koliko nas ima..........

[davor]

Petra kolko vidim iz tvojih postova.....oporavak ti ide jako dobro....čak i bolje nego meni.....

Prognoziram da ćeš za jedno 6 mjeseci igrati ako ne nogomet onda barem squash....

Reko bi Denis....zahvali Bogu......ja ti kažem zahvali neurokirurgu..........

[Denis]

Naravno Petra zahvali neurokirurgu i znanosti jer to je stvorio Davor hahahhaha Od danas se odričem Boga i počinjem vjeriovat u Davora,prosto će mi postati Bog nad Bogovima

[petra]

Mislim da ću se ja zahvaliti i Bogu i neurokirurgu

U nogometu sam uvijek bila samo teoretičar, o squashu pojma nemam, al se zato iduću zimu  planiram spustit niz neku skijašku padinu.....nadam se u jednom komadu

[melica]

Dobar dan,
prije svega baš ste lijepo prokomentirali hodanje s progutanom metlom i Denis i Petra.
Ja još nisam operirana a tako hodam već mjesec dana, od straha da mi se ne ponovi ono kad uopće ne hodaš.
S obzirom da živim u blizini Zagreba, spadam u Vinogradsku bolnicu, tamo mi je u neurokirurg, nažalost pošto ja na posljednjem pregledu 11.03. nisam pristala na operaciju jer sam bila u šoku, liječnik mi je rekao da se vidimo kroz mjesec i pol a može i ranije kad obavim EMNG nogu. Na to sam naručena 9.4. Tako da nismo razgovarali o tom na koji način bi me operirali, bila je velika gužva i malo vremena, a ja nisam znala jesam li na nebu ili zemlji.
I zato sam jako znatiželjna i nestrpljiva.
Inače hodanje stepenicama prvo jedna pa obje noge na istu, pa to mi je jako dobro poznato. To već znam.
Dizanje iz kreveta prvo s boka, pa podizanje rukama pa noge na pod i to znam, inače su mi u zadnje vrijeme znali prigovarati na poslu da se držim iskrivljeno, hej ali ja sam sad ravna - ali ne od zdravlja nego od boli. Vidim da mi je dosta toga već poznato samo za razliku od vas , Vi se pazite jer ste operirani, a ja zato neznam - valjda da si ne pogoršam stvar. Vama sve ide na bolje - i samo tako naprijed - super. Drago mi je da vas ne boli. A ja za sad samo mirujem da se ne ukočim prije no što treba. LIječnik mi je prognozirao da mogu izdržati 15 dana pa me opet ukočiti a ja se čuvam dok ne obavim sve ono što još treba. Rekli su mi da se dugo čeka na red za operaciju ali dobro pitat ću sljedeći put kad odem na pregled.
Danas mi je malo bolje nisam išla na posao, pa sam pokretnija jer nisam trebala sjediti, ali to je samo jedan od onih dobrih dana.
Drago mi je da sam vas upoznala, dajete mi snage da se sve to što prije završi.

[Denis]

Dobar dan,
prije svega baš ste lijepo prokomentirali hodanje s progutanom metlom i Denis i Petra.
Ja još nisam operirana a tako hodam već mjesec dana, od straha da mi se ne ponovi ono kad uopće ne hodaš.
S obzirom da živim u blizini Zagreba, spadam u Vinogradsku bolnicu, tamo mi je u neurokirurg, nažalost pošto ja na posljednjem pregledu 11.03. nisam pristala na operaciju jer sam bila u šoku, liječnik mi je rekao da se vidimo kroz mjesec i pol a može i ranije kad obavim EMNG nogu. Na to sam naručena 9.4. Tako da nismo razgovarali o tom na koji način bi me operirali, bila je velika gužva i malo vremena, a ja nisam znala jesam li na nebu ili zemlji.
I zato sam jako znatiželjna i nestrpljiva.
Inače hodanje stepenicama prvo jedna pa obje noge na istu, pa to mi je jako dobro poznato. To već znam.
Dizanje iz kreveta prvo s boka, pa podizanje rukama pa noge na pod i to znam, inače su mi u zadnje vrijeme znali prigovarati na poslu da se držim iskrivljeno, hej ali ja sam sad ravna - ali ne od zdravlja nego od boli. Vidim da mi je dosta toga već poznato samo za razliku od vas , Vi se pazite jer ste operirani, a ja zato neznam - valjda da si ne pogoršam stvar. Vama sve ide na bolje - i samo tako naprijed - super. Drago mi je da vas ne boli. A ja za sad samo mirujem da se ne ukočim prije no što treba. LIječnik mi je prognozirao da mogu izdržati 15 dana pa me opet ukočiti a ja se čuvam dok ne obavim sve ono što još treba. Rekli su mi da se dugo čeka na red za operaciju ali dobro pitat ću sljedeći put kad odem na pregled.
Danas mi je malo bolje nisam išla na posao, pa sam pokretnija jer nisam trebala sjediti, ali to je samo jedan od onih dobrih dana.
Drago mi je da sam vas upoznala, dajete mi snage da se sve to što prije završi.

Melica prije operacija ukočeno hodanje je sasvim nešto drugo od onog poslije operacije.Po meni je razlika ta da prije operacije hodaš ukočeno od bolova i straha,a poslije operacije od samog straha  bez bolova koje s vremenom nestaje,Moj osobni savjet ako si se odlučila ne misli več kreni  što prije to bolje,jer sam sebi heben m..... svaki dan što to nisam prije napravio.Što se tiće dizanja iz kreveta ja sam s godinama dizao na bok,ali sad mi se dogodi da se trbušnim mišićima podignem iz kreveta,mada izbjegavam takvo dizanje ,a ujedno ostala mi je velika navika.Uz sve godine čekanja i življenja s ograničenim motoričkim pokretima,to mi sad pravi probleme jer mi je ušlo u naviku te je još prisutan jedan veliki strah u meni te ga se ne mogu osloboditi.navike je jako teško mjenjati i sad moram dugo dugo vremena čekati da bi počeo sa normalnim dizanjem spuštanjem i ostalim pokretima kojih sam se godinama uskračivao da me nebi zaleglo.Za kraj što više čekanja u svim pogledima poslije veći problemi,zato lipo kod svog neurokirurga i rješi to,nemoj živjeti u nadi da će se samo riješiti.

[melica]

Još jednom hvala na svim odgovorima.
Moram Vam priznati da se svaki dan osjećam sve bolje uz Vas bez obzira na stanje kralježnice.
Onako osjećam da me netko razumije i ispunjava me neki unutrašnji mir. Svaki dan sam sve više smirenija i razumnija za razliku od one početne faze ludila " A što sad?"
Pratim i Petrin oporavak jer mi je nekako najsvježija u tom, pa se pripremam unaprijed i čitam što me čeka.
                 I naravno želim joj SVAKO DOBRO I PUNO ZDRAVLJA.

Vjerujem da sam nekima od Vas i dosadila svojom opširnošću, no kad me vidite preskočite.
Hvala onima koji su čitali moje postiće i pomogli mi.  Priznajem sad ste mi velika podrška. Jer u svojoj okolini imam samo one koji se godinama nedaju operirati i čekaju i kukaju... pa mi baš i nisu bile neka utjeha ni pozitiva.

[petra]

Melica, hvala ti na dobrim željama!

Drago mi je da ti ovaj forum koristi i da se osjećaš smirenije. Bit će to sve ok jer ipak imaš problem koji je riješiv i opet ćeš se moći vratiti svom uobičajenom načinu života.
Kad sam bila u bolnici, bila sam najmlađa na odjelu s ovim problemom i dosta njih me gledalo sa sažaljenjem i pitali su kako se to meni moglo dogoditi u mojim godinama, a ja sam svima sa smješkom odgovarala da je sve ono što se može popraviti dobro..... i stvarno tako mislim!
Zato samo hrabro dalje, napuni se pozitivnom energijom, posavjetuj se s liječnicima i riješi svoj problem! A mi smo i dalje tu da nas pitaš što god te zanima!!! Sretno!

[Denis]

Melica samo ti piši i olakšaj si dušu mislim da je većina nas to prošla te dobila podršku na forumu mislim da je zaslužuješ i ti i svi ostali koji imaju taj problem 

[melica]

 Evo mene,
 vratila sam se s posla. Volim ponedjeljak jer je najduži radni dan u tjednu. Kad on prođe kao da je gotov tjedan.

           Petri žellim reći da je potpuno razumijem po pitanju mladosti i bolesti.
Kad sam 1994. s 23 godine završila na operaciji u kojoj su mi odstranili jajnik, sve žene su me tako gledale. U Zagrebačkoj Petrovoj bolnici, bila sam u braku, tada bez djece, no umjesto u rodilištu završila sam na sasvim drugom odjelu gdje su bile sve starije i bolesne žene. Nitko mi prije tog nije vjerovao da me boli. Ali bila sam mlada i znala sam da me moraju operirati i prihvatila sam to objeručke. Jedva sam dočekala da me oslobode te boli i pritiska kao da u trbuhu imam jaja. Nisam spavala danima. Kad me anesteziologica pitala "Hoćete li vi to izdržati?" mislila sam da me zeza, a zašto nebi. Nisam imala pojma da mi je srčeko problematično. No Hvala Bogu sve je prošlo u redu.

No bolesti i godine tu zaista nema pravila.
Istina je da su najmanji problem bolesti koje se daju popraviti, ali o onim drugima neću ni razmišljati.

Dok čekam na stručno mišljenje, zanima me koje bi vježbe mogla raditi a da si ne naštetim, pa ako ima nešto vrlo rado ću vas poslušati.
        PUNO ZDRAVLJA želi Vam Melica             

[petra]

Što se vježbi tiče, ne bih htjela savjetovati ništa jer se meni dogodilo da sam radila jedne vježbe po preporuci jednog fizijatra, a drugi fizijatar mi ih jer zabranio tvrdeći da mi mogu naštetiti. Ali ono u čemu su svi složili, neovisno u kojem sam stupnju oporavka bila, je da nastojim hodat što mogu više.
I kad si na poslu, nastoj se ustat što možeš češće i malo prohodat.... barem do WC-a

[Denis]

Petra zar ti nisi dobila vježbe od neurokirurga,mislim da ti one nebi naštetile jel se sve radu u ležećem polložaju,eto razumjem te da ti paše šetnja jer je i meni tako,bolje mi šetat 5 km nego pola sata vježbi,al eto ipak sam se  uozbiljio pa sam već cjeli tjedan ujutro poslije jutarnje kave na podu sa nogama na lopti

[petra]

Mislila sam na vježbe koje sam radila prije operacije u vrijeme dok sam se nadala da ću je uspjet izbjeć. I bila sam tad u stvarno dobroj formi i vjerujem da mi to i sada pomaže.

Nakon operacije mi je fizioterapeut u bolnici pokazao vježbe koje moram raditi i sada ih radim svaki dan dva puta dnevno. Još se uvijek ne upuštam u neke duže šetnje jer me strah pa uglavnom hodam po kući.

Ne znam koliko bi te vježbe bile interesante Melici jer su ipak namijenjene tek operiranim ljudima.

[Denis]

Aha sve ok došlo do nesporazuma.Eto pametno nastavi vježbe u kući a van se nemoj bojati al svaki dan malo po malo ,znači danas 500 metara sutra malo više i tako dalje neboj se nećeš ništa poremetiti.U biti mislim da je sad malo starh prisutan kod tebe ali to je normalno zato ne forsiraj ako ti misliš da nemožeš onda nemoj, ako misliš da možeš ti malo šetkaj ispred zgrade,u svakom slučaju kretanje bilo kakvo samo nemoj ležati,Kad sam došao kući poslije operacije nakon 4 dana već 5 bio uz pratnju van al onako malo nekih 100 metara pa na 4 kat pješke jer nemam lifta,a poslije sam svaki dan sve više povećavao <KM.

[melica]

Hvala Petra,
u zadnje vrijeme to i radim , jer ionako nemogu sjediti, jako me opterećuje, pa se svako malo na poslu dižem i protežem noge. Malo po malo mi čak i paše kad šečem osjećam se rasterećeno.
Ali kad izađem van i moram nešto obaviti hodajući malo više osjećam veću bol, to je valjda i normalno u skladu s mojim stanjem, ali sad sam počela osluškivati ovisno o tom koliko me pritišće i boli toliko se šećem. Pa onda odmorim, doma prvo kad dođem malo legnem da se izravnam a onda opet uspravno. Izbjegavam sjedenje jer vidim da mi najteže pada.

[petra]

neboj se nećeš ništa poremetiti.U biti mislim da je sad malo starh prisutan kod tebe ali to je normalno zato ne forsiraj ako ti misliš da nemožeš onda nemoj,

Denis, u pravu si... moram priznat da jesam malo prestrašena.... strah me da nešto ne krene krivo....
zadnja dva dana malo više osjećam noge.... nije to bol, al neki osjećaj kojeg prethodnih dana nisam imala... pa se pitam što je to.... a možda je i od promjene vremena i ove južine

Melica, najgori položaj ti je sjedenje.... i prije i nakon operacije... a hodat će ti bit sve lakše i lakše.... samo polako

[melica]

Hvala Petra,
počela sam razmišljati kako bi na poslu mogla raditi stojećki, ali nije mi baš prilagođeno, sve mi je prenisko a sagibanje me ubija.

Vidim da sam unatrag mjesec dana jako napredovala, s obzirom na to da sam polupokretna od 12. mjeseca osjećam da se valjda ta upala živca malo po malo još uvijek smiruje, jer ipak osjećam olakšanje svakim danom.  Ali samo naravno dok ne sjedim, dok sam tada prije 3 mjeseca mogla sjediti ali nikako hodati. Vidim da je ostala posljedica svih tih poremećaja u kralježnici. I zato jedva čekam naručeni pregled da vidim što će mi oni reći za živčeke u kojem su stanju.

Petra, samo polako. neznam da li je to to, ali i ja sam poslije operacije prije 16 godina osjećala svaku kišu i promjenu vremana, kod mene je to trajalo oko 2 godine-mislim bolovi u predjelu operacije.

[Denis]

neboj se nećeš ništa poremetiti.U biti mislim da je sad malo starh prisutan kod tebe ali to je normalno zato ne forsiraj ako ti misliš da nemožeš onda nemoj,

Denis, u pravu si... moram priznat da jesam malo prestrašena.... strah me da nešto ne krene krivo....
zadnja dva dana malo više osjećam noge.... nije to bol, al neki osjećaj kojeg prethodnih dana nisam imala... pa se pitam što je to.... a možda je i od promjene vremena i ove južine

Melica, najgori položaj ti je sjedenje.... i prije i nakon operacije... a hodat će ti bit sve lakše i lakše.... samo polako

Petra čuj vrijeme može uzrokovati određene poteškoće,jer ipak je to rana,što se tiće straha ,vjeruj mi meni je neuro uvjek govorio da se opustim,mada je meni to bilo jako teško shvatiti,al sad vidim da je bio u pravu,jer što si opušteniji to si fleksibilniji i,osjećaš dokle možeš ići sa pokretima.Sve u svemu eto iskreno tek nakon topica sam se nekako opustio,mada nisam tamo ništa posebno radio al valjda to sve utjeće malo psihički.Naravno sad sam opušten, al imam drugi problem,a to je da se ne mogu osloboditi starih navika dizanje iz kreveta mi je nepoznanica da bi se dignuo uz pomoč trbušnjaka, već na bok pa na noge,svako spuštanje idem u čučanj da bi nešto uzeo,a ne sa pregibima kralješnice ,al eto možda je to i dobro zbog spriječavanja daljnjeg iskakanja diska.

[petra]

Vidim da sam unatrag mjesec dana jako napredovala, s obzirom na to da sam polupokretna od 12. mjeseca osjećam da se valjda ta upala živca malo po malo još uvijek smiruje, jer ipak osjećam olakšanje svakim danom.  Ali samo naravno dok ne sjedim, dok sam tada prije 3 mjeseca mogla sjediti ali nikako hodati. Vidim da je ostala posljedica svih tih poremećaja u kralježnici. I zato jedva čekam naručeni pregled da vidim što će mi oni reći za živčeke u kojem su stanju.

Melica, bit će tebi vjerojatno svakim danom bolje, ali teško da sve može proći samo od sebe. Bit ćeš pametnija kad napraviš EMNG jer će ti on pokazati koliko je oštećenje. Do tada se čuvaj, pazi na pokrete, ne diži teret i vježbaj koliko možeš