Poruke

1

Slabinska (lumbalna) kralježnica / Odg: Diskus hernija L5-S1 - Split (JA)

«  : Prosinca 16, 2011, 14:20:36 poslijepodne »

Kardo, pozdrav, drago mi je da ti je tako dobro. to je uvijek ohrabrujuće. Ti i ja smo skroz u istim fazama: imali smo potpuno isti zahvat na istom segmentu u isto vrijeme, a i podjednako dugo smo se akutno mučili prije op. Meni je sad 3 tjedna nakon op. isto dobro, malo još tu i tamo neka boljkica, ali sve je to super prema onome što je bilo prije op. Drago mi je jako da sam obavila operaciju iako me bilo užasno strah, tako da sam ju čak i odgodila u zakazani termin zbog panike. Ali sam se vrlo brzo pribrala jer me već drugi dan nakon što sam odgodila, sastavilo kako ti kažeš skroz na skroz tako da sam sestru za narudžbe drugi dan zvala i molila da me što prije zapiše. Kažem, nije loše, iako me još malo živac boli, ne stalno, tu i tamo povremeno (a bio je pritisnut svega nekoliko mjeseci i oštećen je, šta bi bilo da sam duže čekala??). Međutim vidim da to malo i varira, jedan dan živac malo iritira više, drugi dan ga jedva osjetim, sad tokom trećeg tjedna me više bolio nego prva dva tjedna. Danas recimo ne boli uopće. Isto tako ovo operirano mjesto me danas opet nekako smeta nakon što me cijeli ovaj 3. tjedan skoro uopće nije više smetalo. Danas mi je nekako kao težina na tom mjestu, ko da mi je neko nešto objesio tu. Al sve u svemu zadovoljna sam, osjećam da idem iz dana u dana na bolje. Sjetim se uvijek riječi mog prijatelja koji je to operirao prije više godina i rekao mi: taj oporavak ti često ne ide kontinuirano, već ima boljih i lošijih dana, padova i uspona. Ali na kraju bude sve ok. Inače, svi koje znam koji su to operirali, danas su super, ni ne sjećaju se više operacije, rade sve normalno.  Jedan samo slučaj nije baš sjajan, ali ne znam točno u čemu je stvar, koliko sam shvatila iz riječi njenog muža, žena je predugo čekala s operacijom, nije uopće više osjećala nogu, pa mislim da je u pitanju to oštećenje živca, a ne neuspjeh samog zahvata. Kardo, pitanje: koliko dnevno hodaš?

2

Predstavljanje novih članova / Odg: predstavljanje

«  : Prosinca 08, 2011, 12:46:42 poslijepodne »

Meriel i Besana, hvala na podršci i lijepim riječima. meriel, imale smo potpuno isti zahvat s mjesec dana razlike. Možda si sad u toplicama?
Imate pravo obje da se ne treba više opterećivati s onim što je bilo. I da ima i puno gorih stvari od toga u životu. Ja isto mislim da čovjeka lupi na onom dijelu tijela - organu gdje je možda prirođeno (genetski) slabiji. Svatko se od nas različito nosi sa teškim situacijama i stresom. Činjenica je da će istu situaciju emocionalno različiti ljudi doživjeti drugačije. Neko je jako osjetljiv i sve ga pogađa (al nije jadan kriv, takva mu je priroda, hipersenzibilna), netko je tvrđi. I mislim da ima dosta toga što zatomljujemo u sebi i potiskujemo, neka nezadovoljstva, neke povrede. Možda nismo ni svjesni toga.
S druge strane, nisam opet od onih koji za sve tegobe sa zdravljem okrivljuju psihu i stres. Došla mi sad u ruke ona knjiga autora Sarno, o tome je i članak tu na forumu. Tek sam počela čitati, al malo mi se čini da je tip zabrijao previše, iako, tko zna... teško su mjerljive te stvari psihe i utjecaja psihe jer kako rekoh, svatko je drugačiji, a i fizički je svatko drugačije sazdan.

3

Predstavljanje novih članova / predstavljanje

«  : Prosinca 07, 2011, 13:46:06 poslijepodne »

Pozdrav svima
Kao novi član, da se predstavim. Operirana, ekstruzija diska L5S1, uskoro 2 tjedna od operacije. Rano je još bilo što reći, za sada je dobro, iako nisam mogla zamisliti da je oporavak tako dug, mukotrpan i relativno spor. Prošla teške muke prije operacije kao i svi ovdje na forumu koji su ikad imali problema s tim, cijela stvar mi traje od početka ovog ljeta. No počelo se iz dana u dan rapidno pogoršavati od početka 9. mjeseca da bi došlo do toga da u 10. više nisam mogla sjediti, a hodati ni koraka bez tone analgetike. Odlučila sam se na operaciju nakon što sam shvatila da s ekstruzijom neću daleko doći, odnosno da svi s tom dijagnozom manje-više kad tad završe na operaciji. Moj neurokirurg mi je rekao da neću s fizikalnom ništa postići, odnosno da bi mi to samo moglo pogoršati stanje. Forum mi je puno pomogao u informiranju o cijeloj stvari, no s druge strane me i isprepadao jer čovjek čita uglavnom tegobe ljudi koji u cijeloj priči ipak imaju svojevrstan peh, dok oni kojima je dobro, vjerujem, javljaju se u manjini. Forum me s druge strane šokirao jednako kao i boravak u bolnici u smislu da sam odjednom shvatila da taj užas pogađa u velikom broju mlađe ljude.
Imam dosta toga o čemu bih voljela pitati ili napisati svoje iskustvo, ali korak po korak. Kao prvo, ima li nekog da sa mnom podijeli svoje mišljenje: što mislite, ima li cijela ova stvar ipak veze sa psihom i stresom? U mom slučaju se ne mogu oteti dojmu da je tu nešto povezano, jer su tegobe počele nakon jednog kraćeg, ali intenzivno stresnog razdoblja punog izuzetne napetosti. Nakon što je to popustilo, nakon 2 tjedna evo ti bolovi u križima, koji su nakon mjesec dana prešlli u novu. Što mislite, kakva su vaša saznanja?