Prije dva tjedna sam po preporuci 4 specijalista,urologa,fizijatra,neurologa i neurokirurga,poslao zahtjev za bolničko liječenje u Lipiku,gdje sam bio prije 13 mjeseci i od mnogih toplica mi je jedino tamo bilo bolje,u HZZO u Osijeku,i danas sam dobio pismo gdje me odbijaju,razlog,iz navedenih papira se neutvrđuje potreba za bolničkim liječenjem.Neznam jel to po njima znači da Magnetska rezonantsa u Medikolu očitava pogrešno rezultate pa slika koju dobijete je potpuno netočna i neistinita?Po njima možda i nisam morao izvaditi dva diska i vjerovatno mi se nisu "okamenila" 3 diska u vratnoj kralježnici,a priraslice i ožiljno tkivo mi sigurno nije tako veliko da je živac jednostavno urastao u ožiljno tkivo i oteko na nekoliko mjesta da moje dijete od tri godine nezna kako je to kad ga tata drži u naručju i igra se s njom kao sve zdrave i normalne osobe jer svaki,ali baš svaki pokret koji napravim je bolan pokret.Vjerovatno se pravim da me boli pa to koristim kao izliku da mi starija kćerka mora donositi čašu vode,jer se ja po nekoliko dana nemogu dići iz kreveta.Vjerovatno je moj neurokirurg preglup i neobrazovan da bi znao očitati MR i sve krivo protumačio.Vjerovatno na osječkoj neurologiji nemaju pojma radit svoj posao,pa mi je jedna od najboljih neurologa,dr.Kristić,krivo napravila EMNG donjih ekstremiteta gdje se navodi da mi je stanje živaca tri puta gore nego prije 10 mjeseci.Moj urolog je po njima retariran kada mi je kroz penis u mjehur usipao litru tekučine i kada ni nakon toga nisam imao podražaj napisao da mi mjehur nedobiva ni dolazne ni povratne informacije za pražnjenje mjehura i da moram najmanje dva puta koristiti jednokratni kateter,a kada me boli cijeli dan,tada moram cijeli dan,jer mišić mjehura se neotvara i mokraća nemože van.Neurolog o Osijeku također po njima nema pojma raditi svoj posao,ili sam ja simulirao kada mi je isprobavao reflekse u nogama,što je nemoguće.Po svemu sudeći kradem kod kuće Bogu dane i pijem 14 tableta bez veze,jer oi HZZO-u me možda malkoc pecka u leđima,pa bih malo na ležanje,samo da nisam kod kuće.Lud sam,osječam se jadno i nesposoban jer sam nemočan protiv,nadam se ,zdravih ljudi koji tamo rade i odlučuju tko je bolestan,a tko ne.Imam samo jednu poruku za njih,možda netko i bude ovo pročitao:RAZMISLITE KAKO BI SE PONAŠALI PREMA NAMA NAJOBIČNIJIM SIROMAŠNIM I BOGOBOJAZNIM LJUDIMA KADA BI SE TO,NEDO DRAGI BOG,DOGODILO VAŠOJ DJECI!!!KAKO BI SE OSJEČALI DA SE TO VAMA DOGODI I DA NEMOŽETE NIŠTA!!!!!!!!