Koliko je psihičko stanje bitno prilikom odlaska na operativni zahvat

[luna]

Ništa posebno,poslala mejl.Pozvali me na pregled,Preporučili operaciju. Pregled bio 5.septembra operacija 22.oktobra.Na preghled se donese Ct , pred doktorima se demonstrira rad nogu, saginjanje, razgovara o bolovima. sama operacija zajedno s pripšremom ,i dok se malo sačeka da dođem sebi od anestezije sat vremena.Bolovi su mnogo manji,tj.skoro ih i nema,ne znam šta je malo me boli kkao sam počela a strujom i podvodnom masažom?Poželjno je ri mjeeca ipak se pripaziti, ne dižem teško. pazim se naglih pokreta.Uglavnom kako am skontala meni su spržili sve što mi je stvaralo bolove, hernije osraju,ali je disk sad udaljen i ne dolazi do trenja,e safd možda ovdje negdje falim,ipk niam dr.

[denis 68]

Ufffffff brrrrrrrrrrrr ma čitam sve ovo i mislim se i dolazim do zaključka da mene nije strah operacije koja me možda ćeka ko Davora kad tad al me strah iskreno onog posli ,dali će sve to bit ok dali i koji postotak ču dobit poboljšanja ma to me svaki dan kopa ,inače u bolovima  ma pustija bi ja njih i naživo da me rižu samo da napravu kako triba ,al eto triba virovat , zato Davore ne misli prepusti im se podaj im se i kad budeš na drugom svjetu pod narkozom dobro gledaj možda vidiš menee,a kad me ugledaš operaciji će doć kraj ,već ćeš bit budan i nećeš ni skužit da si me vidija hahhahah ljudino drž se, ja se ne bojim al mi se isto gaće tresu hahahahh ,znam taj osjećaj bio sam u bonici prilikom prvih akutnih bolova i doktor je došao u sobu i onako nježno reko nama trojci TI SI PRVI ,TI DRUGI ,TI TREĆI, kako je meni reko da sam prvi ja sam mu odgovorio ne odktore on je prvi pokazujući na drugog te mu reko da odustajem,eto neznam što bi sad reko možda žalim jel kad boli ,puno je lakše to za napravit ,već sad ne podnosim sve te obaveze koje bi mi nametnuli s pregledima te sam odlućio ako bude opet akutnih bolova definitivno idem na operaciju jel sve sam proba  osim toga.

[luna]

Pa i mene strah da nešto ne zeznem.Sad sam dobro,ali sva se preznojim ,kad me malkice zaboli.

[worf]

Pa i mene strah da nešto ne zeznem.Sad sam dobro,ali sva se preznojim ,kad me malkice zaboli.

E, to su traume i 100 puta su gore od operacije i postoperacijskog stanja,jednostavno udare čovjeka u psihu   moja trauma je bilo sjedenje,jer sjedenje prije operacije mi je izazivalo strahovite bolove   Tako da nakon prve operacije nisam sjeo nekoliko mjeseci,a nakon druge punih godinu i po Još uvijek ne znam dal mi je to bilo na psihičkoj bazi ili mi je sjedenje nakon operacije doista stvaralo probleme

[denis 68]

Lunči iskreno ja sam u fazi da prostiš da me više zaboli što će bit, jel toliko mišljenja ,toliko objašnjenja toliko savjeta, neznam nebi volio druge ubit u pojam al više nevirujem  u ništa ,eto još kažem ,samo nisam bio na operaciji al kako se dr.ophode prema meni i kako mi govoru nedaju mi puno nade da će bit bolje zato odgađam mada me boli pri nekim čak i u manjim naprezanjima fizičkim naporima,al što mogu trpim guram do prolića onda mi je malo više bolje

[luna]

Pa, promjeniš doktore.Meni je nekako čak najviše pomogla moja doktorica opšte prakse.Ono kad god am imal neki problem, npr. s nogama, rušim se kad stojim,  ne osjećam ih nije amo odmahnula rukom... A i ama je reklada da ću vjerovatno kad tad na operciju, bol svakodnevna, udara u noge... i da to treba da uradim ranije,a ne da čekam da se oduzmm. Sad samo kontam da mi je da ovako ostane....

[davor]

Dragi moji, evo me da Vam se zahvalim na svim savjetima i lijepi željama koje su sigurno utjecale na eliminiranje onog anxioznog osjećaja. Da bi se u potpunosti informirao, trebam odgovor na još jedan detalj. Naime, stanje mi je specifično kao što sam već opisao u prethodnim postovima. Recimo, ja sada kada ide leć u krevet ili se ustat, činim to manje ili više normalno, odnosno bez većih poteškoća. Moje je pitanje da li ću ja to moći netom nakon operacije ili mora proći neki period, odnosno ako i operacija bude 100% uspješna, da li to svejedno znači da se moram prvo malo patiti nakon operacije?
jer, prema ovom što ste vi ovdje napisali, ja sam shvatio da mene može boliti samo onaj mali rez, a nikako neki "spektakli". Da li to znači...kad me popusti anestezija, da se ja normalno, odnosno još lakše nego prije operacije dignem i odem na WC? Nekako mi zvuči nevjerovatno, ali prema vašim pričama upravo tako ispada.

Još nešto, stresova nikad dosta pa sam tako ja sa 90% moje firme dobio OTKAZ kao tehnološki višak. Uslijed globalne ekonomske krize banke su prestale financirati velike projekte i samim time su nam svi ugovori sa investitorima postali "on hold". Moram reći da mi je ovo bila najbolja Božićna "čestitka" ikad

Tako da, ako netko treba građevinare zna gdje da se obrati...

[Jopan]

Još nešto, stresova nikad dosta pa sam tako ja sa 90% moje firme dobio OTKAZ kao tehnološki višak. Uslijed globalne ekonomske krize banke su prestale financirati velike projekte i samim time su nam svi ugovori sa investitorima postali "on hold". Moram reći da mi je ovo bila najbolja Božićna "čestitka" ikad

Psihičko stanje je jako bitno prilikom odlaska na op. zahvat zato probaj da posljednje događaje ne primaš previše srcu jer  nema tok problema koji se nemože prevazići uz podršku obitelji. Inače je u životu jako bitno znati stati, i ne trčati previše za materijalnim koji nam što reče Luna prave košmar u glavi. A i djeca, nije tačno da izrastu u bolje ljude ako žive u luksuzu i izobilju. Nedaj se, -SVAKO ZLO ZA NEKO DOBRO- vidjet češ kada prođe malo vremena.

[Jasna]

Davore, zbilja mi je žao zbog otkaza. Tješi se ipak da imaš struku s kojom se relativno lako nađe posao. Ne daj se i za početak pogledaj poslove koji se nude na www.hzz.hr, www.posao.hr i www.mojposao.net
Što se tiče dizanja poslije operacije, u bolnici će ti fiziterapeut objasniti kako se dizati (postoji posebna tehnika), koliko smiješ hodati i za početak nikako ne bi smio sjediti duže od 10-ak minuta. Kralježnica te neće boljeti (barem mene nije), ali ipak ne smiješ pretjerivati s aktivnostima. Prvih 20-ak dana je uglavnom ležanje i lagana šetnjica po kući. Sretno!

[davor]

Jopane, hvala na savjetima, Jasna isto.

Jasna, ja sam izgleda malo kompliciran pa nikako da dobijem odgovore koji me zanimaju.

Dakle probat ću formulirati drugačije. Ja u bolnicu dolazim sa određenim opsegom pokreta, da li je netom nakon operacije taj opseg manji ili veći? Ako je manji, da li je to normalno pa onda oporavkom postaje veći? Ako je veći onda je to pretpostavljam normalno, ali zbog određenih akcija unutar kralježnice mora se strogo paziti na pokrete da se ne bi napravio zijan.

Oprostite što sam ovako čudan, po tom pitanju ali samo želim što preciznije odgovore.

Hvala svima

[luna]

A koji je to opseg pokreta? I naravno svi se nakon operacije plaše da ne naprave neki pogrešan pokret.

[worf]

Davore,pokušat ću biti precizan   Ne znam kakve bolove imaš sada,ali nakon operacije ja sam se zbog samog bolnog stanja osječao kao da mi je netko skinuo vreču punu kamenja s leđa Pokretljivost nakon operacije će ti biti ograničena,možda bi čovjek i mogao štošta,ali se moraš čuvati,pazit kako se podižeš iz kreveta,ne stajati na mjestu i ne sjediti,osim na školjci,meni su dali tricikl za kretanje po sobi i bolničkom hodniku   Nakon prve operacije ja sam imao strašno grčenje mišiča u leđima i to je jedva popustilo nako inekcije voltarena   Nakon druge operacije ništa,da nisam bio mamuran,ne bih ni znao da sam operiran   Rez ne boli,on samo počme malo svrbit nakon 10-tak dana
No sikiriki Davore,sve će biti ok  
Glede posla,žao mi je da si izgubio posao i iskreno se nadam da ćeš uskoro pronači novo zaposlenje.

[Jasna]

Dakle probat ću formulirati drugačije. Ja u bolnicu dolazim sa određenim opsegom pokreta, da li je netom nakon operacije taj opseg manji ili veći? Ako je manji, da li je to normalno pa onda oporavkom postaje veći? Ako je veći onda je to pretpostavljam normalno, ali zbog određenih akcija unutar kralježnice mora se strogo paziti na pokrete da se ne bi napravio zijan.

Davore, puno je toga individualno i subjektivno, tj. naše se tegobe razlikuju od osobe do osobe, a bol, kao i osjećaj što možemo a što ne - stvar je i subjektivnog osjećaja i prihvaćanja onoga kroz što smo prošli (mene je bilo strah da ne napravim krivi pokret, pa sam prvo vrijeme samo ležala). Zato, bojim se da ti ne mogu dati konkretan odgovor. To ti može reći samo tvoj neurokirurg. Još jednom, sretno i svako dobro!

[luna]

Slažem se s Jasnom.A sve ćeš sam osjetiti. Sretno s poslom.nađe se nešto kad se oporaviš.

[denis 68]

Pa, promjeniš doktore.Meni je nekako čak najviše pomogla moja doktorica opšte prakse.Ono kad god am imal neki problem, npr. s nogama, rušim se kad stojim,  ne osjećam ih nije amo odmahnula rukom... A i ama je reklada da ću vjerovatno kad tad na operciju, bol svakodnevna, udara u noge... i da to treba da uradim ranije,a ne da čekam da se oduzmm. Sad samo kontam da mi je da ovako ostane....

luna ma kog da prominim kad imamo samo jednog neurokirurga jedan uz njega radi al on je u mirovini nevidi ćovik ništa više a inaće je bio vrhunski neurokirurg al eto godine ga otirale u mirovinu i sad radi jel nema drugih lječnika , žalosno je al istinito,što se tiće dr opće prakse ona bi najviše da odem na operaciju jel manje njoj za izdavat meni uputnice za razne preglede,a što se tiće fizijatara oni mi ne sugeriraju operativni zahvat,bio sam u zg kod dr.Buljata i on nije za operaciju njegov je stav dok možeš trpi glavno da ne dođe do neuroloških ispada,i eto što više čitam raspitujem se to je gore jel tek onda neznaš više ništa

[luna]

izvini a gdje si ti pa ima samo jedan neuro? Meni je osnovno za operaciju bilo moje stanje.bol svaki dan, nisam mogla stajati na nogama, mokrenje...
meni je fizijatar rekao da me ne boli od hernije, kao nije toliko nstrašna veće od kifoze!!!! A čim sam se operial i kifoza nestala, što je logično, jer am e grbila od bola.
Ma nije mojoj dr. teško bilo piati uputnice, davati inekcije, bolovanje.. nego mi je rekla da je i oporavak lakši ako baš ne čekam da ne mogu iz kreveta.a mjsecima bolilo svaki dan bez prekida,nisam mogla spavati, sjediti,stajati...
ad kad me sitno zaboli hvata me panika..ne bi više mogla podnjeti onaj bol.
Kakao god sretno ti...

[Nefretity]

  pozdrav svim forumašima,želim vam svima sretnu novu godinu i više zdravlja,što nam svima najviše treba.Moje mišljenje o ovoj temi(ako sam opet fulala oprostite mi...)je da je sve to individualno,a psihička priprema je JAKO važna,kao za samu operaciju tako i za neposredni oporavak nakon nje i kasnije za život u kojem nemožemo baš sve što smo mogli i prije.Ja sam imala sreću da sam obadva puta imala jako dobre operatere koji su mi dizali moral,a pitala sam ih sve što mi je palo na pamet,pa čak i to kada ću smjeti oprati kosu nakon operacije(muž mi je naravno rekao da pitam gluposti ali to mi je bio i neki orijentir koliko je potrebno za oporavak).Zaista sam sretna što su mi bolovi oba puta bili manji nego prije operacije pa nisam morala dobivati ništa protiv bolova a imala sam zaista jaku želju da se što prije oporavim.No,za operaciju vratne ralježnice jako sam se teško odlučila i dvaput sam je odgađala jer su mi svi govorili da nisam normalna i da to oni nebi nikada učinili.Isto je bilo i prvi put za lumbalnu.Iako nisam zdrava onako kao oni koji nisu operirani ili su operirani pa nemaju više nikakvih problema,mogu reći da mi je ipak bolje i da nije bilo tako strašno koliko sam se bojala.Jako teško mi je bilo to što nakon operacije vratne kralježnice,kad sam otpuštena,bila sam po čitave dane sama doma i nisam smjela ništa raditi,ipak sam malo prčkala tu i tamo i nisam imala sa kime razgovarati,onda sam imala problema jer mi nisu htjeli odobriti odlazak u Varaždinske toplice nego u Rovinj što ja nisam htjela,pa sam se brinula kako će dijete dok me ne bude 3 tjedna itd.tako da sam zbog toga izgubila tonu živaca i čak se rasplakala kod doktorice koja me poslala naravno kod psihijatra-koji mi nije ništa pomogao-morala sam sama vratiti sebi izgubljeno pouzdanje i vjeru i radost,volju za životom,prihvatila neke činjenice takvima kakve jesu i sada sam dobro-ne najbolje,ali dobro-psihički i fizički.
  Slušajte sami sebe,odlučite  svemu vi a ne netko drugi za vas i budite malo sebični i razmaženi pa ćete dobiti i pomoć onih koji su vam potrebni.Ja sam mislila da sam jako jaka i sve mogu sama pa nisam dozvolila da mi netko pomaže i bilo mi je teže pri oporavku.
  Prije operacije pitajte ama baš sve što vas zanima ,a kad se odlučite na to samo razmišljajte pozitivno.Psihička spremnost je pola,a možda i više od pola da ozdravljenja.

[denis 68]

izvini a gdje si ti pa ima samo jedan neuro? Meni je osnovno za operaciju bilo moje stanje.bol svaki dan, nisam mogla stajati na nogama, mokrenje...
meni je fizijatar rekao da me ne boli od hernije, kao nije toliko nstrašna veće od kifoze!!!! A čim sam se operial i kifoza nestala, što je logično, jer am e grbila od bola.
Ma nije mojoj dr. teško bilo piati uputnice, davati inekcije, bolovanje.. nego mi je rekla da je i oporavak lakši ako baš ne čekam da ne mogu iz kreveta.a mjsecima bolilo svaki dan bez prekida,nisam mogla spavati, sjediti,stajati...
ad kad me sitno zaboli hvata me panika..ne bi više mogla podnjeti onaj bol.
Kakao god sretno ti...

ULuna u Zadru nažalost ima samo jedan neurokirurg DR ŠKarica koji je prije nekih godinu dana imo infarkt ,Abolji od njega je bio DR Blaić koji je bio jako dobar al kako otišao u mirovinu tj radi samo pri pregeldima pacjenata al koliko sam upoznat više ne vrši operativne zahvate što se tiče moje boli ubije me 5 minuta stajanja na jednom mjestu al šetanje mi odgovara i najgore mi sad zimi imam osjećaj kad dođu toplioja vrimena što se više razgibavam da mi je organizam topliji pa se ujutro dižem donekle ok podnošljivo al sad po zimi strašno manji napor duže stajanje odma bolovi u leđima trnjenje noge te jaki bolovi skoro ko da te bubrezi bolu samo gledam kako ču leć i kad stavim nešto toplo na leđa sve nestane ko da nije ništa bilo,eto nadam se da će ovo proć ako ne a bude se produžilo i u proljeće ovako još jedina stvar koju nisam probao je operacija mada nisam pobornik  operativnog zahvata jel sam puno godina gledao ljude sraznim dijagnozama i van u priv životu i u toplicama i iskustvo te statistika mi pokazuje da puno njih ima opet iste probleme samo eto valja sam čin te operacije nekog smiri a nekom i pogorša stanje sve individualno od osobe do osobe