Pozdrav svima

Rođena sam 1996.god i imam herniju diska. Sve je počelo početkom studenog 2011.kad sam prilikom dizanja nekog tereta osjetila bol u leđima i drugi dan su me leđa užasno boljela da sam jedva ustala i teško hodala da bi došlo do toga da nisam mogla sjediti. Najlakše mi je bilo stajati i ležati. Živim u malom gradu i nemamo bolnice pa su me poslali našem ortopedu koji mi je kao namještao kralježnicu i boljelo me i mislim da mi je napravio još gore, ali je napisao da mi je bol gotovo nestala. Odveli su me fizijatru i on mi je odredio terapije, ali tek za nekih 15tak dana. U međuvremenu sam bila kod kiropraktičara u rijeci i bilo mi je kao malo bolje, ali kad je počeo drugi tjedan terapija bol je bila užasna i jedva sam se mogla malo nagnuti pa su mi maknuli vježbe i ostavili struje. Onda su me poslali na MR koji je bio tek 15.1. ove godine i imam ovakav nalaz
Na seriji presjeka lumbosakralne kraljžnice prikazuje se na nivou L4-5 manja lijevostrana dorzolateralna hernijacija diska (5-6 mm) koji u lateralnom recesusu potiskuje duralnu vreću i korijen lijevog L5 živca.
Na nivou L5 – S1 prikazuje se dorzomedijalna protruzija diska za 5 mm, bez kompresije na korijene živaca
Tada su me poslali neurokirurgu i otišli smo na rebro ali su rekli da nije za operaciju, tada sam već osjećala bol do koljena. Kad sam se vratila iz zagreba bol se proširila do prstiju i jako sam se uplašila kad ujutro nisam mogla stati na nogu, ali poslije sam navikla na tu bol. Onako šepala sam. Obratili smo se i drugom neurokirurgu i on nam je rekao da moram ići na stacionarnu terapiju. Uspjeli smo doći u toplice, ali mi je na terapijama iz dana u dan bilo lošije, boljelo me al sam to prihvatila jer su mi rekli da to znači da dobro radim. Na kraju nisam mogla spavati od bolova i primala sam injekcije i rekli su da odem ponovo neurokirurgu. Došla sam kući, nisam spavala od bolova pila lijekove protiv bolova i valerijan za spavanje, ali i dalje nisam spavala. Zaboravila sam reci da sam iz toplica došla sa štakom jer se nisam mogla tako lako osloniti na lijevu nogu. Išli smo ponovo u zagreb i ništa nismo napravili i otišli u privatnu kliniku i tamo napravili novi MR i rekli su da je malo, malo lošiji. Neurokirurg me je pregledao i baš je bio super i ljubazan i sve je lijepo objasnio i rekao da lijeva noga nije kako treba, da sad ne pišem sve to…uglavnom na kraju sam dobila transforaminalnu epiduralnu stereoidnu injekciju i mene još uvijek jednako boli (kratko sam bila bez velike boli, valjda dok je djelovala anestezija) i zanima me da li me je trebalo odmah prestati boljeti ili?
Čitam što se sve događa ljudima na ovom forumu i nadam se da neću tako dugo morati trpjeti boli, ja bih se najradije operirala jer ovako više ne mogu, ne idem u školu, ne sjedim skoro 4.5 mjeseca, sad me još užasno boli i noga, ne mogu podnositi ovu bol i često mislim da moj život nema smisla…ne želim ponavljati razred jer sam napokon našla dobro društvo, ne želim izgubit sve što sam postigla, želim studirati medicinu imam osjećaj da se cijeli moj život ruši.

Zašto me ne žele operirati?
