Lijep pozdrav svima!
Tek sam se registrirala na forum pa bih se ukratko predstavila.
Forum pratim već skoro godinu dana tj. od kada su počeli moji problemi s kralježnicom.
Do sada se nisam uključivala u rasprave, ali sam ih često čitala i vaša iskustva i savjeti su mi puno pomogli da shvatim u kakvom sam problemu, što mogu očekivati i općenito da se pripremim na situaciju u kojoj sam se našla. Budući ste vi do sada pomogli meni, odlučila sam opisati svoju situaciju jer možda neko nešto nauči i iz mog slučaja.
Moji problemi su počeli doslovno preko noći tj. bolje rečeno počeli su bolovi, a problem je nastao puno prije ali ga nisam osjećala. Jedno jutro sam se probudila s laganim bolovima, al se nisam puno obazirala jer koga to s vremena na vrijeme leđa ne zabole. Inače, imam 32 godine. Taj dan sam funkcionirala normalno, al idući dan me toliko bolilo da sam legla u krevet i nisam mogla mrdati iduća dva tjedna. Neću vas puno zamarati sa tijekom liječenja odnosno lutanja po raznim liječnicima i terapeutima, ali bit je da mi je na EMNG-u na kraju dijagnosticirana protruzija diskova l5-s1 (teža) i l4-l5 (blaža). Preporučena mi je fizikalna terepija koju sam uredno odradila i disciplinirano radila sve propisane vježbe. Terapija mi je puno pomogla i nakon ukupno 45 dana ležanja i terapije vratila sam se na posao u uvjerenju da je sve ok, al sam i dalje nastavila redovito redovito raditi vježbe-. Međutim, nakon mjesec dana mira sve mi se vratilo ponovo, ali s puno jačim bolovima i većom iskrivljenošću. Tada sam doživjela šok jer nisam mogla vjerovati da mi se sve vratilo unatoč tome što sam bila jako discipliniran pacijent i što sam se jako pazila. Nakon toga sam na svoju ruku napravila najprije CT, a zatim i magnetsku koji su pokazali opsežnu ekstruziju diska L5-S1 (11 mm) i blagu protruziju na nivou L4 - L5. Nakon toga sam posjetila neurologa, fizijatra i neurokirurga koji je odmah indicirao operaciju, a ostali su rekli da ne žurim s operacijom jer da bi se to moglo popraviti preko fizikalnih i manualnih terapija, a ja sam odlučila pokušati.
Nakon toga sam započela s intezivnim terapijama koje su mi stvarno pomagale i s vremenom mi je bilo sve bolje, ali nikako mi nije bilo skroz dobro. Kiropraktičar mi je rekao da mi može pomoći i da bi trebala odraditi 20-ak tretmana. Međutim, nakon otprilike 20. tretmana mi je došlo do malog pogoršanja, ali sam nastavila s terapijama i dalje dok ponovo ne napravim EMNG i dok ne vidim na čemu sam. EMNG je pokazao blago poboljšanje, ali još uvijek nedovoljno da bih mogla reći da sam ok. S druge strane, fizioterapeut mi je rekao da sam u super stanju i da sam postigla maksimum kojeg je moguće postići terapijama s obzirom na moju dijagnozu i stanje. Mogla sam se pomiriti s tom situacijom jer sam živjela koliko toliko normalno i vratila sam se na posao, ali to jednostavno nije bilo to jer to više nije bio moj život. Morala sam paziti na sve živo, nisam si mogla priuštiti otputovati negdje, zaplesati i slično.... Nakon toga sam prestala ići kod kiropraktičara i otišla sam kod jednog fizijatra koji mi je također napravio kiropraktičarski zahvat. Nakon prvog mi je bilo nešto bolje, ali nakon drugog me počelo jako boliti, po prvi puta sam završila na injekcijama i utrnulo mi je jedno stopalo.... dogodilo se ono čega sam se cijelo vrijeme bojala. Novi EMNG je pokazao znatno povećanje oštećenja živca, a magnetska je pokazala da je fragment diska izletio 15 mm i da pritišće živac. I sada sam se odlučila na operaciju i čekam dogovoreni termin.
Znam da će mi netko reći da nisam trebala ići kod svih tih kiropraktičara i da sam trebala prihvatiti stanje kakvo je bilo i živjet s tim. Ali, ja u ovim godinama ne prihvaćam živjeti kao poluinvalid sve dok postoji neki način da mi se pomogne. A kirurgija je jedan od načina. I sada ćemo pokušati to. Vjerujem da će sve dobro proći i da ću se nakon operacije opet vratiti svom uobičajenom načinu života, naravno uz malo više opeza, redovitijeg vježbanja i povremenog posjeta fizioterapeutima.
Tema: koliko nas ima.......... (Posjeta: 42433 )
