Tako je,
kad naiđemo na problem, a ovdje ga svi imamo, treba se primiti rješavanja.
Tek sad znam koliko je čovjeku lakše kad odmah nešto poduzme nego kad čeka...limun.
1994. uopće nisam razmišljala o operaciji i bilo mi je super, znala sam da moram i odlučila to što prije.
A sad na početku kad sam počela razmišljati skoro sam se utopila u tome... za poludit.
I zato sam poslušala savjete mnogih ovdje na forumu da prestanem razmišljati i primim se posla, kako bi što prije bila ona stara.
Mislim meni bi trebalo biti super, moji ukućani su preuzeli moje obveze po stanu..kuhanje, spremanje, ali ja nisam zadovoljna s tim. Teško mi je gledati druge da rade moj posao... nije to za mene. Smatram da sam još premlada da bi se tako opustila, i ovisila o drugima, to mi jako ide na živce.
A kako mi bolovi u zadnja 3 mjeseca ne prolaze, malo su slabiji pa jači...ali ni jedan dan nije došao da mogu reći super sam i nije mi ništa, vidim da to neće ni proči dok mi ne izvade taj višak iz leđa...
Postala sam već malo nestrpljiva, vani je tako lijepo, proljeće, a ja ko stara baba, čim malo ubrzam hod vidim zvijezde... nemogu ja tako polako.
Pozdrav svima