nažalost, mislim da to ne znači da neće biti ponovnih gubitaka.
ja sam najprije osjećala bol u donjem diejlu leđa, postupno se počela širiti u nogu.
stalno sam mislila: proći će. i prolazilo je, tjednima na bih ništa osjetila, ali su bolne epizode postajale sve češće i jače. popila bih tabletu (svaki put sve jaču) i rekla da će proći.
onda sam završila na hitnoj jer nisam mogla mrdnuti (neš ti hitne, umirala sam u čekaonici 3 sata).
ali stopalo sam još uvijek imala.
dva tjedna kasnije sam primijetila da vučem nogu i ne mogu na prste.
otišla fizijatrici i neurokirurgu konačno, napravila mr i tako to. stopalo se vratilo pomalo, išla na fizikalnu, gotovo potpuno vratila stopalo, počela sa mckenziejevim vježbama i bilo mi je bolje.
odustala sam od operacije.
mjesec dana kasnije opet luda bol, trnci i vucaranje noge.
otišla sam u srpnju na operaciju i sad mi je bolje. mda, sijevne bol tu i tamo, ali ne trebaju mi lijekovi.
molim te, odi nekom dobrom neurokirurgu.
i da, 29 mi je godina tek

a ta operacija nije toliko strašna koliko se čini kad se razmišlja o njoj