163
Pitanja - zatražite pomoć i savjet / Odg: Molim savjet - ekstruzija L5/S1
« : Ožujka 28, 2009, 08:58:45 prijepodne »
Dragi prijatelji,
Evo da se javim s nekoliko riječi nakon mog sinoćnog povratka kući. Jučer odradila zadnje vježbe, uz komentar da sam jako, jako puno napredovala u općem stanju u odnosu kad sam došla: to i jeste činjenica jer sam i sama vidjela da semogu sagnuti toiko koliko nisam zadnjih nekoliko godina, čuveni lasegue ili kako li ga već zovu je negativan, sjedenje daleko produženo, noćas odspavala nekoliko sati bez bolova na novom madracu, i sad činim baš ono što sam uvijek običavala, pijem jutarnju kavicu uz komp i razmišljam što dalje...Dakle, ispraćena sam uz savjet da nikako ne pomišljam na operaciju, da nastavim s vježbama, da će bolovi jenjavati, da se pritrpim i pokušam se prikrpati s nekim lijekovima, ketonalom ili lekadolom i da prestanem biti zastrašena idejom da mi je živac oštećen jer je trnjenje u stopalu također manje (i to je točno).
E sad, mislim da ću pokušati neko vrijeme poslušati savjete jer trenutno nemam drugog izbora, a sve će ovisiti od toga kako stvar bude dalje išla. Pošto ni auto nisam vozila odkad mi se dogodio taj pad odlučila sam da prebrodim strah i da pokušam da se odmah uključim u nekakvu normalu, da se organiziram ovih dana jer se trenutno osjećam kao da sam pala s Marsa...
Teško da bih i mojim optimistički nastrojenim ukućanima mogla objasniti u ovom trenu drugačiju odluku, jer me oni vide mnogo bolje.
Kiša očajno pada, pa ne znam kako će se to reflektirati na bolove, u svakom slučaju se javim...
Evo da se javim s nekoliko riječi nakon mog sinoćnog povratka kući. Jučer odradila zadnje vježbe, uz komentar da sam jako, jako puno napredovala u općem stanju u odnosu kad sam došla: to i jeste činjenica jer sam i sama vidjela da semogu sagnuti toiko koliko nisam zadnjih nekoliko godina, čuveni lasegue ili kako li ga već zovu je negativan, sjedenje daleko produženo, noćas odspavala nekoliko sati bez bolova na novom madracu, i sad činim baš ono što sam uvijek običavala, pijem jutarnju kavicu uz komp i razmišljam što dalje...Dakle, ispraćena sam uz savjet da nikako ne pomišljam na operaciju, da nastavim s vježbama, da će bolovi jenjavati, da se pritrpim i pokušam se prikrpati s nekim lijekovima, ketonalom ili lekadolom i da prestanem biti zastrašena idejom da mi je živac oštećen jer je trnjenje u stopalu također manje (i to je točno).
E sad, mislim da ću pokušati neko vrijeme poslušati savjete jer trenutno nemam drugog izbora, a sve će ovisiti od toga kako stvar bude dalje išla. Pošto ni auto nisam vozila odkad mi se dogodio taj pad odlučila sam da prebrodim strah i da pokušam da se odmah uključim u nekakvu normalu, da se organiziram ovih dana jer se trenutno osjećam kao da sam pala s Marsa...
Teško da bih i mojim optimistički nastrojenim ukućanima mogla objasniti u ovom trenu drugačiju odluku, jer me oni vide mnogo bolje.
Kiša očajno pada, pa ne znam kako će se to reflektirati na bolove, u svakom slučaju se javim...