Prikaži postove

Ova sekcija vam omogućuje pregled svih postova koje je objavio ovaj član. Napomena: možete vidjeti postove samo iz rubrika kojima trenutno imate pravo pristupa.


Poruke - Katarina A.

 Str: 1 ... 4 5 6 [7] 8 9 10 ... 12
109
Moloko,

tako mi je drago da si dobro, mislim da je doista važno da se ljudi jave kad im se poboljša stanje, bilo nakon terapija ili operacije, jer je to svima nama veliko ohrabrenje.

110
Ostalo / Odg: bol i psiha
«  : Svibnja 15, 2009, 15:09:02 poslijepodne »
Bol jako promjeni čovjekovo ponašanje...prije sedam godina kad sam imala prvi napad išijasa bolovi su trajali nekoliko mjeseci i kretali se od nepodnošljivih do podnošljivih, nikad nisu prestajali i tada sam samo željela da me svi puste na miru, a u fazama podnošljivijih bolova sam radila i to je bio moj način da ne razmišljam o tome što me snašlo...Ovog puta je drugačije, jer bolovi prolaze nakon analgetika tako da ih trpim 2-3 sata dnevno i tad padnem u očaj, a s njihovim smirivanjem se opet podignem...Ali, činjenica je da sam se prepoznala u Jasninom komentaru na drugom postu, jer sam na primjer danas odbila poziv prijateljica da idemo u kazalište pošto nisam sigurna da li bi mi sjedenje od dva sata prijalo, mislim da je to izlika s obzirom da više provedem za kompjuterom, prije će biti da nemam volje...

111
Da, i mene plaši što nas još čeka jer ne vjerujem da se kriza može tako brzo završiti.

112
Pantaghana, bit će sve dobro jer čim ne piješ tablete znači da ipak bolovi nisu takvi da ne možeš izdržati...vjerojatno postoji period oporavka koji je kod svakog individualan i važno je da ide pomalo na bolje...

113
Tesla,

evo ja znam da je Goran s foruma imao ekstruziju L5S1, bio prije više od godinu dana kod Peharca i još uvijek nije operiran, a ne pije ni analgetike...rekao mi je da se sporo ali uporno oporavljao, da pliva i vježba i da je dobro. Rijetko je na forumu a baš bi mi bilo drago da podijeli svoja iskustva.

Evo što mi je napisao kao odgovor na moj post u ožujku, da ne tražite po starim postovima:

"Katarina,
imamo sličnu dijagnozu - kod mene je to ekstruzija L5/S1 + lagane protruzije L3/L4/L5. Isto kao i Davor i Joško i ja sam bio kod Peharca, skoro tri tjedna, ali za razliku od njih nisam poslije išao na operaciju. Što ne znači da neću. Ali ne još ;-)
Meni se stanje polaaaako, ali sigurno popravljalo. Lasegue je skroz nestao, čak je ova "bolesna" noga postala pokretljivija od "zdrave". Prošlo je nešto više od godinu dana od pojave prve akutne boli, a odprilike baš u ovo doba godine sam bio na terapiji kod Peharca. Stanje i dalje nije savršeno - ponekad osjećam "težinu" i umor u lumbalnom dijelu, ali s tim se da normalno živjeti i raditi, pitanje je bi li i s operacijom bilo bolje. Vježbam i dalje redovito, pauzu na poslu iskoristim za 20-tak min vježbanja i istezanja. Plivam tri puta tjedno po sat vremena, skupi se tu 2,5-3km. Kad stignem vozim bicikl... Ove zime sam čak i skijao. Znači skoro u normali.
Hoću reći, Peharec ili operacija, jedno ne isključuje drugo. Kad sam bio kod Peharca zajedno samnom su na terapiju išle i dvije gospođe _nakon_ operacije. Svi smo mi slučaj za sebe i ne znači ništa ako je nekom pomoglo ovo ili ono - u pozitivnom, ali i u negativnom smislu."

114
Uh, i meni ste opet dali za misliti...doduše, ja nisam probala koliko mogu šetati jer uglavnom imam neku svoju rutu od pola sata i to ne svaki dan, fizioterapeutica kaže da mi je pokretljivost dobra, da noga ima jačinu, lasegue negativan, a bolovi se jave ujutro nakon spavanja i popodne nakon vožnje i cijelodnevnog sjedenja s kratkim intervalima hodanja, nakon ketonala prođu bolovi za pola sata i onda mogu vježbati i hodati bez problema. I sad ne znam ni sama što činiti, jer me strah da bi ti bolovi ionako ostali, a dobro je dok prolaze s lijekovima...
Da su me prije tri mjeseca u fazi nepodnošljivih bolova zaustavili u bolnici ne bih razmišljala ni sekunde, a ovako kad sam uspijela nekako poboljšati stanje nisam više pametna što činiti.
Mislim da je osnovno to što kaže Neurokirurg da je najvažnija procijena koga i kada operirati, jer najbitnije je  da pacijentu ne bude gore...
I nekako mi se čini da je uspiješnost bolja kod onih koji nisu imali velike bolove i pili lijekove, kao što je Davorov slučaj, nego kod onih kod kojih se razvila ta neuropatska bol...

115
Ma nećemo se obrušiti, sve što kažeš stoji, mi isto samo konstatiramo da plaće kasne što je možda znak da upadamo u sve veću krizu...

116
I nama već tri mjeseca plaće stižu sve kasnije...

117
Vjezbanje i odrzavanje dobre kondicije / Odg: Višak kilograma i vježbe
«  : Svibnja 14, 2009, 19:27:52 poslijepodne »
I moji poroci su slatko i cigarete...s obzirom da sam od kortikosteroda dobila nekoliko kilograma u zadnje vrijeme se mrvicu suzdržavam od ovog prvog, a odkad je zabrana pušenja čini mi se da više pušim jer stalno mislim kako negdje neću moći pa da se nadimim unaprijed...a pošto moj mačorčić ima divnu naviku da mi kutije s cigaretama sakriva pod namještaj kad mi pofale obavezno nađem nešto ispod trosjeda pa ne moram u kupovinu...

118
Helena,
Ja još nisam rekla "reži me", a da ne bih ponavljala svoju priču možeš je pročitati u mojim starim postovima...uglavnom, prije sedam godina sam imala prvi napad i nisam operirana, u međuvremenu je bilo sasvim pristojno i prije neki mjesec opet u problemu...Iako sam trenutno puno bolje negoli prije dva mjeseca nisam sigurna da ću se i ovaj put izvući bez operacije, jer su bolovi prisutni i kupiram ih s dva ketonala dnevno, kad popijem ketonal normalno hodam, vježbam i radim, ali ne mogu predvidjeti daljnji razvoj situacije. Ono što me trenutno najviše odbija od radikalnog riješenja je dolazak ljeta kojeg ne bih voljela provesti u bolnici i na terapijama, odnosno voljela bih dati šansu plivanju kao i prije sedam godina. A pogotovo što me brine je ono kako je moguće da bol ostane i nakon operacije, svjesna sam da možda krivo činim jer odugovlačenje vjerojatno dovodi do većeg oštećenja živca, ali teško se odlučiti kad ti je svakim danom mrvicu bolje a ne gore...
Slažem se s GSM-om da bi bilo dobro da napišeš malo svoje stanje, jer će onda i odgovori biti precizniji.

119
Helena, dobrodošla na forum...
Tema mi je jako zanimljiva i nadam se da ćemo dobiti neke odgovore. Kad sam isto pitanje postavljala liječnicima dobivala sam različite odgovore, neki su navodili da je "stara škola" uzimala jedino teži neurološki ispad (pad stopala,  gubitak kontrole sfinktera) kao indikaciju za operaciju...sjećam se da i mene nisu htjeli operirati prije sedam godina unatoč bolovima, jer su rekli da nemam neuroloških ispada i da mi je jačina noge ista kao i zdrave.
Osobno me muči posljednjih dana ono što je rekao Neurokirurg da kad se radi o neuropatskoj boli ona može ostati i nakon operacije.

120
Meni je baš drago da se u Latinici obrađivala ta tema i da je kroz pozitivne primjere ukazano na trenutan položaj liječnika, kao i na činjenicu da ćemo ubrzo osjetiti manjak te struke. Jer uglavnom zbog pojedinačnih primjera po medijima se generalzira i zaključuje o svima jednako...Mislim da je liječnički posao izuzetno težak i odgovoran bez obzira da li su liječnici u primarnoj zaštiti ili na klinici...Svatko od nas je proveo neko vrijeme u bolnici i iskreno da li biste željeli raditi taj posao za tu plaću? Pa ako samo po ambulantama imaju dnevno 50-60 pacijenata to je više negoli strašno, a kamoli dežurstva i operacije, postoje klinike gdje ljudi padaju od umora jer po cijele dane operiraju u nedostatku kirurga. Da ne govorim o onima koji rade po otocima u vrijeme turističke sezone, ili kao seoski liječnici koji moraju po svakavim vremenskim uvjetima doći radi hitnoće.
Nije da ja sad branim liječnike jer sam na neki način s njima povezana strukom, znam da ima i loših primjera i situacija, ali vidim da se iz godine u godinu sve manji broj djece odluči za taj poziv jer nakon skoro petnaestogodišnjeg učenja (fakultet, specijalizacija, subspecijalizacija) dođu u situaciju da imaju primanja s kojim teško mogu normalno živjeti.
Ne želim umanjivati značaj ostalih struka, ali ipak je liječnička odgovornost najveća jer brinu o ljudskim životima.
A što se tiče ponašanja koje navodi Jopan vjerujem da ima takvih slučajeva, ali to ovisi isključivo o šefu pojedinog odjela, kao i na svakom radnom mjestu.
Kod mene na Zavodu imamo također pacijente i trudnice koje svakodnevno dolaze i nikad niko ne čeka, svi moraju biti ljubazni jer smo tako od prvog dana naučili, ne mogu ni zamisliti da bi bilo drugačije.

121
Teme i rasprave povezane s kralježnicom / Odg: Uspješne operacije
«  : Svibnja 11, 2009, 22:19:43 poslijepodne »
Jasna,

Zahvalna sam ti na pokrenutoj temi i vjerujem da će biti jedna od najposjećenijih i od gostiju na forumu. Iako još uvijek ne znam kako će se moja situacija odvijati ipak me ohrabruje kad čujem pozitivna iskustva, premda me najviše od prvog dana muči ta duljina postoperativnog toka, teško mi se svjesno odlučiti na višemjesečno izbivanje s posla, ali kažu mi da obično postoji trenutak kad znaš da je vrijeme za to.

122
Lud Zbunjen Ukočen / Odg: Kako se osjecas......
«  : Svibnja 11, 2009, 17:48:24 poslijepodne »
GSM,
a da li vam je neko od liječnika savjetovao transdermalne flastere da ublaže bolove koje osjeća? U našoj bolnici ih često preporučuju u ambulanti za bol, a danas mi je klinički farmakolog rekao da od ljekova je dobar Zaldiar i Lyrica, novi lijek za koji nisam sigurna da li se već može nabaviti u HR ...

123
Kad ovo čitam slabo mi je jer se sjetim kako sam takve stravične bolove i ja imala nekoliko dana nakon što sam se poskliznula i napravila nezgodan rotacijski pokret, nisam spavala nekoliko noći jer nisam mogla ni leći ni sjediti duže od nekoliko minuta, uglavnom sam prehodala uz bolove...jedino što mi je pomoglo su injekcije koje mi je davala prijateljica (medrol, ketonal, apaurin), a onda sam otišla kod Peharca u Pulu pa je kasnije bilo lakše...
Uglavnom, hoću reći da ako imaš takve bolove moraš nešto poduzeti, jer ne vjerujem da ćeš moći izdržati još mjesec dana u takvom stanju, ili se javiti doktorici i objasniti situaciju da ti da nešto jače, ili otići u bolnicu...možda bi pomogli flasteri protiv boli, ne znam...

124
Alternativa / Odg: Alternativna medicina
«  : Svibnja 05, 2009, 16:01:03 poslijepodne »
Mile,
moja fizioterapeutica kojoj mogu zahvaliti što posljednjih sedam godina nisam završila na operaciji se ovisno o situaciji nekoliko puta odlučila za tretman akupunkturom, jer kad bih bila dobro onda sam išla mjesečno kod nje jednom na masažu, a ako bi me ulovila križa (jednom do dvaput godišnje) onda bi mi nekad sama masaža pomogla ili bi mi stavila struju u kombinaciji s masažom, a nekoliko puta sam prošla tretman akupunkturom u kombinaciji s masažom...tada mi je radila akupunkturu triput tjedno i to otprilike 2-3 tjedna i stvarno mi je svaki put popustilo...
Ovog puta kad me u prosincu malo steglo mislila sam da će se povući kao i dosad i doista sam se zabrinula kad sam vidjela da mi baš nije puno bolje, pa smo obje zaključila da bi mi dobro došlo malo bazena i vježbica s obzirom da nisam ni približno imala neke jake bolove...i tako sam otišla na fizikalnu u Lovransku bolnicu, stanje bilo isto do tog nesretnog poskliznuća kad sam dobila nesnosne bolove...
Sad sam opet vratila stvar u podnošljivu fazu i opet idem kod nje na masažu jednom tjedno, a ne znam hoće li mi još kasnije probati sa strujom ili akupunkturom.
Uglavnom, jako puno ima uspjeha i kod vratne i lumbalne kralježnice, a i kod migrena, prijateljice koje su bile svega 4-5 puta nikad više nisu imale tako česte nesnosne glavobolje i ne više u onom intenzitetu...

125
Alternativa / Odg: Alternativna medicina
«  : Svibnja 04, 2009, 16:57:05 poslijepodne »
Ja sam više puta u posljednjih sedam godina bila na tretmanu akupunkturom kad god su me malo stegla križa, ne zato jer sam sama to odabrala već što između ostalog to radi fizioterapeutica kojoj mogu zahvaliti da sam svo to vrijeme normalno živjela i funkcionirala, i bila sam više nego zadovoljna...i znam puno ljudi kojima je pomoglo, kao i u slučaju migrena...
Dakle, svakom preporučam, naravno kod nekog tko doista zna taj posao...

126
Kralježnica.com / Odg: Vase misljenje o forumu
«  : Svibnja 03, 2009, 08:11:10 prijepodne »
Slažem se s onim što su napisali prethodnici. U onim danima, ili bolje rečeno noćima, kad nisam znala što ću od bolova, da nije bilo ovog foruma ne znam što bih, ne samo da sam naišla na informacije nego i na prijateljsku podršku i razumijevanje.
Osim toga, kako prilično u zadnje vrijeme pretražujem internet na te teme vidim da ustvari ima jako malo informacija izvan ovog foruma, a tu su još teme lijepo sistematizirane pa ih možeš pratiti. Puno znače komentari naših stručnjaka, a i mogućnost da nekom možeš poslati PP.
Istina jeste da su teme i iskustva prilično teški, kojiput se deprimiram kad pročitam nečiju priču ili vidim komentar koji me prestraši, ali to je naša stvarnost, i zato nije loše da postoje i mjesta gdje možemo neobavezno pročavrljati ili se nasmijati vicu.
Mislim da su i teme vezane uz bolovanja i plaće, liječničke komisije i zakonsku regulativu vrlo dobre jer sam baš ovdje bila upoznata s takvim stvarima o čemu nisam ništa znala, a na poslu me nitko nije upozorio.
Dakle, sve pet, a za malo bolje raspoloženje će se valjda pobrinuti ljepše vrijeme, a i mi sami kako se budemo sve bolje osjećali...

 Str: 1 ... 4 5 6 [7] 8 9 10 ... 12