Kraljeznica.com forum
Predstavljanje novih članova => Predstavljanje novih članova => Autor teme: petra - Ožujka 01, 2010, 13:34:34 poslijepodne
-
Lijep pozdrav svima!
Tek sam se registrirala na forum pa bih se ukratko predstavila.
Forum pratim već skoro godinu dana tj. od kada su počeli moji problemi s kralježnicom.
Do sada se nisam uključivala u rasprave, ali sam ih često čitala i vaša iskustva i savjeti su mi puno pomogli da shvatim u kakvom sam problemu, što mogu očekivati i općenito da se pripremim na situaciju u kojoj sam se našla. Budući ste vi do sada pomogli meni, odlučila sam opisati svoju situaciju jer možda neko nešto nauči i iz mog slučaja.
Moji problemi su počeli doslovno preko noći tj. bolje rečeno počeli su bolovi, a problem je nastao puno prije ali ga nisam osjećala. Jedno jutro sam se probudila s laganim bolovima, al se nisam puno obazirala jer koga to s vremena na vrijeme leđa ne zabole. Inače, imam 32 godine. Taj dan sam funkcionirala normalno, al idući dan me toliko bolilo da sam legla u krevet i nisam mogla mrdati iduća dva tjedna. Neću vas puno zamarati sa tijekom liječenja odnosno lutanja po raznim liječnicima i terapeutima, ali bit je da mi je na EMNG-u na kraju dijagnosticirana protruzija diskova l5-s1 (teža) i l4-l5 (blaža). Preporučena mi je fizikalna terepija koju sam uredno odradila i disciplinirano radila sve propisane vježbe. Terapija mi je puno pomogla i nakon ukupno 45 dana ležanja i terapije vratila sam se na posao u uvjerenju da je sve ok, al sam i dalje nastavila redovito redovito raditi vježbe-. Međutim, nakon mjesec dana mira sve mi se vratilo ponovo, ali s puno jačim bolovima i većom iskrivljenošću. Tada sam doživjela šok jer nisam mogla vjerovati da mi se sve vratilo unatoč tome što sam bila jako discipliniran pacijent i što sam se jako pazila. Nakon toga sam na svoju ruku napravila najprije CT, a zatim i magnetsku koji su pokazali opsežnu ekstruziju diska L5-S1 (11 mm) i blagu protruziju na nivou L4 - L5. Nakon toga sam posjetila neurologa, fizijatra i neurokirurga koji je odmah indicirao operaciju, a ostali su rekli da ne žurim s operacijom jer da bi se to moglo popraviti preko fizikalnih i manualnih terapija, a ja sam odlučila pokušati.
Nakon toga sam započela s intezivnim terapijama koje su mi stvarno pomagale i s vremenom mi je bilo sve bolje, ali nikako mi nije bilo skroz dobro. Kiropraktičar mi je rekao da mi može pomoći i da bi trebala odraditi 20-ak tretmana. Međutim, nakon otprilike 20. tretmana mi je došlo do malog pogoršanja, ali sam nastavila s terapijama i dalje dok ponovo ne napravim EMNG i dok ne vidim na čemu sam. EMNG je pokazao blago poboljšanje, ali još uvijek nedovoljno da bih mogla reći da sam ok. S druge strane, fizioterapeut mi je rekao da sam u super stanju i da sam postigla maksimum kojeg je moguće postići terapijama s obzirom na moju dijagnozu i stanje. Mogla sam se pomiriti s tom situacijom jer sam živjela koliko toliko normalno i vratila sam se na posao, ali to jednostavno nije bilo to jer to više nije bio moj život. Morala sam paziti na sve živo, nisam si mogla priuštiti otputovati negdje, zaplesati i slično.... Nakon toga sam prestala ići kod kiropraktičara i otišla sam kod jednog fizijatra koji mi je također napravio kiropraktičarski zahvat. Nakon prvog mi je bilo nešto bolje, ali nakon drugog me počelo jako boliti, po prvi puta sam završila na injekcijama i utrnulo mi je jedno stopalo.... dogodilo se ono čega sam se cijelo vrijeme bojala. Novi EMNG je pokazao znatno povećanje oštećenja živca, a magnetska je pokazala da je fragment diska izletio 15 mm i da pritišće živac. I sada sam se odlučila na operaciju i čekam dogovoreni termin.
Znam da će mi netko reći da nisam trebala ići kod svih tih kiropraktičara i da sam trebala prihvatiti stanje kakvo je bilo i živjet s tim. Ali, ja u ovim godinama ne prihvaćam živjeti kao poluinvalid sve dok postoji neki način da mi se pomogne. A kirurgija je jedan od načina. I sada ćemo pokušati to. Vjerujem da će sve dobro proći i da ću se nakon operacije opet vratiti svom uobičajenom načinu života, naravno uz malo više opeza, redovitijeg vježbanja i povremenog posjeta fizioterapeutima.
-
Dobro došla!
Da ne duljim...imaš ispravan stav i pokušala si sve.......stoga...samo hrabro na operaciju i opet ćeš imati normalan život.....
-
Ne shvaćam,pratiti ovaj forum godinu dana a paralelno stim ići na takve "terapije"...
-
Isto zelim dobrodoslicu. Super za napisano iskustvo. Nadam se da cemo cuti i nastavak i da ce biti dobar. Sto se tice odluke mislim da svatko ima pravo odabrati put.
P.S. Ima nas puno. Operiranih, neoperiranih, registriranih i neregistriranih.
-
Razumijem te skroz,evo ja sam jučer prvi put bio kod neurokirurga,naravno retorika poznata-operacija.
Ok,znam da više manje se teško izliječi,ali zašto ne provat.Jedino mislim da su kiropraktičari malo riskantni,jer ih malo radi kako treba,a ovo drugo sve igra,pa ću i ja sa svojih 7 mm provati najprije sa vježbanjem i dobrog fizioteraputa.Za sad boli nemam,jako malo u vanjskom dijelu lijeve potkoljenice,pazim što radim,kažu da mi je slika puno gora uspoređujući sa mojim izgledom.Ako mi se slučajno ponovi onih 15 dana "paralize" i luđački bolovi prije 3 mjeseca,odlazim na operaciju.
Veliki pozdrav i puno sreće
-
Zahvaljujem vam na dobrodošlici i dobrim željama!
Inače, što se tiče tih mojih "terapija" koje sam prolazila u zadnjih godinu dana, htjela bih reći da nisam išla kod nikakvih nadriliječnika ili samoukih baba vračara. Išla sam kod školovanih fizioterapeuta, jednog školovanog doktora kiropraktike te kod jednog specijaliste fizikalne i manualne medicine. Do svih njih sam došla isključivo na preporuku svog liječnika specijaliste koji me vodi, a cijelo vrijeme sam bila pod nadzorom neurologa i fizijatra.
Činjenica je da su meni fizikalna terapija i kiropraktika pomogli. Naime, u zadnjih godinu dana ja sam najveći dio vremena funkcionirala, radila, izlazila tj. živjela normalno i bez lijekova, ali u nižoj brzini pazeći se svih naglih pokreta, padova i sl....na terapije sam išla redovito i svakodnevno sam vježbala, vozila orbitrek i cijelo ljeto plivala. Onaj kome ne bih rekla sama, ne bi mogao primjetiti da sa mnom nešto nije u redu, ali sam ja cijelo vrijeme osjećala zatezanje niz nogu te bolove u leđima tako da sam bila svjesna da problem nije riješen. Netko drugi bi prihvatio takvo stanje kao zadovoljavajuće, a napominjem da sam to postigla zahvaljujući fizikalnim i manualnim terapijama (kiropraktici). Inače, o tom svom kiropraktičaru sam čula sve najbolje i osobno sam upoznala više ljudi kojima je pomogao, a jako ga hvale i njegove kolege. On je meni također pomogao, ali ne u onoj mjeri koju sam očekivala i koja bi mene zadovoljila. Činjenica je da smo mi svi specifični i da nemamo svi jednaki problem, a nisu ni oni svemogući i ne mogu pomoći svakome. Sa svojih 11 mm ja sam bila svjesna da mi je operacija opcija, ali sam odlučila pokušati i druge mogućnosti. Nisam uspjela, al što je tu je.... barem sam sada zahvaljujući svim tim terapijama i vježbama u izvrsnoj kondiciji i nadam se da će mi to pomoći da se bolje i brže oporavim nakon operacije.
Inače, operacija mi je ovaj tjedan.
Javit ću se ponovo s nadam se pozitivnim iskustvom!
-
Sretno na operaciji!
-
Dobro došla i sretno!
-
Dobrodošla! Sretno! ;)
-
Hvala vam! :)
Trebat će mi i sreće! Kako mi se termin sve više približava, moram priznati da mi nije svejedno... al sigurna sam da će sve biti ok, da sam u dobrim rukama i jedva čekam riješiti ovaj problem, započeti s rehabilitacijom i vratiti se svom uobičajenom načinu života.
-
Petra dobrodošlicu želim! Opusti se i pripremi psihićki nas operaciju biće ti puno lakše samo razmišljaj sve pozitivno kao da je sve to igra,naravno za potoperativni oporavak naoružaj se pozitivnom energijom jer meni je teže to palo nego sama opercaija ;)
Sretno!
-
Drži se na operaciji. Dobrodošla i još prije zdrava otišla
-
Nešto što je naj,najvažnije:izbor pravog neurokirurga-često je to vrlo teško a to pišem iz vlastitog iskustva-imao sam loš izbor a posljedica je invalidnost,bolovi,dakle srozan kvalitet života do njegovog kraja,,,
-
Evo mene opet s nastavkom moje priče.
U međuvremenu sam operirana i danas sam izašla iz bolnice.
Za sada je sve ok iako ne znam da li se eventualne komplikacije jave odmah ili kasnije. Ali, nadam se da ih kod mene neće biti i da je najgore iza mene.
Sama operacija je dobro prošla, a nakon što me otvorio i vidio stanje, operateru nije bilo jasno kako sam do tada relativno dobro funkcionirala s obzirom na to da je disk bio skroz smrvljen te su svi ti komadići u potpunosti blokirali živac.
Neposredno nakon operacije i buđenja iz anestezije osjećala sam vrlo vrlo jake bolove u nozi koja je i do tada bila problematična što je bilo logično s obzirom da su morali micati živac kako bi pokupili sve komadiće hrskavice i oslobodili ga. Srećom postoje analgetici tako da se bol postupno smirila i mirno sam provela noć.
Inače, odmah nakon operacije su me legli na leđa što mi je jako olakšalo cijelu priču. Čula sam da u nekim bolnicama pacijenti nakon operacije kralježnice moraju neko vrijeme ležati na trbuhu što zna biti prilično naporno. U svakom slučaju, ja sam ležala na leđima, a nakon što su mi idući dan skinuli dren, mogla sam ležati i na boku.
Idući dan nakon operacije, a dva sata nakon što su mi skinuli dren, bila sam na svojim nogama. I napravila par koračića. Sama!!! Nakon toga sam se stalno sama ustajala u zahod, sama jela i hodala koliko sam mogla i smjela.
Inače, prije operacije čula sam neke priče tipa: nakon što sam se probudio više me ništa nije boljelo osim šavova. Mene šavovi nisu boljeli (vjerojatno zbog anelgetika), ali sam osjećala bolove u pojedinim djelovima noge. Isti slučaj bio je i s mojoj cimericom koja je operirana isti dan kad i ja pa smo se malo zabrinule zbog toga. Međutim, liječnici su nam objasnili da je to normalno jer da je živac bio dugo pritisnut, tijekom operacije je dodatno iziritiran i da jednostavno treba vremena da se živac oporavi... a oporavak ide sporo... ali ide!
Premalo je vremena prošlo od moje operacije da bi sada nešto pametarila, ali vjerujem da bi sve bilo lakše da sam se operirala prije jer mi je u međuvremenu utrnulo stopalo. Ni to se nije odmah vratilo, ali već osjećam maleni pomak tako da vjerujem da će nakon terapija sve doći u normalu.
Sve u svemu, sedam dana nakon operacije hodam kao robot, ali hodam, i trenutno ne uzimam ama baš nikakve lijekove. Što nije mala stvar!
Sada me čekaju vježbe, toplice, terapije i ostalo od minimalno dva mjeseca, ali ono najgore je iza mene i sigurna sam da ću vrlo skoro ja opet trčati!
-
Sretno dalje i samo pozitivno razmišljaj! ;)
-
Sličan slučaj kao kod mene...samo što se "potezanje" živca kod mene manifestiralo gubitkom dijela snage u problematičnoj nozi, ali kako si sama napisala.....sporo ali sigurno oporavak ide...danas ja igram nogomet, pa ne vidim razloga zašto ti ne bi mogla trčati.....SRETNO!!!!
-
Petra je tipičan primjer loše liječenog bolesnika. Operacija je očigledno dobro prošla no neposredno nakon operacije rehabilitacija u toplicama po meni je vrlo loše. Ja svakako savjetujem minimalno dva mjeseca izometričkih vjezbi i blagog istezanja a potom ako je potrebno rehabilitacija. No, ... sretno!
-
Neurokirurg, drago mi je da ste se i vi uključili.
Zanima me zašto mislite da sam loše liječen pacijent: zbog kiropraktike i otezanja s operacijom ili nešto drugo?
Inače, i ja sam sada u dilemi kada otići u toplice. Neurokirurg mi je rekao da bi u toplice trebala otići 3 tjedna nakon operacije, a neurolog kaže 6 tjedana nakon operacije pa sam zbunjena i ne znam koga slušati. Ako sam dobro shvatila, vi smatrate da bi bilo dobro otići nakon 2 mjeseca?
Također, zanima me zna li netko smijem li se ja sada nakon operacije sagnuti? Znam da se ne smijem pregibati naprijed - natrag, ali me zanima smijem li se spustiti tako da se pregibam u koljenima, a da leđa ostanu ravna. Naravno, neću to raditi stalno, ali ako smijem, to bi mi puno olakšalo život.
Hvala vam svima na dobrim željama!
-
Petra ne slušaj neurologa već neurokirurga jer ipak on zna što je najbolje za tebe.Što se tiće saginjanja prema naprijed mislim da to nije dobro ni za zdravog čovjeka, a kamo li za tebe koja si operirana ,s vremenom ćeš moći i to ,nemoj forsirati. ;)
-
znam da se ne smijem saginjati prema naprijed nego ne znam smijem li se spustiti u čučanj ravnih leđa
-
naravno da smiješ čučnuti nastojeći leđa zadržati uspravnima. U nekim situacijama to jednostavno i moraš:-). Prolistaj malo po forumu, ta su pitanja i mene svojevremeno mučila jer sam slušao kontradiktorne informacije i savjete. Imaš temu "Savjeti i preporuke za operirane od diskus hernije" i par poučnih postova od nurokirurga, pa malo prolistaj. Odlazak u toplice za 3 ili 6 tjedana? Pitaje je i kad ćeš dobiti termin, al u pravilu većina operiranih odlazi upravo u tom periodu, ovisi kad dobiju termin. A do tada polagano radi vježbice koje su ti pokazali u bolnici...
-
znam da se ne smijem saginjati prema naprijed nego ne znam smijem li se spustiti u čučanj ravnih leđa
Petra kolliko mi je poznato saginjanje u čučanj možeš slobodno jel ako možeš na WC možeš i u čučanj.Evo ja poslije 3 mjeseca bez problema se savijem prema naprijed,al isto izbjegavam te pokrete jel ipak sam stekao naviku vezati patike u čučnju i lakše mi je leđima,također dizanje iz kreveta prvo na bok pa onda rukom dizanje tijela dok se noge spuštaju,Naravno ovo sve govorim jel ja ima već dugogodišnji staž sa tim pokretima pa mi je teško to sad promjeniti.Sigurno ima članova koji se saginju koji se dižu sa kreveta koristeći trbušnjake,ja osobo to izbjegavam jel sa tim se ništa prije neću dignuti a puno riskiram.Ako ti baš fali taj položaj da bi se rastegla imaš dobru vježbu ekstentije klekneš na koljena ruke prema naprijed i guzu spuštaj prema petama,kao i još dosta vježbica koje će ti pomoći u tvom problemu. :)
-
puno hvala na savjetima! :)
ova dva dana ni ne radim ništa drugo nego iščitavam ovdje različite teme i postove jer me strah da ne bi sama napravila nešto krivo i time pokvarila stanje. zato najprije sve provjeravam :)
što se tiče ustajanja i vezivanja patika, ja sam i prije operacije to radila preko boka odnosno iz čučnja i nastavit ću tako čak da mi izraste i novi disk jer idem onom logikom "bolje spriječiti nego liječiti"...... i to pogotovo sada kad znam kakav mi je đumbus izazvao jedan mali disk..... čini mi se da mi se zadnjih godinu dana cijeli život vrtio oko njega.... ne možeš shvatit dok ne provaš :)
-
Ovako ti je najlakse : http://kraljeznica.info/forum/index.php?action=profile;u=75;sa=showPosts;start=180 (http://kraljeznica.info/forum/index.php?action=profile;u=75;sa=showPosts;start=180)
Kada ovo procitas i shvatis znat ces puno vise nego vecina ljudi.
-
puno hvala na savjetima! :)
ova dva dana ni ne radim ništa drugo nego iščitavam ovdje različite teme i postove jer me strah da ne bi sama napravila nešto krivo i time pokvarila stanje. zato najprije sve provjeravam :)
što se tiče ustajanja i vezivanja patika, ja sam i prije operacije to radila preko boka odnosno iz čučnja i nastavit ću tako čak da mi izraste i novi disk jer idem onom logikom "bolje spriječiti nego liječiti"...... i to pogotovo sada kad znam kakav mi je đumbus izazvao jedan mali disk..... čini mi se da mi se zadnjih godinu dana cijeli život vrtio oko njega.... ne možeš shvatit dok ne provaš :)
Petra meni je Neuro 1000000 puta naglasio da se opustim i nemislim o nićem,i zato uživaj i ne kopaj po netu stavi si u glavu da je sve ok i biće ti dobro samo uspjela operacija i pozitivno mišljenje ,su put prema uspjehu.
-
Draga Petra,
želim Ti brz oporavak i povratak u normalan život.
Istina je da najbolje prođu ljudi koji najmanje razmišljaju, krenu na nešto i gotovo tu prestaje diskusija.
Ja nažalost ne spadam u tu vrstu. Volim sve znati i pitati i bez veze se opterećujem sad bi odma htjela biti doktor ali neide to tako.
Pošto me čeka operacija mislim da se je najbolje opustiti i misliti na neke ljepše stvari.
-
Melica vjeruj mi razmišljaj pozitivno i sve će bit ok ;)
-
Mislim da ima puno u tom pozitivnom stavu i vjerovanju da će sve na kraju biti dobro jer kad u to vjeruješ onda ćeš se više i truditi da ostvariš svoj cilj nego kad u startu misliš da je trud uzaludan.
Ja isto volim što više znati o problemu koji imam i o tome kako se drugi ljudi nose sa sličnim problemom, al pri tome tuđa loša iskustva doživljavam kao upozorenje da se moram paziti i truditi više, a tuđa pozitivna iskustva kao nadu da će sve biti dobro i da trud ima smisla.
Melica, znam da ti sada u iščekivanju operacije nije lako i da ti svašta prolazi kroz glavu.... barem je meni bilo tako..... a evo danas, dva tjedna nakon operacije, sam sretna da je najgore iza mene, a sama operacija i postoperativni oporavak za sada idu iznad svih očekivanja .... dijelom zato jer sam se psihički pripremila da će mi nakon operacije biti dosta čupavo i da me čeka još puno posla dok se skroz oporavim, a dijelom i stoga što je sve ono što sam prošla prije operacije bilo buno bolnije i teže u odnosu na ovo kroz što sada prolazim.... a sada barem svemu vidim kraj :)
-
Prije svega VELIKO HVALA Denisu i Petri na podršci i dobrim željama.
Danas sam pričala s kolegicom s posla koju su prije 30 godina htjeli operirati ali ona se još neda. Za razliku od mene ona još uvijek ima protruziju a ne ekstruziju, i sto drugih dijagnoza, nemože stajati, sjediti,dići ruke, po pola godine je na injekcijama i stalno se žali.
Ljudi, od kud joj volja da se tako dugo i uporno bori sama sa sobom.
Ja sam odlučila da ja nemogu tako živjeti, pa to nema nikakvog smisla, a postoji način da si olakšamo.
Samo malo sam znatiželjna, koliko sam shvatila Petra ti si brzo završila na operaciji, zanima me dali ti je rađena klasična ili ... i kako ide ono neposredno poslije zahvata. S obzirom da imamo istu dijagnozu to sve što si ti prošla očito čeka i mene.
Uz želje za brz oporavak sve Vas pozdravljam!
-
Samo malo sam znatiželjna, koliko sam shvatila Petra ti si brzo završila na operaciji, zanima me dali ti je rađena klasična ili ... i kako ide ono neposredno poslije zahvata.
Melica,
ja sam završila na operaciji otprilike godinu dana od pojave prvih problema tj. prvog ukočenja, a otprilike 8 mjeseci nakon što mi je to neurokirurg prvi put preporučio. U međuvremenu sam provala sve i svašta i bila sam uvjerena da ću se izvući bez operacije, ali na žalost ipak nije išlo.
Vidim da ima više različitih vrsta operacija, a ja se tu ne snalazim najbolje. Mislim da mi je rađena klasična. Da budem točna, na otpusnom pismu piše mikroneurokirurška tehnika.
Na što konkretno misliš kad pitaš kako ide neposredno nakon zahvata?
Inače, ako se već odlučiš na operaciju, moj savjet bi ti bio da prije operacije ideš na nekakve terapije i vježbe (u okviru svojih mogućnosti) kako bi operaciju dočekala u što boljoj kondiciji i stanju jer će ti to olakšati postoperativni oporavak.
-
Trenutno me doktorica poslala fizijatru da mi on pomogne u izboru nekih vježbi...pa čekam na red.
Moram priznati da i nisam baš neki ljubitelj toga ali što se mora mora se.
Zanima me kad te operiraju koliko dugu si u bolnici, i kako funkcionirati kad dođeš doma, što zapravo možeš, a što nesmiješ.
S obzirom da sam prošla operaciju adnexektomiju zbog endometrioze znam kako je kad ti izrežu cijeli trbuh, pa bi htjela malo usporediti.
Tada sam imala jako niski krevet pa mi je ustajanje bilo užasno a i stepenice su mi bile katastrofa.
Koliko si čekala na operaciju i gdje si je obavila.
A zanima me i kako su te operirali, čula sam da nekom samo pokupe dijelove raspalog diska a nekom uklone i čitavi, pa sam malo u nedoumici, to očito ovisi o težini dijagnoze a i o liječniku koji obavlja zahvat.
Unaprijed HVALA na javljanju.
-
U bolnicu sam ušla dan prije operacije, a izašla sedmi dan po operaciji.Ukupno 8 dana.
U bolnici su mi pokazali vježbe koje sada sama radim kući dva puta dnevno.
Rečeno mi je da prvih mjesec dana ne smijem sjediti, osim kratko na WC-u, a da hodam što više, ali u okviru svojih mogućnosti. Za sada mi to ništa ne pada teško; jedem s nogu, novine čitam šetajući... bilo mi je neobično prvih par dana po dolasku kući jer je moj krevet niži od bolničkog pa mi je i ustajanje i lijeganje teže, ali sam se priviknula i za sada sve štima.
U bolnici su nam zadnji dan pokazali i kako uz i niz stepenice... nogu po nogu na istu stepenicu... ja sam tako hodala prva dva dana, a sada hodam normalno... još uvijek izgledam kao da sam progutala metlu i vidi se na meni da nešto nije ok, ali funkcioniram i ništa me ne boli, a primjećujem da svaki dan mogu bez problema na nogama provesti sve više i više.
Operaciju sam obavila u Splitu, a čekala sam na red 15 dana od kada sam se javila da me zapišu.
Meni je izgleda cijeli disk bio raspadnut i liječnik kaže da su mi izvadili sve do čega su mogli doći. Inače, imam na leđima šav od cca 5 cm i tri punta. Ništa strašno :)
-
Znači Petra ti si radila klasičnu operaciju koliko vidim.Što se tiče toga da se osječaš kao da si progutala metlu nemoj da te to zabrinjava to je normalna reakcija,koja če nestati poslije toplica gdje ćeš se opustiti ipak vrijeme lječi rane. ;)
-
Trenutno me doktorica poslala fizijatru da mi on pomogne u izboru nekih vježbi...pa čekam na red.
Moram priznati da i nisam baš neki ljubitelj toga ali što se mora mora se.
Zanima me kad te operiraju koliko dugu si u bolnici, i kako funkcionirati kad dođeš doma, što zapravo možeš, a što nesmiješ.
S obzirom da sam prošla operaciju adnexektomiju zbog endometrioze znam kako je kad ti izrežu cijeli trbuh, pa bi htjela malo usporediti.
Tada sam imala jako niski krevet pa mi je ustajanje bilo užasno a i stepenice su mi bile katastrofa.
Koliko si čekala na operaciju i gdje si je obavila.
A zanima me i kako su te operirali, čula sam da nekom samo pokupe dijelove raspalog diska a nekom uklone i čitavi, pa sam malo u nedoumici, to očito ovisi o težini dijagnoze a i o liječniku koji obavlja zahvat.
Unaprijed HVALA na javljanju.
Melica da li se može znati gdje si se odlučila operirati,i kojom metodom.
-
Znači Petra ti si radila klasičnu operaciju koliko vidim.Što se tiče toga da se osječaš kao da si progutala metlu nemoj da te to zabrinjava to je normalna reakcija,koja če nestati poslije toplica gdje ćeš se opustiti ipak vrijeme lječi rane. ;)
Ja izgledam i hodam kao da sam progutala metlu :)
al sam sigurna da je to ok jer sam operirana prije 15 dana... a osjećam se super jer sam dva tjedna nakon operacije već izašla izvan kuće prošetati... za sada oporavak ide iznad svih mojih očekivanja...... samo da ništa ne krene naopako, nitko sretniji od mene :)
-
Petra rekoh ti strah je vrag i to je normalno da tako hodaš ko metla :D :D,al vrime će te opustiti,zato pomalo i biće sve ok ja već lagano skakućem ko neki vrapćić,a vjerujem da bi uskoro mogao biti ko divlji zečić :D :D ;)
-
Petra kolko vidim iz tvojih postova.....oporavak ti ide jako dobro....čak i bolje nego meni.....
Prognoziram da ćeš za jedno 6 mjeseci igrati ako ne nogomet onda barem squash....
Reko bi Denis....zahvali Bogu......ja ti kažem zahvali neurokirurgu..........
-
Naravno Petra zahvali neurokirurgu i znanosti jer to je stvorio Davor hahahhaha :D :D :D :D Od danas se odričem Boga i počinjem vjeriovat u Davora,prosto će mi postati Bog nad Bogovima ;D ;D
-
:)
Mislim da ću se ja zahvaliti i Bogu i neurokirurgu :)
U nogometu sam uvijek bila samo teoretičar, o squashu pojma nemam, al se zato iduću zimu planiram spustit niz neku skijašku padinu.....nadam se u jednom komadu :)
-
Dobar dan,
prije svega baš ste lijepo prokomentirali hodanje s progutanom metlom i Denis i Petra.
Ja još nisam operirana a tako hodam već mjesec dana, od straha da mi se ne ponovi ono kad uopće ne hodaš.
S obzirom da živim u blizini Zagreba, spadam u Vinogradsku bolnicu, tamo mi je u neurokirurg, nažalost pošto ja na posljednjem pregledu 11.03. nisam pristala na operaciju jer sam bila u šoku, liječnik mi je rekao da se vidimo kroz mjesec i pol a može i ranije kad obavim EMNG nogu. Na to sam naručena 9.4. Tako da nismo razgovarali o tom na koji način bi me operirali, bila je velika gužva i malo vremena, a ja nisam znala jesam li na nebu ili zemlji.
I zato sam jako znatiželjna i nestrpljiva.
Inače hodanje stepenicama prvo jedna pa obje noge na istu, pa to mi je jako dobro poznato. To već znam.
Dizanje iz kreveta prvo s boka, pa podizanje rukama pa noge na pod i to znam, inače su mi u zadnje vrijeme znali prigovarati na poslu da se držim iskrivljeno, hej ali ja sam sad ravna - ali ne od zdravlja nego od boli. Vidim da mi je dosta toga već poznato samo za razliku od vas , Vi se pazite jer ste operirani, a ja zato neznam - valjda da si ne pogoršam stvar. Vama sve ide na bolje - i samo tako naprijed - super. Drago mi je da vas ne boli. A ja za sad samo mirujem da se ne ukočim prije no što treba. LIječnik mi je prognozirao da mogu izdržati 15 dana pa me opet ukočiti a ja se čuvam dok ne obavim sve ono što još treba. Rekli su mi da se dugo čeka na red za operaciju ali dobro pitat ću sljedeći put kad odem na pregled.
Danas mi je malo bolje nisam išla na posao, pa sam pokretnija jer nisam trebala sjediti, ali to je samo jedan od onih dobrih dana.
Drago mi je da sam vas upoznala, dajete mi snage da se sve to što prije završi.
-
Dobar dan,
prije svega baš ste lijepo prokomentirali hodanje s progutanom metlom i Denis i Petra.
Ja još nisam operirana a tako hodam već mjesec dana, od straha da mi se ne ponovi ono kad uopće ne hodaš.
S obzirom da živim u blizini Zagreba, spadam u Vinogradsku bolnicu, tamo mi je u neurokirurg, nažalost pošto ja na posljednjem pregledu 11.03. nisam pristala na operaciju jer sam bila u šoku, liječnik mi je rekao da se vidimo kroz mjesec i pol a može i ranije kad obavim EMNG nogu. Na to sam naručena 9.4. Tako da nismo razgovarali o tom na koji način bi me operirali, bila je velika gužva i malo vremena, a ja nisam znala jesam li na nebu ili zemlji.
I zato sam jako znatiželjna i nestrpljiva.
Inače hodanje stepenicama prvo jedna pa obje noge na istu, pa to mi je jako dobro poznato. To već znam.
Dizanje iz kreveta prvo s boka, pa podizanje rukama pa noge na pod i to znam, inače su mi u zadnje vrijeme znali prigovarati na poslu da se držim iskrivljeno, hej ali ja sam sad ravna - ali ne od zdravlja nego od boli. Vidim da mi je dosta toga već poznato samo za razliku od vas , Vi se pazite jer ste operirani, a ja zato neznam - valjda da si ne pogoršam stvar. Vama sve ide na bolje - i samo tako naprijed - super. Drago mi je da vas ne boli. A ja za sad samo mirujem da se ne ukočim prije no što treba. LIječnik mi je prognozirao da mogu izdržati 15 dana pa me opet ukočiti a ja se čuvam dok ne obavim sve ono što još treba. Rekli su mi da se dugo čeka na red za operaciju ali dobro pitat ću sljedeći put kad odem na pregled.
Danas mi je malo bolje nisam išla na posao, pa sam pokretnija jer nisam trebala sjediti, ali to je samo jedan od onih dobrih dana.
Drago mi je da sam vas upoznala, dajete mi snage da se sve to što prije završi.
Melica prije operacija ukočeno hodanje je sasvim nešto drugo od onog poslije operacije.Po meni je razlika ta da prije operacije hodaš ukočeno od bolova i straha,a poslije operacije od samog straha bez bolova koje s vremenom nestaje,Moj osobni savjet ako si se odlučila ne misli več kreni što prije to bolje,jer sam sebi heben m..... svaki dan što to nisam prije napravio.Što se tiće dizanja iz kreveta ja sam s godinama dizao na bok,ali sad mi se dogodi da se trbušnim mišićima podignem iz kreveta,mada izbjegavam takvo dizanje ,a ujedno ostala mi je velika navika.Uz sve godine čekanja i življenja s ograničenim motoričkim pokretima,to mi sad pravi probleme jer mi je ušlo u naviku te je još prisutan jedan veliki strah u meni te ga se ne mogu osloboditi.navike je jako teško mjenjati i sad moram dugo dugo vremena čekati da bi počeo sa normalnim dizanjem spuštanjem i ostalim pokretima kojih sam se godinama uskračivao da me nebi zaleglo.Za kraj što više čekanja u svim pogledima poslije veći problemi,zato lipo kod svog neurokirurga i rješi to,nemoj živjeti u nadi da će se samo riješiti.
-
Još jednom hvala na svim odgovorima.
Moram Vam priznati da se svaki dan osjećam sve bolje uz Vas bez obzira na stanje kralježnice.
Onako osjećam da me netko razumije i ispunjava me neki unutrašnji mir. Svaki dan sam sve više smirenija i razumnija za razliku od one početne faze ludila " A što sad?"
Pratim i Petrin oporavak jer mi je nekako najsvježija u tom, pa se pripremam unaprijed i čitam što me čeka.
I naravno želim joj SVAKO DOBRO I PUNO ZDRAVLJA.
Vjerujem da sam nekima od Vas i dosadila svojom opširnošću, no kad me vidite preskočite.
Hvala onima koji su čitali moje postiće i pomogli mi. Priznajem sad ste mi velika podrška. Jer u svojoj okolini imam samo one koji se godinama nedaju operirati i čekaju ??? i kukaju... pa mi baš i nisu bile neka utjeha ni pozitiva.
-
Melica, hvala ti na dobrim željama! :)
Drago mi je da ti ovaj forum koristi i da se osjećaš smirenije. Bit će to sve ok jer ipak imaš problem koji je riješiv i opet ćeš se moći vratiti svom uobičajenom načinu života.
Kad sam bila u bolnici, bila sam najmlađa na odjelu s ovim problemom i dosta njih me gledalo sa sažaljenjem i pitali su kako se to meni moglo dogoditi u mojim godinama, a ja sam svima sa smješkom odgovarala da je sve ono što se može popraviti dobro..... i stvarno tako mislim!
Zato samo hrabro dalje, napuni se pozitivnom energijom, posavjetuj se s liječnicima i riješi svoj problem! A mi smo i dalje tu da nas pitaš što god te zanima!!! Sretno! :)
-
Melica samo ti piši i olakšaj si dušu mislim da je većina nas to prošla te dobila podršku na forumu mislim da je zaslužuješ i ti i svi ostali koji imaju taj problem ;)
-
Evo mene,
vratila sam se s posla. Volim ponedjeljak jer je najduži radni dan u tjednu. Kad on prođe kao da je gotov tjedan.
Petri žellim reći da je potpuno razumijem po pitanju mladosti i bolesti.
Kad sam 1994. s 23 godine završila na operaciji u kojoj su mi odstranili jajnik, sve žene su me tako gledale. U Zagrebačkoj Petrovoj bolnici, bila sam u braku, tada bez djece, no umjesto u rodilištu završila sam na sasvim drugom odjelu gdje su bile sve starije i bolesne žene. Nitko mi prije tog nije vjerovao da me boli. Ali bila sam mlada i znala sam da me moraju operirati i prihvatila sam to objeručke. Jedva sam dočekala da me oslobode te boli i pritiska kao da u trbuhu imam jaja. Nisam spavala danima. Kad me anesteziologica pitala "Hoćete li vi to izdržati?" mislila sam da me zeza, a zašto nebi. Nisam imala pojma da mi je srčeko problematično. No Hvala Bogu sve je prošlo u redu.
No bolesti i godine tu zaista nema pravila.
Istina je da su najmanji problem bolesti koje se daju popraviti, ali o onim drugima neću ni razmišljati.
Dok čekam na stručno mišljenje, zanima me koje bi vježbe mogla raditi a da si ne naštetim, pa ako ima nešto vrlo rado ću vas poslušati.
PUNO ZDRAVLJA želi Vam Melica :) ;) :) :D :) ;) :)
-
Što se vježbi tiče, ne bih htjela savjetovati ništa jer se meni dogodilo da sam radila jedne vježbe po preporuci jednog fizijatra, a drugi fizijatar mi ih jer zabranio tvrdeći da mi mogu naštetiti. Ali ono u čemu su svi složili, neovisno u kojem sam stupnju oporavka bila, je da nastojim hodat što mogu više.
I kad si na poslu, nastoj se ustat što možeš češće i malo prohodat.... barem do WC-a :)
-
Petra zar ti nisi dobila vježbe od neurokirurga,mislim da ti one nebi naštetile jel se sve radu u ležećem polložaju,eto razumjem te da ti paše šetnja jer je i meni tako,bolje mi šetat 5 km nego pola sata vježbi,al eto ipak sam se uozbiljio pa sam već cjeli tjedan ujutro poslije jutarnje kave na podu sa nogama na lopti :D :D
-
Mislila sam na vježbe koje sam radila prije operacije u vrijeme dok sam se nadala da ću je uspjet izbjeć. I bila sam tad u stvarno dobroj formi i vjerujem da mi to i sada pomaže.
Nakon operacije mi je fizioterapeut u bolnici pokazao vježbe koje moram raditi i sada ih radim svaki dan dva puta dnevno. Još se uvijek ne upuštam u neke duže šetnje jer me strah pa uglavnom hodam po kući.
Ne znam koliko bi te vježbe bile interesante Melici jer su ipak namijenjene tek operiranim ljudima.
-
Aha sve ok došlo do nesporazuma.Eto pametno nastavi vježbe u kući a van se nemoj bojati al svaki dan malo po malo ,znači danas 500 metara sutra malo više i tako dalje neboj se nećeš ništa poremetiti.U biti mislim da je sad malo starh prisutan kod tebe ali to je normalno zato ne forsiraj ako ti misliš da nemožeš onda nemoj, ako misliš da možeš ti malo šetkaj ispred zgrade,u svakom slučaju kretanje bilo kakvo samo nemoj ležati,Kad sam došao kući poslije operacije nakon 4 dana već 5 bio uz pratnju van al onako malo nekih 100 metara pa na 4 kat pješke jer nemam lifta,a poslije sam svaki dan sve više povećavao <KM.
-
Hvala Petra,
u zadnje vrijeme to i radim , jer ionako nemogu sjediti, jako me opterećuje, pa se svako malo na poslu dižem i protežem noge. Malo po malo mi čak i paše kad šečem osjećam se rasterećeno.
Ali kad izađem van i moram nešto obaviti hodajući malo više osjećam veću bol, to je valjda i normalno u skladu s mojim stanjem, ali sad sam počela osluškivati ovisno o tom koliko me pritišće i boli toliko se šećem. Pa onda odmorim, doma prvo kad dođem malo legnem da se izravnam a onda opet uspravno. Izbjegavam sjedenje jer vidim da mi najteže pada.
-
neboj se nećeš ništa poremetiti.U biti mislim da je sad malo starh prisutan kod tebe ali to je normalno zato ne forsiraj ako ti misliš da nemožeš onda nemoj,
Denis, u pravu si... moram priznat da jesam malo prestrašena.... strah me da nešto ne krene krivo....
zadnja dva dana malo više osjećam noge.... nije to bol, al neki osjećaj kojeg prethodnih dana nisam imala... pa se pitam što je to.... a možda je i od promjene vremena i ove južine :)
Melica, najgori položaj ti je sjedenje.... i prije i nakon operacije... a hodat će ti bit sve lakše i lakše.... samo polako :)
-
Hvala Petra,
počela sam razmišljati kako bi na poslu mogla raditi stojećki, ali nije mi baš prilagođeno, sve mi je prenisko a sagibanje me ubija.
Vidim da sam unatrag mjesec dana jako napredovala, s obzirom na to da sam polupokretna od 12. mjeseca osjećam da se valjda ta upala živca malo po malo još uvijek smiruje, jer ipak osjećam olakšanje svakim danom. Ali samo naravno dok ne sjedim, dok sam tada prije 3 mjeseca mogla sjediti ali nikako hodati. Vidim da je ostala posljedica svih tih poremećaja u kralježnici. I zato jedva čekam naručeni pregled da vidim što će mi oni reći za živčeke u kojem su stanju.
Petra, samo polako. neznam da li je to to, ali i ja sam poslije operacije prije 16 godina osjećala svaku kišu i promjenu vremana, kod mene je to trajalo oko 2 godine-mislim bolovi u predjelu operacije.
-
neboj se nećeš ništa poremetiti.U biti mislim da je sad malo starh prisutan kod tebe ali to je normalno zato ne forsiraj ako ti misliš da nemožeš onda nemoj,
Denis, u pravu si... moram priznat da jesam malo prestrašena.... strah me da nešto ne krene krivo....
zadnja dva dana malo više osjećam noge.... nije to bol, al neki osjećaj kojeg prethodnih dana nisam imala... pa se pitam što je to.... a možda je i od promjene vremena i ove južine :)
Melica, najgori položaj ti je sjedenje.... i prije i nakon operacije... a hodat će ti bit sve lakše i lakše.... samo polako :)
Petra čuj vrijeme može uzrokovati određene poteškoće,jer ipak je to rana,što se tiće straha ,vjeruj mi meni je neuro uvjek govorio da se opustim,mada je meni to bilo jako teško shvatiti,al sad vidim da je bio u pravu,jer što si opušteniji to si fleksibilniji i,osjećaš dokle možeš ići sa pokretima.Sve u svemu eto iskreno tek nakon topica sam se nekako opustio,mada nisam tamo ništa posebno radio al valjda to sve utjeće malo psihički.Naravno sad sam opušten, al imam drugi problem,a to je da se ne mogu osloboditi starih navika dizanje iz kreveta mi je nepoznanica da bi se dignuo uz pomoč trbušnjaka, već na bok pa na noge,svako spuštanje idem u čučanj da bi nešto uzeo,a ne sa pregibima kralješnice ,al eto možda je to i dobro zbog spriječavanja daljnjeg iskakanja diska.
-
Vidim da sam unatrag mjesec dana jako napredovala, s obzirom na to da sam polupokretna od 12. mjeseca osjećam da se valjda ta upala živca malo po malo još uvijek smiruje, jer ipak osjećam olakšanje svakim danom. Ali samo naravno dok ne sjedim, dok sam tada prije 3 mjeseca mogla sjediti ali nikako hodati. Vidim da je ostala posljedica svih tih poremećaja u kralježnici. I zato jedva čekam naručeni pregled da vidim što će mi oni reći za živčeke u kojem su stanju.
Melica, bit će tebi vjerojatno svakim danom bolje, ali teško da sve može proći samo od sebe. Bit ćeš pametnija kad napraviš EMNG jer će ti on pokazati koliko je oštećenje. Do tada se čuvaj, pazi na pokrete, ne diži teret i vježbaj koliko možeš :)
-
Naravno sad sam opušten, al imam drugi problem,a to je da se ne mogu osloboditi starih navika dizanje iz kreveta mi je nepoznanica da bi se dignuo uz pomoč trbušnjaka, već na bok pa na noge,svako spuštanje idem u čučanj da bi nešto uzeo,a ne sa pregibima kralješnice ,al eto možda je to i dobro zbog spriječavanja daljnjeg iskakanja diska.
Denis, bolje je da si sada oprezniji s pokretima jer na taj način čuvaš kralježnicu....al s vremenom ćeš se polako opustiti i biti slobodniji u pokretima.
Nakon svega što si prošao, teško je sve zaboraviti.... tijelo pamti... al s vremenom će to sve polako doći na svoje.
Ja cijelo vrijeme sebe tješim, brojim dane od operacije i objašnjavam sebi da treba vremena i da sam super s obzirom kad sam operirana.... a živcu i tijelu općenito treba vremena da se oporavi.
Najgore je iza nas! :)
-
Da Petra slažem se tvojim mišljenjem,eto ja sam jako dobro podnio samu operaciju al ti oporavci mi jako teško padaju,jer moram probijati led korak po korak a život i obaveze te ne pitaju kako češ to izvesti .Eto spašava me to što nemam još jedan veliki problem posao kao drugin pa mi je puno lakše izorganizirati dan,iako mi je cijeli dan popunjen obavezama,pa nekako reguliram pomalo sve te obaveze.Znaš dok sam radio to je zqanimljivo ma je me bolilo al valjda nisam mislio o tome a sad kad neradim imam još više obaveza od kuče ,dijece.škole,dodatnog rada,razno raznih popravaka u kući,kuhanja, pranja.itd,tj sve neki pokreti koji nisu dobri za kralješnicu.Naj idealnije bi bilo da možda sam živim pa bi imo neki red ovako sve to moraš isplanirati da bi stigo,a ubrzanim tempom ne mogu.Sve u svemu ne žalim se,danas sam izveo i prve radove popravka nekih cilindra brava na alu vratima,pritom vodeći računa da mi kralješnica bude u uspravnom položaju,a u pregibima da bude više u ekstenziskom djelu.Eto s vremenom ide sve bolje i bolje i jedva čekam malo toplije vrijeme da počmem iči na bazen svaki dan ,te da oborim rekord Veljka Rogošića :D :D :D :D ;)
-
Dragi moji,
tek toliko da vas pozdravim.
Inače sam psihički super, stvarno svi se oko mene tuže, muči ih sve živo, vrijeme...južina...kiša...ali meni je baš onak , osjećam se smireno.
Doduše jučer sam se pokušala pomaknuti u krevetu, prije tog mi je bilo jako dobro, i samo je nešto zaškripalo u leđima i opet lijepo šepam, nešto se očito pomaknulo, zaboljelo me...uh uh uh, ali sve je dobro dok hodam.
Puno pozdrava, veselim se proljeću, onaj snijeg me naprosto ubijao.
-
Priča o mom oporavku se nastavlja.... :)
Točno pet tjedana od operacije započela sam s rehabilitacijom u Varaždinskim toplicama. U toplice sam stigla ležeći jer do tada nisam nikada sjedila duže od 15 minuta i prvi obrok sam odstajala na nogama.
Prije ikakvih terapija sam bila na pregled kod fizijatra koji mi je propisao terapije i rekao da mogu početi sjediti jer da jesti s nogu više nema smisla, a da mogu sjediti do granice bola. I nakon toga sam počela sjediti za obroke, a postupno sam to povećala i na obroke te do dvije kave/soka dnevno....
Tijekom boravka u toplicama sam se dosta opustila; onaj prepoznatljivi metla-hod je nestao i na meni se više ne da primjetiti da nešto ne štima.
Nemam nikakvih bolova, ali sam primjetila da ako duže sjedim ili hodam da mi se idući dan javlja napetost u mišićima leđa te niz nogu.
Kad kažem duže, mislim na situaciju da sam jednu večer sjedila više od dva sata u komadu... nije me boljelo ništa, al sam sutradan osjećala nešto niz nogu.
Isto tako mi je bilo i nakon duže tj. dvosatne šetnje.
Sve u svemu sam jako zadovoljna. Nisam još uvijek ona stara, ali vidim da ću uskoro biti :)
Kad malo bolje razmislim, lakše i s manje bola i muke prolazim ovu postoperativnu rehabilitaciju nego razdoblje oporavka nakon ukočenja i iskrivljenja koja sam imala prije operacije. Sada su mi jasniji oni koji su mi govorili da im je žao što se nisu operirali ranije...
Sada moram na kontrolu kod neurokirurga pa ću vidjeti što on kaže o svemu.
-
Petra, ne bih vam savjetovala sjedenje dulje od jedan sat. Dnevni odmor (siestu) produljiti na 2 sata uz neku ugodno opuštajuće štivo.Po vašim postovima zaključujem da živite u Splitu. Lijepo na Poljud na bazene, a kad more dođe na 22-23 plivanje leđno do mile volje a može i slobodnim stilom. Ne razmišljati o povratku na posao do jeseni. Vježbajte, plivajte, čitajte, uživajte u životu.
-
Kokolino, hvala na savjetima :)
za sada nastojim šetati što više, a idućih dana planiram početi i s plivanjem u bazenu dok more ne ugrije.
što se sjedenja tiče, nastojim bit umjerena jer me zadnjih dana zaboli u području leđa, a i noga se javlja.... tek toliko da me podsjeti da još nije sve ok.
bila sam na kontroli kod neurokirurga. on je zadovoljan kako sve napreduje. vjerujem da će sve biti ok, al trebat će još i vremena i strpljenja.
al najvažnije je da je najgore iza mene :)
-
Lijep pozdrav svima!
Evo da se javim da sam živa i da dalje kuburim s ovim mojim leđima.
Od kada sam se vratila iz toplica svakodnevno vježbam vježbe koje sam tamo naučila, plivam po par puta tjedno, hodam što mogu više (što je prilično teško sada kada su krenule ove vručine) i nastojim sjedit što manje. Ako operacija kralježnice može imati dobrih strana, onda je to ta da nikad nisam izgledala bolje i bila u boljoj kondiciji zahvaljujući svom ovom vježbanju :)
U međuvremenu sam bila na kontrolu kod neurokirurga koji je zadovoljan tijekom oporavka, a napravila sam i kontrolni EMNG koji je pokazao da se u tri mjeseca nakon operacije postotak oštećenja živca u odnosu na stanje prije operacije doslovno prepolovio. Neurolog je time jako zadovoljan. Eto, tako da osim subjektivnih imam i jednu konkretnu mjeru da sve ide u dobrom smijeru.
Inače, prije operacije sam slušala svakojake priče kako je ljudima nakon operacije odmah neizmjerno bolje, ništa ne boli itd. Međutim, oporavak nakon operacije, i u ovom mom slučaju kada sve ide dobro, nije ni brz ni jednostavan.
Mene i dalje noga često boli, a zadnje vrijeme mi se nakon spavanja pojavi i lagana bol u križima koja srećom brzo prođe. Noga uglavnom zaboli nakon sjedenja pa se pitam hoću li se i nakon 6 mjeseci od operacije biti u stanju vratiti na 8 satno sjedenje na poslu, a sve ide kako treba. Naime, četiri i pol mjeseca nakon operacije sam počela ići na posao po par sati. Ne sjedim cijelo vrijeme, ustanem povremeno, prošetam... ali bol u nozi se ipak javi.
Sve u svemu, ja sam super, živim i funkcioniram normalno... još samo da nije potrebno ponovno se vratiti na posao i sjediti tako dugo....
Međutim, čitala sam i ovdje na forumu da bol (iskreno, ne znam jel to mogu nazvati bol; to je više nekakav osjećaj tuposti i blage odrvenjenosti) nije loš znak, već da to pokazuje da je živac živi i da se oporavlja, a na žalost treba mu puno vremena jer se oporavlja sporo. Eto, to me tješi i dalje vjerujem da ću nakon nekog vremena opet biti dobro i da ću moći nastaviti sa svojim životom pa čak i skoro kao da nikad nisam bila operirana! :)
I još jedna jako bitna stvar: kako sam izašla iz bolnice nisam popila ni jednu jedinu tabletu protiv bolova :)
-
Lijep pozdrav Petra!
Drago mi je da ti je bolje nakon svega proživljenog!
Očito da smo svi mi različiti i da nam neke stvari drugačije sjednu, u svakom slučaju dobro je da se večina može pohvaliti da im je bolje nakon operacije.
Dobro došla , ponovno u normalan život.
-
Melica, hvala ti!
Al daleko je ovo još od normalnog života jer normalan život uključuje je i sjedenje u nekim neophodnim količinama kao što je npr. na poslu. Zadnjih dana odem na posao po par sati dnevno, a nakon toga dođem kući i osjećam se kao da me vlak pregazio: boli noga i mišići se na leđima lagano koče..... onda do kraja dana odmaram.
Nekad mi se čini da se više nikada neću vratiti u normalan život, a opet, kad se sjetim u kakvom sam stanju bila prije, onda sam sretna jer mi je puno bolje, ali treba vremena da se oporavim potpuno. A teško je imati strpljenja :)
-
Petra,
želim ti da smogneš snage i izdržiš to sve.
Znam kako sam se ja osjećala i što sam sve prošla.
Sada sam tako kad mirujem super, kad nešto teže radim- sva se ukočim nemogu nogu pomaknut- hodanje nemoguća misija a onda se opet primirim i za dan dva se sve smiri. I dalje ostaje tupa bol ili osjećaj tiskanja koje ne odustaje, ali s obzirom na dijagnozu nije ni čudo.
Na poslu sjedim sve po 10 sati, pomalo se dižem i protežem, a što mogu -moram.
Ali prošla sam faze svakakve, znam da si ti operirana za razliku od mene i trebalo bi biti puno bolje, ali nesmijemo gubiti nadu da će se sve smiriti.
Sve u svemu kako je bilo mogu reć da sam zadovoljna, samo moram paziti što i kako radim, čim preforsiram odma to osjetim.
Želim ti puno sreće i dobro zdravlje!
-
Melica, hvala ti na podršci i dobrim željama!
Drago mi je da se i tvoje stanje pomalo smirilo i iskreno se nadam da će biti još puno bolje!
Ja sam na svom primjeru vidjela da se pomoću vježbi i terapija stanje ipak može poboljšati do podnošljivog nivoa. Al treba biti uporan i ne klonuti duhom!
Sretno!
-
Lijep pozdrav svima!
Rijetko se uključujem u rasprave, ali redovito čitam postove jer uvijek iz svih vaših savjeta i iskustava naučim nešto novo.
Meni je prošlo već punih osam mjeseci nakon klasične operacije prolapsa diska i mogu za sebe reći da živim skroz normalnim životom. Nije baš kao da nikada ništa nije bilo jer još uvijek se nisam oslobodila straha, povremeno osjetim nogu i "nešto" u leđima, ali živim i radim skroz normalno. Najviše me bilo strah povratka na posao jer se moj posao sastoji od osam sati sjedenja. Poslu sam se vratila nakon nepunih pet mjeseci od operacije, ali na četiri sata u početku. I bilo mi je jako naporno, al s vremenom sve lakše i lakše. Tako sam postupno povećavala i broj sati provedenih na poslu da bi se nakon 6 i pol mjeseci vratila na puno radno vrijeme.
Kontrolni EMNG pokazuje daljni oporavak živca što me jako raduje.
Iz današnje perspektive, drago mi je da sam se odlučila na operaciju jer se u svojim godinama nisam mirila s ograničenjima koje sam imala. Međutim, oporavak je duži nego sam očekivala. Ja sam se nadala da ću ja biti neko čudo koje će uz puno svog truda i discipline nakon tri mjeseca trčati. Ali ipak je za sve potrebno vrijeme. Najvažnije od svega je da sam sada dobro i da ću biti još bolje i nadam se da će uskoro doći dani kada ću skoro potpuno zaboraviti na sve kroz što sam prošla. Svjesna sam da zaboravit potpuno ne smijem jer moja kralježnica nikada više neće biti potpuno zdrava, ali uz malo više opreza, čuvanja, ali i vježbanja i povremenih terapija, mislim da mogu funkcionirati jako dobro i vratiti se svim svojim predoperativnim aktivnostima. :)
-
Nakon puno postova ovo je prvi koji me je razveselija.
Samo naprid! Nadam se da sam i ja cvit koji kasno procvita :)
-
Drago mi je! Zato i pišem ovdje tijek svog oporavka kako bi se na jednom mjestu vidjelo kako to ide, da ide na bolje, ali i da nije to nešto što ide preko noći.
Ovdje ima svakakvih isustava: od onih koji su se super brzo oporavili do onih koji neće nikada. Ali, iz razgovora s liječnicima (a stalno sam pod kontrolom različitih specijalista) shvaćam da je moj oporavak skroz uredan i zadovoljavajuće brz.
Ali, neke stvari može popraviti samo vrijeme. Zato budi strpljiv, radi ono što ti kažu, ne brzaj i vjeruj da će sve bit dobro. Mene je malo pokolebalo to što su mi svi spominjali da ću nakon 6 mjeseci bit kao da ništa nije bilo. Ma nije točno. Živac se jako sporo oporavlja, ali je najvažnije da se oporavlja, i sada mi realno zvuče iskustva nekih ljudi da su tek nakon godinu dana mogli reći da su skroz dobro.
Tebi želim puno strpljenja, snage i sreće da se potpuno oporaviš i vratiš normalnom životu!
-
Malo po malo prošlo mi je godinu dana od operacije. Vratila sam se normalnom životu, radim i funkcioniram skroz dobro. Ali svo ovo vrijeme vrlo često osjećam bol; nekad u nozi, a nekad u križima. Nije to ništa strašno i nemam potrebu popiti ništa protiv bolova, ali me bol podsjeća da još nisam skroz dobro. Iako moram priznati da sumnjam da ću ikada više biti skroz dobro. Svjesna sam svojih ograničenja, a bitno mi je jedino da mogu živjeti normalno uz malo veću pažnju i povremene terapije.
Zadnjih dana me boli malo više tako da gotovo cijelo vrijeme osjećam laganu bol u nozi. Za razliku od prije, sada me često bol štrcne negdje oko kuka, zatim niz nogu ispod stražnjice pa niz bedro. Nedavno me probudila inzetivna bol u palcu, ali je kratko trajala i nestala. Nije sve to skupa ništa strašno, ali budi strah.... kad se sjetim svega što sam prošla do sada.
Godinu dana nakon operacije napravila sam MR koja kaže slijedeće:
- na razini L4-L5 vidljiva je plića i na nešto široj osnovi lijevostrana mediolateralna protruzija i.v. diska uz naznačen kontakt sa ventralnom konturom duralne vreće paramedijalno lijevo bez znakova značajnije radikularne kompresije (stari nalaz ovog segmenta govori slijedeće: vidi se dorzomedijalno izobćenje i.v. diska sa širenjem ulijevo te redukcijom lijevog lat. recesusa manje i.v. foramena. blaža kompresija prednjeg dijela duralne vreće)
- na razini L5 - S1 vidljivo je stanje nakon ablacije diska. manja sekvela dorzomedijalno sa manjom kompresijom središnjeg dijela ventralne konture duralne vreće bez jače radikularne afekcije. lijevi lat. recesus te lijeva strana stražnjeg spinalnog prostora reduciran je granulacijskim tkivom, ali bez značajnije postkontrastne opacifikacije koja bi ukazivala na obilnije priraslice.
Ovaj nalaz MR pokazala sam neuriologu koji kaže da je nalaz solidan, ali ja nekako nisam zadovoljna. Napravila sam i EMNG koji pokazuje isto stanje kao prije 4 mjeseca, a meni bi bilo lakše da je došlo barem do malenog napretka. S druge strane nema ni pogoršanja, ali....
Sve bi meni to bilo lako da mene ne boli, a zadnjih dana me boli poprilično pa se odmah strah uvukao u kosti.
Zanima me ima li netko nekakav pametan savjet: što mi je za raditi sada; da li otići do nekog specijaliste, ponoviti terapije....ili samo da nastavim s vježbanjem, plivanjem, šetanjem....