Kraljeznica.com forum
Druge teme povezane s kralježnicom => Pitanja - zatražite pomoć i savjet => Autor teme: Ivica - Veljače 18, 2010, 13:17:11 poslijepodne
-
Već dulje vrijeme imam bolove u križima. Bolovi su se potkraj prošle godine proširili na desnu nogu. Jedno vrijeme su bili toliko jaki da sam jedva hodao, te sam 5 dana dobivao injekcije i trošio ibuprofene, a prije dok su bolovi bili slabiji zaldiar i diclo duo. Nakon otprilike tjedan dana bolovi su počeli popuštati i stanje se opčenito lagano počelo popravljati. Nakon desetak dana prestao sam trošiti lijekove i počeo sa terapijama koje su trajale 3 tjedna. Nakon terapija stanje mi se dodatno popravilo, bolovi su gotovo nestali iako nikad ne u potpunosti, jedino što nisam mogao sjediti dulje od pola sata jer bi se nakon toga bolovi počeli pojačavati u križima i potkoljenici desne noge. Oko 5 dana nakon završenih terapija stanje mi se ponovno počelo pogoršavati tako da sam za par dana završio na hitnoj zbog jakih bolova u križima, a i pao mi je krvni tlak te sam imao jaku vrtoglavicu. Dobio sam injekciju i infuziju, te su bolovi nakon kakvih 5 sati popustili. Počeo sam ponovo trošiti tablete protiv bolova i obavio ct kralježnice. Dijagnoza je: Lumboishialgia lat. dex (M53.27), Protrusio disciL4/L5 dorsolateralis dex (M51.1). Danas sam posjetio neurokirurga koji kaže da mi je iskočio disk i to za 7 mm, te preporuča operaciju jer kaže da nema nade da se disk vrati na mjesto. Osim toga, s vremenom bi mogle nastati nekakve priraslice koje bi dodatno zakomplicirale stvar. Zanima me ima li netko od vas na forumu tko je imao sličan problem i da li da se odlučim za operaciju sad ili da ju što dulje odgađam s obzirom da sad dok trošim tablete bolovi nisu strašni? Svaki savjet je dobrodošao, a naročito ako ovdje ima netko sa istom dijagnozom tko je to već prošao ili možda koji liječnik s tog područja.
-
Ivica pogledaj moju dg u predstavljanju članova pod Denis68 mislim da je slićna tvojoj,a naš Neuro će ti dat svoje mišljenje.
Moj savjet nemoj puno čekati,jer uz protruziju imaš i Lumboishijalgiju što je jedna od otežavajućih okolnosti ;)
-
Ivica, dobrodošao!
Tražiš savjet, pa evo mojeg skromnog mišljenja! Od cca 1997. sam imala dijagnozu Lumboishialgia, da bi me tek 2006. poslao neurolog na CT i tada sam "dobila" i dijagnozu discus hernia - "izašao" disk za 6 mm. Nakon toga posjet neurokirurgu koji zahtjeva MR jer je to njemu jedini mjerodavni nalaz koji pokazuje isti nalaz kao i CT. Nakon toga je uslijedila operacija. Nažalost, tada nije bilo mogućnosti lasera i ostalih tehnika kao danas (barem ne kod mojeg tadašnjeg neurokirurga), ali je operacija ipak izvedena tako kako je mogla biti izvedena u to doba i kod tog liječnika.
Ipak, čekanje skoro 10 godina dalo je i posljedica - oštećenje živaca koje se teško popravlja.
Stoga moja preporuka - operacija što prije, što je i preporučio onaj najmjerodavniji - neurokirurg. Je li možda spominjao vrstu operacije - laser i dr.?
Sretno! :)
-
Spominjao je mikrokirurgiju, detalje nažalost nisam upamtio jer sam bio poprilično šokiran spomenom operacije s obzirom da sam mislio da se radi o znatno manjem problemu od iskakanja diska u toj mjeri. Napominjem da me sad križa bole vrlo malo, a noga mi se gotovo potpuno oporavila, međutim to je tako samo kad mirujem i pijem Zaldiar i Indometacin. Razmatram da prestanem trošiti lijekove, pa da vidim hoće li se bolovi opet pojaviti ili ne. Ne pojave li se bolovi,da li bi bilo bolje privremeno odustati od operacije ili je ipak bolje da se odlučim za operaciju? Kad bi mogao biti siguran da mi se nakon operacije stanje neće još pogoršati, ne bi imao nikakvu dilemu, išao bi u što kraćem roku na operaciju. Ali ima dosta onih koji nakon operacije imaju loša iskustva, neki govore o pojavljivanju priraslica te o potrebi ponavljanja operacije svakih par godina.
-
Takva losa iskustva su vecinom vezana za ljude koji su operirani znatno prije, prije nekoliko godina, ili cak desetaka godina...
Medjutim u medjuvremenu se je dodatno razvila i u RH pocela primjenjivati minimalno-invazivna kirurgija kraljesnice gdje:
1. Kratkorocni postotak uspjesnosti je gotovo isto, nekad i bolji nego kod otvorene operacije kraljesnice. Medjutim, kod klasicne operacije sto duze vremena prolazi od operacije, vece su ti sanse za povratak bolova i bolesti diska (hernije). MISS-om je postotak komplikacija i recidiva smanjen.
2. Neces dobiti priraslice
3. Cak i reoperacije ne predstavlja problem niti pretjeranu traumu za tebe, tvoje tkivo i misice.
4. Dobit ces flaster, eventualno 1 sav (rez je 1.5-2 cm) i otici kuci slijedeci dan.
Pozdrav.
-
Ivica ja sam bio veliki skeptik prema operacijii sad kad sam je napravio ,žao mi je što nisam i prije to riješio, jer bi izbjegao daljnja oštećenja.GSM ti je jako dobro,objasnio,na tebi je da se odlučiš,evo pogledaj malo komentare osoba koje su se odmah operirale i onih koji su čekali, pa ćeš vidjeti razliku,da su puno bolje prošli oni koji su odma čvrsto donjeli odluku.Moj savjet makni se sa neta te ne ulazi u dubioze problema jer će te vrijeme progutati te ćeš imat puno veći problem.Ovo sve kažem iz vlastitog iskustva koje sam stekao u bolnicama,toplicama itd..
Odlučno i bez straha nađi operatera ,te donesi konačnu odluku,moja preporuka Vinogrdaska jer tamo baš radu ovo što ti je GSM rekao, a i ja sam ujedno operiran tom metodom.Znam da ćeš pomisliti lako tebi govoriti,al vjeruj mi svako duže ćekanje i odugovlačenje probleema nosi još gori ishod tvojim tegobama.
Puno sriće u odluci :)
-
Ivica, mislim da ćeš ovdje - što je i logično - uglavnom dobivati odgovore prema vlastitom iskustvu onoga koji piše. Ako je dotičnom dobro nakon operacije, onda će ti savjetovati operaciju i obratno. Uglavnom, morat ćeš sam odlučiti.
Ja sam, naivac, mislio da tu "nema" razgovora, da npr. doktor kaže "ovo je za operaciju" (ili nije) i gotovo. Naime, takva sam iskustva do sada imao sa ostalim operacijama u obitelji (nevezano uz kraljeznicu). Ali ovdje sam se prvi puta susreo sa mlakim stavom tipa "trebalo bi", "ako vi hoćete", "ako se odlučite" i slično.
-
operacija
-
Ja nisam strucnjak,ali ne moram biti doktor znanosti da mogu shvatiti kako covjek kojemu je disk iskoci tak strasno puno MORA ici na operaciju i da tu nema terapije koja ce ga dugorocno rijesiti problema,naprotiv takav tip ako ceka moze mozda CAK i ostat oduzet ,riskira saki krivi pokret...
-
Za sad ću ipak još malo pričekati, s obzirom da su bolovi popustili i dobra stvar je što mi već dulje vrijeme nema pritiska na živac išijas tako da mi se noga već potpuno oporavila.Prije 3 tjedna dok sam radio EMNG taj živac je pokazivao znatno oštečenje jer sam jedva micao stopalo i prste prema gore. Međutim, ukoliko se bolovi ponovo jave, u vrlo kratkom vremenu ću se odlučiti za operaciju. Za sad bi još htio obaviti magnetnu rezonancu što mi je i neurokirurg preporučio. U svakom slućaju, svima zahvaljujem na savjetima koji su i ubuduće dobrodošli.
-
Pa i ja mislim da bi MR trebao obaviti što je prije moguće,to je skoro najbitnije jel...što se pak tiče same iritacije zivca ,to je to...sve ovisi kak kod koga djeluje,sudeci po svim mojim nalazima ja nemam ni priblizne probleme kao vecina ljudi sa hernijama,tj nemam herniju, a npr noga mi trne,ne mogu se sagnut i uglavnom nisam dobro ne...a ti imas tak puno mm pa ideš i za takvo stanje se cak dobro drzis ne...
Uglavnom,ak ces vec na MR i ne mislis platit,probaj se naruciti na svetom duhu u Zagrebu,tamo bi mogao brzo doci na red da ne cekas par mjeseci.
-
Za sad ću ipak još malo pričekati, s obzirom da su bolovi popustili i dobra stvar je što mi već dulje vrijeme nema pritiska na živac išijas tako da mi se noga već potpuno oporavila.Prije 3 tjedna dok sam radio EMNG taj živac je pokazivao znatno oštečenje jer sam jedva micao stopalo i prste prema gore. Međutim, ukoliko se bolovi ponovo jave, u vrlo kratkom vremenu ću se odlučiti za operaciju. Za sad bi još htio obaviti magnetnu rezonancu što mi je i neurokirurg preporučio. U svakom slućaju, svima zahvaljujem na savjetima koji su i ubuduće dobrodošli.
Naravno da ima pritiska na zivac. To izmedju ostalog govori i tvoja dijagnoza... to sto trenutno nemas tegobe je samo varka, koja ti moze u buducnosti prouzrociti razne probleme.
-
i ja sam imao u početku išijas pa kad me pustilo ja opet na šljaku i udri ¨delat ko konj¨pa me sasjeklo opet,govorim ti iz vl.iskustva da ti se ne desi ko meni ako ti bude bolje nemoj se nikako opustit sad samo lagano vježbe,terapije i što više šetnje..
-
operacija
iako su stvari kod svakog od nas razlicite, Ivice recimo da imamo slicnu dijagnozu (moja je hernija diska od 7 mm L5-S1). Možeš i pročitati moje iskustvo (Veronika se predstavlja).. puno toga sam već isprobala i prosla, svasta i ovdje i svagdje drugdje procitala i naslušala se svačeg (najčešće svima kojima sam dosla su bili protiv operacije!) za razliku od savjeta i preporuka ovdje gdje sam naisla na nekoliko odgovora, pa i neura koji kaze za takve dijagnoze operacija..Uglavnom, dosla sam i ja u Vinogradsku i probala PLDD nakon cega mi nije nista bolje i nakon toga sam, jer mi je doktor koji je radio PLDD rekao da mi ne moze pomoci vise!, morala otici drugim neurokirurzima no oni sad opet kao i u početku pričaju da nisam za operaciju. Mene ne boli toliko da ne bi mogla nikud, no konstantno svaki dan me boli u lumbalnom dijelu, ne mogu sjediti /stajati duze vrijeme no vratila sam se na posao gdje mi je "bajno" izdrzat sjedenje 8 sati! :'( jer vise ne znam sto da radim i isprobam vise i kome da vise idem. Ostaje mi plivanje i svakodnevno vjezbanje da kolko tolko odrzavam stanje, no i mene najvise od svega brine upravo to sto kaze GSM " da ima pritiska na zivac. to sto trenutno nemas tegobe je samo varka, koja ti moze u buducnosti prouzrociti razne probleme."
-
Ne znam što komentirati na sve ovo,gledam oko sebe ljude,pa od njih 10-7-ici nije ništa bolje nakon operacije,"slušajući" vas čovik mora biti optimist,jednostavno ne znam.
Moj primjer je sličan vašem isto 7mm l5-s1,ali tako stoji već 6-7 godina i stalo bi i dalje da nisam budala forsirao fizički rad,eeee sad se pojavila bol,koja je bila strašna jedno 10-12 dana,popustila,sad malo boli donji dio lijeve noge,ali sve izdrživo,ni 10%,one boli što je bila.
Vjerujem svima da je bolje na vrijeme izliječit,ali operacija je uvijek tu,kao zadnja,tako da ću se vjerovatno teško odlučit na zahvat,hvala bogu,dok bude stanje ovakvo.
Eto molio bih koji komentar na ovo moje stručno mišljenje !!! :D
-
"Stručno" mišljenje je ovo...ako sada svoj život smatraš normalnim onda živi i pusti druge da žive.....ako ne smatraš odi se liječi, jedna od metoda je i operacija......
Recimo....u mom slučaju bi puno njih reklo da im ne treba operacija i da mogu živjeti s tim...to mi je i sam neuro rekao.....međutim ja sam od života htio više i da sam se pod nož. Rezultat je u najmanju ruku izvanredan.....ali ne zanosim se ja da sam se riješio problema do kraja života.....
-
I ja ću Davorovim stopama pa kako god mi bude. Ali slažem se s njim, odluka je tvoja, ako možeš trpiti trpi. Davor je primjer uspjele operacije ali kao što i sam kaže ne vjeruje u čuda do kraja života i naravno da je recidiv moguć nakon više godina, ali sam čula i primjere da su neki "mirni" i po 20 godina, dok nekome naravno bude i lošije nakon operacije. Operacija= rizik a odluka je na tebi
-
Apsolutno se slažem sa vama,te se Davore ispričavam ako si me krivo shvatio tj. ako sam zvučao iritatno ili ironično sa onim "stručnjak".Dobio sam ovih par dana na forumu jako korisne informacije koje mi jako puno pomažu,a ovo moje dvoumljenje bih definirao-kao ne znam što bi,naravno svi smo mi svoj problem,pa je tako i na meni da odlučim.Napisao sam,a i ponavljam ako me još jednom onako stisne,dvojbe neću imati.
-
Naruci se na pregled i saznaj jesi li kandidat za lasersku operaciju...
Uspjesnost je nekih 80%, komplikacije ispod 1%... I ako ne uspije, tebi je napravljena minimalna trauma i sve ostale opcije lijecenja su otvorene.
-
Dragi moj Šibenčane....
Ma ne dao Bog da si me uvrijedio, dapače ja sam ti vrlo opušten lik....i ništa nije bilo iritantno....a stručno mišljenje je samo neki moj vid zajebancije koji sam samo projicirao iz tvog posta........no frks, rista...sve 5 i nema beda.....
Ja sam samo pokušao najstručnije (naravno, kolko ja to mogu biti stručan) predočiti cjelokupnu filozofiju problema..........
-
Jutrooo,ok Davore,eto ima po forumu ponekad nekih koji se brzo rasp....,ali ima i onih koji su jako normalni,znam niko od nas nema tona tj. boje glasa na forumu,pa je teško i razumit,ali o tom .... !
GSM planiram do ZG ali ne znam kad,pun sam obaveza,izmađu ostalog i djeca,ali u svakom slušaju ću doći.
-
Lipo mi je ma Davor ti je ful normalan :D :D :D :D :D
-
Pozdrav svima!
Ja sam Melica. Da se predstavim, već nekoliko godina muče me bolovi u leđima nakon pospremanja- ono generalka u jednom danu, usisavanja itd. Te noći sam malo šepala ali ujutro sam bila ko nova.
Radim sjedeći cijeli dan pred računalom. Prije 2 godine na rengenu su mi očitali incipijentno stvaranje Schmorlove hernije L5 kralješka te masivniji poprečni nastavak L5 kralješka. Moja doktorica na to je ostala gluha i rekla da nas sve ponekad bole leđa.
No krajem prosinca 2009. počele su moje muke, bolovi, nemogućnost sagibanja, teško hodanje, bolovi u desnoj nozi-šepanje...trpjela sam bol i mazala se nekim gelovima i ništa. U veljači sam shvatila da to predugo traje i doktorica mi je dala neke lijekove protiv bolova no ništa. 5.2. ujutro sam se spremala na posao i kihnula i ostala nepokretna. Do kraja dana malo sam se oporavila no 11.02. više nisam mogla iz kreveta. Napravila sam magnetsku i dijagnoza je diskopatija segmenta L4-L5, te dorzomedijalna protruzija iv.diska, te EKSTRUZIJA DISKA L5-S1 prema spinalnom kanalu. Uz sve to desno na S1 imam i Tarlowljevu cistu. Šok. Doktor me hoće operirati odmah, a ja se jako bojim. U međuvremenu mene su mirovanjem bolovi popustili, prestala sam piti i ketonale i zaldiare, no čim malo više hodam ili sjedim bolovi se pojačavaju- no trpim ih. Nisam više ona stara pokretna. Muči me to što sam sklona priraslicama znam po operaciji od prije 15 godina, imam WPW sindrom na srcu, anemija već 15 godina, te ginekološki problemi. Fizikalna terapija ne dolazi u obzir zbog gin.problema. Čitajući vaše razgovore pretpostavljam da mi je operacija jedino rješenje, u bolnici su mi rekli da bi trebala ići što prije dok mi živac još nije previše oštećen. Moji bolovi su bili grozni nisam mogla pomaknuti nogu ali sad ju mogu i dići i ne boli me više noga nego samo leđa. Tražim samo savjet.
-
svi koji su operirani(tu stavljem i sebe) će ti reći odradi to i riješeni su svi tvoji problemi koje si opisala a što se tiče posljedica nemoj o tome razmišljati tako negativno i nadaj se da će sve biti 5 !!!
-
Dobro došla Melica.
Odluka je samo tvoja.
Mi smo ovdje svi laici,pa je najbolje da se posavjetuješ sa par neurokururga.
Većina ljudi sa sličnom dijagnozom se odluči na operaciju.Mada ima dosta ljudi koji žive normalno i bez operacije.A što se tiče sklonosti priraslicama,većina operatera dijele mišljenje da ako je operacija napravljena uspješno priraslice ne mogu dovesti do uklještenje živca.Tako da se s te strane ne trebaš opterećivati.Uz pravilno i redovno vježbanje možda ti bude još bolje,a možda i ne :-\.
Ja sam isto prije operacije bio puno bolje,ali sam se odlučio na operaciju.Tako da na kraju postavi samo sebi jedno pitanje: "Jesam li zadovoljna sa kvalitetom sadašnjeg života s ovim tegobama?!"
-
Pozdrav svima!
Ja sam Melica. Da se predstavim, već nekoliko godina muče me bolovi u leđima nakon pospremanja- ono generalka u jednom danu, usisavanja itd. Te noći sam malo šepala ali ujutro sam bila ko nova.
Radim sjedeći cijeli dan pred računalom. Prije 2 godine na rengenu su mi očitali incipijentno stvaranje Schmorlove hernije L5 kralješka te masivniji poprečni nastavak L5 kralješka. Moja doktorica na to je ostala gluha i rekla da nas sve ponekad bole leđa.
No krajem prosinca 2009. počele su moje muke, bolovi, nemogućnost sagibanja, teško hodanje, bolovi u desnoj nozi-šepanje...trpjela sam bol i mazala se nekim gelovima i ništa. U veljači sam shvatila da to predugo traje i doktorica mi je dala neke lijekove protiv bolova no ništa. 5.2. ujutro sam se spremala na posao i kihnula i ostala nepokretna. Do kraja dana malo sam se oporavila no 11.02. više nisam mogla iz kreveta. Napravila sam magnetsku i dijagnoza je diskopatija segmenta L4-L5, te dorzomedijalna protruzija iv.diska, te EKSTRUZIJA DISKA L5-S1 prema spinalnom kanalu. Uz sve to desno na S1 imam i Tarlowljevu cistu. Šok. Doktor me hoće operirati odmah, a ja se jako bojim. U međuvremenu mene su mirovanjem bolovi popustili, prestala sam piti i ketonale i zaldiare, no čim malo više hodam ili sjedim bolovi se pojačavaju- no trpim ih. Nisam više ona stara pokretna. Muči me to što sam sklona priraslicama znam po operaciji od prije 15 godina, imam WPW sindrom na srcu, anemija već 15 godina, te ginekološki problemi. Fizikalna terapija ne dolazi u obzir zbog gin.problema. Čitajući vaše razgovore pretpostavljam da mi je operacija jedino rješenje, u bolnici su mi rekli da bi trebala ići što prije dok mi živac još nije previše oštećen. Moji bolovi su bili grozni nisam mogla pomaknuti nogu ali sad ju mogu i dići i ne boli me više noga nego samo leđa. Tražim samo savjet.
Sve sam shvatio osim sto nigdje ne vidim da si isla na bilo kakav vid fizikalnih terapija? Prije gotovo svake operacije OBAVEZNE su fizikalne terapije kako bi se prolongirao period do same operacije.
Takodjer, indikacija za gotovo svaki operativni zahvat na kraljesnici jeste "XXX tjedana fizikalne terapije".
Prouci temu minimalno-invazivne kirurgije kraljesnice, kad to malo proucis smanjit ce ti se strah od eventualne operacije...
-
Melica dobrodošla!
A što se tiče mog mišljenja, podupirem ono što je napisao Uriel: "Jesam li zadovoljna sa kvalitetom sadašnjeg života s ovim tegobama?!".
GSM - što se tiče fizikalnih terapija, ne znam da li si primijetio, ali Melica je napisala da zbog ginekoloških tegoba ne može na terapije, a znam da se to ponajprije odnosi na strujne terapije.
-
Također dobrodošlica Melica!Odluka je teška,što drugo reći,jer ovo je vrtlog iz kojeg se teško izlazi,te se cijeli život vrtiš oko jednog kruga iz kojeg izači mogu samo pojedini.Naravno i onda je upitno koiko su zadovoljni kvalitetom života
-
GSM - što se tiče fizikalnih terapija, ne znam da li si primijetio, ali Melica je napisala da zbog ginekoloških tegoba ne može na terapije, a znam da se to ponajprije odnosi na strujne terapije.
Nisam to skuzio... onda stvarno ne znam sto bih rekao i preporucio
-
Pozdrav svim članovima!
Kao prvo želim zahvaliti svima koji su mi se javili.
Jako je lijepo je čuti riječi ohrabrenja i podrške pogotovo od ljudi koji su to sve već prošli. Da pojasnim na fizikalne terapije nisam išla jer sam u razgovoru s reumatologicom utvrdila da bi bile pogubne zbog mojih ginekoloških problema, naime prije 3 godine sam završila u bolnici zbog iskrvarenja, oprostite na opširnosti, znam da su to naši ženski problemi ali meni zadaju grozne probleme. Prije 16 godina operirala sam klasičnom operacijom endometriozu gdje mi je uklonjen jajnik ali od onda se patim s dva mioma u maternici koji me doslovno cijede, piju mi krv i nikako ne mogu na zelenu granu. Stalno sam slabokrvna, anemična, umorna itd. I kao što mi je reumatologica rekla prvim tretmanom bilo koje fizikalne opet bih procurila bez obzira na dan u ciklusu tako da si to doslovno nesmijem priuštiti, jer i bez toga jedva preživljavam. Trebali bi mi zapravo izvaditi maternicu, ali ne žele jer sam navodno premlada za to (39 godina) i tako se već godinama vrtim u začaranom krugu.
Nakon tog boravka u bolnici nafilali su me hormonima da sam se poslije godinu dana oporavljala od tog. Sve mi se poremetilo. Štitnjača mi je na samom rubu-doktori se dvoume dal da mi prepišu hormone ali mislim da me zapravo još malo treniraju. Od silnih tableta željeza i ostalih isprobavanja liječenja anemije želudac mi je u komi, navodno imam čir koji samo čeka. Tako da mi i ove tablete protiv bolova baš i nisu dobrodošle, ali nekako se mora izdržati. Zato pokušavam što više trpjeti. Us put nakon operacije endometrioze nadala sam se da me više neće boljeti , ma da al to su bile samo priče za malu djecu. Cijeli rez popunio se priraslicama i ko zna s čim još tako da me zapravo nikad nije ni prestalo boljeti, al navikla sam živjeti s tim.
Na zadnjem sistematskom pregledu kardiolog mi je rekao da bi trebala operirati srce zbog WPW sindroma, jer su mi se aritmije počele sve češće pojavljivati i jako mi smetati. No Hvala Bogu u zadnjih godinu dana malo su se smirile, pa sam prestala misliti na to. Ali naučila sam u životu da nikad ne smiješ reći da ti se sve zlo već dogodilo jer uvijek postoji mogućnost da ti se dogodi još veće.
I zato uz sve svoje probleme ovaj s kralježnicom došao mi je kao točka na i. Nešto o čemu zapravo nikada nisam ni sanjala. Ali sad je tu i moram rasmišljati kako da to riješim.
Poneki put se sama sebi nasmijem, mene bi mogli operirati jedno dva dana dok mi poprave sve kaj ne valja.
Danas sam se vratila s posla i jedva sam čekala da legnem jer već u 13,00 nisam mogla sjediti, htjela sam poludit od tog tiskanja u leđima. Jako me zanima oporavak poslije operacije, kojim tokom ide, jer znam da ću se morati vratiti na posao tj. sjedenje bez granica.
Još jednom se svima ispričavam na opširnosti i unaprijed zahvaljujem na dobrim željama i savjetima. Melica
-
Draga Melice, strašno koliko imaš problema! :o Ovi problemi sa kralježnicom su ti očito točka na "i". Ali po mojem mišljenju, mislim da bi taj problem mogla najlakše riješiti. Pronađi dobrog neurokirurga ili možda čak 2-3 za više mišljenja, popričaj o svim svojim problemima i neka ti predloži najbolju mogućnost operacije. Sada postoje i operacije npr. laserom i dr. koje smanjuju mogućnost priraslica, omogućuju brži i lakši oporavak - imaš puno postova o tome. Imaš na ovom forumu i puno priča o oporavku - npr. Davor ti je vjerojatno najbolji mogući primjer oporavka - operiran i igra nogomet, radi na drugom kraju svijeta, a one kojima oporavak ide teže predlaže da ne čitaš! ;) Upiši jednostavno u tražilicu što te zanima i naći ćeš više-manje sve što te zanima!
Želim ti da što prije riješiš za početak barem jedan od svojih problema - kralježnicu, a onda i ostale!
:-* ;) :)
p.s. A što se tiče sjedenja na poslu u potpunosti te razumijem - i ja sjedim 7,5 sati na poslu (pola sata je gablec, pa malo šećem :))!
-
Evo me opet,
upravo čitam da su većini Vas trnule noge itd... Meni je najgore bilo kad se tjedan dana nisam mogla samostalno dignuti iz kreveta, muž me vukao za sobom po stanu kao kofer, ali čudim se kako sam se za 9 dana tako izvukla, možda sam imala sreće. Moja bol je prvo bila u sagibanju unaprijed i sjedenju, onda nepokretnost, zatim šepanje zbog boli u predjelu desnog kuka ali donji dio noge mi je u redu. I danas nakon mjesec dana ja mogu stajati na prstima i petama, mogu se obući, obuti čarape (to je tako divno), i ne trnu mi noge. Oko dva tjedna sam pila ketonale i zaldiare i onda sam prestala jer sam smatrala da mogu otrpjeti tu bol koja mi je ostala. A sada imam tupu bol u predjelu L5 SI kao da imam unutra nešto viška i to me žulja i smeta. Kod više kretanja jače me boli i prelazi u predio kuka, a kad vikendom ne idem na posao puno mi je bolje. Ali znam da to nemože proći samo od sebe zato i čitam vaša iskustva.
Muči me još nešto, kad sam prvi put stupila u Vinogradsku bila sam u najgoroj fazi boli, dobila sam injekciju koja mi je djelovala kao slatka vodica ama baš ništa mi nije pomogla. Ušli smo u ordinaciju Dr. B.B. i na prvi pogled uz predočenje mog starog nalaza "hernija diska" dr. mi je rekao ovo je za operaciju, to ja operiram svaki dan, te mi je dao uputnicu za MR. Vidim da ste se svi vi mučili s pokušajima izlječenja a meni se sve potrefilo da odmah idem na operaciju...Dali ja to imam sreće za razliku od vas ili ??? kao da sam preskočila neke djelove... nakon nalaza MR ponovno mi je ponuđena operacija u roku hitno, dali sam ja tako loše izgledala, ili je taj nalaz tako loš, ali vidim da među vama ima i gorih pa se nedate, to me zbunjuje. I zanima me koji doktori u Vinogradskoj rade minimalno invazivne operacije. Vaša Melica
-
Preporucam ti obavezan pregled kod Dr. Saftica u KB Sestre Milosrdnice (iliti popularno u Vinogradskoj). On je jedan od rijetkih koji kontinuirano radi na minimalno-invazivnoj kirurgiji kraljesnice (prof. Rotim takodjer radi ponesto).
Lista cekanja je oko mjesec dana, narudzbe su na telefon 01/3787-593, ambulanta je ponedjeljkom od 13-15h.
Rade nesto MISS-a i u Traumi, medjutim s mojeg gledista cini mi se da kod njih nisi kandidat za ni jednu od dvije metode koju oni primjenuju (intraspinozni implantat za spinalnu stenozu, transpedikularna fiksacija). U drugim bolnicama (znam da ce grubo zvucati) lazu i kazu da rade MISS, a zapravo rade mikro-kirurgiju kraljesnice, stoga pazi oprezna kome i sto vjerujes.
Pozdrav
-
Hvala na informacijama,
probat ću se naručiti za drugo mišljenje.
Svaka čast svakome, poštujem stručnost neurokirurga ali onako u 5 minuta odlučiti se na operaciju, a da o njoj nikad nisam ni pomišljala bio mi je to prevelik šok. Nemogu ja to tako nabrzinu.
Prije 16 godina sam htjela na operaciju (endometrioza veličine dječje glavice) što prije jer više nisam mogla izdržati i život mi je visio na koncu, ali ovo sad, a vidim da neki od vas žive i po nekoliko godine sa sličnim ili istim dijagnozama.
Trenutno jesam pokretna ali svjesna sam da mi jedan pogrešan pokret može ponovno pokvariti sve. Nikad neću zaboraviti tu bol, nemogoćnost kretanja-pomaka nogu, odlazak na VC prava pustolovina, zgrčen stav cijelog tijela, suze koje cure niz lice, osjećaj bespomoćnosti a ljudi oko mene u čekaonici miču se u čudu što dalje od mene i muža koji me vuče i rade mi prolaz bez riječi. Srećom nisam se mogla vidjeti ali po licima drugih oko mene prizor je bio šokantan. Inače znam što je bol, i mogu je trpjeti, jer porod djeteta za mene je bio mala šala- sitnica naspram onog što proživljavam cijeli život.
Muči me i to što mi je u 2 i pol godine protruzija prešla u ekstruziju, tada uopće nisam razmišljala što je to, a sad kad sam proučila , hm jako mi je vruće. Znači da mi se stanje pogoršava i to brzo. Još jednom hvala svima na savjetima!
Puno pozdrava i lijepih želja svima Vama, zdravima - samo ostanite takvi, a bolesnima ozdravite što prije.
Melica
-
Samo da se nadovezm za ginekoloske probleme, ne znam naravno nisam doktor al ne vidim kako bi mogla ponovo "prokrvariti od struja i vjezbi". Trebala bi valjda prvo probati sa fizikalnim da vidis hoce li se to odraziti na ginekoloske probleme. BTW izvaditi maternicu je danas rutinska i bezopasna operacija ako bi se bas morala raditi u tvom slucaju. U svakom slucaju ja bi probala prvo fizikalne, postoji set vjezbi koje moras da radis svakog dana itd itd, i kao sto je GSM rekao hirurg ce te prvo poslati na fizikalne pa ti vidi. Nisam protiv operacije samo postoji neki redoslijed kojim se rjesavaju problemi gotovo uvijek se probavaju prvo manje dramaticna rjesenja. Sve najbolje
-
Ekstruzija se moze moguce probati rijesiti i laserom (PLDD), ako ne bude efekta neposredno nakon toga se napraviti METRx diskektomija (METRx=minimum exposure tubular retractor, nekad se naziva i mikro-endoskopska diskektomija, radi se kroz rupu od 1.5-2cm). Znam za nekoliko slucajeva takvih slucajeva... Samo bez straha, naruci se i vidi jesi li kandidat za laser...
-
melice.
Imam sličan problem kao i ti (ekstruzija l5s1). Sportski fizioterapeut me je poslao neurokirurgu koji mi je odmah dogovorio operaciju budući da kako kaže samo je pitanje vremena kada će početi problemi sa parezom stopala,nekontroliranim mokrenjem. Napominjem kako mi trenutni bolovi nisu nešto strašno,ali možda je razlog tomu što izbjegavam bilo kakvo naprezanje i svi su mi pokreti kao usporeni film.
U proteklih mjesec dana savjetovao sam se sa nekoliko neurologa,ortopeda i neurokirurga te je moja odluka za operaciju konačna. Imam 35 godina visok sam 191cm i imam 115 kg. eh upravo su mi ti kilogrami i bavljenje sportom razlog za ovo stanje,budući da sam godinama dizao teške terete,trenirao bacanje kugle i diska. Nije mi nimalo svejedno,ali tješi me to da je dosta aktivnih sportaša imalo spinalnu fuziju te se uspješno vratilo sportu.Ako su oni mogli pa valjda ću i ja!.
Bol kojis sam trpio je nešto odvratno i sama pomisao da će se ta muka nastaviti kroz život me je natjerala na ovakvu odluku.
-
Dado dobrodošao....
Ajde budi dobar pa nam reci di ideš na operaciju i kod koga......
-
Kazes savjetovao si se s vise strucnjaka? Da li su svi oni za operaciju ili se njihova misljenja razlikuju?
-
Pozdrav svima,
Proteklih dana naučila sam jako puno o kralježnici, moram priznati da sam čula jako puno tuđih iskustava.
Isto tako vidim da su mi ama baš svi liječnici, i medicinsko osoblje koje poznam savjetovali da idem na operaciju i to što prije dok se nešto nije iskompliciralo.
Došla sam i do zaključka da iako sad mogu lijepo ravno hodati za razliku od prije mjesec dana, ono što sam prije mogla sad više ne mogu SJEDITI.
Posao mi nikad nije bio tako težak, svakih par minuta se dižem i šećem po par koraka, a kraj radnog vremena mi je tako daleko. Vidim da ovako neću moći dugo funkcionirati. Iako su bolovi puno puno slabiji osjećaj tiskanja je sve gori, malo malo pa osjetim da mi nešto zahrusta u leđima (pitam se dali se to nešto mrvi u meni?)
Istina je da u zadnjih mjesec ništa fizički ne radim, pazim na svaki korak, postala sam usporeni film od straha od pogoršanja i zato mi je vjerojatno i bolje.
Naručena sam 09.04. na EMNG nogu, nakon toga opet idem svom neurokirurgu i mislim da zapravo postoji samo jedan spas. Živjeti ovako kao biljka -samo gledati druge oko sebe kako se kreću - a zapravo biti sputan strahom od pogoršanja baš i nije neko življenje.
Stvari koje sam prije radila isključila sam iz života, ne mogu više nikud, a vožnja automobilom postala mi je noćna mora, mjenjanje brzina, kočenje... avantura. Nije to za mene s obzirom da baš i nemogu biti mirna osim kad spavam.
A da ne govorim o mojim ukućanima kojima jako fali moja pokretnost.
Mislim da su svi ovi pokušaji da se raznim metodama "vrati na mjesto nešto što je puklo i raspalo se" samo gubljenje vremena.
Dado, hvala na tvom iskustvu i savjetu. Želim Ti svako dobro i savršenu uspješnost operacije.
-
Dadi dobrodošlicu želim,i uspješnu operaciju.A Melica dobar zaključak također pametan izbor nemoj dozvoliti da budeš usporeni fil jer nakon par godina teško je to izbiti poslije iz glave,upravo se to meni sad događa .Živio sam kao kip i sad nakon uspješne operacije nikako se ne mogu osloboditi straha te sam cijeli ukočen,naravno onda dolazi do grćenja mišića te manje tegobe se pretvaraju u veće.Eto tješi me to što sam tek friško operiran prije 3 mjeseca pa se nadam da će to vremenom nestati,ujedno ne dozvoli da ti nastane pareza noge jer onda taj period vračanja traje jako dugo i mukotrpno-
Sretno i tebi također želim;))
-
Hvala Denisu na objašnjenju,
Želim ti što brži i uspješniji oporavak.
A ja sam shvatila da zapravo svi koji predugo čekaju poslije imaju duži i teži oporavak.
Možda sam ja stvarno imala sreće preskočivši sve te pokušaje liječenja, mene je uhvatilo i odmah na magnetsku pa ...operaciju. Možda ipak trebam biti zahvalna na tome, kad vidim koliko godina drugi čekaju da uopće stignu do neurokirurga.
Možda mi se to samo vraća nešto u životu, kolikim sam ljudima pomogla u nekim drugim stvarima pa me sad nagrađuju skrativši mi muke.
Ali moram se vratiti unatrag, jako sam razočarana u doktore opće prakse, kad sam prije 2 i pol godine prvi put snimala kralježnicu nalazi su mi bili isto loši ali moja doktorica nije niti trepnula, da me je tad možda upozorila - možda bi promijenila nešto u životu, možda mi se nebi sve tako pogoršalo, (možda nebi prošlo ljeto pokrečila cijelu kuću od podruma do tavana i preokrenula sve ormare gurajući ih po stanu) da me samo neko upozorio što ti nalazi uopće znače. Pošto je to njoj bilo bezveze ni ja nisam previše razmišljala o tom. Definitivno mislim da svoj posao rade jako nestručno i aljkavo, to mi se sad samo dokazalo.
-
Melica istina to se i pokazalo za dugo čekanje,al uvjek ima gore nad gorim, ja osobno mislim da sam još ćekao da bi bilo belaja.Eto nažalost ja sam puno pomagao, al neznam zašto mi se prije nije to pozitivno vratilo,al ne želim izgubit vjeru u sebe i Boga .
Što se tiće Dr Opće medicine neću ni komentirati jer od njih sve počinje,jer njihovo kasno reagiraqnje donosi neuspjeh lječenja,ja bi ih osobno ukinuo,jar svi mi znamo za lakše oblike bolesti kojisu ljekovi,a što se tiće bitnijih stvari postoju specijalisti.Mislim da su oni suvišni
-
Meni se već nekoliko puta dogodilo u životu da mi se vrati dobro i to tamo gdje se najmanje nadam,
kad mislim da je sve bezizlazno pomogne mi netko kog nisam niti poznala, možda se nekom od nas vrati prije a nekom kasnije, ali čvrsto vjerujem da na kraju svi dobijemo što smo zaslužili.
Za opću praksu se potpuno slažem, moja doktorica je najsretnija kad ja nešto tražim i ona mi to prepiše, al kad mi se pojavi neka nova bolest o kojoj ništa neznam vidim da i ona isto tako ništa nezna, Čudno me gleda i pita me "A što da vam ja sad dam?" Na to poludim. Pa nisam ja studirala medicinu nego ona. Ja na svom poslu nikog ne pitam ništa nego ga radim kako najbolje to znam.
Nažalost nemamo kog poštenog za izabrati pa sam kod nje zato što joj je med. sestra moja školska kolegica pa više kontaktiram s njom nego s doktoricom, sve mi pripremi uputnice, recepte...
Mislim da bi u zdravstvu puno toga trebalo ukinuti, jer nas neke nesposobne i sebične osobe samo sputavanju da ostvarimo svoja prava na lječenje. A preko njih nemožemo jer kao postoji neki red kojim se ide.
Puno puta se pitam zar liječnici nikad nisu bolesni da se tako odnose prema nama?
Ja cijeli život radim i živim po principu "Ne radi drugome što ne želiš da učine tebi" i mislim da je to ispravno.
( To je vjerujem razlog što su moje stranke zadovoljne kad odlaze od mene, a kad me neme- čekaju me)
U svakom slučaju želim Ti sve najbolje!
-
Pozdrav Melice!
S obzirom da sam ja pokrenuo ovu temu, a i moj problem je sličan tvojemu, evo da se i ja malo javim. Križobolja me muči već godinama, ali potkraj prošle godine je došla do vrhunca jer sam od Božića do nove godine bio u stanju koje si ti opisala. Bolovi su bili nepodnošljivi, ali moram napomenuti, samo kod hodanja i sjedenja. Ležati sam mogao bez ikakvih problema i bolova ali je odlazak na wc i slično bilo prava mukotrpna avantura. Nakon tjedan dana injekcija i lijekova bolovi su popustili tako da sam se polako počeo kretati. Desetak dana poslije sam krenuo na terapije koje su trajale 3 tjedna. Nakon terapija stanje mi se znatno popravilo, ali nekih tjedan dana poslije terapija sam postao previše fizički aktivan, te su mi se bolovi opet javili tako da sam završio u bolnici na infuziji i injekciji. Nakon par dana sam obavio CT koji je pokazao protruziju diska za 7 mm u L4 iL5 i 2-3mm na nivou L5-S1. Sa nalazima sam išao kod neurokirurga BB (pretpostavljam da je isti koji je pregledao i tebe) koji mi je preporučio operaciju. To je bilo prije nešto više od mjesec dana. Operaciju sam za sad odlučio odgoditi jer trenutno nemam večih tegoba, a počeo sam i raditi prije 3 tjedna. Posao radim sjedeči i za sad mi to ne predstavlja nikakav problem, međutim svaki malo teži fizički posao dovodi do javljanja bolova i ponekad imam osječaj da mi nešto želi izači van iz tog mjesta koje boli. U svakom slučaju mislim da mi operacija ne gine ali ću je pokušati još malo odgoditi. Inače, na magnetsku rezonancu sam naručen tek u 12 mjesecu.
-
Meni se već nekoliko puta dogodilo u životu da mi se vrati dobro i to tamo gdje se najmanje nadam,
kad mislim da je sve bezizlazno pomogne mi netko kog nisam niti poznala, možda se nekom od nas vrati prije a nekom kasnije, ali čvrsto vjerujem da na kraju svi dobijemo što smo zaslužili.
Za opću praksu se potpuno slažem, moja doktorica je najsretnija kad ja nešto tražim i ona mi to prepiše, al kad mi se pojavi neka nova bolest o kojoj ništa neznam vidim da i ona isto tako ništa nezna, Čudno me gleda i pita me "A što da vam ja sad dam?" Na to poludim. Pa nisam ja studirala medicinu nego ona. Ja na svom poslu nikog ne pitam ništa nego ga radim kako najbolje to znam.
Nažalost nemamo kog poštenog za izabrati pa sam kod nje zato što joj je med. sestra moja školska kolegica pa više kontaktiram s njom nego s doktoricom, sve mi pripremi uputnice, recepte...
Mislim da bi u zdravstvu puno toga trebalo ukinuti, jer nas neke nesposobne i sebične osobe samo sputavanju da ostvarimo svoja prava na lječenje. A preko njih nemožemo jer kao postoji neki red kojim se ide.
Puno puta se pitam zar liječnici nikad nisu bolesni da se tako odnose prema nama?
Ja cijeli život radim i živim po principu "Ne radi drugome što ne želiš da učine tebi" i mislim da je to ispravno.
( To je vjerujem razlog što su moje stranke zadovoljne kad odlaze od mene, a kad me neme- čekaju me)
U svakom slučaju želim Ti sve najbolje!
Melica slažem se ,naravno također sve najbolje i tebi ;)
-
Pozdrav svima a posebno IVICI!
Želim ti svakako svako dobro, ali moram napomenuti budi jako oprezan.
Neznam dali si pročitao ja sam prije 2 i pol godine na nalazima imala protruziju diska L5 S1 i povremene bolove nakon napornije fizičke aktivnosti, no nitko mi nije rekao da usporim pa sam napredovala do malo većeg problema. Sve je završilo ekstruzijom L5 S1 i protruzijom u L4 L5 pa sad imam malo "bolju" dijagnozu. Ali kad usporedim onda i sad pa onda sam bila ko violina i oni bolovi koje sam tada osjećala kao prvo brzo su prolazili- nakon 2 dana i to je bilo samo početak.
Ovo sad ...mislim da smo se isto osjećali... osjećaj totalne bespomoćnosti a boli.... a nemožeš NIŠTA do čekati da prođe.
No iza te posljednje avanture od 11.02. do sad ja sam ponovno prohodala ali sjedenje mi je noćna mora, osjećam kao da se nešto lomi u meni, iskače, škripi u leđima, a jučer kad sam legla u krevet i smirila se počele su neke nove... avanture. na sasvim drugoj strani lijevoj a boljelo me do sada na desnoj - probadanja - ko da mi netko čupa nešto užarenim štapićem, da ostaneš bez daha, pa se smiri pa opet. Pa ti probaj spavati ako možeš...
A hodati - mogu da - ali koliko, ako malo više prohodam, onda se kasnije nemogu dići kad legnem ili sjednem. Tako da se čuvam ali i dalje mi nije dobro. Čekam EMNG pa se vraćam neurokirurgu.
-
Pozdrav svima a posebno IVICI!
Želim ti svakako svako dobro, ali moram napomenuti budi jako oprezan.
Neznam dali si pročitao ja sam prije 2 i pol godine na nalazima imala protruziju diska L5 S1 i povremene bolove nakon napornije fizičke aktivnosti, no nitko mi nije rekao da usporim pa sam napredovala do malo većeg problema. Sve je završilo ekstruzijom L5 S1 i protruzijom u L4 L5 pa sad imam malo "bolju" dijagnozu. Ali kad usporedim onda i sad pa onda sam bila ko violina i oni bolovi koje sam tada osjećala kao prvo brzo su prolazili- nakon 2 dana i to je bilo samo početak.
Ovo sad ...mislim da smo se isto osjećali... osjećaj totalne bespomoćnosti a boli.... a nemožeš NIŠTA do čekati da prođe.
No iza te posljednje avanture od 11.02. do sad ja sam ponovno prohodala ali sjedenje mi je noćna mora, osjećam kao da se nešto lomi u meni, iskače, škripi u leđima, a jučer kad sam legla u krevet i smirila se počele su neke nove... avanture. na sasvim drugoj strani lijevoj a boljelo me do sada na desnoj - probadanja - ko da mi netko čupa nešto užarenim štapićem, da ostaneš bez daha, pa se smiri pa opet. Pa ti probaj spavati ako možeš...
A hodati - mogu da - ali koliko, ako malo više prohodam, onda se kasnije nemogu dići kad legnem ili sjednem. Tako da se čuvam ali i dalje mi nije dobro. Čekam EMNG pa se vraćam neurokirurgu.
Evo čitam tvoj post i tvoje simptome Melica i prisjećam se 10 godina muka sa takvim bolovima i nerviranjem,kao što kažeš noću se nikako nisam ni ja mogao okrenuti uvjek me je u leđima bolo probadalo kao da mi je neka brukva(čavao)u kičmi ko da me neko iglom kopa,a što se tiče šetnje isto mi je tako biloposlije pređenih nekih kilometar dva puta kad bi legao nebi se mogao dignuti normalno,stajanje na mjestu mi je bila noćna mora kao i sjedenje uvjek me je kopalo u leđima baš u djelu kralješnice.Eto fala bogu sad toga više nema,upravo sam se vratio iz šetnje poslije nekih 5 kilometara legao sam na krevet i naravno morao se dignuti nakon par minuta ,nmema više tog teškog ustajanja,kao ni kopanja u leđima,kao utrnute noge,sad se bez problema dignem ako treba i u ležećem položaju pomoću trbušnjaka,što prije nisam mogao .Eto vjeruj mi preporodit ćeš se,kad to obaviš,jer meni je sad žao dok sam bio još u dobroj kondiciji,zašto nisam napravio pravi potez i to riješio na vrijeme,nego sam dozvolio da mi propadnu mišići leđa i nogu koje sad jako teško vraćam jer mi se pravu grčevi al nadam se da će i to proći nakon određenog perioda
Što da ti kažem već junački naprijed,opusti se i misli samo pozitivno jer vjeruj mi ,da će ti sigurno biti super.Sad dok sam bio na rehabilitaciji ,opet sam potvrdio da puno bolje prođu svi oni koji se odma nedugo nakon otkrivanja prave dijagnoze odluće na operaciju,od onih koji su godinama čekali.Sretno i držim ti fige ;)
-
Hvala ti Denise na ovako lijepom objašnjenju.
Moram priznati da me je ohrabrilo. :) : :D :)
Nadam se da ću se i ja tako riješiti svih svojih neželjenih simptoma, za koje zapravo tek sad kad se pokušam vratiti unatrag vidim da mene to muči već nekoliko godina. Pa nije to došlo samo od sebe. Samo svi mi smo gluhi kad nam vlastito tijelo pokušava reći da nešto nije u redu i uporno to ignoriramo. ( Imala sam ja i grčeve u nogama, i bolove u leđima, i vukla sam nogu i nisam mogla stati na nju, i ukočena u jednu stranu pa malo u drugu i sad itekako znam da su sve to bili alarmići. Ali imala sam i drugih jako velikih problema u životu bolesnog muža i dijete, i oca na samrti i naravno misliš na sve druge a na sebe najmanje.) Naravno naš sustav zdravstva nam u tome bezdušno pomogne, kad vidiš liste čekanja izgubiš volju za bilo čim a pogotovo za lječenjem.
A kad te pritisne onako pošteno u većini slučajeva je već ...kasno da si sam pomogneš.
Ali drago mi je da sam posjetila forum i vidjela tuđa iskustva, kao malu su me učili da je najpametniji čovjek koji uči na tuđim greškama, mislim da mi je sve to dosta pomoglo da se lakše odlučim što dalje.
Ne mogu si zamisliti da se godinama tako mučim, sasvim su mi dovoljne moje druge bolesti s kojima se moram nositi i živjeti s njima, pa ako bar jednu mogu eliminirati i to je već nešto.
Danas sam se začudo probudila malo bolje, valjda zato što je neradni dan i nemoram na posao. Manje me boli i lakše hodam čak sam se ulovila da sam malo ubrzala - ali onda mi se već javio moj alarmić u leđima. To je sigurno zato što nisam morala sjediti na poslu 8 sati, jer nakon toga nisam više za ništa. Malo sam pokretnija ali mislim da je to samo privremeno do prve prilike.
A ja bi ipak htjela malo trajnije rješenje za koje sam shvatila da je samo operacija.
Još jednom HVALA na riječima ohrabrenja i podrške.
-
Hvala ti Denise na ovako lijepom objašnjenju.
Moram priznati da me je ohrabrilo. :) : :D :)
Nadam se da ću se i ja tako riješiti svih svojih neželjenih simptoma, za koje zapravo tek sad kad se pokušam vratiti unatrag vidim da mene to muči već nekoliko godina. Pa nije to došlo samo od sebe. Samo svi mi smo gluhi kad nam vlastito tijelo pokušava reći da nešto nije u redu i uporno to ignoriramo. ( Imala sam ja i grčeve u nogama, i bolove u leđima, i vukla sam nogu i nisam mogla stati na nju, i ukočena u jednu stranu pa malo u drugu i sad itekako znam da su sve to bili alarmići. Ali imala sam i drugih jako velikih problema u životu bolesnog muža i dijete, i oca na samrti i naravno misliš na sve druge a na sebe najmanje.) Naravno naš sustav zdravstva nam u tome bezdušno pomogne, kad vidiš liste čekanja izgubiš volju za bilo čim a pogotovo za lječenjem.
A kad te pritisne onako pošteno u većini slučajeva je već ...kasno da si sam pomogneš.
Ali drago mi je da sam posjetila forum i vidjela tuđa iskustva, kao malu su me učili da je najpametniji čovjek koji uči na tuđim greškama, mislim da mi je sve to dosta pomoglo da se lakše odlučim što dalje.
Ne mogu si zamisliti da se godinama tako mučim, sasvim su mi dovoljne moje druge bolesti s kojima se moram nositi i živjeti s njima, pa ako bar jednu mogu eliminirati i to je već nešto.
Danas sam se začudo probudila malo bolje, valjda zato što je neradni dan i nemoram na posao. Manje me boli i lakše hodam čak sam se ulovila da sam malo ubrzala - ali onda mi se već javio moj alarmić u leđima. To je sigurno zato što nisam morala sjediti na poslu 8 sati, jer nakon toga nisam više za ništa. Malo sam pokretnija ali mislim da je to samo privremeno do prve prilike.
A ja bi ipak htjela malo trajnije rješenje za koje sam shvatila da je samo operacija.
Još jednom HVALA na riječima ohrabrenja i podrške.
Neznam što da ti kažem ,eto kod mene je bila situacija takva da sam godinama kao što sam već napisao u prijašnji postovima trpio bolove,tj.,noću nisam mogao spavati stalno bi me kopalo u leđima ,bol je bila u predjelu prepona i kukova,te mi nebi dalo mira po cijele noći da spavam,naravno jutarnje dizanje je bilo katastrofalno nogu sam šuljao za sobom dok se nebi ugrijala,a poslije većih šetnji kad bi se tjelo ohladilo,nisam se mogao nikako dignuti bez bolova u leđima.Naravno poslije operacije svi ti simptomi su nestali,al nažalost ostali su oni zbog dugog čekanja a to je da sad imam grčeve u mišičima lumbalnog dijela,kao lagane podnošljive bolove u guzici ,te mi stoplao trne ,kao i i ponekad cijela noga,ali poslije kraćeg odmora na krevetu sve to nestane i bude bolje,Sve u svemu ja sam zadovoljan operativnim zahvatom i radom svog Neurokirurga,jer mi je skinio bar dio problema, a za ovaj ostali dio vjerujem da bi riješio i taj dio ,al mislim da je tu bio nemoćan ,jer to nije ovisilo o njegovom radu, već o dodatnim oštećenjima.Eto toliko sam siguran u njegov rad ,tako da jedva čekam dan kad ču napravit MR i potvrditi da je taj nivo stvarno riješen kako treba,jer i sam mi organizam tako govori.Vjeruj mi Melica i ako nebude poslije baš kako si očekivala i ostanu neki manji simptomi bolova u određenim zonama ipak moraš uzeti u obzir da si i ti malo više čekala.Ovo pišem ako, al nemoj gledati to ako, već kreni i i pozitivno razmišljaj i biće sve super.Kao što si i sam rekla svaka mala poboljšava kvalitetu života,a pogotovo kod ljudi koji imaju više zdravstvenih problema.Eto sve one noći neprespavane noći ,mučenja po bolnicama i traženja riješenja,ipak je Neuro bio taj što mi je omogućio da bar mogu spavati kao čovjek, i to je jedan veliki korak prema naprijed,dok su svi drugi doktori u 10 godina pričali pizd..... te me nisu uopće ozbiljno doživljavali,i sad uz ovo malo problema koji me muču, ne mogu tražiti od istog da ih riješi ili već reći da mi nije pomogao,jer nije ni on čudotvorac koji može pokrpatio sve one greške koje su drugi zasr......,sve u svemu puno mu hvala na uloženom trudu.Dok ovo pišem samo mi se vračaju misli koga sam sve ove godine slušao, da bi dobio sad odgovor pa mi smo to znali,eeeeeee dođe mi da ih podavim, jer sad su svi pametni,te bi najrađe popljucali neura i njegovu struku te njegov rad,da bi se oni mogli iskupiti.Eto nema veze to je bilo pa prošlo,al meni je ovo još jedna škola više te sad znam kako raditi sa takvim ušljivcima,i nadam se da neće uživati u toj njihovoj slavi,već da će u skoro vrijeme dolaziti do izražaja oni najbolji doktori ,koje su pacjenti trpali u koš sa onim ološom koji ih je sputavao u njihovom radu,te su sebe nazivali doktorima,mislim da će takvima odzvoniti te doći kraj njihovoj slavi i karijeri :),sve u svemu mislim da ću se ja nekima poslije smijati ,pa nek me drag Bog kazni ,jer isti su to i zaslužili.
Melica pustimo priće ,ako ti je srce reklo što da radiš to napravi.
-
Hvala na iscrpnom odgovoru,
da prvih dana kad sam saznala što mi je nisam mogla vjerovati , kao da se to ipak meni ne događa.
Ali istina je da što više dani odmiču sve više mi nešto u meni govori da postoji samo jedno rješenje.
Neću si više razbijati glavu i znam da sam jako opširna, ali eto tako mi je došlo.
(inače svom mužu idem na živce kad pričam o bolesti jer njemu je to bezveze veli da to sluša cijeli život od svojih roditelja, a ja se tješim da mi je lakše kad svoju muku podijelim s nekim tko me može razumjeti, ne mogu sve skrivati u sebi jer hoću puknut. A mislim i da jedni drugima ipak možemo pomoći savjetom i iskustvima)
Trenutno imam još i nekih drugih obiteljskih problema kojima se moram posvetiti.
No u svakom slučaju svima koji su mi se javili od srca zahvaljujem , riješili ste me nekih nedoumica i strahova, dali mi snage i volje da nastavim, a dalje moram sama. VELIKO HVALA!
I želim VAM SVIMA PUNO ZDRAVLJA, jer to je ipak najvažnije da bi mogli funkcionirati normalno.
Nažalost ona stara poslovica uvijek se pokaže istinitom, da neznamo cijeniti ono što imamo dok to ne izgubimo.
No nadam se da ćemo zdravlje vratiti da si barem olakšamo ovaj itekako težak život.
A i zlo netrebamo prizivati ono ionako uvijek dođe samo.
Ugodan dan, bez bolova!!!! :) ;) :D
-
Samo da javim da sam ponovo nakon 4 mjeseca relativnog mira i bez večih bolova proživio par najbolnijih dana u dosadašnjem životu. Naime, prije desetak dana ponovo su mi se pojačali bolovi u križima tako da isprva nisam mogao hodati uspravno, naročito prvih par minuta nakon ustajanja sa kreveta ujutro ali i kasnije nakon sjedenja. Bolovi su se počeli širiti oko križa i na čitavu desnu nogu. Nakon par dana noga mi je potpuno utrnula, naročito stopalo i potkoljenica. S obzirom da tablete nisu smanjivale bolove, otišao sam na hitnu u bolnicu gdje su mi dali infuziju u venu. To je na neko vrijeme smanjilo bolove, ali sljedećeg jutra su se ponovo javili, još jači nego prije tako da iduča 4 dana nisam praktički više mogao hodati, a stajanje na desnu nogu je bilo tako bolno kao da preko nje prolazi veliki teret koji ju lomi. Naravno da sam u takvom stanju ostao ležati na krevetu, ali svaki odlazak do wc-a je bio užasno bolan tako da sam se jedva uspio popišati, a veliku nuždu nisam mogao obaviti jedno 3 dana, dok bolovi nisu malo popustili.
Zadnjih par dana su se bolovi znatno smanjili tako da sad mogu bez problema stati na tu nogu, ali me još uvijek probada u križima tako da se ne mogu skroz ispraviti kod hodanja. Inače, 05.07. sam naručen na pregled u Vinogradskoj kod doktora Saftića, pa ako mi i on kaže da nema pomoći bez operacije, ovaj put ću ju definitivno prihvatiti jer mi se nikako više ne proživljavaju protekli dani.
-
Želim ti svako dobro!
Bez obzira na što se odlučio.
Ja sam za sada "dobro", povremeno se bolovi pojačaju ali nisu ni u ludilu slični onima iz veljače, sve ovisi o tome što radim i kako se ponašam, čim nešto teže dignem, nosim, sagibam se - osjetim bol, no dok sve radim umjereno još uvijek se da izdržati.
:D Ozdravi :D
-
Evo me opet. Hvala na lijepim željama i podršci Melice, ali stanje nije nikako dobro. Naime, u ponedjeljak sam bio kod doktora Saftića koji me kao što sam i očekivao uputio na MR. Inače, na pregled sam donio starije nalaze ct-a na kojima se vidi protruzija diska L4-L5 od 7 mm. Danas sam obavio magnetsku rezonanciju i rezultati su gori od očekivanog. Naime, sad je došlo do puknuća diska i izlijevanja sadržaja u spinalni prostor sa direktnim pritiskom na živac. Tako da sada imam nemjerljivo veliku ekstruziju. Najčudnije mi je to što se sad osječam relativno dobro, ali samo uz redovito uzimanje Zaldiara. Jučer namjerno nisam popio 2 tablete i ubrzo su mi se javili bolovi. Nakon ponovog uzimanja tableta, bolovi su skoro nestali. Sutra opet idem do doktora Saftića u nadi da će me primiti jer pacijente na pregled prima samo ponedjeljkom, pa ću čuti njegovo mišljenje, ali sve mi se čini da mi je ostalo još jako malo vremena do operacije.
Pozdrav!
-
Ajde ajde....
Fućkaš operaciju nećeš je ni osjetiti, a može ti biti samo bolje......bar je meni tako bilo i dan danas se ujedam za guzicu što nisam ranije otišao.....
Ne brini samo....u dobrim si rukama....
-
kako ono ide? extruzija=operacija jelde?
-
Ne bojim se ja operacije već me brine kakav će biti oporavak odnosno hoče li poslije biti sve u redu. Osim toga, ovdje na forumu mnogi hvale tu minimalno invazivnu kirurgiju, a nisam baš siguran hoče li se u mom slučaju moči izvršiti takav zahvat. U svakom slučaju sutra idem ponovo kod doktora Saftića pa da vidim koje su mi daljnje opcije.
-
Ajde ajde....
Fućkaš operaciju nećeš je ni osjetiti, a može ti biti samo bolje.....
::) ::) ::) ::) :o :o :o :o :o :o
-
Upravo sam se vratio sa pregleda kod dr. Saftića. Predložio je operaciju Metrx što sam i prihvatio. Problem je jedino što sam naručen tek za 19. 08., a stanje je dosta ozbiljno. Veli da je ovo kod mene sad vrlo težak slučaj ali je bilo i težih. Nadam se samo da mi se u razdoblju dok čekam operaciju neće vratiti oni jaki bolovi koje sam imao prije 2-3 tjedna ili doći do potpunog uklještenja. Inače se sad uz redovito uzimanje tableta osjećam sasvim dobro.
-
kako ono ide? extruzija=operacija jelde?
a mozda i ne ;)
-
Pozdrav,
sada imamo istu dijagnozu...
ja sam i dalje tako tako, naučila sam živjeti s tim i da tako ostane potpisala bih odma...
U svakom slučaju nadam se da ćeš zajedno s liječnikom odlučiti što je najbolje za tebe.
Ja za sad i dalje čekam i živim koliko toliko normalno, iako su mi u veljači odmah htjeli operirati taj izliveni disk...moram priznati da sam se skoro vratila u onaj život koji sam imala prije no što sam saznala što mi je.
Držimo ti figice da sve završi čim prije i što bolje! ;)
-
Nema nikakve sumnje u to da je naÅ¡ forumski neuro veliki struÄnjak ali da će operacija kao Äaroban Å¡tapić ukloniti svu bol i da će sve biti kao prije je velika glupost i rijetki su takvi sretnici, doista rijetki. Min.inv. kirurgija ima i svojih rizika (iako su manji nego kod klasićne op.) ali ih ima. Ne treba oÄekivati Äudo ali ako se ono kojim sluÄajem dogodi ODLIÄŒNO.
-
Unatoc ovim cudnim znakicima između slova :) slazem se s Madagaskar.
Meni se recimo nikakvo cudo nije dogodilo, ponekad mi se cini da sam i gore nego prije operacije, iako ne mogu to tvrdit jer ne znam u kojem bi sad bila stanju da nisam operirana.
Al recimo u 10 mjeseci nakon operacije biti 4 puta nepokretan i nije baš neki rezultat, zar ne?
Prema tome ne treba davat ljudima lažnu nadu, ako se čudo desi super, lako ce se oni naviknuti na to.
Ja sam, zbog ovakvih rijeci i postova i ocekivanja cuda, planirala skijati vec ovu sezonu, a danas sam presretna jer sam nakon nekoliko dana opet uspjela doc sama do WC.
-
Ne slažem se s tim da je operacija davanje lažne nade i očekivanje čuda.. a i ovdje sam naišao na puno, puno više pozitivnih nego negativnih iskustava.
Na kraju krajeva svatko sam odlučuje želi li po starom ili želi probati poboljšati stanje.
-
Mislim da na ovom forumu ima vise negativnih iskustava, nisi bas dobro proucio. Al to nista nije mjerodavno jer netko ko je dobro fucka mu se za kraljeznica forum, taj lampa okolo. Prva ja kad sam dobro ne pada mi na pamet otvorit ovo i citat, to radim samo u losim fazama.
I ne kazem da je operacija davanje lazne nade, al pricanje u stilu skijat ces za mjesec ipo i ne moze ti bit gore nego sta je je davanje lazne nade.
Ni jednom rijecju nisam rekla da se ne treba ic operirat, dapace. Al da je operacija carobni stapic i nije. Osim toga i sam Neuro je više puta ponovio da nas on ne može izlijecit nego nam eventualno olaksat.
I mislim da je ispravno razmisljanje "probat poboljsat stanje", a neispravno "ne moze ti bit gore". Jer može itekako. Pritom ne mislim na sebe nego na nekoliko teško bolesnih ljudi na ovom forumu. Ja srecom ne spadam u te.
-
Dobro, ja sam vjerojatno više tražio i čitao dobra iskustva ;)
-
I to je skroz u redu, triba se nadat najboljem. ;D
-
Definitivno samom operacijom ne prestaju problemi sa kraljeznicom. Bol i problem koji se pojavio upozorenje je koje trazi promjenu, a u slucaju kraljeznice ta se promjena najcesce odnosi ili na nepravilno drzanje tijela ili na nepravilno opterecenje kraljeznice ili na tjelesnu tezinu (nekome je 5 kg vise nego nekome 20 za njegovu). Ovako djeluje vrlo jednostavno, ali kada treba krenuti sa zivotnim promjenama i navikama onda je neizvedivo iz stotinu razloga.
Meni je uspjelo i mozda sam samo imala srece pa sad filozofiram, ali nakon operacije zivot bez ulaganja u sebe i svoje zdravlje vodi novoj operaciji. Ako je tako, zasto onda ne pokusati prije operacije.
-
Ja sam probao sve, redovne vježbe i stalna tjelesna aktivnost, oprez s teretima, fizikalne terapije dva do tri puta godišnje, masaže nebrojene, svih vrsta... jedino nisam probao kiropraktiku jer oduvijek imam neku odbojnost prema tome.
I ništa - godine i godine prolaze u boli. Nije uvijek sve baš tako jednostavno. Na žalost.
-
Janna, koliko vidim u tvom predstavljanju problemi su ti poceli prije dvije godine, tj u tvojoj 35-oj..
Meni su recimo poceli sa 20 godina, sa 30 sam operirana, dobrih 10 godina sam gurala. I moja sestra (a nije Robert :)) takodjer cca 10-ak godina i operirana je u 36-oj.
Probale smo sve i svašta i išlo je dokle je išlo.
Nije baš sve tako jednostavno. I ja sam mislila da cu izgurat zivot bez operacije, a evo u 31 mi se izgleda sprema druga. I stalno mi se nekako cini da je ovo neki ruzan san i da cu se sutra probudit negdi na padinama Sella ronde...Al eto nazalost ziva istina je, sutra sam vjerojatno opet u Vinogradskoj :o
-
Kiropraktiku nisam ni ja probala, malo me toga strah. A Nado centar mi je moj lijecnik savjetovao da niti slucajno ne posjecujem. Nekako mislim da su to instant rjesenja. Ne treba cekati godine u boli, tu osim boli koju trpi organizam nastaje niz drugih zdravstvenih problema, a uspjeh operacije onda je upitniji.
Moja je vjera u sve sto govorim o uspjehu nastala iz prakse koju provodim i isto tako o neuspjehu u danima lijenosti kada me vrlo brzo kaznila. Nadam se da cu u tom uvjerenju uspjeti do kraja.
-
I ja se isto iskreno nadam da ces uspjeti, al ne trci pred rudo...
-
Ma ne trcim pred rudo. Dapace, mislim da treba dati sve od sebe i dati si neki rok za to, ako ne ide onda sigurno treba operirati. I ako dodem do operacije necu to smatrati "rudom" nego opcijom. Ali ono sto sam, uvodeci sebe u ovaj razgovor, htjela reci je da samim cinom operacije stvar nije rijesena, tek pocinje. Moj je otac 1981. u svojoj 31. godini operirao kraljeznicu, nikada poslije nije imao nikakvih problema, ali niti jedan dan nije proveo nedisciplinirano. A to sve u vrijeme kada nije bilo toliko informacija, terapija, bazena...
Najvaznije od svega je osjetiti svoje tijelo.
-
Naravno da operacijom nista nije rijeseno, dapace tek pocinje jer do tada jos uvijek postoji zadnja opcija, a nakon toga je vise nema.
A sto se tice rada i discipline, pa najzdraviji covjek bi trebao radit na sebi, a kamo li mi sa hernijama. Meni se to podrazumijeva.
-
Samo da se kratko javim s obzirom da sam prije 2 dana napokon operiran. Operacija je prošla u redu tako da sam već danas došao doma. Operiran sam METRIx metodom i to pod lokalnom anestezijom. Moram priznati da mi je bilo neobično slušati zvuk nekakve pile ili brusilice kojom mi je uklanjana kost ali nisam osjećao nikakav strah. Par sati nakon operacije počeo sam osjećati mučninu i bol u želucu i leđima pa sam dobio nekakvu pilulu i nakon kakvih 15 minuta bol je potpuno nestala. Osim toga još sam osjećao pritisak u mjehuru i vrlo teško sam pišao ali ti su problemi već iduće jutro nestali. Nakon prospavane noći prvi put sam ustao sa kreveta i krenuo u laganu šetnju. Mogu samo reći da nisam očekivao da ću tako lako moči stati na noge i hodati ubrzo poslije operacije. Isto tako odmah mi je nestao osjećaj prolaska struje kroz palac na desnoj nozi ali još uvijek osjećam utrnulost dijela stopala. Sve u svemu, sama operacija i boravak u bolnici su prošli puno bolje nego sam očekivao pa se nadam da će isto tako proći i oporavak koji slijedi.
-
Ivice, to su dobre vijesti.. Zelim da ti i oporavak ide dobro..
imam puno pitanja, buduci da je i meni predlozen METRx, no postedit cu te sada jos dok ne dodjes k sebi ;)
-
Ivice samo pazi na sebe :)
-
Ivice, to su dobre vijesti.. Zelim da ti i oporavak ide dobro..
imam puno pitanja, buduci da je i meni predlozen METRx, no postedit cu te sada jos dok ne dodjes k sebi ;)
Slobodno pitaj što te zanima. Nije mi problem odgovoriti.
-
Pozdrav Ivica!
samo da te pitam imas li sada ikakvih tegoba nakon sto je prosao mjesec od tvoje operacije?mozes li se vratiti normalnom zivotu kao prije nego sto su ti se javile tegobe?ja imam istu dijagnozu kao i ti kada si se javio prvi put,i jos se nisam potpuno odlucila na operaciju.
-
Ja sam se preko godinu dana mučio i tražio razne načine da ublažim svoje tegobe. Prije dva tjedna sam učinio minimalno ivanzivnu operaciju kralježnice kod Dr. Saftića u Vertebralisu, i danas sam novi čovjek. Moje stanje je bitno bolje. Apsolutno to je najbolje mjesto za rješenje vaših problema.
-
Zamila, tek sam danas pročitao tvoje pitanje, pa nisam prije odgovarao. Što se tiče moga stanja, osjećam se kao da niti nisam bio bolestan. Najnormalnije hodam, mogu sjediti satima, auto sam počeo voziti desetak dana nakon operacije bez ikakvog problema ali to sam činio svega par puta dok sam išao kod liječnika. Od ponedjeljka se vozim svakodnevno jer sam počeo hodati na terapije. Jedino što me podsjeća na to da sam bio bolestan je da mi još uvijek povremeno malo trne desno stopalo i to uglavnom dok dugo mirujem. Kod hodanja je sve normalno pa mi možda pomognu terapije i više kretanja. Nakon što završim sa terapijama najvjerojatnije ću krenuti na posao jer sam već dugo na bolovanju, a bolovanje mi slabo plaćaju.