Hej ljudi!
Danas 'slavim' svoju prvu postoperativnu godišnjicu!
Osjećam se skoro pa isto. Fino me obradovala menstruacija i toliko me rasturaju križa da bi mi tak dobro došla infuzija s koktelčićima
. Doslovce imam osjećaj da ću se raspasti! To mi je poklon podsjetnik da ne zaboravim...kao da svako malo prisutni bolovi nisu dovoljni
.
A kak mi je zapravo? Evo u ovakve vruće dane (bez naglih promjena vremena) je super! Osjetim da 'pika' i dalje živac u bedrima. Kad je nadolazeća promjena vremena (koju još ni ne vidim) onda se ta bol širi dolje i gore i peče, prži
(kao danas recimo). A da nije toga, mislim da bi bila super...al eto..nije mi tak suđeno
.
Za 5 dana odlazim na turneju sa zborom-10 dana u busu...juhuuuuuuu. Javim se ak preživim
. Idemo u Rigu na natjecanje. Prije toga do Poljske, poslije do Češke i natrag doma. I taman mi kreću terapije (nakon 7 mj
), taman će mi itekako trebati
.
Uglavnom malo doma vježbam pa ne vježbam. Kad zaboli jače onda opet počnem i tak..pijem normabele every day..oni mi definitivno trebaju, a po potrebi (češćoj u zadnje vrijeme) i brufene. I tak...živim..i dalje radim, trčim za tramvajima, busevima
..a bome sam se i rolala
. Na more ne idem
, a bazen mi je pred nosom, al ga ne volim pa niš od plivanja (osim u znoju
).
Ostajte mi dobro, šašavo ko ja i nazdravite danas sa mnom!