Nasao sam ovo na Plivazdravlje
Siringomijelija može biti primarna i sekundarna.
Primarna ili kongenitalna siringomijelija je posljedica anomalija u stražnjoj lubanjskoj jami kao što su Arnold-Chiarijeva malformacija, Dandy-Walkerov sindrom ili smetnji protoka likvora zbog zatvorenog prolaza iz četvrte moždane komore.
Sekundarna ili stečena siringomijelija nastaje kao posljedica nekog drugog patološkog zbivanja kao što su trauma, posljedice resorpcije krvi izlivene u moždini ili kao posljedica upalnih procesa mekih ovojnica. Siringomijelija može nastati i kao posljedica rasta tumora u kralježničnoj moždini, bilo iznad ili ispod tumorskog procesa.
S obzirom na komunikaciju s četvrtom moždanom komorom siringomijelija može biti komunikantna i nekomunikantna.
Komunikantna siringomijelija je ona koja komunicira s IV. moždanom komorom, najčešće u kongenitalnoj siringomijeliji i značajno rjeđe u stečenim oblicima bolesti.
Nekomunikantna siringomijelija nastaje kao komplikacija traumatskog oštećenja kralježnične moždine i/ili prijeloma kralješka.
Lokalizacija siringomijelije
Siringomijelijska šupljina najčešće se nalazi u vratnom i gornjem leđnom dijelu kičmene moždine. Šupljina zahvaća veći broj segmenata. Siva masa je djelomično smanjena, a bijela tvar moždine je značajno smanjena u tek tanak sloj vlakana. Siringomijelija donjeg dijela leđne moždine je izuzetno rijetka.
Klinička slika siringomijelije
Simptomi ove bolesti počinju u srednjoj životnoj dobi, a ovise o lokalizaciji šupljine i načinu širenja iste u moždini.
Može se registrirati propadanje mišića sve do atrofije, sa slabošću istih i tzv. fascikulacijama, nemogućnost razlikovanja stupnja temperature i jačine bolnog podražaja.
Ili se pak u drugom slučaju, može razvijati postupna slabost mišića sve do potpune kljenuti, uz povišen tonus mišića (oštećenje piramidnog puta).
Ponekad nastaje spuštena vjeđa, sužena zjenica i uvučeno oko u očnoj duplji (Hornerov sindrom).
Dio bolesnika najprije zamijeti opekotine kao posljedicu neprimijećenih povreda.
Smetnje počinju postupno, s trncima u šakama, postupnim propadanjem mišića šaka, podlaktica, nadlaktica i ramenog obruča. Nastaje obostrano oštećenje osjeta na rukama i prsnom košu, uz očuvan osjet iznad i ispod segmenta oštećenja.
Postupno nastaje slabost donjih udova uz povišen tonus mišića, te smetnje od strane mokraćnog mjehura (neurogeni mjehur).
Dijagnostika siringomijelije
Dijagnostika siringomijelije temelji se na kliničkoj slici (anamneza i klinički status) potpomognutom sa somatosenzornim evociranim potencijalima (SSEP). Kompjuterizirana tomografija (CT) prikazuje siringomijeličnu šupljinu tek kad je ona značajno uznapredovala. Mijelografija prikazuje smetnje provođenja kontrasta i/ili izduženo vretenasto proširenje kičmene moždine. Magnetna rezonancija (MRI) kralježnične moždine je najosjetljivija metoda u dijagnostici siringomijelije, pa čak i siringomijeličnih šupljina malih dimenzija.
Dodatno na
http://www.plivamed.net/?section=home&cat=t&id=18817&show=1