Pozdrav svima!
Pratim ovaj forum od trenutka kad mi je zakazana operacija i neke informacije su mi jako pomogle, a evo konačno sam se log da kažem par riječi.
Imam 37 godina, 179 cm/65 kg, maratonka plivačica, oduvijek u nekakvom sportu, pravne struke- dakle uredski posao.
Moji problemi počeli su 2006 nekim neugodnim osječajem peckanja duž desne noge, te sam nakon pune godine dana pretraga konačno dobila CT koji je pokazao klasične hernije L4/L5, L5/S1. Zadnja stanica tada mi je bio prof. Božić u Vinogradskoj koji je predložio vježbe i toplice. Zahvaljujući aktivnom vježbanju držala sam svoju kičmu pod kontrolom. Krajem 2012. spucala sam se s bicikla, nakon toga imala jedno loše istezanje u teretani i ostala savijena vrišteći od bolova 24/7. Tada kreće križni put počevši s dr. opće prakse- koja je btw. znala situaciju s mojom kičmom, a ironija je da sam cca mjesec dana prije nego me savilo od nje tražila da me pošalje na neko kontrolno snimanje obzirom da je prošlo dosta vremena od kad sam sve one nalaze napravila na što je ona odgovorila, nema potrebe, tebi ionako ne može biti bolje
Kako je bol bila odvratna, nisam se mogla ni umivati, ni zamahnuti 2x metlom, ni ući u auto, čudno je bilo da me lupalo u kukove, tako da mi je ponekad bilo teško zakoračati. Napravila sam pregled u Lovranu i s kukovima sve 5, te mi preporučili pregled NK. Tako ja završim kod Škore u Vinogradskoj koji je tražio MR. Nažalost, tada nisam imala pojma da dr. Božić i dalje radi u Vinogradskoj, a u onom stanju nisam se ni sjetila raspitati se. No ajmo dalje, u veljači 2013. (tu sam već savijena i u bolovima već 3 mj) konačno radim MR u Medicu, a koje snimke je odmah kad sam ih dobila pregledao frendov kolega u KBC Rijeka. MR kaže prolaps konture L3/L4, impresija dure, sužavanje foramena i bla bla bla. Sama snimka pokazuje odvratno crnilo baš oko tog segmenta. Dr. s KBCa mi je sve to super objasnio, ali ne bi operirao. Bez obzira što ja jedva hodam. Stavlja me na terapiju 5 dana medrol+voltaren+apaurin, IM. Nakon što sam se tako napucala kortikosteroida, bol se smanjila, nekih 20 ak posto. Ništa nisam mogla, al bar sam počela spavati po noći. S tim nalazom MR idem nazad Škori, kojem pokazujem terapiju iz Rij, koju potpisuje, a izmeđuostalog na moj upit BRANI mi plivanje!!
Nakon mjesec dana opet ne mogu ništa i opet me pucaju s kortikosteroidima. Zaboravila sam napomenut da svo vrijeme idem na posao. Ni dana na bolovanju. Nakon posla doma u 1. četveronožni položaj ili 2. vodoravni položaj. Prolaze mjeseci ja još uvijek vrištim, ne mogu ni naprijed ni nazad ni lijevo ni desno. Pri svakom pokušaju ulaska u auto čujem grebanje kralješaka. Tada slučajno čujem da je dr. Božić još uvijek u Vinogradskoj i naručujem se kod njega na pregled koji čekam 1,5 mjesec. Kad sam konačno došla na pregled, sablaznio se kad me vidio, i kad je viodio snimke te me upisao za operaciju 30.08.2013. Brojala sam dane i sate do te operacije. U međuvremenu išla kod njega na deksić da ne "umrem" od boli.
Kad su me otvorili NISU imali stanje kao na snimci, već se sve razletilo na sve strane, i kako je dr. Božić ponavljao bila je "grda" operacija. To i sad govori. Zbog toga je i rez za 1,5 cm duži. Ali pazio je da ne ošteti tattoo
Op. sam 03.09.2013. interlaminectomia L3/L4 l. sin., ablatio disci i.v. Drugi dan sam bila bez boli. Kakav predivan osjećaj..... Prof Božić me osobno otpustio i to u dežurstvu, te mi je osobno skidao šave, a nakon toga naručivao svaka 3-4 dana da dođem da vidi ranu. Sve je išlo kako treba. Nakon op. sam prvih 10 ak dana hodala ko puž, imala sam osjećaj da me ljulja, ali svakim danom sam sve više i više mogla. U toplice sam otišla 16.11., krapinske. UŽAS UŽAS UŽAS i gubljenje vremena. Sve se svelo na "ispreplatite prste na prsima i ispružite ruke" te hidro masaže u bazenu. Naravno da sam svoj boravak tamo skratila za 5 dana jer sam skoro pop*zdila među onim starcima i totalno neprilagođenom rehabitacijom. Nevjerovatno mi je da se 21. dan rade iste vježbe kao i 1. dan dolaska!!!
11.12. sam trebala biti na poslu. Kod privatnika
Ne sjedenje 8 sati, već koliko se njemu sprdne.
Tada sam krenula sama tražiti nekog osobnog trenera koji će samnom raditi individualne treninge. I jedva jedvice našla sam rehabilitacijski pilates. Moja trenerica Gđa. Mira i ja, 2x tjedno po sat vremena na REFORMERU, te balans na bosu, valjcima stabilizatorima, gumama, diskovima i slično. 5 mjeseci individualnih treninga za jačanje core-a. Trbuh, guza, leđa. Da bi me se osposobilo da uđem u grupu od 3 ljudi. Isto tako, našla sam super maserku i krenula na masažu cijelog tijela 1x tjedno. Vikendi đir po Jarunu su MUST (7 km).
Uz pomoć svega ovoga sam se 6 mj od operacije uspela po Bikićevoj stazi na Sljeme. 6 mjeseci od operacije provela noć na partiju plešući do 6 ujutro. 10 mjeseci od op. sam isplivala 1 km mini maraton, i bila 13 min brža nego one zadnje godine kad sam ga plivala "zdrava". Svima oko sebe govorim "ljudi vježbajte, ali pod nadzorom". Kod prof. Božića sam od operacije bila 3x na kontroli. On je u čudu svaki put kad me vidi i jedino što izgovara je "na tebi je op. 100% uspjela". Bi uspjela my ass da nisam sve podredila rehabilitaciji.
To kažem i vama., ljudi vježbajte!!!Samo puno vježbe pod nadzorom osobe koja će izmeđuostalog paziti na položaj leđa, kukova, ramena, lopatica, sa malim opterećenjima....
Od nove godine vježbam 3x tjedno, povremeno opalimo neki individualni.
Još nešto, moja trenerica me upoznala s inverzijskim stolom. Na kojem isto vježbam ponekad, ali uglavnom visim po 3 min. On mi pomaže za oslobađanje išijasa nakon ludih sjedećih dana u uredu. Čak sam si ga i kupila ljetos. Stvar je fantastična.
Eto toliko....
Lp, svima