Sjećam se, moguće je da si zeznula kad si se sagnula onak, ali je moguće i da op. nije posve uspjela. A to da se osjećaš kao bakica to ti je sasvim normalno. Meni je 33, a već mi preporučaju da je najpametnije da idem u penziju, kad sam tražio profesionalnu rehabilitaciju. Jupi! Baš jedva čekam, penzija bi bila 350 kn.
Tak da nitko tu kaj čita ne misli da si luda.
Jutro je najgore jer se javlja strašna depresija, upravo to kad moraš popiti šaku tableta uopće da izađeš iz kreveta, a onda misliš što za par godina i dođe ti da poludiš. Mislim da je najbolje poslije ustajanja odmah početi sa nekom aktivnošću i ne razmišljati puno o tome svemu, jer psiha isto utječe da bol bude jača. Osim što je signal da nešto ne valja, kronična bol je bolest sama po sebi, pa se i liječi u amb. za bol.
I ja bih radije da se sve reže i čupa, nego da se mučim kao životinja. Ne znam što je danas, ali kičma me boli unatoč svim popijenim lijekovima. Jako me boli u sredini, oštro reže, tamo negdje gdje je onaj veliki benigni tumor u kralješku za koji su mi rekli da se ne brinem i da samo ako opadnem onda može nastati fraktura kralješka (Th8). Onda mi je frend koji je znanstvenik rekao neka pročitam istraživanja pa sam otkrio da itekako taj tumor može imati upravo te bolove, a posebice noću i ujutro! Onda sam pitao dr. Saftića, koji se slaže da to može biti gadan problem, ali kod njega treba na pregled za koji treba dati 500,00 kn. To ću prvo kad zaradim neke pare, ali on, naravno, preporuča kirurški zahvat - vertebroplastiku, koji košta 15.000,00 kn. Danas sam poslao nalaze u Dortmund kod neke onkologinje koja liječi radijacijom, jer se i tako tumor može ukloniti, pa ću vidjeti. Ovdje su mi svi, osim dr. Saftića, na to odmahnuli rukom jer se simptomi tumora javljaju samu o 1% slučajeva u svijetu. Za tih 1% oni nisu ni čuli jer u principu ne znaju ni strani jezik
tako da nema spasa od njih. Nisam više ni siguran da li ću uopće doživjeti 40. Možda mi je stvarno najpametnije otići u Njemačku raditi i lijepiti makar naljepnice na flaše (uz prilagodbu, to tamo nije problem) da steknem zdr. osiguranje i da to riješi netko tko zna. A ne tupavi neurolog koji mi Lassague test radi u sjedećem položaju... Ma joj, a što je najgore od svega, većina naših liječnika koji su ovdje završili faks je pobjegla u druge zemlje da se spasi od užasnog sustava, a mi očito moramo za njima.