Pozdrav svima
Poseban pozdrav Tesli, i iskreno saucesce zbog smrti u obitelji. Jako mi je zao.
Ja sam nova, zovite me besana,
iz Sarajeva sam i naravno imam problema, velikih sa kicmom iliti kraljeznicom.
Prije svega, hvala onom ko se sjetio, te napravio ovakvu stranicu. Osjecam se kao kod kuce. Ovdje me razumiju
Rodjena sam daaaavne 1971. Zdrava, prava docekala rat u Sarajevu. Kao sto znate vode u Sarajevu tokom rata nije bilo, te smo je morali donositi sa kojekakvih izvira, pumpi, sahtova i sl. Imala sam 20 i koju godinu, 50 i koju kilu i nosila sam kanistere pune vode. Nekad 20 pa i vise litara.Jednom prilikom, bilo je rano jutro, nosila sam te kanistere. Stala sam da se odmorim, spustila ih, te nakon par minuta sagela se, naravno nepravilno, da ponovo uzmem te kanistere. Osjetila sam neko kvrcanje u ledjima,, zatim potpuno crnilo, mrak oko mene. Trajalao je par minuta. I nista, nastavila hodati, i zivjeti ... normalno
Nakon 2 godine pocela sam osjecati jake bolove u lijevoj nozi. Trebala su puna tri mjeseca da uspostave dijagnozu. Pojedini ljekari su cak mislili da imam "zavaljenu" maternicu, pa da me zato boli
Nakon uradjenog CT-a otkriju da imam dvije diskus hernije.
Tada pocinje moja agonija, noga boli, umirem i ludim od bolova. Doktori samo govore "Neka, mlada si, proci ce"
Bockali su me iglama, akupunktura, masirali ledom i to je sve. Nikad mi niko nije dao adekvatne lijekove. Nikada mi niko nije reko da MORAM mirovati. Ja sam naime, svo to vrijeme isla na posao, koji je naravno bio sjedeci.
Nakon godinu dana moje patnje, nesnosnih bolova i nakon sto mi se lijeva noga potpuno iskrivila, bila je u obliku slova C, ne znam kako
ljekari se smiluju i odluce me operisati. Prije opearcije sam ipak otisla u banju, naravno o svom trosku, pa na more, nadajuci se cudu. Naravno nista od cuda te sam ja 12. 11.1998. g. operisana.
Operacija kazu, bila rutinska. Imala sam dvije hernije. Operisali su samo jednu jer me ova druga ne boli previse, tako su mi rekli. Naravno, dala sam doktoru "na kafu" jednu svoju platu ...
I opet NIKO MI NIJE REKAO da MORAM redovno obavljati kontrole, da moram barem jednom godisnje ici na fizikalne terapije, da ne smijem puno, odnosno dugo sjeditit ... niko mi nista nije rekao.
Deset narednih godina zivot mi je bio sasvim normalan. Ponekad, prilikom promjene vremena, ili kad je jugo osjetila bih bolove, koji su bili neuporedivi sa oonim prije operacije.
A tada ...
prala sam zube jedno jutro, i presjeklo me. Jaka, jaka, jaka bol u ledjima. Narednih 8 sati hodam u krug po kuci jer ne mogi ni stajati, ni sjediti n i lezati. Kad sam napokon legla, jer mi je nestalo snage, ostala sam tako nepokretna narednih 7 dana. Ni u toalet nisa, mogla. Koristila sam pelene
Cim sam stala na noge odem ljekaru, uradim CT, MR. stanje ; recidiv stare op. hernije L5S1, te nove hernije L2L3, L3L4, L4L5. Spinalni kanal suzen u nivou LS L4 i L5 kraljezaka.Imam i spondilozu. te naravno deg. promjene.
Da skratim, u zadnjih godinu i pol bila sam 3 puita nepokretna po 7-10 dana, zadnji put me hitna odnijela sa posla u .
bolnicu.
MENE ZANIMA OVO:Na Internetu sam vidjela da u Osijeku rade NEOPERATIVNU DEKOMPRESIJSKU SPINALNU TERAPIJU. Da li je neko od vas to probao, meni djeluje kao savrseno rjesenje. Kolko god da kosta, sta cu moram.Moram nesto uraditi, jer, vama mogu reci, i samoubojstvo mi pada na pamet, mislim sta da radim? Boli za poluditi, lijeka nema, a ne umire se od ovog. Doktor koji je mene prvi put operisao je u mirovini, o ostalima ne kruze bas lijepe price, a za jednog cak kazu da operise pod utjecajem alkohola, to jest pijan!!!!
Ili ovi umjetni diskusi? Sta je s tim? Je li iko cuo za to?
Sve vas ljubim i pozdravljam