Iskočio disk, operacija ili ne?

[dado]

melice.
Imam sličan problem kao i ti (ekstruzija l5s1). Sportski fizioterapeut me je poslao neurokirurgu koji mi je odmah dogovorio operaciju budući da kako kaže samo je pitanje vremena kada će početi problemi sa parezom stopala,nekontroliranim mokrenjem. Napominjem kako mi trenutni bolovi nisu nešto strašno,ali možda je razlog tomu što izbjegavam bilo kakvo naprezanje i svi su mi pokreti kao usporeni film.
 U proteklih mjesec dana savjetovao sam se sa nekoliko neurologa,ortopeda i neurokirurga te je moja odluka za operaciju konačna. Imam 35 godina visok sam 191cm i imam 115 kg. eh upravo su mi ti kilogrami i bavljenje sportom razlog za ovo stanje,budući da sam godinama dizao teške terete,trenirao bacanje kugle i diska. Nije mi nimalo svejedno,ali tješi me to da je dosta aktivnih sportaša imalo spinalnu fuziju te se uspješno vratilo sportu.Ako su oni mogli pa valjda ću i ja!.
Bol kojis sam trpio je nešto odvratno i sama pomisao da će se ta muka nastaviti kroz život me je natjerala na ovakvu odluku.

[davor]

Dado dobrodošao....

Ajde budi dobar pa nam reci di ideš na operaciju i kod koga......

[GSM]

Kazes savjetovao si se s vise strucnjaka? Da li su svi oni za operaciju ili se njihova misljenja razlikuju?

[melica]

Pozdrav svima,
Proteklih dana naučila sam jako puno o kralježnici, moram priznati da sam čula jako puno tuđih iskustava.
Isto tako vidim da su mi ama baš svi liječnici, i medicinsko osoblje koje poznam savjetovali da idem na operaciju i to što prije dok se nešto nije iskompliciralo.
Došla sam i do zaključka da iako sad mogu lijepo ravno hodati za razliku od prije mjesec dana, ono što sam prije mogla sad više ne mogu SJEDITI.
Posao mi nikad nije bio tako težak, svakih par minuta se dižem i šećem po par koraka, a kraj radnog vremena mi je tako daleko. Vidim da ovako neću moći dugo funkcionirati. Iako su bolovi puno puno slabiji osjećaj tiskanja je sve gori, malo malo pa osjetim da mi nešto zahrusta u leđima (pitam se dali se to nešto mrvi u meni?)
Istina je da u zadnjih mjesec ništa fizički ne radim, pazim na svaki korak, postala sam usporeni film od straha od pogoršanja i zato mi je vjerojatno i bolje.
Naručena sam 09.04. na EMNG nogu, nakon toga opet idem svom neurokirurgu i mislim da zapravo postoji samo jedan spas. Živjeti ovako kao biljka -samo gledati druge oko sebe kako se kreću - a zapravo biti sputan strahom od pogoršanja baš i nije neko življenje.
Stvari koje sam prije radila isključila sam iz života, ne mogu više nikud, a vožnja automobilom postala mi je noćna mora, mjenjanje brzina, kočenje... avantura. Nije to za mene s obzirom da baš i nemogu biti mirna osim kad spavam.
A da ne govorim o mojim ukućanima kojima jako fali moja pokretnost.
             Mislim da su svi ovi pokušaji da se raznim metodama "vrati na mjesto nešto što je puklo i raspalo se" samo gubljenje vremena.
Dado, hvala na tvom iskustvu i savjetu. Želim Ti svako dobro i savršenu uspješnost operacije.

[Denis]

Dadi dobrodošlicu želim,i uspješnu operaciju.A Melica dobar zaključak također pametan izbor nemoj dozvoliti da budeš usporeni fil jer nakon par godina teško je to izbiti poslije iz glave,upravo se to meni sad događa .Živio sam kao kip i sad nakon uspješne operacije nikako se ne mogu osloboditi straha te sam cijeli ukočen,naravno onda dolazi do grćenja mišića te manje tegobe se pretvaraju u veće.Eto tješi me to što sam tek friško operiran prije 3 mjeseca pa se nadam da će to vremenom nestati,ujedno ne dozvoli da ti nastane pareza noge jer onda taj period vračanja traje jako dugo i mukotrpno-
Sretno i tebi također želim;))

[melica]

Hvala Denisu na objašnjenju,
Želim ti što brži i uspješniji oporavak.
A ja sam shvatila da zapravo svi koji predugo čekaju poslije imaju duži i teži oporavak.
Možda sam ja stvarno imala sreće preskočivši sve te pokušaje liječenja, mene je uhvatilo i odmah na magnetsku pa ...operaciju. Možda ipak trebam biti zahvalna na tome, kad vidim koliko godina drugi čekaju da uopće stignu do neurokirurga.
Možda mi se to samo vraća nešto u životu, kolikim sam ljudima pomogla u nekim drugim stvarima pa me sad nagrađuju skrativši mi muke.
Ali moram se vratiti unatrag, jako sam razočarana u doktore opće prakse, kad sam prije 2 i pol godine prvi put snimala kralježnicu nalazi su mi bili isto loši ali moja doktorica nije niti trepnula, da me je tad možda upozorila - možda bi promijenila nešto u životu, možda mi se nebi sve tako pogoršalo, (možda nebi prošlo ljeto pokrečila cijelu kuću od podruma do tavana i preokrenula sve ormare gurajući ih po stanu) da me samo neko upozorio što ti nalazi uopće znače. Pošto je to njoj bilo bezveze ni ja nisam previše razmišljala o tom. Definitivno mislim da svoj posao rade jako nestručno i aljkavo, to mi se sad samo dokazalo.

[Denis]

Melica istina to se i pokazalo za dugo čekanje,al uvjek ima gore nad gorim, ja osobno mislim da sam još ćekao da bi bilo belaja.Eto nažalost ja sam puno pomagao, al neznam zašto mi se prije nije to pozitivno vratilo,al  ne želim izgubit vjeru u sebe i Boga .
Što se tiće Dr Opće medicine neću ni komentirati jer od njih sve počinje,jer njihovo kasno reagiraqnje donosi neuspjeh lječenja,ja bi ih osobno ukinuo,jar svi mi znamo za lakše oblike bolesti kojisu ljekovi,a što se tiće bitnijih stvari postoju specijalisti.Mislim da su oni suvišni

[melica]

Meni se već nekoliko puta dogodilo u životu da mi se vrati dobro i to tamo gdje se najmanje nadam,
kad mislim da je sve bezizlazno pomogne mi netko kog nisam niti poznala, možda se nekom od nas vrati prije a nekom kasnije, ali čvrsto vjerujem da na kraju svi dobijemo što smo zaslužili.
              Za opću praksu se potpuno slažem, moja doktorica je najsretnija kad ja nešto tražim i ona mi to prepiše, al kad mi se pojavi neka nova bolest o kojoj ništa neznam vidim da i ona isto tako ništa nezna, Čudno me gleda i pita me "A što da vam ja sad dam?" Na to poludim. Pa nisam ja studirala medicinu nego ona. Ja na svom poslu nikog ne pitam ništa nego ga radim kako najbolje to znam.
              Nažalost nemamo kog poštenog za izabrati pa sam kod nje zato što joj je med. sestra moja školska kolegica pa više kontaktiram s njom nego s doktoricom, sve mi pripremi uputnice, recepte...
              Mislim da bi u zdravstvu puno toga trebalo ukinuti, jer nas neke nesposobne i sebične osobe samo sputavanju da ostvarimo svoja prava na lječenje. A preko njih nemožemo jer kao postoji neki red kojim se ide.
Puno puta se pitam zar liječnici nikad nisu bolesni da se tako odnose prema nama?
Ja cijeli život radim i živim po principu "Ne radi drugome što ne želiš da učine tebi" i mislim da je to ispravno.
( To je vjerujem razlog što su moje stranke zadovoljne kad odlaze od mene, a kad me neme- čekaju me)
 U svakom slučaju želim Ti sve najbolje!

[Ivica]

Pozdrav Melice!
S obzirom da sam ja pokrenuo ovu temu, a i moj problem je sličan tvojemu, evo da se i ja malo javim. Križobolja me muči već godinama, ali potkraj prošle godine je došla do vrhunca jer sam od Božića do nove godine bio u stanju koje si ti opisala. Bolovi su bili nepodnošljivi, ali moram napomenuti, samo kod hodanja i sjedenja. Ležati sam mogao bez ikakvih problema i bolova ali je odlazak na wc i slično bilo prava mukotrpna avantura. Nakon tjedan dana injekcija i lijekova bolovi su popustili tako da sam se polako počeo kretati. Desetak dana poslije sam krenuo na terapije koje su trajale 3 tjedna. Nakon terapija stanje mi se znatno popravilo, ali nekih tjedan dana poslije terapija sam postao previše fizički aktivan, te su mi se bolovi opet javili tako da sam završio u bolnici na infuziji i injekciji. Nakon par dana sam obavio CT koji je pokazao protruziju diska za 7 mm u L4 iL5 i 2-3mm na nivou L5-S1. Sa nalazima sam išao kod neurokirurga BB (pretpostavljam da je isti koji je pregledao i tebe) koji mi je preporučio operaciju. To je bilo prije nešto više od mjesec dana. Operaciju sam za sad odlučio odgoditi jer trenutno nemam večih tegoba, a počeo sam i raditi prije 3 tjedna. Posao radim sjedeči i za sad mi to ne predstavlja nikakav problem, međutim svaki malo teži fizički posao dovodi do javljanja bolova i ponekad imam osječaj da mi nešto želi izači van iz tog mjesta koje boli. U svakom slučaju mislim da mi operacija ne gine ali ću je pokušati još malo odgoditi. Inače, na magnetsku rezonancu sam naručen tek u 12 mjesecu.

[Denis]

Meni se već nekoliko puta dogodilo u životu da mi se vrati dobro i to tamo gdje se najmanje nadam,
kad mislim da je sve bezizlazno pomogne mi netko kog nisam niti poznala, možda se nekom od nas vrati prije a nekom kasnije, ali čvrsto vjerujem da na kraju svi dobijemo što smo zaslužili.
              Za opću praksu se potpuno slažem, moja doktorica je najsretnija kad ja nešto tražim i ona mi to prepiše, al kad mi se pojavi neka nova bolest o kojoj ništa neznam vidim da i ona isto tako ništa nezna, Čudno me gleda i pita me "A što da vam ja sad dam?" Na to poludim. Pa nisam ja studirala medicinu nego ona. Ja na svom poslu nikog ne pitam ništa nego ga radim kako najbolje to znam.
              Nažalost nemamo kog poštenog za izabrati pa sam kod nje zato što joj je med. sestra moja školska kolegica pa više kontaktiram s njom nego s doktoricom, sve mi pripremi uputnice, recepte...
              Mislim da bi u zdravstvu puno toga trebalo ukinuti, jer nas neke nesposobne i sebične osobe samo sputavanju da ostvarimo svoja prava na lječenje. A preko njih nemožemo jer kao postoji neki red kojim se ide.
Puno puta se pitam zar liječnici nikad nisu bolesni da se tako odnose prema nama?
Ja cijeli život radim i živim po principu "Ne radi drugome što ne želiš da učine tebi" i mislim da je to ispravno.
( To je vjerujem razlog što su moje stranke zadovoljne kad odlaze od mene, a kad me neme- čekaju me)
 U svakom slučaju želim Ti sve najbolje!

Melica slažem se ,naravno također sve najbolje i tebi

[melica]

Pozdrav svima a posebno IVICI!
Želim ti svakako svako dobro, ali moram napomenuti budi jako oprezan.
Neznam dali si pročitao ja sam prije 2 i pol godine na nalazima imala protruziju diska L5 S1 i povremene bolove nakon napornije fizičke aktivnosti, no nitko mi nije rekao da usporim pa sam napredovala do malo većeg problema. Sve je završilo ekstruzijom L5 S1  i protruzijom u L4 L5 pa sad imam malo "bolju" dijagnozu. Ali kad usporedim onda i sad pa onda sam bila ko violina i oni bolovi koje sam tada osjećala kao prvo brzo su prolazili- nakon 2 dana i to je bilo samo početak.
Ovo sad ...mislim da smo se isto osjećali... osjećaj totalne bespomoćnosti a boli.... a nemožeš NIŠTA do čekati da prođe.
No iza te posljednje avanture od 11.02. do sad ja sam ponovno prohodala ali sjedenje mi je noćna mora, osjećam kao da se nešto lomi u meni, iskače, škripi u leđima, a jučer kad sam legla u krevet i smirila se počele su neke nove... avanture. na sasvim drugoj strani lijevoj a boljelo me do sada na desnoj - probadanja - ko da mi netko čupa nešto užarenim štapićem, da ostaneš bez daha, pa se smiri pa opet. Pa ti probaj spavati ako možeš...
A hodati - mogu da - ali koliko, ako malo više prohodam, onda se kasnije nemogu dići kad legnem ili sjednem. Tako da se čuvam ali i dalje mi nije dobro. Čekam EMNG pa se vraćam neurokirurgu.

[Denis]

Pozdrav svima a posebno IVICI!
Želim ti svakako svako dobro, ali moram napomenuti budi jako oprezan.
Neznam dali si pročitao ja sam prije 2 i pol godine na nalazima imala protruziju diska L5 S1 i povremene bolove nakon napornije fizičke aktivnosti, no nitko mi nije rekao da usporim pa sam napredovala do malo većeg problema. Sve je završilo ekstruzijom L5 S1  i protruzijom u L4 L5 pa sad imam malo "bolju" dijagnozu. Ali kad usporedim onda i sad pa onda sam bila ko violina i oni bolovi koje sam tada osjećala kao prvo brzo su prolazili- nakon 2 dana i to je bilo samo početak.
Ovo sad ...mislim da smo se isto osjećali... osjećaj totalne bespomoćnosti a boli.... a nemožeš NIŠTA do čekati da prođe.
No iza te posljednje avanture od 11.02. do sad ja sam ponovno prohodala ali sjedenje mi je noćna mora, osjećam kao da se nešto lomi u meni, iskače, škripi u leđima, a jučer kad sam legla u krevet i smirila se počele su neke nove... avanture. na sasvim drugoj strani lijevoj a boljelo me do sada na desnoj - probadanja - ko da mi netko čupa nešto užarenim štapićem, da ostaneš bez daha, pa se smiri pa opet. Pa ti probaj spavati ako možeš...
A hodati - mogu da - ali koliko, ako malo više prohodam, onda se kasnije nemogu dići kad legnem ili sjednem. Tako da se čuvam ali i dalje mi nije dobro. Čekam EMNG pa se vraćam neurokirurgu.

Evo čitam tvoj post i tvoje simptome Melica i prisjećam se 10 godina muka sa takvim bolovima i nerviranjem,kao što kažeš noću se nikako nisam ni ja mogao okrenuti uvjek me je u leđima bolo probadalo kao da mi je neka brukva(čavao)u kičmi ko da me neko iglom kopa,a što se tiče šetnje isto mi je tako biloposlije pređenih nekih kilometar dva puta kad bi legao nebi se mogao dignuti normalno,stajanje na mjestu mi je bila noćna mora kao i sjedenje uvjek me je kopalo u leđima baš u djelu kralješnice.Eto fala bogu sad toga više nema,upravo sam se vratio iz šetnje poslije nekih 5 kilometara legao sam na krevet i naravno morao se dignuti nakon par minuta ,nmema više tog teškog ustajanja,kao ni kopanja u leđima,kao utrnute noge,sad se bez problema dignem ako treba i u ležećem položaju pomoću trbušnjaka,što prije nisam mogao .Eto vjeruj mi preporodit ćeš se,kad to obaviš,jer meni je sad žao dok sam bio još u dobroj kondiciji,zašto nisam napravio pravi potez i to riješio na vrijeme,nego sam dozvolio da mi propadnu mišići leđa i nogu koje sad jako teško vraćam jer mi se pravu grčevi al nadam se da će i to proći nakon određenog perioda
Što da ti kažem već junački naprijed,opusti se i misli samo pozitivno jer vjeruj mi ,da će ti sigurno biti super.Sad dok sam bio na rehabilitaciji ,opet sam potvrdio da puno bolje prođu svi oni koji se odma nedugo nakon otkrivanja prave dijagnoze odluće na operaciju,od onih koji su godinama čekali.Sretno i držim ti fige

[melica]

Hvala ti Denise na ovako lijepom objašnjenju.
Moram priznati da me je ohrabrilo.    :
Nadam se da ću se i ja tako riješiti svih svojih neželjenih simptoma, za koje zapravo tek sad kad se pokušam vratiti unatrag vidim da mene to muči već nekoliko godina. Pa nije to došlo samo od sebe. Samo svi mi smo gluhi kad nam vlastito tijelo pokušava reći da nešto nije u redu i uporno to ignoriramo. ( Imala sam ja i grčeve u nogama, i bolove u leđima, i vukla sam nogu i nisam mogla stati na nju, i ukočena u jednu stranu pa malo u drugu i sad itekako znam da su sve to bili alarmići. Ali imala sam i drugih jako velikih problema u životu bolesnog muža i dijete, i oca na samrti i naravno misliš na sve druge a na sebe najmanje.) Naravno naš sustav zdravstva nam u tome bezdušno pomogne, kad vidiš liste čekanja izgubiš volju za bilo čim a pogotovo za lječenjem.
A kad te pritisne onako pošteno u većini slučajeva je već ...kasno da si sam pomogneš.
Ali drago mi je da sam posjetila forum i vidjela tuđa iskustva, kao malu su me učili da je najpametniji čovjek koji uči na tuđim greškama, mislim da mi je sve to dosta pomoglo da se lakše odlučim što dalje.
Ne mogu si zamisliti da se godinama tako mučim, sasvim su mi dovoljne moje druge bolesti s kojima se moram nositi i živjeti s njima, pa ako bar jednu mogu eliminirati i to je već nešto.
Danas sam se začudo probudila malo bolje, valjda zato što je neradni dan i nemoram na posao. Manje me boli i lakše hodam čak sam se ulovila da sam malo ubrzala - ali onda mi se već javio moj alarmić u leđima. To je sigurno zato što nisam morala sjediti na poslu 8 sati, jer nakon toga nisam više za ništa. Malo sam pokretnija ali mislim da je to samo privremeno do prve prilike.
A ja bi ipak htjela malo trajnije rješenje za koje sam shvatila da je samo operacija.
Još jednom HVALA na riječima ohrabrenja i podrške.

[Denis]

Hvala ti Denise na ovako lijepom objašnjenju.
Moram priznati da me je ohrabrilo.    :
Nadam se da ću se i ja tako riješiti svih svojih neželjenih simptoma, za koje zapravo tek sad kad se pokušam vratiti unatrag vidim da mene to muči već nekoliko godina. Pa nije to došlo samo od sebe. Samo svi mi smo gluhi kad nam vlastito tijelo pokušava reći da nešto nije u redu i uporno to ignoriramo. ( Imala sam ja i grčeve u nogama, i bolove u leđima, i vukla sam nogu i nisam mogla stati na nju, i ukočena u jednu stranu pa malo u drugu i sad itekako znam da su sve to bili alarmići. Ali imala sam i drugih jako velikih problema u životu bolesnog muža i dijete, i oca na samrti i naravno misliš na sve druge a na sebe najmanje.) Naravno naš sustav zdravstva nam u tome bezdušno pomogne, kad vidiš liste čekanja izgubiš volju za bilo čim a pogotovo za lječenjem.
A kad te pritisne onako pošteno u većini slučajeva je već ...kasno da si sam pomogneš.
Ali drago mi je da sam posjetila forum i vidjela tuđa iskustva, kao malu su me učili da je najpametniji čovjek koji uči na tuđim greškama, mislim da mi je sve to dosta pomoglo da se lakše odlučim što dalje.
Ne mogu si zamisliti da se godinama tako mučim, sasvim su mi dovoljne moje druge bolesti s kojima se moram nositi i živjeti s njima, pa ako bar jednu mogu eliminirati i to je već nešto.
Danas sam se začudo probudila malo bolje, valjda zato što je neradni dan i nemoram na posao. Manje me boli i lakše hodam čak sam se ulovila da sam malo ubrzala - ali onda mi se već javio moj alarmić u leđima. To je sigurno zato što nisam morala sjediti na poslu 8 sati, jer nakon toga nisam više za ništa. Malo sam pokretnija ali mislim da je to samo privremeno do prve prilike.
A ja bi ipak htjela malo trajnije rješenje za koje sam shvatila da je samo operacija.
Još jednom HVALA na riječima ohrabrenja i podrške.

Neznam što da ti kažem ,eto kod mene je bila situacija takva da sam godinama kao što sam već napisao u prijašnji postovima trpio bolove,tj.,noću nisam mogao spavati stalno bi me kopalo u leđima ,bol je bila u predjelu prepona i kukova,te mi nebi dalo mira po cijele noći da spavam,naravno jutarnje dizanje je bilo katastrofalno nogu sam šuljao za sobom dok se nebi ugrijala,a poslije većih šetnji kad bi se tjelo ohladilo,nisam se mogao nikako  dignuti bez bolova u leđima.Naravno poslije operacije svi ti simptomi su nestali,al nažalost ostali su oni zbog dugog čekanja a to je da sad imam grčeve u mišičima lumbalnog dijela,kao lagane podnošljive bolove u guzici ,te mi stoplao trne ,kao i i ponekad cijela noga,ali poslije kraćeg odmora na krevetu sve to nestane i bude bolje,Sve u svemu ja sam zadovoljan operativnim zahvatom i radom svog Neurokirurga,jer mi je skinio bar dio problema, a za ovaj ostali dio vjerujem da bi riješio i taj dio ,al mislim da je tu bio nemoćan ,jer to nije ovisilo o njegovom radu, već o dodatnim oštećenjima.Eto toliko sam siguran u njegov rad ,tako da jedva čekam dan kad ču napravit MR  i potvrditi da je taj nivo stvarno riješen kako treba,jer i sam mi organizam tako govori.Vjeruj mi Melica i ako nebude poslije baš kako si očekivala i ostanu neki manji simptomi bolova u određenim zonama ipak moraš uzeti u obzir da si i ti malo više čekala.Ovo pišem ako, al nemoj gledati to ako, već kreni i i pozitivno razmišljaj i biće sve super.Kao što si i sam rekla svaka mala poboljšava kvalitetu života,a pogotovo kod ljudi koji imaju više zdravstvenih problema.Eto sve one noći neprespavane  noći ,mučenja po bolnicama i traženja riješenja,ipak je Neuro bio taj što mi je omogućio da bar mogu spavati kao čovjek, i to je jedan veliki korak prema naprijed,dok su svi drugi doktori u 10 godina pričali pizd..... te me nisu uopće ozbiljno doživljavali,i sad uz ovo malo problema koji me muču, ne mogu tražiti od istog da ih riješi ili već reći da mi nije pomogao,jer nije ni on čudotvorac koji može pokrpatio sve one greške koje su drugi zasr......,sve u svemu puno mu hvala na uloženom trudu.Dok ovo pišem samo mi se vračaju misli koga sam sve ove godine slušao, da bi dobio sad odgovor pa mi smo to znali,eeeeeee dođe mi da ih podavim, jer sad su svi pametni,te bi najrađe popljucali neura i njegovu struku te njegov rad,da bi se oni mogli iskupiti.Eto nema veze to je bilo pa prošlo,al meni je ovo još jedna škola više te sad znam kako raditi sa takvim ušljivcima,i nadam se da neće uživati u toj njihovoj slavi,već da će u skoro vrijeme dolaziti do izražaja oni najbolji doktori ,koje su pacjenti trpali u koš sa onim ološom koji ih je sputavao u njihovom radu,te su sebe nazivali doktorima,mislim da će takvima odzvoniti te doći kraj njihovoj slavi  i karijeri ,sve u svemu mislim da ću se ja nekima poslije smijati ,pa nek me drag Bog kazni ,jer isti su to i zaslužili.
Melica pustimo priće ,ako ti je srce reklo što da radiš to napravi.

[melica]

Hvala na iscrpnom odgovoru,
da prvih dana kad sam saznala što mi je nisam mogla vjerovati , kao da se to ipak meni ne događa.
Ali istina je da što više dani odmiču sve više mi nešto u meni govori da postoji samo jedno rješenje.
Neću si više razbijati glavu i znam da sam jako opširna, ali eto tako mi je došlo.

(inače svom mužu idem na živce kad pričam o bolesti jer njemu je to bezveze veli da to sluša cijeli život od svojih roditelja, a ja se tješim da mi je lakše kad svoju muku podijelim s nekim tko me može razumjeti, ne mogu sve skrivati u sebi jer hoću puknut. A mislim i da jedni drugima ipak možemo pomoći savjetom i iskustvima)

Trenutno imam još i nekih drugih obiteljskih problema kojima se moram posvetiti.
No u svakom slučaju svima koji su mi se javili od srca zahvaljujem , riješili ste me nekih nedoumica i strahova, dali mi snage i volje da nastavim, a dalje moram sama. VELIKO HVALA!
 
I želim VAM SVIMA PUNO ZDRAVLJA, jer to je ipak najvažnije da bi mogli funkcionirati normalno.
Nažalost ona stara poslovica uvijek se pokaže istinitom, da neznamo cijeniti ono što imamo dok to ne izgubimo.
No nadam se da ćemo zdravlje vratiti da si barem olakšamo ovaj itekako težak život.
A i zlo netrebamo prizivati ono ionako uvijek dođe samo.
                        Ugodan dan, bez bolova!!!!

[Ivica]

Samo da javim da sam ponovo nakon 4 mjeseca relativnog mira i bez večih bolova proživio par najbolnijih dana u dosadašnjem životu. Naime, prije desetak dana ponovo su mi se pojačali bolovi u križima tako da isprva nisam mogao hodati uspravno, naročito prvih par minuta nakon ustajanja sa kreveta ujutro ali i kasnije nakon sjedenja. Bolovi su se počeli širiti oko križa i na čitavu desnu nogu. Nakon par dana noga mi je potpuno utrnula, naročito stopalo i potkoljenica. S obzirom da tablete nisu smanjivale bolove, otišao sam na hitnu u bolnicu gdje su mi dali infuziju u venu. To je na neko vrijeme smanjilo bolove, ali sljedećeg jutra su se ponovo javili, još jači nego prije tako da iduča 4 dana nisam praktički više mogao hodati, a stajanje na desnu nogu je bilo tako bolno kao da preko nje prolazi veliki teret koji ju lomi. Naravno da sam u takvom stanju ostao ležati na krevetu, ali svaki odlazak do wc-a je bio užasno bolan tako da sam se jedva uspio popišati, a veliku nuždu nisam mogao obaviti jedno 3 dana, dok bolovi nisu malo popustili.
Zadnjih par dana su se bolovi znatno smanjili tako da sad mogu bez problema stati na tu nogu, ali me još uvijek probada u križima tako da se ne mogu skroz ispraviti kod hodanja. Inače, 05.07. sam naručen na pregled u Vinogradskoj kod doktora Saftića, pa ako mi i on kaže da nema pomoći bez operacije, ovaj put ću ju definitivno prihvatiti jer mi se nikako više ne proživljavaju protekli dani.

[melica]

Želim ti svako dobro!

Bez obzira na što se odlučio.
Ja sam za sada "dobro", povremeno se bolovi pojačaju ali nisu ni u ludilu slični onima iz veljače, sve ovisi o tome što radim i kako se ponašam, čim nešto teže dignem, nosim, sagibam se - osjetim bol, no dok sve radim umjereno još uvijek se da izdržati.

  Ozdravi 

[Ivica]

Evo me opet. Hvala na lijepim željama i podršci Melice, ali stanje nije nikako dobro. Naime, u ponedjeljak sam bio kod doktora Saftića koji me kao što sam i očekivao uputio na MR. Inače, na pregled sam donio starije nalaze ct-a na kojima se vidi protruzija diska L4-L5 od 7 mm. Danas sam obavio magnetsku rezonanciju i rezultati su gori od očekivanog. Naime, sad je došlo do puknuća diska i izlijevanja sadržaja u spinalni prostor sa direktnim pritiskom na živac. Tako da sada imam nemjerljivo veliku ekstruziju. Najčudnije mi je to što se sad osječam relativno dobro, ali samo uz redovito uzimanje Zaldiara. Jučer namjerno nisam popio 2 tablete i ubrzo su mi se javili bolovi. Nakon ponovog uzimanja tableta, bolovi su skoro nestali. Sutra opet idem do doktora Saftića u nadi da će me primiti jer pacijente na pregled prima samo ponedjeljkom, pa ću čuti njegovo mišljenje, ali sve mi se čini da mi je ostalo još jako malo vremena do operacije.
Pozdrav!