operacija da ili ne

[mariog]

radiološki nalaz:
Dorzolateralna protuzija diska lijevo, u razini L1-L2
Manja dorzomedijalna protuzija diska u razini 2-L3
Dorzomedijalna protuzija diska u razini L3-L4
Opsežni dorzolateralni prolaps diska desno u razini L5-S1
Radno mjesto je vezano uz ured ili vozilo po terenu, ako operacija koliki je period postoperativnog oporavka,

[deziderio]

Mario,za opereciju uvijek imate vremena i ona nek bude zadnja opcija.Lječite se konzervativnim metodama,toplice,fizikalna terapija,lijekovi,plivanje a ako pak to ne pomogne onda operacija.Konzultirajte se s neurokirurgom,a post operativni oporavak je individualan i ovisi o diagnozi,možete računati od 6.mjeseci do godine dana.

[mariog]

Bio sam kod neurokirurga, njegova preporuka je operacija, kaže što prije to bolje dok su još sve funkcije dobre jer ako budem odugovlačio da može stopalo da padne tj. da se zakomplicira. Međutim meni baš nije svejedno odlučiti se na to jer vezan sam poslom, imam mnogo obaveza iako na poslu imaam razumjevanje oni kažu zdravlje na prvom mjestu, tu je i obitelj bojim se predugog izbivanja i mogućih nedaj Bože komplikacij pa što onda. Neznam koliko je to kompliciran zahvat meni to malo djeluje da je komplicirano i rizično a nisam po mom mišljenju ni mnogo star(40-ta godina)

[Jasna]

Mario, ja danas imam problema jer sam dugo čekala. To nije bilo mojom krivicom, nego zato što sam lutala od liječnika do liječnika, a tek kada sam dospjela u ruke neurokirurga i kad mi je napravljen MR, saznala sam pravo stanje. Da sam kojom srećom ranije otišla na operaciju, ne bih imala problema s nogom. Jedanput kad disk izađe, on neminovno oštećuje okolne živce. To je Marin lijepo opisao u jednom od postova, mislim da je na jednoj od  worfovih tema.
Ako niste sigurni u mišljenje svog neurokiruga, zatražite i drugo mišljenje, na to imate pravo. Ja bih osobno izbjegavala bilo kakve kiropraktičare i nadriliječnike, jer oni sigurno u takvom stanju ne mogu napraviti ništa dobro. Sama operacija, ako se prethodno dobro informirate što vam je činiti poslije operacije, nije ništa strašno. Već treći dan dižu vas iz kreveta, a nakon par dana morate početi s vježbama.
Ovo ne znači da vas ja nagovaram na operaciju, samo govorim svoje mišljenje.

[deziderio]

Mario,svakako Ti predlažem da obaviš konzultacije po mogućnosti sa više neurokirurga.Oni isto imaju različita mišljenja o istoj diagnozi,ne zaboravi da kralježnica nije isto što i izvaditi zub.Svaka operacija ostavlja traga po kralježnici a to se odražava na cjelom korpusu.Pa ako imaš svakodnevnih problema s kralježnicom da ne možeš raditi,da te ograničava u poslu onda ti je činiti i u interesu tvoga zdravlja da to bude što brže i efikasnije.Zdravlje nek Ti bude na prvom mjestu a kad postaneš invalid onda ćeš imati drugo mišljenje.Svakako da strah od operacije postoji i to je prirodno,međutim nemaj straha to je njima rutinski posao a i medicina je uznapredovala što se tiče znanja i tehnike.Lijep pozdrav!

[Joško]

I ja imam dvojbu: operacija ili ne. Dijagnoza protruzija L5/S1 za do 1 cm- nalaz MR od prije 3 mjeseca. Nakon akutnih tegoba i bolova u desnom kuku i desnom koljenu prije 6 mjeseci i provedene fizikalne terapije, situacija je bila znatno bolja. Da bi prije 3 tjedna imao opet skoro nepodnošljiv napad boli u desnom kuku i nozi- završio na Hitnoj na Rebru, gdje me pregledao neurolog i preporučio da se javim svom neurokirurgu. Nakon tog napadaja koji je potrajao 3-4 dana, situacija s boli se popravlja, bol lagano nestaje ali ostaje utrnulost noge (čega prije tog napadaja nije bilo), gubljenje snage u nozi i stopalu. Preporuka fizijatra: da je bolje to riješavati operacijom, jer duži pritisak na živac zahtjeva duži oporavak živca. I sad sam u dvojbi što napraviti, ne znam koliko dugo smijem trpiti ovakav pritisak na živac, a vidim da je i stopalo sve slabije...
Nekako sam sve bliže tome da se javim neurokiruggu za termin operacije..

[Jasna]

Ispast će da ja ljude nagovaram na operaciju, ali nije tako. Govorim čisto iz vlastitog iskustva i vjerujte mi, ako se nešto tu može spasiti - onda je to živac. On se nevjerojatno dugo oporavlja. Ipak, ja danas vozim bicikl, puno hodam, normalno spavam, radim, živim...jedino što mi je zbilja već naporno i dosadno, to je svakodnevno vježbati. To sam već počela pomalo mrziti, ali me onda ukočena noga podsjeti da moram. Kad sam disciplinirana, onda sam kao djevojčica :-). Neki dan sam čak malo i trčala da ne zakasnim na vlak. Tako sam bila sretna kad sam shvatila da mogu i trčati.

[darko09]

Operacija da , ali koblacija u Dubrovniku. Prošao sam to 18. ožujka i osjećam se fantastično. Oporavak traje par dana.

[mariog]

Koja je dijagnoza, odnosno koliko u Dubrovniku rješavaju komplicirane zahvate. Iskren da budem meni je to sve malo čudno, stoji red za operaciju završe pacijent odšeta kao da rade popravku zuba a ne kralježnice.

[darko09]

Educiraj se , ako znaš engleski o koblaciji možeš puno pročitati. Napisao sam sve o svom iskustvu .

[bojan]

Informaciju koju sam dobio u  dubrovačkoj bolnici je da bi nakon operacije bilo idealno proći kraću postoperativnu rehabilitaciju (čini mi se da su mi rekli 7 do 10 dana) i da rehabilitaciju planiraju uskoro ponuditi. To je zdravstveni turizam kojem Dubrovnik i dubrovačka bolnica teže.
Na forumu je već napisano da je operacija u Dubrovniku pogodna samo za jedan dio bolesnika. Ostali moraju koristiti druge metode.
Od osobe koja je bila na operaciji u Duborniku dobio sam izjavu da se operacijom riješava samo uzrok problema ali da i dalje treba vježbati i brinuti se o kralježnici. Tu dolazi priča o pravoj rehablitaciji koja bi trebala osigurati da se problem ponovno ne pojavi.  Vjerujem da sve ovisi o kakvom se problemu s kralježnicom radi i o fizičkom stanju pacijenta.

[worf]

Iako se poprilično slažem s Jasninim mišljenjem,ipak ti još ne bih preporučio operaciju, pokušaj apstinirati od posla barem mjesec dana i to vrijeme iskoristiti na fizikalnim terapijama.Svim tvojim tegobama uzrok je baš taj sjedalački posao i mislim da bi kao prvi potez u ozdravljenju bio promjeniti način života,dok još nije kasno,jer jačanjem muskulature u kritičnim djelovima tvoje kralježnice,moglo bi se napraviti čuda,barem dok su ti još sve funkcije OK.
Što se tiče razumjevanja na poslu,vjeruj mi iz iskustva znam da je to kratkoročno,jer ako ne poduzmeš ništa u svezi svog ozdravljenja,a dođe do pogoršanja,ti ćeš im ubrzo postati smetnja i predmet ogovaranja,te će te se nastojat riješit,žalosno,al istinito.

[deziderio]

Zdravlje je na prvom mjestu,niko Ti neće biti zahvalan što si se na poslu "naradio" kad oboliš niko te ne gleda.Radio sam ko životinja,čak sam kući nosio materijale da bi svi bili zadovoljni a kad sam obolio svi su me zaboravili a najveću bol koju sam doživio od svoje šefice da je pričala kako ja glumatam(glumim) da neću da radim.
Pa pitam se koja bi to bila budala da ide na operacije kralježnice iz nekakog hira,pa ni to joj nije dosta pa je govorila da ja hoću mirovinu.Neznam koja bi se to budala radovala invalidskoj mirovini?
Plaće su male i mizerne a o mirovinama neću ni pričati.Zato svatko od nas neka gleda na zdravlje da mu je prvo i to je najveće bogatstvo koje čovjek može imati.Prema tome Worf je tu u potpunome pravu jer sam i sam sve to iskusio na vlastitoj koži.

[darko09]

Ponavljam , bio sam tamo 18.03. i veoma sam zadovoljan.
http://www.jutarnji.hr/jutarnji2/clanak/art-2008,5,26,,120782.jl

[Plavuša]

Moje je iskustvo slično Jasninom. Nakon 10 godina konačno su liječnici otkrili što mi je - discus hernia L4-L5. Operirana sam 2006. u bolnici Sestre milosrdnice. Nije mi bilo lako odlučiti se za operaciju ali drago mi je da jesam. Sada se osjećam puno, puno bolje. Ali nažalost, živci u nogama su se u tih 10 godina dosta oštetili tako da sad imam posljedice zbog njih. Ipak nije tako strašno kao prije operacije. Sada se mogu više kretati, vježbati, imam veću motivaciju da pazim na svoje kilograme, pa i time smanjujem mogućnost ponovnih poteškoća i većih bolova.

[sot]

Ja sam takoder operirana, ali meni su izricito rekli da se to mora napraviti, a stanje se ionako samo pogorsavalo. Bez obzira na to, znam nekoliko ljudi kojima su kiroprakticari pomogli, meni najblizi primjer je djevojka koja je imala prolaps mislim l4-l5, te je za razliku od mene trazila pomoc kiroprakticara i napravili su joj program vjezbi izricito za nju, s obzirom na njenu povredu i sad, nakon 5 godina, vjezba svaki dan i ne osjeca tegobe. Navodno kiroprakticari ne "udaraju" odmah na prvu ruku, nego prvo pogledaju snimke pa kazu da li se tu uopce moze nesto napraviti ili ne. Naravno, treba paziti i kod kojeg kiroprakticara se ode. Nazalost neznam kako se ovaj zove, ali mogu pitati.
Nekako mi se pametnije cini prvo probati naci neku alternativnu metodu pa onda se tek odluciti na nesto tako drasticno kao sto je operacija, jer, koliko god to rutinski danas bilo, uvijek postoji (velik) rizik, a i uklanjanje diskova ili bilo kakvo prtljanje po kraljesnici poremeti statiku u njoj i onda jos 100 problema na to.