Prikaži postove
1
Predstavljanje novih članova / predstavljanje
« : Prosinca 07, 2011, 13:46:06 poslijepodne »
Pozdrav svima
Kao novi član, da se predstavim. Operirana, ekstruzija diska L5S1, uskoro 2 tjedna od operacije. Rano je još bilo što reći, za sada je dobro, iako nisam mogla zamisliti da je oporavak tako dug, mukotrpan i relativno spor. Prošla teške muke prije operacije kao i svi ovdje na forumu koji su ikad imali problema s tim, cijela stvar mi traje od početka ovog ljeta. No počelo se iz dana u dan rapidno pogoršavati od početka 9. mjeseca da bi došlo do toga da u 10. više nisam mogla sjediti, a hodati ni koraka bez tone analgetike. Odlučila sam se na operaciju nakon što sam shvatila da s ekstruzijom neću daleko doći, odnosno da svi s tom dijagnozom manje-više kad tad završe na operaciji. Moj neurokirurg mi je rekao da neću s fizikalnom ništa postići, odnosno da bi mi to samo moglo pogoršati stanje. Forum mi je puno pomogao u informiranju o cijeloj stvari, no s druge strane me i isprepadao jer čovjek čita uglavnom tegobe ljudi koji u cijeloj priči ipak imaju svojevrstan peh, dok oni kojima je dobro, vjerujem, javljaju se u manjini. Forum me s druge strane šokirao jednako kao i boravak u bolnici u smislu da sam odjednom shvatila da taj užas pogađa u velikom broju mlađe ljude.
Imam dosta toga o čemu bih voljela pitati ili napisati svoje iskustvo, ali korak po korak. Kao prvo, ima li nekog da sa mnom podijeli svoje mišljenje: što mislite, ima li cijela ova stvar ipak veze sa psihom i stresom? U mom slučaju se ne mogu oteti dojmu da je tu nešto povezano, jer su tegobe počele nakon jednog kraćeg, ali intenzivno stresnog razdoblja punog izuzetne napetosti. Nakon što je to popustilo, nakon 2 tjedna evo ti bolovi u križima, koji su nakon mjesec dana prešlli u novu. Što mislite, kakva su vaša saznanja?
Kao novi član, da se predstavim. Operirana, ekstruzija diska L5S1, uskoro 2 tjedna od operacije. Rano je još bilo što reći, za sada je dobro, iako nisam mogla zamisliti da je oporavak tako dug, mukotrpan i relativno spor. Prošla teške muke prije operacije kao i svi ovdje na forumu koji su ikad imali problema s tim, cijela stvar mi traje od početka ovog ljeta. No počelo se iz dana u dan rapidno pogoršavati od početka 9. mjeseca da bi došlo do toga da u 10. više nisam mogla sjediti, a hodati ni koraka bez tone analgetike. Odlučila sam se na operaciju nakon što sam shvatila da s ekstruzijom neću daleko doći, odnosno da svi s tom dijagnozom manje-više kad tad završe na operaciji. Moj neurokirurg mi je rekao da neću s fizikalnom ništa postići, odnosno da bi mi to samo moglo pogoršati stanje. Forum mi je puno pomogao u informiranju o cijeloj stvari, no s druge strane me i isprepadao jer čovjek čita uglavnom tegobe ljudi koji u cijeloj priči ipak imaju svojevrstan peh, dok oni kojima je dobro, vjerujem, javljaju se u manjini. Forum me s druge strane šokirao jednako kao i boravak u bolnici u smislu da sam odjednom shvatila da taj užas pogađa u velikom broju mlađe ljude.
Imam dosta toga o čemu bih voljela pitati ili napisati svoje iskustvo, ali korak po korak. Kao prvo, ima li nekog da sa mnom podijeli svoje mišljenje: što mislite, ima li cijela ova stvar ipak veze sa psihom i stresom? U mom slučaju se ne mogu oteti dojmu da je tu nešto povezano, jer su tegobe počele nakon jednog kraćeg, ali intenzivno stresnog razdoblja punog izuzetne napetosti. Nakon što je to popustilo, nakon 2 tjedna evo ti bolovi u križima, koji su nakon mjesec dana prešlli u novu. Što mislite, kakva su vaša saznanja?