Tražim ohrabrenje

[lacroma]

Osjećam se odlično. Toliko da me strah. Operirana sam prije tri tjedna (detalji).
Jučer sam od neurokirurga dobila dozvolu za malo plivanja, što me veseli, ali nisam spremna na odlazak do mora koji uključuje neki prijevoz. Čini mi se više štete nego koristi.

Na fizikalnoj su mi prošli tjedan pokazali vježbe koje bih trebala činiti, ali mi djeluju pretjerane za ovu fazu (pogotovo što u otpusnom pismu piše da trebaju biti na neurofiziološkoj osnovi, a ove su za izgradnju muskulature). Pa vježbuckam u krevetu one koje su mi pokazali u bolnici.

Jesam li iracionalna?

[senainter]

Jesi

[bojan]

Ja to ne bi nazvao iracionalnim. Cini mi se normalanim biti nesiguran nakon takve operacije i nakon bolova koju vecina prozivi. Upravo je to dio na koji sam mislio kada sam napisao pitanje Kako do normalnog zivota nakon operacije

Zato mislim da je dobro imati pravu postoperativnu podrsku koja ukljucuje individualan rad i pracenje oporavka.

Svaka cast onima koji ustanu nakon operacije i nastave kao da se nista nije dogodilo ali mislim da u vecini slucajeva to ne ide tako.

[lacroma]

senainter ,  he, he.

bojane, to je ono što me muči...fizikalna terapija se sastoji od vježbi koje sam više-manje i prije znala, slijedeća kontrola kod operatera je za tri mjeseca...

Puno bih bila sigurnija da mogu dileme podijeliti s nekim stručnim. Znam otprilike što smijem, što ne smijem. Ne znam je li bolje forsirati vježbanje ili laganini...tj. kad pojačati aktivnosti. Osjećam se da bih mogla puno više, ali naravno da mi dobar osjećaj ne osigurava povratak u "normalni" život. Tim više, što imam dojenče koje jest i bit će definitivno zakinuto za određene segmente. I motivacija za što brži povratak bar u polunormalu je tim veća.

Bila sam u moru prije par dana, dobro je prošlo, osjećaj izvrstan, ali trebam malo pješačiti ili se voziti autom do mora što mi se čini kontraproduktivnim. A sama ne znam procijeniti cost/benefit ovakve akcije .
Sad je more naglo zahladilo pa sam oslobođena ovakvih dilema. Možda počnem razmišljat o bazenu (u sred ljeta-bljak )

Oprostite što filozofiram, ovo spada u moj postoperativni oporavak (psihički  ).

[Bais]

glavno da ti je dobro i da ne boli...sve drugo stigneš

[nada]

pozdrav tebi i drago mi je da ti je dobro.. samo ti polako.. ja bih rekla umjereno u svemu..
nakon prve operacije u roku dva tjedan sam bila u OFMIR_u u Bizovcu na rehabilitaciji.. prerano.. sve me je bolilo..ustvari neurokirurg ti u Osijeku da na izbor hoćeš li ići tamo ili ne 
nakon dr. operacije nisam htjela tamo ići.. nakon 7 tjedana sam otišla u Varaždinske toplice..
ali ništa koristi od ničega.. boli me i dan danas (svaki dan) ..luda kuća..
pomalo zaldiar.. od vježbi sam odustala ..ali hodam u toku dana i navečer jedno 3 km...
samo ti polako.. 

[madagaskar]

Ja bih se samo zahvalila svim forumašima koji su mi dali podršku nakon moje operacije, hvala Jopanu i Kokolini i hrpi forumaša koji su mi davali podršku na pp, sms-om i onima koji su me posjetili u bolnici- takve geste se ne zaboravljaju.

[lacroma]

Ajme Nado baš mi je žao što je tako. Ja pomalo vježbuckam, ali mislim da ću morat pod neki stručniji nadzor, samo nikako da nađem tko/što bi to bio.