Molim savjet - ekstruzija L5/S1

[denis 68]

Katarina sad su vam bolovi jaki al nezaboravite kad dođete u bolnicu niko vas neće operirati u akutnom stanju bolova već će se primjeniti terapija injekcijama za bolove kao i za upaljen živac,a onda sljedi operacija kad vam sve to prođe,jel pod upaljenim živcom neće niti jedan pametan neurokirurg operirati.Ne znam jeste li čitali moje postove gdje sam naglim pokretom opet uklještio živac te završio u krevetu da bi mi se dogodio smrtni slučaj u obitelji te mojom nepromišljenom glavom odmah sam se skočio ne razmišljajuči o posljedicama te krenuo u riješavanje istog problema.Neznam kako i što se dogodilo al znam da sam sad na nogama da se bolovi povukli jedini su ostali oni prilikom dugog stajanja i dužeg sjedenja al to mi je bila boljka i prije.Moj savjet probajte lagano vježbati do granica boli,pa odmor pa šetnja po kući, pa opet odmor i nemojte misliti na to.Znam da če te mi reči a kako da ne mislim,al sve se može kad se hoće jer ipak je sve u glavi.Garantiram da vam dam 2.000eur da bi vas isti prošli odma.Eto mislim da bin trebali malo znači vježbati lagano ,otići do peharca,a ako stvarno više ne možete izdržati i ako tako živite godinama onda  operacija,ato vi to morate odlućiti.

[Katarina A.]

Denis,
Hvala vam na odgovoru, svaki savjet mi je dragocjen...Ja sam prije dva dana kad sam uspjela malo odsjediti i napisati svoj problem bila malčice bolje s tim bolovima jer sam primala injekcije i činilo se da će se problem riješavati u boljem stanju...ali, od jučer od silnog kašlja i sjedenja na kompjuteru opet sam dobila tako velike bolove da ne mogu u kontinuitetu više od nekoliko minuta baš ništa, sjedenje ubija, ležanje bez ijedne odgovarajuće poze za nekakav dulji san, a dok hodam imam bolove u stopalima, šepam, noga mi je utrnuta, mišići ukočeni, ukratko živa mora...Jučerašnji dan mi je bio očajan jer svi moji oduševljeno pričaju o Peharcu i Puli, a ja samo mislim kako se domoći bolnice da mi neko već skine neizdržive bolove...Evo i sad stojeći pišem i šetuckam po kući dok me moj mačorčić gleda kao da nisam normalna jer sam i njemu zadnjih desetak dana promijenila ritam...I kako lagano vježbati kad mi je frka svaki nalet kašlja da ne dočekam u nepripremljenoj pozi...Sutra mi treba Peharec zakazati pregled za početak sljedećeg tjedna i jedva čekam da to obavim pa da znam što dalje, samo ne znam kako u međuvremenu preživjeti bolove, sve što popijem ne djeluje više, jedino da od sutra opet počnem s nekakvim injekcijama...Ma imam sto pitanja, a i isto toliko savjeta iz svog iskustva drugima, ali od bolova ne mogu zasad duže sjediti, idem probati malo odspavati...

[Joško]

Katarina probajte dok ležite privući koljena na prsa i obgrliti ih rukama. Meni je to bio jedini rasteretni položaj u akutnoj fazi, jedino u tom položaju bolovi bi mi bili donekle podnošljivi.  Ili dok pokušavate zaspati probajte u istom položaju nanizati 3-4 jastuka da poduprete potkoljenice.

[Katarina A.]

Joško, hvala vam, budem probala...meni je kiropraktičar rekao da stavim jastuk između koljena da rasteretim kralježnicu, ali me i tako očajno boli, pa onda malo stavim, malo skinem, malo privučem noge, malo opružim, i pretpostavljam da time radim još veću štetu...Uglavnom, nekako sam sabrala dva sata sna ove noći, utrpala tri ketonala forte i dva apaurina u želudac, sad sjedim i tipkam (bez obzira što znam da nije dobro), jer kad vidim krevet mi se smrkne...
Pitam se da li bi mi bilo pametnije da idem prošetati, jel' bi se to malo razmrdalo, kažu da može do granice boli, a koja je to granica kad stalno boli...

[Goran]

Katarina,
imamo sličnu dijagnozu - kod mene je to ekstruzija L5/S1 + lagane protruzije L3/L4/L5. Isto kao i Davor i Joško i ja sam bio kod Peharca, skoro tri tjedna, ali za razliku od njih nisam poslije išao na operaciju. Što ne znači da neću. Ali ne još ;-)
Meni se stanje polaaaako, ali sigurno popravljalo. Lasegue je skroz nestao, čak je ova "bolesna" noga postala pokretljivija od "zdrave". Prošlo je nešto više od godinu dana od pojave prve akutne boli, a odprilike baš u ovo doba godine sam bio na terapiji kod Peharca. Stanje i dalje nije savršeno - ponekad osjećam "težinu" i umor u lumbalnom dijelu, ali s tim se da normalno živjeti i raditi, pitanje je bi li i s operacijom bilo bolje. Vježbam i dalje redovito, pauzu na poslu iskoristim za 20-tak min vježbanja i istezanja. Plivam tri puta tjedno po sat vremena, skupi se tu 2,5-3km. Kad stignem vozim bicikl... Ove zime sam čak i skijao. Znači skoro u normali.
Hoću reći, Peharec ili operacija, jedno ne isključuje drugo. Kad sam bio kod Peharca zajedno samnom su na terapiju išle i dvije gospođe _nakon_ operacije. Svi smo mi slučaj za sebe i ne znači ništa ako je nekom pomoglo ovo ili ono - u pozitivnom, ali i u negativnom smislu.

[Katarina A.]

Gorane, baš sam vam zahvalna na iscrpnom odgovoru, pročitala sam i sve vaše postove da vidim kako se sve razvijalo, i vidim mnogo sličnosti s mojim stanjem...ja sam jučer i danas malo bolje jer sam opet uzela injekciju protiv bolova ne bih li uspjela obaviti sve pripreme za odlazak u ponedjeljak u Pulu, a ujedno i da se malo naspavam...
Nije da se baš jako nadam nekom čudu, ali bih bila zadovoljna i kad bih se samo riješila boli i produžila stanje bez operacije makar na nekoliko mjeseci, pa da ovo ljeto iskoristim za plivanje i vježbanje, a kasnije kako bude...Svi moji kolege liječnici me uvjeravaju da moram probati terapiju u Puli prije operacije jer bi mi možda kasnije bilo žao da još nisam i to isprobala, a mogu reći da općenito imaju dobro mišljenje o Peharcu kao stručnjaku. Vidjet ćemo, u ponedjeljak nakon pregleda ću biti pametnija kolike su mi šanse, jer je rekao da će tek onda odrediti terapiju, i da po nekoj novoj američkoj metodi radi to polukozervativno, znači još uz neke lijekove. Uglavnom, javljam rezultat, ako mi kaže da ima smisla ostat ću odmah tamo jer najgore mi je ovo čekanje, jedva čekam da se film počne odvijati, pa bilo kako...
Nakon vašeg odgovora sam malo optimističnija, iako baš ne znam kako ću u ovom stanju vježbati, ali trudit ću se...

[Plavuša]

Dobrodošlica i od mene!
Kod mene je slučaj bio drugačiji nego kod Vas - ja sam 10 godina trpjela bolove sve jače i jače, a tek u zadnje 2 je otprilike otkriveno što mi je, a mjesec dana prije operacije 2006. je tek prva magnetna rezonanca pokazala da je u pitanju protruzija L4-L5. Pristala sam na operaciju 2006. i evo što se tiče tog dijela više nemam problema. Nažalost, živci su jako oštećeni i tu više nema pomoći. Da sam prije otišla na operaciju, manja bi bila šteta. I evo - liječnička komisija me odjednom smatram nesposobnom za rad, a tek sam na početku 30-tih.
Sada imam opet s drugim dijelovima kralježnice, ali to je druga priča.
Moj savjet: zatražite mišljenje barem 2 neurokirurga iz različitih bolnica za mišljenje, pa odlučite! Odluka je samo Vaša! Sretno!

[denis 68]

Katarina prva stvar u akutnim bolovima odbacite sve tablete od njih nema puno pomoći,odite na hitnu il lječniku nek vam da voltaren dex injekciju naravno u kombinaciji s normabelom te dođite doma ako možete uč u kadu lagano se otuširati da se još opustite,probajte stvaljat teromofor s vodim vrućom na leđa da vas opušta meni to jako pomaže,a ujedno pod noge ne između nogu stavite znaći neku kocku spužve il par jastuka ispod koljena da avm noge budu  što više u zraku vjerukjem da nakon par injekcija da ćže vam popustiti a ujedno nemojte ležati p cjeli dan naparavite par koraka po kući jer što više ležite to če vam bit gore.Eto ja sam bio prije tjedan dana na štakama te me bolilo jedva sam se kretao a igrom slučaja tj,zbog smrtnog slučaja zaboravio sam na bolove i u onoj žurbi skroz zaboravio bolove tako da cjeli ovaj tjedan nisam išao na terapije te zbog obaveza i šetanja došao sebi,ni sam nevjerujem da mi je stres pomogao al eto to je psiha misli su mi odlutale prema problemu koji sam imao a tako da mi je problem s kralješnicom nestao,kažem zaboravite na tablete jer one jako slabo djeluju inzistirajte na injekcije nadam se da će vam se sigurno stanje popravit.Držite se i ne predajite a ja vam držim palčeve i nadam se da će bit bolje

[Katarina A.]

Svima zahvaljujem na savjetima...
Sutra ujutro idem u Pulu na pregled kod Peharca i ako kaže da vrijedi pokušati ostat ću tamo neko vrijeme.
Javim se s vijestima...
Lijepi pozdrav...

[Katarina A.]

Dragi prijatelji,
evo javljam se iz Pule nakon četiri dana terapije kod Peharca. Imam problema s nekakvim bežičnim internetom tako da ću zasad samo kratko. U ponedjeljak vrhunski pregledana, svi optimistični, krenula s terapijom, osobno vidjela dokumentaciju i slike velikog broja bolesnika kod kojih je bila uspješna terapija kod velikih ekstruzija diska...dakle, zasad sve naj što se dojma tiče, brige, tretmana, opreme i slično...Ali, uvijek ono "ali"... svaku večer mi je prijateljica davala injekciju protiv bolova i onda sam sve lijepo podnosila, čak spavala, čak sjedila duže vrijeme (kod frizera, pa i gelirala nokte?), dakle da ste me čuli do danas bila sam druga osoba...sinoć bez injekcije i odmah danas opet bolovi, raspoloženje mi varira, kažu da je to reakcija na prve dane terapije, ja kad čujem riječ "reakcija" me hvata muka jer sam to slušala i u vrijeme trotjedne terapije u Lovranu, uglavnom trebala bih ostati još dva tjedna i vidjeti rezultat. Svi misle da ću biti dobro jer tako izgledam, jer odmah živnem čim mi se bol malo smanji, iako Peharac kaže da imam jako visoki skor neuropatske boli, ali vjeruje da će se to smanjiti. Ništa mi ne preostaje nego da vjerujem, a ako na kraju i završim na operaciji bar ću biti fit za postoperativni tretman...
U svakom slučaju nije mi krivo što pokušavam sve prije operacije, pa bar da mi poslije ne bude žao da nisam probala.
Moram pohvaliti i fizioterapeute koji su stvarno odlični i uvijek na usluzi, ma što se cijelog pristupa tiče stvarno je odlično...
Lijepi pozdrav svima...K.

[tnp1970]

Terapija koju većina od vas prolazi u akutnoj fazi boli se NE LIJEČI FIZIKALNOM TERAPIJOM. Dajte ljudi dozovite se pameti. Pa na ovim činjenicama se dobivaju sudski sporovi. U protokolu za liječenje boli nekih od najpoznatijih svjetskih klinika piše da se akutna faza liječi mirovanjem i lijekovima 6 tjedana a ako se smiri onda fizikalna terapija ali dok boli fnizikalna nikako! Još nešto, ako je disk iskočio van i pritišće zivac sto boli onda zivac odumire nakon nekog vremena, brže ako se vježba jer ga to dodatno iritira i u takvim situacijama ako operacija ne uspije nema odštete! Postoje protokoli kojih se nitko od fizikalnih doktora ne drzi u Hrvatskoj a oni su vrlo jasni. A što se Peharca tiče i njega sam tužio jer po hrvatskim zakonima on NE SMIJE raditi to što radi jer je somatoped?? (Samo registrirani članovi mogu vidjeti linkove. Registriraj se ili Prijavi se) završio u Beogradu defektologiju, Nevjerojatno šta sebi ljudi daju za pravo a još je nevjerojatnije na šta vi pristajete.

[rimiserk]

VSE BUM VAS TUŽIL !!!

[Plavuša]

I ja sam trenutno u AKUTNOJ fazi, a od ponedjeljka krećem sa terapijama. I znam da to nije dobro jer do sada sam bila u toplicama 2 puta i u zadnje 2 godine 5 puta na ambulatnoj terapijama na koje krećem i svaki put izdržim do 4 - 5 terapije i onda se više ne mogu pokrenuti i svi fizioteraputi i doktori to znaju, ali ih ne brine ni 1%. Zapravo ja sam u akutnoj fazi već 6 tjedana i nitko me do sada nije uputio ni na jednu pretragu!
Katarina sretno dalje! 

[Tesla]

Meni nista nije jasno oko te akutne faze. Prije 6 mjeseci sam morao prekinuti sa fizikalnim vjezbama, pa sam nakon tri mjeseca otisao fizijatru i opet mi nije dozvolila da radim terapije. Prije par dana sam ponovo bio kod fizijatrice sa novim nalazom, sada je pristala da radim vjezbe i terapije, ali sada ja nemogu, jer sam jos u AKUTNIJOJ fazi. Nisu mi problem vjezbe, nego svakodnevni odlasci fizioterapeutu koji je daleko 30km. Ostalo je na tome da kuci radim vjezbe i da kupim TENS.

[Jasna]

Draga Katarina, iskreno se nadam da će ti Peharec pomoći. Što se tiče vježbanja u akutnoj fazi, i ja se sjećam da mi je fizijatrica u trenutku kad sam se ukočila i kad nije bilo druge nego pod nož, rekla da moram mirovati. E, sad, nije ni svako ukočenje isto, tj. svatko od nas ima različite probleme, pa mi je teško procijeniti što se smije, a što ne. Nadam se da Peharec nije toliko blesav da bi još samo pogoršao stanje.

tnp  , podsjećaš me na Zagorce s onim "vse bum vas tužil" 

[denis 68]

Po naj novijem Amerićkom istraživanju kao i primjenjivanju isti koriste vježbe poslije jako manjih analgetika.Katarina iz provjerenih izvora znam da Amerikanci sigurno koriste metodu vježbanja,dali je to riješenje ili operacija još je i dan danas to nedokazano,istu informaciju sam dobio od ljudi koji su mi pitali u NEW YORKU razne neurokirurge .O svom stanju ćeš najbolje znati ti ako nebude išlo još imaš opciju operacije

[Katarina A.]

Hvala na dobrim željama, zasad sam odlučila biti strpljiva i vidjeti razvoj situacije. Inače sam i prije sedam godina, a i sad, isprobavala sve varijante u akutnoj fazi: od mirovanja, injekcija, (čak sam bila  i zagipsana petnaest dana u tom prvom napadu kralježnice), kiropraktike, akupunkture, fizikalne sa statičkim vježbicama, ma ni sama više ne znam...uglavnom, cijela stvar je prije sedam godina trajala devet mjeseci i onda se smirilo, a ovaj put je već treći mjesec...čini mi se da i nema nekog pravila, teško mogu mirovati jer mi baš ležanje ne odgovara, vježbice koje radim su za sada vrlo lagane, a većina je u bazenu što mi odgovara. Jučer mi je bilo pakleno, danas je već podnošljivo, sutra tko zna...u svakom slučaju je ipak bolje negoli kad sam pisala prvi post i očajno tražila pomoć (danas mi je bila prijateljica iz Rijeke u posjeti i sjedile smo tri sata, a ranije nisam mogla ni pet minuta).
Mislim ustvari da ne postoje algoritmi i općeniti konzenzus što i kako raditi u akutnoj fazi, netko kaže mirovanje, netko pak da se cijela stvar treba lagano pokretati...vjerujem i da je svaki slučaj specifičan, a mislim da je ljudski da svi želimo probati sve da nam bude bolje i da se pritom nadamo da će baš nama "upaliti".
Usput, uvijek me je interesiralo kako liječnici "dižu" Kostelića i druge sportaše u fazi akutnih bolova, nikad mi neće biti jasno kako se ovi mogu natjecati ako u tom trenu upola pate kao mi...

[mel]

evo čitam postove danima i neznam što više da kažem
imam protruziju diska L5/S1 i L4/S1 hemagiome i frakturu TH11 prste desne noge NE osječam bol prešla na ljevu nogu mali prst. Evo meni još ništa nisu rekli za operaciju, jer disk još nije iscurio. radim u trgovini (što više reči), ali evo bila na terapiji i to 10 dana (sada čitam tko ima hemagiome ne smije na magnet NARAVNO ja išla 5x) očito dr. nije upučena u ono što radi, doktorici rekla da mi bol ide u ljevu stranu, trne ljeva strana leđa, a ona samo lista moje nalaze koje sam sve sama u svojoj režiji obavila, i tamo piše desno i oni se drže desno (EMNG desno stanje izrazito teško, ljevo teško(ne osječam prste desne noge 6 mjeseci)), ali NE meni nije ništa, pa se ja pitam gdje mi živimo tko čita te nalaze, zašto neki ljudi rade na mjestima za koje nisu sposobni, zašto jedan neurokirurg kaže citiram "pa nije vam ništa", drugi vrlo loše, treči nije još za operaciju disk nije još iscurio, pa kad bude vidjet čemo, ja od svih njih totalno luda,  mene boli, ali pa šta!