Ima li tko novijih iskustva sa utvrđivanje invaliditeta?
Od svibnja o.g. sam u evidenciji nezaposlenih u HZZ-u i kako primam naknadu za vrijeme nezaposlenosti, slali su me da se prijavim na svakakve poslove, uključujući i poslove grobara i penjača po el. vodovima. U srpnju su prestali nakon što je moja fizijatrica u nalazu napisala da se preporuča prilagodba radnog mjesta i radnog vremena na radnog mjestu, no bilo je riskantno. Srećom, svi poslodavci danas traže "motivacijsko pismo" (neš' ti motivacije da kopaš tuđe grobove), tako da je posao grobara pao u vodu kad sam naveo svoje dijagnoze, a posao penjača po električnim stupovima mi nije ni ponuđen.
Pokrenuo sam još u lipnju o.g. postupak u Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s inaliditetom u odnosu na rad, kako bih mogao kod poslodavca, a putem državnim poticaja, ostvariti pravo na prilagodbu radnog mjesta (kupnjom odgovarajuće anatomske stolice) i radnog vremena (povećanim odmorom, radom od kuće). Prva dva mjeseca nije bilo nikakvog odgovora (a toliko je zakonski rok da se riješi cijeli predmet), djelatnica iz Zavoda nije odgovarala na moje mailove, da bih nakon proteka od 4 mjeseca istoj poslao prosvjednu požurnicu koju sam stavio na znanje ravnateljici Zavoda i pomoćnici ministra rada. Tada je reagirala u roku od 2 sata i rekla da će Povjerenstvo za utvrđivanje invaliditeta donijeti odluku o invaliditetu 28.10. i time me upisati u Očevidnik osoba s invaliditetom (to je pretpostavka za ostvarivanje naprijed navedene prilagodbe).
Početkom 11. mjeseca, dobivam odgovor da na temelju moje medicinske dokumentacije Povjerenstvo (sastavljeno od liječnika!) ne može ništa zaključiti te da mi je potrebna medicinsko-psihološka obrada u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje. Odlazim tamo prvo na grupno testiranje inteligencije i psihotestove te mi se određuje drugi datum za pregled kog liječnika i psihologa. Kod liječnika medicine rada zapravo me samo pregledala medicinska sestra, a razgovor sa liječnicom je trajao manje od 10 minuta. Ona je na temelju medicinske dokumentacije zaključila da nisam sposoban obavljati poslove koji uključuju stajanje, dugotrajno hodanje, sagibanje, podizanje i nošenje tereta (heureka!) i pošalje me na razgovor kod ekstremno glupe psihologice koja me izvješćuje o natprosječno utvrđenoj inteligenciji i internim procedurama HZZ-a te da će o mojem stanju biti obaviješten moj savjetnik u HZZ, ali ne i Zavod za vještačenje jer oni nisu nadležni za obradu u koju me je taj Zavod uputio! Skoro sam dobio živčani slom i porazbijao sve što se može razbiti. Poslao sam prosvjedno pismo svima od reda - nema nikakvog odgovora.
Upravni spor za sada ne mogu pokrenuti jer mi je protekao rok za prvostupanjski postupak, tako da budale iz Zavoda za vještačenje itd. koje invaliditet lokomotornog sustava utvrđuju ispitivanjem inteligencije i psihotestiranjem mogu neograničeno dugo odlučivati u prvom stupnju, ali ako donesu negativno rješenje onda imam brdo žalbenih osnova.
Jedino što mi to sve stravično ide na živce koji su ionako razmrdani samom bolešću i kroničnim bolovima tako da mi se čini da je od svega najpametnije odustati. Fizičke poslove ionako ne namjeravam raditi, jer je dobro kad ustanem iz kreveta. Više ne mogu sam niti ručak pripremiti, srećom imam partnera koji mi pomaže; u četvrtak kada sam bio na psihološkoj obradi sam napravio pola ručka, napio se Normabela i išao spavati, a on je napravio drugu polovicu kad se vratio s posla, tako da je ručak ispao večera. Sa eventualnim budućim poslodavcima radije prihvaćam honorarne poslove, odnosno objašnjavam im da meni Ugovor o radu sa obaveznim dolaskom svaki dan u ured i sjedenjem 8 sati dnevno znači smrtnu presudu bez prilagodbe; ako bude sreće, uspjet ću se dogovoriti tako da to bude prilagođeno i onda mi ne treba ovaj prokleti postupak za utvrđivanje invaliditeta.
Dobio sam savjet od jedne liječnice da odem kod psihijatra, barem jednom boravim u psihijatrijskoj ustanovi na liječenju, izmislim da imam halucinacije i prisilne misli i da ću onda dobiti sigurno 100% invaliditet. A što će mi to kad hoću nastaviti raditi? Samo ću si navući dodatne probleme bezveze, ali eto, tako je najlakše dođi u Očevidnik jer su psihijatrijske bolesti neegzaktne i nitko ne može osporavati to što kažu psihijatri. A bolesti kralježnice očito utvrđuju psiholozi!