Prikaži postove

Ova sekcija vam omogućuje pregled svih postova koje je objavio ovaj član. Napomena: možete vidjeti postove samo iz rubrika kojima trenutno imate pravo pristupa.


Poruke - Helena

 Str: 1 [2]
19
Predstavljanje novih članova / Odg: Davor se predstavlja
«  : Svibnja 18, 2009, 11:26:49 prijepodne »
  :DNema sličice Davore, sad sam nešto gledala ona ikona za sliku kao da ne funkcionira, a da probaš dodatne opcije ispod box-a, kao privitak? Nemam ni ja iskustva, samo pametujem ;D

20
upravo tako

Mislim da si malo pomijesala stvari vezano za KB Sestre Milosrdnice. Laserom se i dalje radi, a endoskop je zamijenjen METRx-om.

Onda vjerovatno jesam nešto pomiješala, ali iz čitanja sam dobila dojam da je na posudbi iz Njemačke bio laserski stup, kojim se radila laserska dekompresija diska (igla kroz kožu), a da su se operacije nastavile upotrebom METRx sistema, što ja kao laik mogu poistovijetiti s endoskopom (oprostit će mi stručna znanost), kojim se radi diskektomija?!. Molim vas da me ispravite kako bih bolje shvatila...

21
No, stanje malo po malo ide na bolje. Vodim dnevnik i kada mi je tesko, kada mislim da ne napredujem, onda procitam sto sam napisala ranije, pa vidim da je ipak bolje.
Borba i samo borba!!  :) uz osmijeh na licu! Drugoga puta nema  :)

Nije ti loša ta ideja s dnevnikom, jer čovjek je sklon tome da se okupira sobom i fiksira na problem. Ako ipak primjećuješ da ti je kako-tako bolje, onda je to ipak veliki uspjeh i gledajući dugoročno, imaš razloga da vjeruješ i radiš na sebi. Imaš moju punu podršku!

22
Da, upravo to. 10 dana prije operacije je pocela ta teska akutna faza, prije toga par dana laganijih bolova. Dakle, 15 dana prije operacije me nije boljelo i mogla sam hodati 6km bez problema.

Pa slijedeći neku logiku, stanje se vjerovatno pogoršalo prije operacije, i živac je oštećen takođe prije operacije, znači da je operacija učinila što se moglo, ali živac se ne može oporaviti... to je upravo ona vaga, "cost-benefit" koji spominje Neurokirurg... Ja bih u svom slučaju voljela operacijom preduprijediti mogućnost da bude gore. Jer navikla se jesam u devet godina, ali pomirila nisam, a stanje nikad ne može biti bolje, već samo gore. Sad je pitanje da si uradila operaciju 15 dana ranije, da li bi ti danas bilo bolje? Ne znam, samo razmišljam naglas... :-\

23
Registrirala sam se prije dva dana, a evo već i sama imam priliku zaželjeti nekome dobrodošlicu - dobro došao Uriel...
Dok ti Davor ne odgovori (koji je meni na prvu postao ikona :D), da se uključim s kratkom historijom svoje dijagnoze. I kod mene je mala hernija na L4/L5 a veća protruzija diska na L5/S1. Prije devet godina je i L5/S1 bila manja protruzija, ali eto, uvećala se. Bolovi šetaju od ukočenosti leđa, žigova, bolova koji idu duž cijele lijeve noge, bolnog kihanja (da bih i nasred ulice čučnula da me što manje zaboli), faza kad se ili ne mogu sageti ili ne mogu ispravit leđa, i sl. Kad sam prošlog mjeseca evoluirala iz neandertalskog položaja, uhvatila me je faza jake boli u lijevoj nozi, eto i to se smirilo, sad samo pomalo žigucka, trne, koči, čak imam osjećaj da se prenosi i na desnu nogu. Ovo sigurno ne zvuči ni približno strašno kao mnoge priče ovdje na forumu, međutim, ja sam donijela odluku o operaciji, a čitajući ovaj forum osjećam se sve sigurnije, samo ne znam kome da se povjerim u ruke. BTW, iz Sarajeva sam. Poslala sam neke upite, probat ću zakazati pregled u Zagrebu. Žao mi je što se, kako sam u međuvremenu saznala, prestalo s laserskim zahvatom u Vinogradskoj, sad ostaje endoskopski zahvat...
 

24
Hvala oboma na dobrodošlici ... Da li to znači Katarina da ti još nisi rekla "reži me" kao Davor ;D ?
Ni meni bolovi nisu tako jaki, osim u povremenim akutnim fazama, kada slijedi jedno mjesec dana bolovanja, pa se dovedem u podnošljivo stanje... to traje sad već devet godina. Tada, kad mi se bol prvi put javila i kad sam dobila "dijagnozu", jednostavno sam prihvatila generalno shvatanje da je jedino teži neurološki ispad indikacija za operaciju. Sada mi se čini kao da sam se sve ove godine samo tješila da "nije tako strašno", a u biti sam bila silno deprimirana onim što više nisam mogla ili smjela činiti (replika: kad sam u 28. godini pitala fizijatricu da li to znači da ne mogu više, na primjer, plesati kao do sada, jer mi je navela niz stvari i pokreta koje ne smijem činiti, ona mi je odgovorila "Ah, pa plesat ćete kako priliči...?!), ali više sam izgleda bila deprimirana nedostatkom informacija...
Sada već imam drukčije razmišljanje i predstavu kako bi to, ustvari, trebalo da izgleda... da odluka o operaciji bude rezultat interaktivnog procesa između ljekara i pacijenta, da mogu postaviti sva pitanja koja su mi potrebna da stvorim sliku o stanju, zahvatu, o tome šta mogu očekivati poslije... To je tako normalno, a tako rijetko...

25
Novi sam član, pa sam se potrudila da što više iščitam postove da ne bih poduplavala teme, ali mi oprostite ako ipak to učinim. Naime, zanima me da li među vama ima onih koji su se podvrgli operaciji a da nisu imali neurološki deficit, odnosno, neurološke ispade indikativne za operaciju, već iz razloga što je kronična bol utjecala na kvalitet života (kad vam se čini da je više stvari koje ne smijete ili ne možete činiti i kad to traje godinama :-[).

Iščitala sam postove Neurokirurga, i među prvim je onaj u kojem govori o vlaknima u spletovima živčanih korijena (oprostit će mi na laičkom parafraziranju) koja pod stalnim pritiskom diskus hernije odumiru i da je pitanje individue i momenta da li će i kad doći do neurološkog deficita.

Ovo bi, čini mi se, uz mogućnosti koje pruža minimalno invazivna operacija, bio razlog više da se čovjek obrati neurokirugu...


 Str: 1 [2]