Ja sam imao veliku dvojbu između Štimca i Kovača jer je osnovna dg. skolioza. Dr. Kovač mi je i indicirao op. terapiju prije 20 godina, ali to nisu tada dozoljavale loše obiteljske prilike i pritom grozno siromaštvo. Ne možeš slabokrvan na operaciju, a doma za jesti jedna šnita salame dnevno. Nakon perioda "mira" od 10 godina gdje su bolovi bili samo povremeni, kada sam radio još kao životinja, poslije 30-ih su postepeno počeli i drugi užasi, kao što su nestabilnost kralježnice, protruzije, radikulopatije posvuda... Kada sam donosio odluku Štimac vs. Kovač, pala je na Štimca jer je on neurokirurg i računao sam da mi je manja opasnost da nastane neka komplikacija u smislu paralize nego kad je riječ o ortopedu, iako bi oni trebali biti obojica jednako kvalificirani za taka zahvat. RS232 je u pravu, treba više mišljenja i dobro osobno razmisliti. Ja sam pribavio i mišljenje iz Njemačke gdje mi je odmah rečeno da kakvi diferencijalno dijagnostički bakarači (od sumnji na razne autoimune bolesti, MS, itd.), glavni problem su skolioza i nestabilnost kralježnice i za razliku što su mi tu tri neurokirurga rekla da je to inoperabilno, u Njemačkoj se te operacije rutinski rade u bolnicama u Munchenu i Berlinu. Štimac je naštimao od Th11 do L2, sad je 15. dan nakon operacije; ujutro sam se probudio sa minimalnim bolovima nakon 20 godina. Zaldiar sam popio sada tek preventivno jer moram nešto malo se pokrenuti da nisam baš cijeli dan u krevetu.