljudskosti i razumijevanja i volje i zato im od srca hvala.

Ovo treba podcrtati i uvijek imati na umu.

Meni osobno smeta omalovažavanje struke jer ponekad ispadne da godine studija, specijalizacije i rada u struci vrijede jednako ili manje kao nečije (jedno) osobno iskustvo. No, to je stvar kućnog odgoja.

Naravno da svatko ima svoju priču, da nekome neka metoda pomogne...ali dok god  (na sreću) nemamo pristup statističkim podacima o vrstama i uspješnosti svih vrsta zahvata i terapija - neka nama našeg Foruma, a Kokolini i Neuru kapa do poda.

I ja sam isto zahvalan za sudjelovanje Kokoline i neura u radu foruma ali samo do te mjere što nam ukazuju na pravila današnje -zapadne medicine kojoj je finansijski interes (osobito farmacije) poduprt raznim lobijima ispred interesa nas pacijenata.  Često ono što su učili je teorija a praksa nešto sasvim dugo,

Ja kada nešto napišem to je i skup iskustava i drugih pacijenata sa kojima sam se susretao tokom svog puta ka izlječenju, vjerujte da mi je medicina pomogla samo utoliko da imam lakši novčanik, stvarne pomoći pa makar ona bila i samo moralna nisam doživio.

Najviše ljudi mogu sami sebi pomoći a sada je drugi problem sistem koji gazi ljude pa očekuju pomoć preko noći, odmah, da bi se mogli nastaviti boriti sa svojim drugim životnim i egzistecijalnim problemima.

Formalna naobrazba je isto nešto što je precijenjeno u današnjem društvu, neću nikada priznati liječniku opće prakse da poznaje bolesti kralježnice više od mene jer se on sa njima susretao samo uz put a ja živim, učim i susrećem se sa njima svakodnevno godinama.

[davor]

Jopane, hoćemo li naučiti kvotati skoro.....

Inače, kada se dotakneš formalne naobrazbe slažem se donekle sa tobom, ali se ne slažem sa ovim "precijenjeno" jer se odmah sjetim komisija i kolokvija i neprospavanih noći i gladovanja, stoga molim te malo budi oprezniji....ja danas zarađujem velike novce u odnosu na HR prosjek, ali znaš šta? Smatram da sam to i zaslužio taman ništa ne radio nego samo fejsao po cijele dane na poslu.....

[Jopan]

Evo ispravio sam kvotanje, bilo dole još teksta pa sam svoje slučajno ubacio.

Znaš, naobrazba se ne završava završetkom fakulteta, kada nekoga želim provocirati tko je završio više škole od mene kažem, pa nisam ja to vrjieme prespavao dok si ti nastavio školovanje, pohađao sam školu samo ne u klupi, da ne kažem na ulici i to je naobrazba jako bitna, (psihologija u praksi )

Šalu na stranu, probaj sa nekim liječnikom opće prakse ili čak fizijatrom (osim Kokoline ) porazgovarati o minimalno invazivnim zahvatima na kralježnici pa ćeš vidjeti koliko su "tanki". Tko ima volju, motiv, interese vrlo lako prestigne nekoga tko je učio o nečemu prije 10-20 godina a danas ga interesira samo kako primiti plaču a danas su većinom takvi liječnici koji rade u državnoj službi.
Ne omalavažavam nego sam se uvjerio da ih neke stvari ne zanimaju više nego li su nekada naučili , to je za današnje pojmove površno.
Svijetli primjer napretka je naš neuro koji je  daleko otišao u tome (usavršavanju),  sasvim druga je  priča što se meni ne sviđa sistem pa su njegove usluge rijetko kome dostupne ali to je danas tako.

Mislim da se i ti i danas usavršavaš u svojoj struci a zamisli svog nekog kolegu sa fakulteta koji se uhljebio u nekoj državnoj firmi, pa možda je čak i u politici, sigurno je danas miljama daleko iza tebe.

[bojan]

Zbog veceg broja registracija i vise poruka htio bi podsjetiti na ovu temu kako bi svi znali sto ocekivati na forumu i kako se ponasati. Forum sluzi za razmjenu misljenja i informacija. Stavit cu temu u u rubriku - obvezno procitati. Slobodno napisite ovdje vase misljenje.

[teoantun]

  Također moram naglasiti kako mi je drago da ovaj forum postoji!!! Žao mi je što sam ga našao tek tjedan dana prije odlaska u bolnicu u Split, na klasičan zahvat. Pročitao sam i tada sve o minimalno invazivnim metodama, osobito dr.Saftića, kome bih se rado prepustio u ruke da me liječi - pa ipak sam ostao pri svojoj odluci i otišao na klasičnu operaciju.
Zašto? Razloga je više, pogotovo onih o kojima se na ovom forumu premalo priča. Većina svih priča je Zagreb. I to Vinogradska, Rebro, Vertebralis, dr. Saftić.
Kao da svijet ne postoji izvan toga. Osim toga, premalo je pacijenata s pozitivnim iskustvima.
Ja sam to već pisao, no nije na odmet ponoviti: nisam imao novca za Vertebralis ni za dr. Saftića. Čak nisam mogao ni riješiti operaciju u KB Milosrdnice i povratak u Split na bezbolan način.
No, glavna stvar i najvažnija, u razgovoru s dr.Bulovićem u Splitu, povjerovao sam mu!!! Strašno je bitno povjerenje. A ja sam njemu vjerovao i ostao u tome do kraja. Nisam se prevario! Jedini razgovara s pacijentima, ima sam 50% više operacija nego svi ostali s odjela zajedno. Svi oni koje je operirao, a poznam ih nemaju tegoba. Sve sestre ga cijene i ostali kolege u bolnici.
Jednostavno kad bih ga vidio u bolnici, ulijevao bi mir. Radosno sam išao na operaciju, mimo protokola. Ja na nogama, a sestre s praznim krevetom za mnom. U sali sam samo čekao da ugledam operatera. Kratko me pogledao i taj mi je pogled pokazao još jednom njegovu sigurnost i mir. Tad sam se mogao anestezirati u dobroj vjeri. Čak sam se probudio odmah u sali, još dok su me okretali. I dok su me sestre imenom zvale i pitale jesam budan, ja sam ponavljao:"A gdje je moj doktor?" Eto, do kud ide povjerenje. Pomaže sto posto!
I bilo mi je dobro, nisam imao krvarenja, ustao odmah ujutro iz kreveta i hodao od tada stalno. Nije mi smetala anestezija, nisam bio uopće ošamućen, nisam imao ni mučninu. I nisam se držao pravila ni prije ni poslije opće anestezije, i jeo sam i pio i prije i poslije zahvata. Jer sam tako htio, jer sam tako vjerovao i tako je bilo. Sve ok.
Sestre su me dvorile, čak su mi i kavu kuhale. Dolazile su i pjevati sa mnom u sobu, sve sam ih u sedam dana upoznao i svi su u moju sobu dolazili.
Iako su uvjeti na splitskoj neurokirurgiji najgori u cijeloj bolnici, i odjel je najzapušteniji, meni je bilo lijepo!
Zbog osoblja.
To je odgovor svima koji bježe iz Splita u Zagreb. To je odgovor i onima koji napadaju liječnike i HZZO liječenje.
Ljudi se na odjelu jako trude. To je jače od skupocjenih aparata!
I unatoč operaciji, svejedno sam ovdje na forumu, nisam prestao dolaziti.
I zbog drugih i zbog sebe.
A kokolini i neurokiruru sam jako jako zahvalan i radostan sam što tako nesebično dijele svoje vrijeme sa nama!!!
Što se tiče priča kako mi pacijenti znamo više od nekih liječnika opće prakse, ne pristajem uz tu teoriju.
Legalist sami dobro znam tko što može i zna. Isto tako znam kako reagira ranjena osoba, osobito znam kako reagira netko ispunjen gorčinom.
Gleda kroz filter sebe samog, i tada opća pravila za tu osobu ne vrijede.
Vidi iskrivljeno, u svemu vidi loše i misli da nema lijepog.
A ima! Itekako IMA!
I, bez obzira što mi silom prilika naučimo dosta, namjerno koristim riječ dosta, a ne neku veću, o svojoj situaciji; liječnik opće prakse ipak zna i uvijek će znati više od nas.
Jer temeljni postulati konzervativne medicine se ne mijenjaju! Mijenjaju se samo neke metode. Ali anatomija kralježnice je uvijek ista, i liječnik opće prakse dobro zna što je anulus i što je nukleus, što je duralna vreća i što su korijeni živaca. Znaju i kako se rasprostranjuje bol. Znaju, jer su oni završili medicinu, a mi nismo. I zato znaju što može biti, a što ne može biti. Poznaju kemijske procese u tijelu i anatomsku građu, poznaju povezanost svakog dijelića tijela i razumiju zbog čega je nešto, dok mi to ne znamo.
osim toga liječnik opće prakse ne mora ni znati metode operacije kuda će neurokirurg uvući refraktor ili endoskop!!
Ali znaju dati uputnicu za neurokirurga,  a njegovo je da odradi dalje. Oni liječnici opće prakse s kojima sam se susretao u svom kraju, odreda znaju poprilično svega ovoga što na forumu postoji. u najmanju ruku, svaki čita svako otpusno pismo svog pacijenta. Nisu neuki. Ali nemaju ni potrebuu s pacijentom raspravljati o količini svog znanja.
Ja bih volio kad bi mi svi mogli smoći dovoljno snage, pogledati sebi u oči i priznati vlastitu krivicu kojom je došlo do operacije.
Jer da smo se bavili sportom, šetali, imali manje kilograma, manje sjedili, pravilno sjedili, manje bili za internetom, a više plivali, vozili bicikl, zdravije jeli, manje masno, više povrća i voća s žitaricama, slušali upozorenja starijih, ne sjedili na kamenu, ne ulazili vrući u more ili rijeku, ne stajali znojni na propuhu itd itd...; sigurno je 80 % manje šanse da bismo sad raspravljali o svom stanju.
A kad smo se već doveli do toga, onda barem nemojmo kriviti liječnike i fizioterapeute kao ni HZZO za svoje stanje. jer ako su oni takvi kakvi su, onda smo i mi bili takvi kakvi smo bili. Da nismo, ne bi ni njih upoznali.
A za promjenu na bolje, nikad nije kasno.

[bojan]

Ja bih volio kad bi mi svi mogli smoći dovoljno snage, pogledati sebi u oči i priznati vlastitu krivicu kojom je došlo do operacije.
Jer da smo se bavili sportom, šetali, imali manje kilograma, manje sjedili, pravilno sjedili, manje bili za internetom, a više plivali, vozili bicikl, zdravije jeli, manje masno, više povrća i voća s žitaricama, slušali upozorenja starijih, ne sjedili na kamenu, ne ulazili vrući u more ili rijeku, ne stajali znojni na propuhu itd itd...; sigurno je 80 % manje šanse da bismo sad raspravljali o svom stanju.
A kad smo se već doveli do toga, onda barem nemojmo kriviti liječnike i fizioterapeute kao ni HZZO za svoje stanje. jer ako su oni takvi kakvi su, onda smo i mi bili takvi kakvi smo bili. Da nismo, ne bi ni njih upoznali.

Ima tu dosta stvari koje bi se mogle komentirati. Samo dvije ću spomenuti. Prva je ova u vezi tko je kriv za stanje u kojem se bilo tko od nas nalazi. Mislim da je to bespredmetno raspravljati o tome. Je li netko imao saobracajanu, da li je problem genetika, lose ponasanje, tezak posao - to lijecnike i HZZO  ne zanima u smislu kako se trebaju ponasati prema nama, a jos manje moze biti alibi za bilo koju vrstu aljkavosti. Recimo ja sam antipusac i sto mislis koji je moj stav prema pusacima. Ali to ne znaci da im ne treba pruzati najbolju pomoc u bolnicama.

Drugo, mislim da si u stanju euforije. To je za tebe sigurno jako dobro i sigurno pomaze. Iskreno se nadam da ce ti biti dobro nakon operacije i da vise nikada neces osjetiti bilo kakav problem. Frisko si operiran i jos je jako puno pred tobom. Svaka operacija je rizik za sebe. I meni je nakon operacije bilo super ali nazalost to mi danas nista ne znaci jer je u konacnici sve zavrsilo lose. Ovime zelim reci da trebas biti oprezan.
Cak i kad se za 10,20, 30 godina prestanu koristiti klasicne metode i pocne se koristiti suvremnija tehnologija stvari ce i dalje biti komplicirane jer bilo kakvo petljanje po kraljeznici nije bas super stvar.

[teoantun]

Drugo, mislim da si u stanju euforije. To je za tebe sigurno jako dobro i sigurno pomaze. Iskreno se nadam da ce ti biti dobro nakon operacije i da vise nikada neces osjetiti bilo kakav problem. Frisko si operiran i jos je jako puno pred tobom.

Ma nisam. Ja nisam do sad pisao tako o budućim, tek predstojećim stvarima. Pišem tako kako vidiš o dosadašnjima.
Što će biti, biti će kako bude i ja to trebam prihvatiti, jer mi ništa neće pomoći nikakva žalopoljka.
Ali, pozitivan stav sigurno pomaže.
I dakako da imaš pravo na najbolji tretman!!! Slažem se 100%!!!
Ali, ne onakav kakav misliš da treba biti, nego onakav kakav ti najbolje može pojedini liječnik pružiti. Ako nekim pacijentima radi puno više koristi nego tebi, imaš se pravo buniti. Ali, ako određeni liječnik maksimalno može napraviti klasičnu operaciju, a tražiš endoskopsku, onda to od njega ne možeš tražiti.
Ako bolnica nema endoskopski stup, kako će onda neurokirurg to napraviti?
U tom slučaju, ako možeš biraš i ideš ondje gdje to ima.
Ali ja sam pisao o onome s čim bolnica i liječnik raspolaže. I u tim okvirima, ja sam radostan i zadovoljan s učinjenim. Naglašavam - do sada, ne za unaprijed.
A ostalo ću tek vidjeti.
I svakako da ne svrstavam saobračajke, premlaćivanja i sl. traume, pod onaj moj tekst o vlastitim krivicama.
Mislim da ej u tekstu sasvim jasno, da se to odnosi na sve nas koji smo svoju operaciju zarađivali godinama, a ne odjednom iznenadnom traumom.
I što si kazao da liječnike i HZZO ne zanima naše ponašanje, varaš se - itekako ih zanima.
Jer postoje brojni upitnici i formulari, i u preoperativnom zahvatu i kod HZZO-a, o konzumiranu alkohola, o pušenju i sl...
A i svaki će liječnik savjestan ukazati npr, pacijentu an potrebu mršavljenja, bavljenja sportom isl... Dakle, sve i ima i nema veze.
Ovisi kako se gleda.
Što se tiče toga da će i za 20 30 i 50 godina svako zadiranje u lokomotorni sklop imati veze na kvalitetu pacijentova života, tu se slažem.
Napominejm opet, bolje je da toga nikad ni ne dođe.
Ali kad već dođe, iz svoje se kože ne može.