iscekivanje....

[Toka]

Dobro vecer svima,nasla sam forum iz citanja i trazenja informacija o nesretnom slucaju moga brata blizanca(27god).
Radi se o tome da je nastradao na poslu i ozljedio kraljeznicu.
Pao je s 5 metara visine na aluminijsku ogradu i odmah nakon pada na tlo osjetio da ne osijeca do pupka na dolje nista,ostalo sve uredu samo sto nema osjeta u nogama,hitna ga odovozi u Rijeku KBC Sušak i tamo odmah ide operacija.
Pukao mu je th12(paraplegia)
Lose iskustvo u Rijeci,sad je u VZ na rehabilitaciji gdje vode borbu s jakom upalom(cega neznamo)
Prebacen u VZ bolnicu na detaljne pretrage da se ustanovi upala jer ima 7 dana vec temperaturu.Vrijeme nam je trenutno nada i njegova zelja i volja za ozdravljenjem.
procitala sam dosta korisnih informacija i nadam se da cu dobiti jos korisnije inf..

[Natali34]

Dobro dosla.... Nazalost...
Zao mi je sto se desilo tvom bratu.
Mozes molim te malo detaljnije zasto losa iskustva sa Rijekom.. Pretpostavljam cijelo zdravstvo?
Kakvu upalu je dobio, pa sto se desilo?
Drzi se.... I nadam se da ce tvom bratu biti bolje.

[Toka]

Pa prvo nisu nam nista objsnili kako je ta kraljeznica spojena,sto su stavili unutra tj povezali te kraljeske,receno je da ce ostat invali(svi govore ne slusajte doktore jer svima tako kazu da se ograde) opet skeptican si jer kao doktori su pa kao znaju,neznam dal se kuze u tu ledjnu mozdinu koja je nagnjecena al bar neka informacija dobro bi dosla,neznamo dali je prerezana il nije,apsolutno mi nista neznamo,dva tjedna je bio u bolnici i nezna se tko pije a tko placa,jedni ga dizu drugi kazu nemsije se micat,nocima sestre nisu dolazile a on uzasne bolve ima i place od muke,zvoni 10 puta i nitko se ne odaziva,grozno nesto.
jedva cekamo dan da bude otpusten jer mislimo kad dobije otpusno pismo popricat ce netko s nama medutim dobili smo papire u koveriti od sestre i dovidenja..brat je bio lud,da je morao ostat jos jedan sat tamo prolupao bi..

ponedjeljak mjenjaju katetar u rijeci i od tad povisena temperatura,ne pada nikako bez obzira na sve moguce lijekove koje dobiva,srijedu ga otpustaju gdje direkto ide za VZ toplice,evo vec 7 dana temperatura 39 i ne pada,CRP 260 kao malo pao na 240 al i dalje uzasne bolove i temperaturu ima,sad je u vZ u bolnici i cekamo nalaze

[ladyanita]

Uhhh.....jaki mi je žao brata,ali mislim da je u dobrim rukama sad. Ja sam dva puta bila operirana u Vž i rade dva neurokirurga sa kojima se stvarno može popričati normalno.
Jučer sam čitala da je dr.Kudelić postao ravnatelj bolnice i sad ne znam dal operira više,ali ostaje moj neuro dr.Kčira.
Po tome što ste napisali mislim da je došlo do nekakve infekcije. Bila sam svjedok  u bolnici jednog takvog slučja. Žena je bila ponovno operirana i bilo je kasnije sve u redu. Ona je meni rekla da tijelo nije prihvatilo inplatante. Ne brinite puno jer će sve doktori sanirati. Sretno

[ladyanita]

Sad sam se sjetila za loša iskustva s Rijekom.
Natali samo se sjeti Henrika kaj je pričao kakve su sestre na odjelu......ja to nikad neću zaboraviti. Čak imam i sliku one najgore hahahahaaa. Užas je to bio za njega

[Henrik VIII]

Meni u liječniciu na neurokirurgiji bili OK. Operirali su me prof. Štimac i prof. Ledić sa svima ostalima, a sestre su neke bile super, a neke su bile katastrofalne. Ne mogu reći da liječnici tamo ne znaju ništa o živcima, naprotiv, preživio sam vrlo tešku operaciju, riješio se većine bolova i ostao pokretan. No, ja nisam imao frakturu kralješka, koja je iznimno opasna i ako je došlo do prekida živaca u kičmenoj moždini to neurokirurzi više ne mogu povezati. Niti se to može regenerirati. Žao mi je.
Niti ja nisam dobivao previše informacija, osim što sam razgovarao sa neurokirurgom dan poslije operacije. Nisam doduše niti tražio informacije jer sam operiran hitno i to je bilo tako da sam sve potpisao i pristao na što god samo da me se riješi bolova.
Ova temperatura i CRP upućuju na infekciju, ona je mogla nastati i kao posljedica operacije (ima određen broj intrahospitalnih infekcija koji se na taj način dobiju), moglo je doći do prijenosa putem rane, neka druga infekcija koja je došla izvana dok je njemu slab imunitet, itd. Vidjet će se po nalazima i vjerojatno krenuti s antibiotskom terapijom.

[Toka]

I brat kaze da su neke sestre super a neke nikako..njega je dr.stimac i dr girotto operirali i nadamo se je to ok proslo jer na ni to nisu rekli ni slike pokazali..al eto nadamo se da su oni svoj posao obavili kako treba.
Mi neznamo i dalje dali je to presjeceno ili nije al eto upoznati smo s dosta informacija i spremni smo na sve samo da brat prohoda,nasli smo u Švicarskoj bolnicu dobru koja se bas bavi lednom mozdinom i ako bude potrebno idemo tamo,ubiti dosta informacija i raznih dogadaja smo culi odkad nam se to desilo u obitelji i nadamo se da ce od toga nesto supjeti.
Danas su nalazi pokazali da je sve uredu s ostalim organima i jos uvijek nije nadeno zariste odakle potjece infekcija ili upala,crp mu je pao na 185,antibiotik promjenili,sumnjaju na urinarnu nevidljivu infekciju(neznam kako se strucno kaze).
Bratu je poceo 4 tjedan od operacije i jos je prerano da bi se ista konkretno govorilo,treba vremena za to  do mjesec i pol,sreo je mlade decke u vz toplicama koji imaju isti problem kao i on i jos gori pa su nakon mj i pol poceli osjecati noge.

[Henrik VIII]

Sestra Barbara na tom odjelu je zlo svih zala, došla sa dna pakla! Bio sam operiran u utorak, a u četvrtak navečer došla ona i trebala oko mene počistiti, promijeniti mi onu vreću s kateterom i kaj ja znam, i tražila me da se okrenem sa lijeve na desnu stranu. I ja kažem da ne mogu, a ona da mi daje 5 minuta. Uto je došla njegovateljica koja je bila super, a Barbara kaže: "Okrenite se da vas ja nisam okrenula." Njegovateljica brzo otišla po tehničara i oni me okrenuli dok je Barbara listala novine. Trebao sam ostati u bolnici 15 dana radi jakih bolova, ali sam tražio Štimca da me pusti van nakon 8 dana. Pobjegao sam glavom bez obzira! Ladyanita ima Barbarinu fotku, ta je baba čisto zlo!
Dr. Girotto je isto dobar liječnik, svi moji cimeri sa odjela su ga hvalili. Prof. Štimac je jedan od vodećih stručnjaka u Europi za operacije kralježnice i bio je jedini u Hrvatskoj koji se usudio operirati moju kralježnicu. Prethodno su me tri neurokirurga odbila uz obrazloženje da bi operacija bila jako teška, rizična i previše invazivna. I jest bila takva, ali ne bih preživio sa tako nestabilnom kralježnicom.
Pretpostavljam da su vašem bratu spojili taj slomljeni kralježak suvremenim kirurškim metodama i to stabilizirali što je jako važno, jer je takav prijelom kralježnice jako opasan. Ako imate mogućnosti otići u bolje bolnice, svakako treba iskoristiti ono što se može. Nakon operacije je iznimno važna dobra rehabilitacija i ako imate sredstava, platite liječenje u nekoj bolnici u inozemstvu jer je u Hrvatskoj to srednja žalost. Ovdje ćete rijetko naći da je bilo tko od nas zadovoljan rehabilitacijskim liječenjem.
Sada je, naravno, primarno da se riješi infekcija. Moguće da ju je Vaš brat imao i prije dolaska u bolnicu i da je kateterizacija doprinijela da se infekcija više razvije, no ako je u čemu medicina najviše napredovala, onda je to ipak u liječenju infektivnih bolesti, tako da vjerujem da će to biti u redu uz jaku antibiotsku terapiju.

[Toka]

MOj brat jendu noc umirao u bolovima a nepokretan s nogama i ne moze nista,zvonio je sto puta al ga nisu dozivljavali bas previse,neznamo tko je radio tu noc..s bratom je u sobi bio jedan gospodin koji lezi vec 3 mjeseca tamo i par puta operiran,prilikom operacije dobio bolnicku bakteriju i unistilo mu valjda zivce,koliko sam po prici skuzila,stalno vice kaf izade d ace ih tuziti i svasta nesto.
Mi vjerujemo da nije to tako stvarno lose kako izgleda,nadamo se da ce brat uspjeti,povukli smo veza dosta pa je sad u najboljim rukama,a doktora Štimca je to jako jako naljutilo jer mi imamo veze,nakon razgovora smo se raspitali o njemu i sve smo saznali pa nam je eto bilo jasno zasto je bio tako bezobrazan prema nama.Svaki roditelj je u takvoj situaciji slomljen i mozda je trebao malo bolje pristupiti a ne tako ogorceno iz razloga sto mu je privatan zivot unisten,privatno i poslovno nikako nebi trebalo mjesati,mojim roditeljima je 3 puta izcupao srce ali tko je on da kaze da moj brat na noge nece stati!
Zaboravili smo taj dan donekle i period u bolnici i na svu srecu relativno brzo pobjegli iz bolnice i u VZ docekani s puno razumjevanja sa svih strana i to nam je dalo jos vecu nadu da vjerujemo da ce brat uspjeti.
Samo cu na kraju reci da je zalosno sto u nasoj drzavi moras ima debelu vezu da bi ti se "spasio zivot".

[ladyanita]

Stvarno je to naše zdravstvo jad i bijeda. Dobro ima i gorih. Još smo sretni da ne trebamo te sve operacije sami plačati.
I te veze.To je žalosno ,ali na žalost drukčije ne ide kod nas. Ja sam isto većinu stvari rješavala preko veza i vezica jer bi garant mi bilo trebalo da dođem do operacije oko 8 mjeseci. Da MR ne plačam još i više.
Drago mi je čuti kad velite da su ga u Vz super dočekali jer ja evo već ne znam koji put ponavljam da su na neurokirurgiji u Varaždinu svi jako ljubazni. Od čistačica do doktora i za ni jednu med.sestru nemam jednu lošu riječ.

[Henrik VIII]

Sa liječnicima uvijek treba imati distancu i ne govoriti im ništa više od onoga što je bitno za njihov posao, a to je zdravstveno stanje pacijenta. Naglašavanje da imate veze i govoriti da ste tražili ili da tražite drugo mišljenje, često ima negativan učinak. Oni su kastinski jako povezani, "vrana vrani oči ne kopa", ali su i vrlo kompetitivni, naročito u kirurgiji i taj psihološki efekt je od utjecaja kako se ponašaju prema pacijentima. Isto tako, emotivno mogu biti vrlo hladni, jer je zahtjevnost posla takva. Uz to, hrvatski zdravstveni sustav je dosta nepovoljan, pa još i rade previše, a sad zamislite da vam radni dan prvo počne jer ujutro nekome vadite iz glave veliki tumor, onda s te operacije idete na drugu nekome operirati disk, pa onda na treću da izvadite neki tumor na kičmi, pa na četvrtoj operira nečiju posve zmrdanu kičmu i onda mu još dođe hitni pacijent sa frakturom kralježnice. To je psihički prenaporno i da bi se uopće izdržalo, mora se isključiti emocija, pa čak i empatija. Inače, liječnici bi po odjelima samo išli i plakali jer se u bolnicama ne nalaze zdravi ljudi, nego često vrlo teško bolesni sa neizvjesnim prognozama. Ista stvar se odnosi na sestrinsko osoblje, neke su OK jer se mogu s time nositi, neke su katastrofalne, a neke su i psihopati. Barbara je definitivno psihopat - meni su druge sestre rekle da je Barbara dva puta dobila batine od pacijenata. Mogu misliti što je napravila i kakvu su jadnici tu snagu dobili da je namlate, neurokirurški pacijenti!

Meni nikad liječnici nisu bili utješni. Ako bih naletio da je ljubazan to bi bila šaka puna brade.
U trenutku moje operacije, meni je emotivna hladnoća i sistematizam izvrsno odgovarao jer osobno više nisam imao nikakav emotivan odnos prema vlastitom tijelu. Za mene je to bilo kao da sam ja osoba koja je posve odvojena od tog užasnog čudovišta. To je toliko bolilo da dok sam bio kod kuće sam razmišljao da prvo što ću napraviti jest ustati se iz kreveta i odmah počiniti suicid skokom kroz prozor. Naravno, nisam se mogao ustati iz kreveta. Tako da kad sam došao u bolnicu, bio sam spreman i umrijeti, samo da taj užas prestane. Potpisao sam sve pristanke za operaciju, nisam previše ispitivao, bolovi su bili nadrealni... I ujutro prije operacije, trebao sam se oprati dobro Plivaseptom, a mislio sam da ću umrijeti. Tada sam se i zadnji puta uspio saginjati u tuš kabini i sjećam se da sam razmišljao o tome kako se tada dobro perem s tim Plivaseptom pa će u mrtvačnici imati manje posla kada budu prali leš.
Obitelj nisam informirao o detaljima, odredio sam posebnom izjavom osobe iz kruga prijatelja koje će odlučivati u slučaju da ostanem u komi i bez funkcije mozga da isključim obitelj iz toga, zabranio sam da me itko posjećuje prvih 48 sati nakon operacije i jedino su brat i partner mogli nazvati bolnicu i pitati kako je uspjela operacija. I to je bilo to. No, moje stanje je trajalo godinama i meni je bolest kralježnice bitno loše odredila život, pa ga skoro i upropastila i meni je bilo stanje takvo da ili ću se riješiti te muke ili ću umrijeti.

Vama i Vašem bratu život se promijenio u sekundi i to ima sasvim drugačiji emotivni utisak jer je naglo, a oštećenje veliko. Preporučam da nadalje u komunikaciji s liječnicima budete suzdržani, što god o njima znali i da ih ne suočavate sa mišljenjima njihovih kolega. I kada tražite drugo mišljenje to se nikada ne radi da se izbjegne pristranost ili utjecaj kompetititvnosti. Sa liječnicima koji rade privatno isto treba biti oprezan jer oni direktno prodaju svoju uslugu i cilj im je zaraditi; više operativnih postupaka, složeniji i skuplji zahvati, njima je puniji džep. To je dakako neetično, ali etika u medicini je danas vrlo rastezljiv pojam. Kako prodajom lijekova zarađuje farmaceutska industrija tako i kirurg zarađuje prodajom operativnih zahvata, terapeut prodajom terapijskih metoda, svatko nečim što zna...

I na kraju, desit će se da ćete imati mišljenja različitih liječnika koja su dijelom složna, dijelom se ne slažu uopće i da ćete biti zbunjeni. Naročito Vaš brat koji će se morati nosti sa gubitkom funkcije i imat će uspona i padova na emotivnom planu ponajviše po tome koliko će mu tko davati ili uskraćivati nadu da će ponovo prohodati. Dobra psihološka podrška je preporučljiva u tim situacijama i nju neće dati neurokirurzi. Oni će napraviti tehnički posao i otići doma, odmaknuti se od toga što su napravili. Na kraju cijele balade s liječnicima, konačnu odluku o svemu ipak donosi pacijent i nikako se ne može pouzdati apsolutno u sve što liječnik kaže jer ako je ovaj u krivu za 1%, tih 1% mogu promijeniti sve. Opet, važno je da postoji balans i da ne donosite odluke posve bez liječnika, jer i ako ste vi u krivu za 1%, tih 1% može promijeniti sve. Isto je važno da se čuvate šarlatana, a toga u Hrvatskoj i prostorima južnije gdje je sve tužnije ima na pregršt!

[Toka]

Svaka cast Henrik na tekstu,procitala sam ga sto puta i pokazala mojima,predivno i istinito napisano..

[Toka]

Dobro vece,evo mene opet ali s losim vjestima trenutno,brat jos uvijek u bolnici,crp divlja i dalje,pao je na 109 i danas opet 160
I dalje se nezna sto je uzrok tako visokom crp i koja je upala il infekcija.
Mama je konstantno s bratom i danas mu je vidjela d aje desna noga deblja od lijeve i odmah alarmirala i uzbunu digla mada doktorica kaze nema panike jer mu daju protiv zgrusavanja krvi i da nije nista,mama koma po netu i svi simptomi pucuju na emboliju pluca,mama odlazi i trazi kolodopler,naravno kad je napravljeno i nalaz gotov brat ima emboliju pluca,3 tromba,na oba plucna krila i u desnoj nozi
Lose stanje s nogama i sad jos ovo,trebao je polako krenuti vjezbati ali eto nista od vjezbanja jos sigurno mj dana dok se ne izljeci..
dali je to sreca u nesreci prije vjezbanja samo Bog zna...

[buhtlica]

A joj Toka moja..nemam pametnog komentara..cuvajte se i drzite se..

[Henrik VIII]

Žao mi je. Stanje je teško, ali se treba nadati najboljem!