Druge teme povezane s kralježnicom > Kralježnica - vaša iskustva i savjeti

Moje iskustvo s ekstruzijom L5S1 bez operacije

(1/6) > >>

Katarina A.:
Dragi forumaši,

dugo se nisam javljala pa da malo opišem svoje stanje nakon skoro godinu dana odkad sam osjetila probleme i devet mjeseci nakon postavljenje dijagnoze ekstruzije L5S1. Malo me je i frka reći da sam nakon svog tog vremena prilično dobro da ne bih nešto izbaksuzirala. Međutim, možda nekom dam neki koristan savjet ili barem nadu da i bolovi mogu vremenom minuti.
Neću ponavljati cijelu priču da vas ne zamaram, oni koji ne znaju povijest mog slučaja mogu malo pročitati ili me pitati pomoću PP.
Uglavnom, u najgorem stanju mi je najviše pomogao odlazak u Pulu kod Peharca, on me vratio u stanje funkcioniranja tako da sam otišla raditi uz teške muke i tri ketonala dnevno. Svaki dan sam radila dvaput lagane vježbice i bila uporna iako nisam jako vjerovala da ću se izvući. Istovremeno sam dobila savjet dva dobra neurokirurga; jedan je rekao da je optimalno operirati unutar četiri mjeseca, a drugi da bih trebala pričekati šest do devet mjeseci jer će se bolovi možda povući. Priklonila sam se drugom mišljenju jer je dolazilo ljeto i htjela sam dati šansu moru i plivanju, iako sam bila skoro sigurna da ću u rujnu završiti na operaciji.
Nakon godišnjeg sam se odjednom sve bolje osjećala, pila jedan ketonal dnevno da bih posljednjih mjesec dana potpuno izbacila tablete, na poslu opet sjedim bez problema, vozim bez bolova a i konačno pijem kavu u kafiću bez povremenog ustajanja, odnosno pojma nemam što se dogodilo u međuvremenu s mojom ekstruzijom.
Nedavno sam srela svoju fizijatricu koja se iznenadila kad me je vidjela kako hodam bez smetnji i rekla mi je da je sasvim moguće da to mekano tkivo diska vremenom atrofira ili se spusti i spinalni kanal i ne pritišće korijen živca.
Još dvije stvari bih naglasila: u početku sam imala utrnulost skoro cijelog stopala i dva prsta, kao i trnce duž noge, ali nakon nekog vremena i Neurobion tableta se sve vratilo u normalu, čak ni povremeno ne osjećam nikakve trnce. Također su mi liječnici savjetovali Zaldiar, flastere i slično, neki su čak govorili da se radi o neuropatskoj boli koja neće mođda ni prestati nakon operacije, ali mene je bilo strah piti opijate tako da sam ostala na ketonalima jer su i oni učinkovito uklanjali bol barem na neko vrijeme. Anesteziolozi u ambulanti za bol su preporučivali jake ljekove jer su rekli da je to pristup tzv. lifta, tj. da se počinje s najjačim dozama ili ljekovima, ali opet neki unutarnji osjećaj mi je govorio da trebam uzimati ono što se pokazuje efikasnim. I dalje radim vježbice jednom dnevno i ustvari sam sad jako sretna, ma koliko ovo stanje trajalo.
Cijelom svojom pričom ne želim da ispadne da nešto tvrdim ili pametujem već da vam javim kako sam, a istovremeno da vam poručim da postoji šansa da stvari krenu nabolje ma kako nam ponekad izgledalo sve crno. Također sam svjesna da je dovoljan neki krivi pokret da opet sve ode nizbrdo, ali ne želim misliti o tome.

Mile50:
Super,  želim ti da u tom stanju ostaneš dugo...dugo...

GSM:
Odlicne vijesti!!!

madagaskar:
Katarina jako mi je drago zbog tebe,želim da ti ovako i ostane te bude još bolje.Radi ono što ti provjereno pomaže,ali se pazi naglih pokreta,pretjeranog sjedenja u komadu i stalne vožnje automobilom-u biti onoga što te i uvalilo u probleme. :-*

worf:
Drago mi je zbog tebe,BRAVO :)

Navigacija

[0] Lista Poruka

[#] Slijedeća stranica

Idi na punu verziju