Odgovor na ovaj tvoj post je u principu vrlo logičan. Ja ću ga uobličiti u jednom osobnom iskustvu: ... bolesnica 35 godina, traumatska ozljeda vratne kralješnice, radikulopatija, učinila MRI na kojem se vidi ekstruzija diska na nivou C5/C6 s posljedičnom kompresijom korjena. Ja sam indicirao i učinio ACDF operaciju koja je izvnredno prošla, kontrolne slike su bile super, ALI bolesnica se nakon operqacije počinje žaliti na bolove u vratu, pa bolove u zatiljku, pa u bradi, leđima, itd, itd.... uglavnom nevalja. Ponovno sva snimanja i opet sve U REDU i onda ja kao i svi ostali naprosto dignem ruke od bolesnice i pomislim Bože poludila je i pošaljem je psihijatru, fizijatru itd....To je bilo prije 10 godina. Prije 4 godine ponovo se pojavi bolesnica i kaže doktore mene više ne boli. A šta je bilo, otišla je u Minhen u Alpha kliniku kod moga sada prijatelja, koji je rekao, sve je dobro ali prilikom ozljede oštećen je i povratni živac koji je uslijed overdistrakcije doveo do pojačane iritabilnost i do navdenih bolova. Učinio joj je reoperaciju odostraga i bolesnici su bolovi regredirali. Drugim riječima, medicina je otišla daleko naprijed i pratiti se može samo odlascima na edukaciju i praćenjem literature. Ja to tada nisam znao ali od tada niti jednog bolesnika nisam poslao psihijatru zato što ima kronični "neobjašnjivi" bolni sindrom. Većini se ipak može pomoći i smanjiti bol, jer kirurgija kralješnice ukoliko dođe do neurološkog deficita, traumatske ozljede i slično je jednostavno, brza dekompresija i to je to ali liječenje kroničnog degenerativnog bolnog sindroma je već sasvim druga priča......