moja najveća noćna mora - sfinkteri

[glagen]

bila sam kod prvog liječnika - pitao me kontroliram li sfinktere. rekla sam da da i to je bilo to. došla kod drugog i opet isto. došla kod trećeg i na isto se pitanje zamislila i pitala zašto. kasnije ih je bilo još i svi su pitali to (ma i drugo, ali ovo me se posebno dojmilo)

užasavam se toga što bih mogla početi znate već što znate već gdje... koliko se često to dešava? ja sebi umišljam kao da nešto ćutim na tom području, kao da nije dobro. ali dobro je, zasad je dobro, ali dokad će biti.

pa - je li to često? ako se dogodi - je li popravljivo. stvarno me nije briga za izgubljen osjet ni za palo stopalo (već sam naučila, kad nema boli, hodati po tom stopalu gotovo bez šepanja. ajd, ne mogu baš trčati)

ali sfinkteri.... maaaaammmmaaaaaaa 

[davor]

Kada to počne onda ideš na stol u roku odmah i obično se sve sredi nakon stola...bar po mojim nekim saznanjima...

[Superman]

E zbog toga sam ja na stolu završil
i nadam se da se više nebude ponovilo.
Prije svega neugodan osječaj do j... .

Doktori vele  da se sve da srediti terapijama ali ovo ne, pa zato svi to i pitaju.
Jer kad krene za 3-5 godina izgubiš potpuni osjet i završiš u pelenama ko mala beba