Cime da pocnem?
Imam 27 godina.
Prije 5 godina pala sam i zadobila frakturu trtice..mislim da je odatle sve krenulo, ali kad je to zaraslo, s ledjima problema nije bilo.
Poprilicno sportski aktivna, visoka, mrsava, malo genetski skoliozna ali nije bed
Rodila sam dvoje djece zaredom, malene su, 2 i 3 godine.
U veljaci 2008 godine pocinje boljeti u donjem dijelu ledja, kako dani idu, tako se bol spusta nize niz lijevu nogu, prvo bedro, pa vanjska strana koljena. bol ubija. na nkraju je naravno doslo i do stopala. preko prijatlja otisla na traumatologiju, zaprimili me zbog bolova..MR pokazuje protruziju disks L5-S1 za oko 5mm koji pritisce edemozan korijen zivca lijevo. Tjedan dana sam lezala u bolnici i primala lijekove protiv bolova, jos jedan tjedan kod kuce, par posjeta osteopatu i proslo kao rukom odnseno.
Vratila sam se na posao. Radim uglavnom sjedeci, vozim na posao i natrag.
Pocetkom 6 mjeseca vrag mi ne da mira i bacim se na neku fizikalu oko kuce..kad za dva dana-- bolovi kakve ni sam bog ne moze zamisliti. vristim nocima, pila sam 6-7 tramala dnevno i brifene protuupalno svaih 6 sati, i u medjuvremenu bila na 3 blokade kod fizijatrice Nikolic u Traumi (nista nisu opmogle) i jedno 5 intervencija hitne sa koktelom tramal-dexametason-apaurin.
ovaj put nije bilo pomaka ni nakon 6 tjedana agonije. umirala sam od bolova, iskoristila stari godosnji, tri tjedna bolovanja a boli gore nego ikada prije. ali nisam htjela operaciju. NISAM. htjela sam da bol prodje, da idem sa obitelji na more, da uzivam, da budem normalna zena i majka...a sve to vrijeme sam bila sve samo ne to.
cijelo vrijeme bolova odgovaralo mi je samo lezati na stmaku sa tankim jastukom ispod trbuha i lijevom nogom savinutom u koljenu. ispod prstiju na topalu sam osjecala zadebljanje zivca, lijevu nogu sam konstantno vukla,svi misici mi atrofirali..
27.7 zavrsavam na hitnoj neurologiji na sv. duhu i odmah me u bolnici ostavlja neurologinja marinčić (svaka pohvala) koja mi je obavila emng - grozna pretraga ali izdrzi se - teška neuronička oštećenja jednog mišića (ono kad savijate prste prema dolje) i manja oštećenja drugog - nemam sad opvijest bolesti s tocnim nazivima.
mogla sam se dici i na prste i na pete, i kontrolirala sam sfinktere.
EM pokazuje ektruziju diska 10 mm koji se pomaknuo prema dolje i pritisnuo zivac od kost
posto sv duh nema neurokirurgiju pozivaju dr. broza iz vinogradske i on odmah kaze da sam za operaciju.
ja opet odbijam i kazem da cu trazit drugo misljenje. tu no - kao da mi je bog htio pokazat koliko bol moze biti jaka. svaki dan su mi davali 2 koktela, ali ja sam umirala od boli
dr. marinčić dolazi ujutro u vizitu, nalazi me kako klececi perem zube, i molim ju da kaze dr. brozu da zelim operaciju (ovo je vec cetvrtak, a petak je brozu zadnji radni rad prije godisnjeg)
mislim da je visilo o koncu na me ne preuzme nego preda mladjem kolegi, ali u petak ujuto u1.8.2008 u 08,00 izvadili su mi taj disk. cim sam se probudila i malo otrijeznila od droge osjecala sam se preporodjenom. nema boli. nista, nista ne boli
rez na ledjima 3 cm, ni n osjetim ga
odmah sljedeci dan sam sama isla na wc, svaki put je bilo lakse
jos tu i tamo osjetim pokoji trnac kroz lijevu nogu kazu da je to od dugotrajne traume zivca. trebalo bi proci s vremenom.
sad sad doma...danas mi je prvi dan..veselim se setnji s muzem veceras, cak sam i ves stavila da se pere :=
toplice me cekaju oko poxetkom rujna, a dotad ce me mazit i pazit.
eto, to je moje iskustvo. dugo sam se opirala operaciji, ali sad mi je drago da sam...stovise, voljela bih da sam isla i ranije pa bi mogla i na more...ali ima godina...
Prikaži postove
