I ovo je naša stvarnost

[Denis]

Ajme meni hahahahah Worf hahahahah ohohohoho hahahahha :Dja ću poludit ovo je prva liga hahahha i što je naj bitnije ima tu neke istine hahahahahah :DWorf sjedi 5

[Denis]

I prika Worf i na kraju slučaja HAC dolazi i slučaj gletanja farbanja ,žbukanja itd....

http://www.jutarnji.hr/za-uredenje-mesiceve-rezidencije-700-000-kn/349861/

[worf]

Denise,ja bi ne samo njega,već i sve " bivše " stavio iza rešetaka,ali ne zatvorskih,već onih kao u ZOO-u,tako nek buduće generacije vide ZVIJERI koje su nama ukrale prošlost,sadašnjost i budučnost,a njih zadužile i pretvorili u sluge pokorne

[Denis]

U potpunosti te razumim što želiš reći jer i meni se zgadi život

[worf]

Najbolji potpis koji sam ikad vidio na forumima

"Hrvatska istina ...

Sve što imam sam ukral, samo sam školu i vozačku kupil."

[Jopan]

Prvo vic:

Ušla BIH u NATO i treba ići u prvu mirovnu misiju. Zahtjeva se jedan borbeni avion i tri tenka.
Stiže odgovor iz ministarstva obrane: -avion nemamo a damo sva tri tenka. 

A sada ozbiljno, čitam juče u novinama da zrakoplovstvo BiH nema ni jedan ispravan avion a ima 92 pilota.

Imali tvornicu borbenih aviona "Soko" u Mostaru.

Rasturile -sluge krupnog kapitala (političari) sve.

[Denis]

  prava stvarnost Jopi

[worf]

Ima još jedan

Komunisti su nam lagali o komunizmu,al o kapitalizmu su nam govorili istinu!

[davor]

Borili smo se za to prema tome...eto nam...nisam vidio glupljeg naroda od nas samih....

[worf]

Ovo su riječi prof. dr. sc. Saše Zelenike izrečene u jučerašnjoj

radijskoj emisiji "Mens sana" na Radio Trsatu, a povodom ubojstva

studenta riječkog Sveučilišta Aleksandra Abramova.





Povodom mučkog ubojstva našeg studenta Aleksandra Abramova, iako je

teško očekivati da će se ista promijeniti, jučer sam u eteru lokalne

radio postaje "Radio Trsat" imao potrebu izreći sljedeće:





"Htio sam Vam danas govoriti o događanjima na i oko Sveučilišta u

Rijeci. Ali neću. Htio sam Vam govoriti o stanju na LHCu u CERNu i o

kongresu o klimatskim promjenama u Kopenhagenu. Ali neću. Ovo je prilika

kada se treba, naprosto mora, govoriti o Aleksandru Abramovu. Dečku,

studentu mojega fakulteta, stanovniku mojega rodnoga grada, koga više

nema. Poput Vitomira Jovičića Simkea, poput Luke Ritza u Zagrebu, poput

(pre)mnogih drugih mladića i djevojaka diljem ove naše zamlje.



Ovo bi mogla biti patetična priča o žalosti i potrebi kažnjavanja. Ali neće.



Ovo će pokušati biti priča o odgovornosti koje nema.





O odgovornosti nas roditelja koji iscrpljeni stižemo doma i nemamo

dovoljno vremena, živaca i snage baviti se svojom djecom. O odgovornosti

poslodavaca koji nas čine takvima da bi mogli voziti svoje SUVove i

jahte. O odgovornosti nas nastavnika i profesora koji u prepunim

satnicama i učionicama fingiramo HNOSove i bolonje da bi djecu učili

kakve vrste pijeska postoje u Osječko-baranjskoj županiji, i kakav kupus

raste u Lici, i kako riješiti parcijalne diferencijalne jednadžbe, i

kako je u(ne)ređena ekonomija, i kako su razmišljali grčki filozofi, ...

ali ih nemamo vremena ni načina učiti kako biti uspravni, kako biti

empatični, kako pomagati drugima i drugačijima, kako biti humani, kako

biti moralni i etični, kako biti ljudi, kako biti roditelji.





Ovo je priča o novinarima i njihovim urednicima koji nam naturaju priče

o raznim simonicama, vlatkicama i doloresicama, a ne promoviraju prave

vrijednosti i prave junake ove zemlje. One koji se bace u rijeku da bi

spasili drugoga ali onda odšetaju jer ne žele biti u takvim novinama i

na takvim televizijama. Priča o velikobratskim bedacima i o nagradnim

igrama koje uništavaju ljudsko dostojanstvo. O vanjskoj formi umjesto

sadržaja.





Ovo je priča o nazovi herojima koji kukavički bježe od haških papira

umjesto o pravim herojima koji nezaposleni moraju liječiti svoje rane i

traume, koji su ovoj zemlji dali sve dok su je korumpirani lupeži

preuzimali i pljačkali. Ovo, nažalost, nije priča o tim pravim herojima

koji i dalje tiho i samozatajno rade i trude se da ovo bude bolja zemlja

za njihovu djecu i za svih nas.





Ovo je priča o katastrofalnim ministrima i lupeškim gradonačelnicima i

inim hohštaplerima i nikogovićima koji žele biti predsjednici ove države.





Ovo je priča o mostovima do bagatelno kupljene zamlje, o brodovima,

kamionima, cestama i tunelima na kojima su se dizale ogromne provizije,

o onima koji za ništa od toga nisu odgovorni, o društvu bez ikakvih

vrijednosti.





Ovo je priča o ulaganju u zgrade, a ne u ljude. Ovo je priča o čelnicima

koji to postaju ucjenama, prijetnjama, podmetanjima, kupovinama glasova

i naručenim medijskim istupima. O ja tebi - ti meni titulama i nagradama.





Ovo je priča o strankama opasne nekompetencije koje postavljaju vlade

opasnog diletantizma. O vladama koje predlažu i besprizornim sabornicima

koji glasaju za najveće uštede upravo na obrazovanju.





Ovo je priča o premnogim svećenicima kojima su milije bitke od prije 70

godina, nove crkve i potrošena politikanstva, a ne o onima koji stvarno

žive vjeru i svoj život posvećuju potrebitima.





Ovo je priča o najdražoj Rijeci kojoj tepamo da je otvorena i

multikupluralna ali u kojoj će se danas premnogi zatvoriti iza

primorskih poneštrica kada treba pomoći i priskočiti drugima, u kojoj će

se mnoga naša djeca i naši sugrađani okrenuti kada Simkea bace u Rječinu

ili Acu tuku na par metara od njih.





Ovo je priča o besprizornim kukavicama koji svoju impotetnu bahatost

skrivaju iza bjesomučne agresije koju su spremni pokazati tek na

slabijima od sebe ili kad ih je tri ili 10 na jednoga.





Ovo je priča u kojoj ne stanuje pamet nego epizodne nule, u kojoj nam

ljudsko iverje oduzima budućnost. Ovo je priča u kojoj bi se mnogi

trebali prepoznati, ali će izabrati to ne učiniti.





Ovo je priča o nama, beznačajnima ispod zvijezda, i o zvijezdama Ace,

Simkea i Luke koje nam više ne osvjetljavaju put.





Ova priča ne može nego završiti minutom šutnje. Šutnje nakon koje bi

trebala uslijediti promjena i ogromna aktivnost. Ali, nažalost, neće, pa

će sutra biti prestrašno jednako kao danas, ako ne i gore.





Hvala Vam, Aco, Simke i Luka što ste dio puta prešli s nama. I oprostite

nam, o Bože, oprostite nam ako možete, što nismo znali bolje pa Vam

nismo dopustili da taj Vaš put bude puno dulji i ljepši od našega."







Srdačni pozdravi,




Saša Zelenika

[Denis]

Ma da naša stvarnost je i Face Book tako da evo baš gledam profil jednog dećka koji na ovakav način uživa u FB,sve je to naša stvarnost

[madagaskar]

Za ovo danas se sigurno nitko nije borio. Nitko nije onda mogao znati kakvo če društvo vladati danas i kako če se ljudi danas ponašati. Ovakvo današnje stanje su stvorili beskrupulozni političari i profiteri, kao i medijska površnost i ispraznost. Hrvati su bili veliki domoljubi kad je to trebalo biti i mnogi su dali svoje živote da bi nama danas bilo bolje, ali niti je nama bolje niti više ima tih hrabrih ljudi na životu. Možda je njihova žrtva bila uzaludna ali je bila VELIKA i ne treba ju zaboraviti ili smatrati glupom jer da nije njih bilo, ne bi danas možda bilo ni nas. Takvi ljudi su imali veliko srce i borili su se za bolje sutra, i sigurno nisu ni sanjali da će nama danas biti ovako kako nam jest. Lako je danas biti pametan i reći kako je bilo glupo boriti se za ovo, to sada zna i budala ali kada je to trebalo napraviti, hrabri nisu kalkulirali već ih je vodilo srce.

[pantaghana]

potpisujem od rijeci do rijeci, madagaskar!!!

[worf]

Lijepo si to rekla Madagaskar,ali rat je završio prije 15 godina,a naši politačari još uvijek vode neke prošle ratove i nikako da se okrenu sadašnjosti i budučnosti
Npr saborska rasprava o povjerenju ministru Kalmeti,preokrenula se u raspravu o Ustašama i Partizanima   Pa se postavlja pitanje,da li su ti politačari uopće mrvičku kompetentni da vode ovu državu,jer i na povjest gledaju autistično,a za sagledavanje sadašnjosti nemaju dovoljno hrabrosti,a za budučnost sagledati nedostaje im sposobnost imaginacije
Heroji i domoljubi imaju svoje mijesto u povijesti,a nama sad nedostaju heroji i domoljubi koji su spremni povesti ovu zemlju u boljitak?

[Denis]

Da smo složni imali bi sve,a ovako imaju političari pravo da nas pravu budalama jer narod to želi

[madagaskar]

Upravo takav stav Rat je završio prije 15 godina je i doveo do ovoga gdje smo sada. Takav stav imaju naši političari koji ni malo ne cijene one koji su tada bili najhrabriji i ponašaju se kao da su oni zaslužni za ovu državu, a nisu, a nisu niti dovoljno pametni ni skromni da ju uopče vode. Sram ih bilo jer ne cijene one koji su izborili ovu državu, a tko ne cijeni svoje temelje ni ne može bolje od ovoga.Onaj tkom zaboravi svoju povijest tome če se ona ponoviti. Nezahvalnost i nesloga su nas i doveli tu gdje jesmo. Pustili smo političare da nas zavade pa sad vladaju

[Denis]

Madagaskar nemoj mi se ljutit jer će te više bolit,vrag odnija političare,meni je jučer jedan frend doša u posjetu te mi kaže za koga ćeš glasat,a ja ti njemu da za nikog jer nemogu,a on me napa da kakav sam ja to da bi triba ić pa makar puzeći na glasanje ,jednom riječju ispada da su oni vridni mog zdravlja i da bi ja za njih triba život dati ,naravno samo sam se okrenija i reka mu prijatelju ja moram malo odspavat i sa tim činom ga odkanta da bi posli skužio da će on dobit 400 kn za jedan dan na glasačkim izborima i da ako ja nedođem da oni imaju dužnost doći.E pa sad kad je tako kad je bezobrazan ja ću ležat ko kralj a oni će morat doć po mpoj potpis i glas,ako ga želu nek se malo potrudu,i zato nemojte ić na glasanje nek vam dođu u kućnu posjetu možda vam i dar donesu  kad imaju za plakate i reklame naće se valjda koja kuna i za DipRelif

[madagaskar]

Pa vidiš kako svi danas razmišljaju samo o koristi, a u biti su se ugledali u glavne, tj. političare. Dopustili smo im da ne cijene naše fundamente, da ih ne brane pred stranim veličinama, već ih se stide, čak smo ih i sami zaboravili, a sada nam je zato ovako kako nam jest, danas više ne možemo ništa promijeniti. Nitko u svijetu ne cijeni ovako malo svoje kao mi, mi se čak stidimo što smo branili svoje, pa kako onda možemo očekivati bolje od ovoga, ovo stanje je samo posljedica jer smo dopustili da nas političari zavade, pljuju, stide se i odriću onih bez kojih ni oni ne bi svoje dupe držali u toplim foteljama, nezahvalnici, poslušajte samo našeg dragog predsjednika koliko pljuje po svome a samo zato što je bilo pogrešaka i na našoj strani, pa bilo je i kod drugih pa oni ne pljuju po svome. Sjetite se Mesića šta je rekao na tv-u kad su oni jadni vatrogasci stradali na Kornatima, sjetite se njegove isprike zašto se nije našao sa obiteljima poginulih, uz veliki osmijeh je rekao "Bio sam kod  svojih na fešti, fizički jenemoguće da budem u isto vrijeme na dva mjesta", zar ijedan predsjednik tako priča o poginulima A danas ih se želimo riješiti na brzi način, e ne može se brzo maknuti onoga tko je 18 g. pripremao teren na ovo što nam se danas događa i duboko pustio svoje korijenje. Zlo je raslo iz dana u dan a da nismo ni primjetili, a sada nam nema više pomoći.