Tajna je jednostavna- "Radi ono što možeš".
Naravno,kolege i šef me štede od podizanja velikog tereta.
No, posao je takav da sve što si nabrojao je sastavni dio njega.
Ali ja bez problema radim s alatkama od pet kila,nosi petnaestak,podižem sve iz čučnja,vozim se dnevno najmanje tri-četri sata,penjem se po skeli(to mi čak paše!)Ma uopće nije loše.Ali kako radim dnevno preko devet sati kada dođem doma preventivno odspavam pol sata na podu ,pa onda vježbanje ili bazen,pa do grada obaviti još kakvu sitnicu..Tako da gledam što ranije u vodoravan položaj.Mislim,društveni život mi je zato nikakav

,ali s našom bolesti nešto se mora žrtvovati.
Već sam napisao kako mi je moj kirurg rekao da se vratim normalnom životu ,da se pazim većih napora i da zaboravim operaciju.
Sokrates,povratak na posao je kao i sve individualna stvar.Zato se nemoj brinuti,većina operacija se napravi korektno i ako čovjek stisne zube i radi na sebi fizički rezultat nemože izostat.