Kraljeznica.com forum
Predstavljanje novih članova => Predstavljanje novih članova => Autor teme: One Direction - Ožujka 18, 2012, 23:41:24 poslijepodne
-
Pozdrav svima :)
Rođena sam 1996.god i imam herniju diska. Sve je počelo početkom studenog 2011.kad sam prilikom dizanja nekog tereta osjetila bol u leđima i drugi dan su me leđa užasno boljela da sam jedva ustala i teško hodala da bi došlo do toga da nisam mogla sjediti. Najlakše mi je bilo stajati i ležati. Živim u malom gradu i nemamo bolnice pa su me poslali našem ortopedu koji mi je kao namještao kralježnicu i boljelo me i mislim da mi je napravio još gore, ali je napisao da mi je bol gotovo nestala. Odveli su me fizijatru i on mi je odredio terapije, ali tek za nekih 15tak dana. U međuvremenu sam bila kod kiropraktičara u rijeci i bilo mi je kao malo bolje, ali kad je počeo drugi tjedan terapija bol je bila užasna i jedva sam se mogla malo nagnuti pa su mi maknuli vježbe i ostavili struje. Onda su me poslali na MR koji je bio tek 15.1. ove godine i imam ovakav nalaz
Na seriji presjeka lumbosakralne kraljžnice prikazuje se na nivou L4-5 manja lijevostrana dorzolateralna hernijacija diska (5-6 mm) koji u lateralnom recesusu potiskuje duralnu vreću i korijen lijevog L5 živca.
Na nivou L5 – S1 prikazuje se dorzomedijalna protruzija diska za 5 mm, bez kompresije na korijene živaca
Tada su me poslali neurokirurgu i otišli smo na rebro ali su rekli da nije za operaciju, tada sam već osjećala bol do koljena. Kad sam se vratila iz zagreba bol se proširila do prstiju i jako sam se uplašila kad ujutro nisam mogla stati na nogu, ali poslije sam navikla na tu bol. Onako šepala sam. Obratili smo se i drugom neurokirurgu i on nam je rekao da moram ići na stacionarnu terapiju. Uspjeli smo doći u toplice, ali mi je na terapijama iz dana u dan bilo lošije, boljelo me al sam to prihvatila jer su mi rekli da to znači da dobro radim. Na kraju nisam mogla spavati od bolova i primala sam injekcije i rekli su da odem ponovo neurokirurgu. Došla sam kući, nisam spavala od bolova pila lijekove protiv bolova i valerijan za spavanje, ali i dalje nisam spavala. Zaboravila sam reci da sam iz toplica došla sa štakom jer se nisam mogla tako lako osloniti na lijevu nogu. Išli smo ponovo u zagreb i ništa nismo napravili i otišli u privatnu kliniku i tamo napravili novi MR i rekli su da je malo, malo lošiji. Neurokirurg me je pregledao i baš je bio super i ljubazan i sve je lijepo objasnio i rekao da lijeva noga nije kako treba, da sad ne pišem sve to…uglavnom na kraju sam dobila transforaminalnu epiduralnu stereoidnu injekciju i mene još uvijek jednako boli (kratko sam bila bez velike boli, valjda dok je djelovala anestezija) i zanima me da li me je trebalo odmah prestati boljeti ili?
Čitam što se sve događa ljudima na ovom forumu i nadam se da neću tako dugo morati trpjeti boli, ja bih se najradije operirala jer ovako više ne mogu, ne idem u školu, ne sjedim skoro 4.5 mjeseca, sad me još užasno boli i noga, ne mogu podnositi ovu bol i često mislim da moj život nema smisla…ne želim ponavljati razred jer sam napokon našla dobro društvo, ne želim izgubit sve što sam postigla, želim studirati medicinu imam osjećaj da se cijeli moj život ruši. :( :'(
Zašto me ne žele operirati? :(
-
Pozdrav,
Žao mi je što tako mlada imaš takve probleme. Ja sam imao 18 godina kada sam operirao L5-S1 i išao sam četvrti srednje tako da odprilike znam što pričaš i kako ti je. Nažalost mogu ti reći ono što ti vjerovatno mnogi govore, a istina je. Sada ti jedina briga treba biti zdravlje i kako da rješiš problem s kralježnicom. Za sve dgruo imati ćeš više nego dovoljno vremena.
Mene je operacija uništila. Bilo je to davne 1992 kada nije bilo interneta i mogućnosti informiranja ali i medicinskih stvari. Operacija je i inače zadnja opcija, a mislim da je to još izraženije kad je netko mlad poput tebe.
Namještanje kralježnice od strane fizijatra i kiropraktičara je katastrofa kao i vjerovatno klasične toplice u kojima si bila. S obzirom da si iz okolice RIjeke jesi li se se raspitivala o tretmanu kod Peharca?
Ovdje su neki linkovi
http://kraljeznica.com/forum/pitanja-zatrazite-pomoc-i-savjet/molim-pomoc-i-savjet-oko-odabira-mjesta-terapije/ (http://kraljeznica.com/forum/pitanja-zatrazite-pomoc-i-savjet/molim-pomoc-i-savjet-oko-odabira-mjesta-terapije/)
http://kraljeznica.com/forum/iskustva-s-lijecnicima-terapeutima-i-terapijama/peharec/ (http://kraljeznica.com/forum/iskustva-s-lijecnicima-terapeutima-i-terapijama/peharec/)
http://kraljeznica.com/forum/iskustva-s-lijecnicima-terapeutima-i-terapijama/poliklinika-peharec-u-puli/ (http://kraljeznica.com/forum/iskustva-s-lijecnicima-terapeutima-i-terapijama/poliklinika-peharec-u-puli/)
To što ne sjediš skoro 4 mjeseca već sigurno utječe na mišiće i pokretljivost. Pearac je dobro riješenje čak i ako na kraju budeš morala na operaciju ali o tome po meni za sada nemoj razmišljati.
Operacija kralježnice se možda čini kao najlakši i najbrži način da se izlječiš ali u praski može biti dugotrajno i teško.
Mislim da će se na forumu naći još ljudi koji će ti pokušati pomoći savjetom.
Teško je i nama starijima, a kamoli nekom mladom poput tebe.
Drži se i napiši na forum novosti.
-
Slažem se s bojanom i mislim da bi ti odlazak kod Peharca u Pulu barem mogao otkloniti dvojbe može li se tvoj problem rješavati konzervativnim putem. Mislim da ti vrijedi otići makar na inicijalni pregled i mišljenje. Ako su ti dva neurokirurga za sada otklonili mogućnost operacije onda očito misle da se problem može rješavati terapijama. A Peharec je sanirao i mnoge kralježnice koje su imale indiciranu operaciju. Ako ti kaže da ti može pomoći onda će ti pomoći.
http://www.peharec.com/ (http://www.peharec.com/)
Ovo neću ni komentirati:
Uspjeli smo doći u toplice, ali mi je na terapijama iz dana u dan bilo lošije, boljelo me al sam to prihvatila jer su mi rekli da to znači da dobro radim.
Ako sam na svojim kičmenim putešestvijama zapamtio neku rečenicu onda je to: "vježbaj DO granice boli. kad osjetiš bol- stani!"
Svakako nemoj gubiti nadu. Kad već imaš problem s kralježnicom, to što si mlada ti je i prednost, još rasteš i razvijaš se. Uz pravilan pristup i saniranje problema pred tobom su još mnogi kilometri u nogama :)
-
Dosta sličnosti sa mojim slučajem prije op.
l4-5, samo je meni bilo 7mm i exturzija dok je tebi proturzija (bolje).
Također fizikalna terapija samo pogoršala stanje.
Samo sam mogao ležati i hodati (s blagim bolovima).
Moje mišljenje je da fizikalnu terapiju zaboraviš jer državnih fizijatara nije briga te daju svim pacijentima bolesne kralježnice (bez obzira na nivo) iste vježbe i terapije koje se opet izvode neadekvatno i aljkavo. Šro se tiče privatnih fizikalnih ordinacija - one su kao i svaka druga uslužna dijelatnost - daju terapije kapom i šakom (većina nepotrebna) kako bi zaradili - to je činjenica koja ih također stavlja u grupu zaboravi.
Kod Peharca nisam bio pa ne mogu dati savijet - iskustva ima svakakvih.
Moj savijet ako imaš mogućnosti probaj s plivanjem (bazen) isključivo leđno ili leđno ispružene ruke rad samo nogu - bez rotacije kukova od ramena, inače zaboravi rotaciju u svakodnevnom životu, te probaj naći vježbe isključivo za lumbalnu kralježnicu.
Puno sreće
P.S nije ni op. strašna ali ti sigurno treba cca 6mj. za oporavak i moguće priraslice i sl. Ne brini ne ruši se svijet ponavljanjem razreda - to bi ti trebala biti najmanja briga!
-
Evo mene napokon da se javim. Da skratim cijelu priču operirana sam u privatnoj klinici kod dr Saftića i jedino što mogu reći je da je to super doktor i čovjek. Jako je ljubazan i drag kao i cijela ekipa na klinici. Kad sam došla na pregled odmah su me ostavili na laserskoj operaciji, ali nam je i rekao da je uspješnost 60% i bili smo uvjereni da će mi to riješiti probleme, ali nakon operacije je doktor odmah vidio da nije kako treba al smo pričekali da vidimo hoće li vježbe donijeti promjene. Nakon tri tjedna bila sam na drugoj operaciji METRX diskektomija i onda se vidjelo zašto mi laser nije pomogao, žile su se saplele oko živca stisle ga i gurale prema herniji iako je bilo prostora da sve stoji na svom mjestu (ako sam dobro sve shvatila) …uglavnom moglo je biti puno gore da smo još čekali da netko shvati da zbilja ne mogu sjediti ni hodati (jer još puno prije operacije vise nisam mogla stati na prste i petu, samo sam mogla hodati uz pomoć štake)…od operacije je prošlo mjesec dana, odmah sam mogla sjesti i nitko nije bio sretniji od mene i roditelja kada sam to napravila, noga me nije boljela, samo manja bol u leđima koja je bila ništa u odnosu na svu onu bol koju sam prije toga imala…noga se polako oporavlja, treba još vremena i vježbe i strpljenja, ali sad je sve lako kad ne boli i kad mogu sjediti…sretna sam i veliko hvala dr Saftiću i svima sa klinike :)
…što se škole tiče odlučili smo da idem ponovo u isti razred jer ovo je sada za mene previše stresno razdoblje i želim se odmoriti i posvetiti ozdravljenju, a prijatelji ako su pravi ostat će uz mene bez obzira jesmo li skupa u razredu