Poruke

37

Predstavljanje novih članova / Odg: koliko nas ima..........

«  : Ožujka 19, 2010, 23:49:41 poslijepodne »

Znači Petra ti si radila klasičnu operaciju koliko vidim.Što se tiče toga da se osječaš kao da si progutala metlu nemoj da te to zabrinjava to je normalna reakcija,koja če nestati poslije toplica gdje ćeš se opustiti ipak vrijeme lječi rane.

Ja izgledam i hodam kao da sam progutala metlu
al sam sigurna da je to ok jer sam operirana prije 15 dana... a osjećam se super jer sam dva tjedna nakon operacije već izašla izvan kuće prošetati... za sada oporavak ide iznad svih mojih očekivanja...... samo da ništa ne krene naopako, nitko sretniji od mene
 

38

Predstavljanje novih članova / Odg: koliko nas ima..........

«  : Ožujka 19, 2010, 23:13:40 poslijepodne »

U bolnicu sam ušla dan prije operacije, a izašla sedmi dan po operaciji.Ukupno 8 dana.
U bolnici su mi pokazali vježbe koje sada sama radim kući dva puta dnevno.
Rečeno mi je da prvih mjesec dana ne smijem sjediti, osim kratko na WC-u, a da hodam što više, ali u okviru svojih mogućnosti. Za sada mi to ništa ne pada teško; jedem s nogu, novine čitam šetajući... bilo mi je neobično prvih par dana po dolasku kući jer je moj krevet niži od bolničkog pa mi je i ustajanje i lijeganje teže, ali sam se priviknula i za sada sve štima.
U bolnici su nam zadnji dan pokazali i kako uz i niz stepenice... nogu po nogu na istu stepenicu... ja sam tako hodala prva dva dana, a sada hodam normalno... još uvijek izgledam kao da sam progutala metlu i vidi se na meni da nešto nije ok, ali funkcioniram i ništa me ne boli, a primjećujem  da svaki dan mogu bez problema na nogama provesti sve više  i više.
Operaciju sam obavila u Splitu, a čekala sam na red 15 dana od kada sam se javila da me zapišu.
Meni je izgleda cijeli disk bio raspadnut i liječnik kaže da su mi izvadili sve do čega su mogli doći. Inače, imam na leđima šav od cca 5 cm i tri punta. Ništa strašno

39

Predstavljanje novih članova / Odg: koliko nas ima..........

«  : Ožujka 19, 2010, 22:27:38 poslijepodne »

Samo malo sam znatiželjna, koliko sam shvatila Petra ti si brzo završila na operaciji, zanima me dali ti je rađena klasična ili ... i kako ide ono neposredno poslije zahvata.

Melica,
ja sam završila na operaciji otprilike godinu dana od pojave prvih problema tj. prvog ukočenja, a otprilike 8 mjeseci nakon što mi je to neurokirurg prvi put preporučio. U međuvremenu sam provala sve i svašta i bila sam uvjerena da ću se izvući bez operacije, ali na žalost ipak nije išlo.
Vidim da ima više različitih vrsta operacija, a ja se tu ne snalazim najbolje. Mislim da mi je rađena klasična. Da budem točna, na otpusnom pismu piše mikroneurokirurška tehnika.
Na što konkretno misliš kad pitaš kako ide neposredno nakon zahvata?
Inače, ako se već odlučiš na operaciju, moj savjet bi ti bio da prije operacije ideš na nekakve terapije i vježbe (u okviru svojih mogućnosti) kako bi operaciju dočekala u što boljoj kondiciji i stanju jer će ti to olakšati postoperativni oporavak.

40

Predstavljanje novih članova / Odg: koliko nas ima..........

«  : Ožujka 18, 2010, 13:28:12 poslijepodne »

Mislim da ima puno u tom pozitivnom stavu i vjerovanju da će sve na kraju biti dobro jer kad u to vjeruješ onda ćeš se više i truditi da ostvariš svoj cilj nego kad u startu misliš da je trud uzaludan.
Ja isto volim što više znati o problemu koji imam i o tome kako se drugi ljudi nose sa sličnim problemom, al pri tome tuđa loša iskustva doživljavam kao upozorenje da se moram paziti i truditi više, a tuđa pozitivna iskustva kao nadu da će sve biti dobro i da trud ima smisla.
Melica, znam da ti sada u iščekivanju operacije nije lako i da ti svašta prolazi kroz glavu.... barem je meni bilo tako..... a evo danas, dva tjedna nakon operacije, sam sretna da je najgore iza mene, a sama operacija i postoperativni oporavak za sada idu iznad svih očekivanja .... dijelom zato jer sam se psihički pripremila da će mi nakon operacije biti dosta čupavo i da me čeka još puno posla dok se skroz oporavim, a dijelom i stoga što je sve ono što sam prošla prije operacije bilo buno bolnije i teže u odnosu na ovo kroz što sada prolazim.... a sada barem svemu vidim kraj

41

Predstavljanje novih članova / Odg: koliko nas ima..........

«  : Ožujka 12, 2010, 16:13:54 poslijepodne »

puno hvala na savjetima! 
ova dva dana ni ne radim ništa drugo nego iščitavam ovdje različite teme i postove jer me strah da ne bi sama napravila nešto krivo i time pokvarila stanje. zato najprije sve provjeravam
što se tiče ustajanja i vezivanja patika, ja sam i prije operacije to radila preko boka odnosno iz čučnja i nastavit ću tako čak da mi izraste i novi disk jer idem onom logikom "bolje spriječiti nego liječiti"...... i to pogotovo sada kad znam kakav mi je đumbus izazvao jedan mali disk..... čini mi se da mi se zadnjih godinu dana cijeli život vrtio oko njega.... ne možeš shvatit dok ne provaš

42

Predstavljanje novih članova / Odg: koliko nas ima..........

«  : Ožujka 12, 2010, 15:16:36 poslijepodne »

znam da se ne smijem saginjati prema naprijed nego ne znam smijem li se spustiti u čučanj ravnih leđa

43

Predstavljanje novih članova / Odg: koliko nas ima..........

«  : Ožujka 12, 2010, 13:33:43 poslijepodne »

Neurokirurg, drago mi je da ste se i vi uključili.
Zanima me zašto mislite da sam loše liječen pacijent: zbog kiropraktike i otezanja s operacijom ili nešto drugo?
Inače, i ja sam sada u dilemi kada otići u toplice. Neurokirurg mi je rekao da bi u toplice trebala otići 3 tjedna nakon operacije, a neurolog kaže 6 tjedana nakon operacije pa sam zbunjena i ne znam koga slušati. Ako sam dobro shvatila, vi smatrate da bi bilo dobro otići nakon 2 mjeseca?
Također, zanima me zna li netko smijem li se ja sada nakon operacije sagnuti? Znam da se ne smijem pregibati naprijed - natrag, ali me zanima smijem li se spustiti tako da se pregibam u koljenima, a da leđa ostanu ravna. Naravno, neću to raditi stalno, ali ako smijem, to bi mi puno olakšalo život.

Hvala vam svima na dobrim željama!
 

44

Predstavljanje novih članova / Odg: koliko nas ima..........

«  : Ožujka 11, 2010, 17:16:11 poslijepodne »

Evo mene opet s nastavkom moje priče.
U međuvremenu sam operirana i danas sam izašla iz bolnice.
Za sada je sve ok iako ne znam da li se eventualne komplikacije jave odmah ili kasnije. Ali, nadam se da ih kod mene neće biti i da je najgore iza mene.
Sama operacija je dobro prošla, a nakon što me otvorio i vidio stanje, operateru nije bilo jasno kako sam do tada relativno dobro funkcionirala s obzirom na to da je disk bio skroz smrvljen te su svi ti komadići u potpunosti blokirali živac.
Neposredno nakon  operacije i buđenja iz anestezije osjećala sam vrlo vrlo jake bolove u nozi koja je i do tada bila problematična što je bilo logično s obzirom da su morali micati živac kako bi pokupili sve komadiće hrskavice i oslobodili ga. Srećom postoje analgetici tako da se bol postupno smirila i mirno sam provela noć.
Inače, odmah nakon operacije su me legli na leđa što mi je jako olakšalo cijelu priču. Čula sam da u nekim bolnicama pacijenti nakon operacije kralježnice moraju neko vrijeme ležati na trbuhu što zna biti prilično naporno. U svakom slučaju, ja sam ležala na leđima, a nakon što su mi idući dan skinuli dren, mogla sam ležati i na boku.
Idući dan nakon operacije, a dva sata nakon što su mi skinuli dren, bila sam na svojim nogama. I napravila par koračića. Sama!!! Nakon toga sam se stalno sama ustajala u zahod, sama jela i hodala koliko sam mogla i smjela.
Inače, prije operacije čula sam neke priče tipa: nakon što sam se probudio više me ništa nije boljelo osim šavova. Mene šavovi nisu boljeli (vjerojatno zbog anelgetika), ali sam osjećala bolove u pojedinim djelovima noge. Isti slučaj bio je i s mojoj cimericom koja je operirana isti dan kad i ja pa smo se malo zabrinule zbog toga. Međutim, liječnici su nam objasnili da je to normalno jer da je živac bio dugo pritisnut, tijekom operacije je dodatno iziritiran i da jednostavno treba vremena da se živac oporavi... a oporavak ide sporo... ali ide!
Premalo je vremena prošlo od moje operacije da bi sada nešto pametarila, ali vjerujem da bi sve bilo lakše da sam se operirala prije jer mi je u međuvremenu utrnulo stopalo. Ni to se nije odmah vratilo, ali već osjećam maleni pomak tako da vjerujem da će nakon terapija sve doći u normalu.
Sve u svemu, sedam dana nakon operacije hodam kao robot, ali hodam, i trenutno ne uzimam ama baš nikakve lijekove. Što nije mala stvar!
Sada me čekaju vježbe, toplice, terapije i ostalo od minimalno dva mjeseca, ali ono najgore je iza mene i sigurna sam da ću vrlo skoro ja opet trčati!

45

Predstavljanje novih članova / Odg: evo još jednog bisera

«  : Ožujka 11, 2010, 16:42:34 poslijepodne »

Ako mislimo na istog Barišića (ovaj za kojeg ja znam radi negdje na Poljudu), ne mogu za njega ništa reći iz osobnog iskustva. Znam jedino da nije doktor nego fizioterapeut, a i ja sam čula da je dobar.

46

Alternativa / Odg: Što mislite o Bioenergiji - vaša iskustva ili mišljenja

«  : Ožujka 02, 2010, 23:15:53 poslijepodne »

Denis, imaš li možda neki kontakt broj kako je moguće doći do Domančića?

Ja sam za tog gospodina čula sve najbolje. Moja mama je bila kod njega davno, dok je još radio na Ugljanu. Bila je zbog nekog skroz drugog problema i puno joj je pomogao. Njezin liječnik nakon toga nije mogao vjerovati kad je vidio rezultate.
Inače u bioenergiju vjerujem i meni su isto jednom pomogli kada liječnik više nije znao što sa mnom. Zato sam i sada pokušala svoj problem ekstruzije diska liječiti i putem bioenergije. Na žalost, nije mi pomoglo. Osjećala se jesam bolje, izbalansiralo mi je energiju, bila sam možda smirenija, ali disk je gnjavio jednako kao i do tada.

47

Alternativa / Odg: Iskustva s dr. Grgicem iz Bosanske?

«  : Ožujka 02, 2010, 22:56:19 poslijepodne »

Ja sam bila kod dr. Grgića.
Odlučila sam se otići do njega jer sam do tada čula same pohvale, a prije mene je bila i moja prijateljica kojoj je pomogao.
Svidjelo mi se što je dosta temeljit, pogledao mi je prvo sve nalaze i slike, popričao sa mnom, detaljno me pregledao, a onda smo opet pričali i rekao mi je svoje mišljenje. Sve mi je detaljno objasnio i potakao da pitam ako mi još nešto nije jasno.
Odmah mi je dao do znanja da mi je situacija ozbiljna, da mi ne garantira uspjeh, ali da se isplati pokušat.
Nakon toga mi je napravio zahvat i rekao da dođem za 3 tjedna.
Upozorio me da će me idućih par dana malo više boljeti i da popijem nešto protiv bolova. Tako je i bilo i nakon par dana se bol postupno smirila i bila sam ok.
Kad sam došla na drugi tretman, opet me pregledao i rekao da mali napredak postoji, ali da je još prerano za davanje prognoze. Rekao je da će mi nešto više moći reći tek nakon cca 5 tretmana kada vidi kako reagiram na terapiju. I opet mi je napravio zahvat.

Poučena iskustvom od prvog puta opet sam popila nešto za bolove očekujući da će se postupno smiriti, međutim nakon dva dana su mi se bolovi jako pojačali, tablete više nisu pomagale , završila sam na hitnu na injekcije i utrnuo mi je dio stopala. Nakon toga sam nazvala njega da ga pitam nije li to malo prevelika reakcija na terapiju (inače, dao mi je i broj mobitela da ga mogu nazvati u slučaju potrebe) i on mi je rekao da moj problem još nije riješen i da budem par dana na injekcijama.
Ja sam tada opet napravila EMNG i MR koji su pokazali veliko pogoršanje u odnosu na prethodne nalaze pa sam odlučila  da idem na operaciju i odustanem od daljnih tretmana kod njega.
Eto, meni nije pomogao. Dapače, stanje mi se i pogoršalo. Čula da u 90% slučajeva pomaže, a eto, ja upala u ovih drugih 10%

48

Predstavljanje novih članova / Odg: evo još jednog bisera

«  : Ožujka 02, 2010, 20:27:48 poslijepodne »

Nisam bila kod nijednog specijalista u Zadru. Njih sam obilazila po Splitu. U Zadru znam za kiropraktičara koji je jako dobar, a koji radi i u Splitu i u Rijeci.

49

Predstavljanje novih članova / Odg: koliko nas ima..........

«  : Ožujka 02, 2010, 14:58:35 poslijepodne »

Hvala vam!  

Trebat će mi i sreće! Kako mi se termin sve više približava, moram priznati da mi nije svejedno... al sigurna sam da će sve biti ok, da sam u dobrim rukama i jedva čekam riješiti ovaj problem, započeti s rehabilitacijom i vratiti se svom uobičajenom načinu života.

50

Predstavljanje novih članova / Odg: evo još jednog bisera

«  : Ožujka 02, 2010, 14:54:45 poslijepodne »

Svatko od nas treba odlučiti sam za sebe. Ja sam od kada mi se ovo dogodilo razgovarala s dosta ljudi i iskreno, iznenađena sam koliko je puno ljudi koji imaju ozbiljnih problema s kralježnicom, ali nisam nikada išla za tim dok nije i mene stisnulo.
Teško je od svih tih savjeta i preporuka shvatiti što je za tebe najbolje. Ja sam se naslušala svega i svačega od toga da trebam odmah na operaciju do toga da ni slučajno ne idem na operaciju. I od liječnika sam se svega naslušala:najbolje mi je bilo to što sam od jednog fizijatra čula jedno, a drugi fizijatar mi je rekao da to ne smijem raditi ni za živu glavu jer da će mi to samo naštetiti.... i sad ti budi pametan.
Isto tako su mi neki govorili da ni slučajno ne idem kod kiropraktičara. Istina je da i tu ima svega i svačega, ali postoje i ljudi koji su školovani, iskusni, znaju što rade i imaju dobre rezultate sa svojim pacijentima. Ukoliko te to zanima, znam za njih par koji rade u Zadru i Splitu i koji su provjereno dobri i mogu ti dati njihov kontakt. Inače, u Splitu sam bila kod dosta specijalista i terapeuta pa pitaj ako te nešto u vezi toga zanima.
Svi mi kojima se disk pomakao imamo mehanički problem kojeg fizikalne terapije mogu samo zaliječiti, ali ne i izliječiti. Pritisak kojeg pomaknuti disk radi na živac možeš riješiti ili kirurgijom ili kiropraktikom. Opet ponavljam da treba bit oprezan kod kojeg kiropraktičara ideš, ali oni pomažu. U Americi imaš fakultet za kiropraktiku tako da to rade školovani i osposobljeni ljudi. Mi imamo averziju prema tome jer su se kod nas prije time bavile uglavnom bakice koje su prenosile svoje znanje s koljena na koljeno u svojoj obitelji. Ono što ti želim reći, nemoj isključivat ni kiropraktiku jer je i to jedan od načina da ti bude bolje, ali dobro provjeri kome se daješ u ruke. Ista stvar je i s fizioterapeutima.
Sigurna sam da ti sada nije lako, i zbog bolova i zbog toga što ne znaš što, kod koga i kako... to je mene užasno ljutilo, nisam znala kome više vjerovati, što napraviti i kod koga ići... i na žalost sam na kraju sve naučila na svojoj koži. Al nade ima i to je najvažnije!

51

Predstavljanje novih članova / Odg: evo još jednog bisera

«  : Ožujka 02, 2010, 10:49:24 prijepodne »

Nemoj da te odgovor neurokirurga obeshrabri. Meni je neurokirurg na prvom pregledu rekao da to je za operaciju, ali da nije hitno, da je odluka na meni, da je njemu ok ako ja pokušam riješiti to na drugi način, ali me i upozorio što mi se može dogoditi ako problem uznapreduje: padanje stopala, inkontinencija....
To je posao neurokirurga da reže i tako riješi problem.
Neurolog i fizijatar su ti koji ti trebaju reći može li se to riješiti na drugi način i kako.
A ti si taj koji će odlučiti hoće li i što pokušati.

52

Predstavljanje novih članova / Odg: koliko nas ima..........

«  : Ožujka 02, 2010, 10:36:30 prijepodne »

Zahvaljujem vam na dobrodošlici i dobrim željama!

Inače, što se tiče tih mojih "terapija" koje sam prolazila u zadnjih godinu dana, htjela bih reći da nisam išla kod nikakvih nadriliječnika ili samoukih baba vračara. Išla sam kod školovanih fizioterapeuta, jednog školovanog doktora kiropraktike te kod jednog specijaliste fizikalne i manualne medicine. Do svih njih sam došla isključivo na preporuku svog liječnika specijaliste koji me vodi, a cijelo vrijeme sam bila pod nadzorom neurologa i fizijatra.
Činjenica je da su meni fizikalna terapija i kiropraktika pomogli. Naime, u zadnjih godinu dana ja sam najveći dio vremena funkcionirala, radila, izlazila tj. živjela normalno i bez lijekova, ali u nižoj brzini pazeći se svih naglih pokreta, padova i sl....na terapije sam išla redovito i svakodnevno sam vježbala, vozila orbitrek i cijelo ljeto plivala. Onaj kome ne bih rekla sama, ne bi mogao primjetiti da sa mnom nešto nije u redu, ali sam ja cijelo vrijeme osjećala zatezanje niz nogu te bolove u leđima tako da sam bila svjesna da problem nije riješen. Netko drugi bi prihvatio takvo stanje kao zadovoljavajuće, a napominjem da sam to postigla zahvaljujući fizikalnim i manualnim terapijama (kiropraktici). Inače, o tom svom kiropraktičaru sam čula sve najbolje i osobno sam upoznala više ljudi kojima je pomogao, a jako ga hvale i njegove kolege. On je meni također pomogao, ali ne u onoj mjeri koju sam očekivala i koja bi mene zadovoljila. Činjenica je da smo mi svi specifični i da nemamo svi jednaki problem, a nisu ni oni svemogući i ne mogu pomoći svakome. Sa svojih 11 mm ja sam bila svjesna da mi je operacija opcija, ali sam odlučila pokušati i druge mogućnosti. Nisam uspjela, al što je tu je.... barem sam sada zahvaljujući svim tim terapijama i vježbama u izvrsnoj kondiciji i nadam se da će mi to pomoći da se bolje i brže oporavim nakon operacije.
Inače, operacija mi je ovaj tjedan.
Javit ću se ponovo s nadam se pozitivnim iskustvom!

53

Predstavljanje novih članova / koliko nas ima..........

«  : Ožujka 01, 2010, 13:34:34 poslijepodne »

Lijep pozdrav svima!

Tek sam se registrirala na forum pa bih se ukratko predstavila.
Forum pratim već skoro godinu dana tj. od kada su počeli moji problemi s kralježnicom.
Do sada se nisam uključivala u rasprave, ali sam ih često čitala i vaša iskustva i savjeti su mi puno pomogli da shvatim u kakvom sam problemu, što mogu očekivati i općenito da se pripremim na situaciju u kojoj sam se našla. Budući ste vi do sada pomogli meni, odlučila sam opisati svoju situaciju jer možda neko nešto nauči i iz mog slučaja.
Moji problemi su počeli doslovno preko noći tj. bolje rečeno počeli su bolovi, a problem je nastao puno prije ali ga nisam osjećala. Jedno jutro sam se probudila s laganim bolovima, al se nisam puno obazirala jer koga to s vremena na vrijeme leđa ne zabole. Inače, imam 32 godine. Taj dan sam funkcionirala normalno, al idući dan me toliko bolilo da sam legla u krevet i nisam mogla mrdati iduća dva tjedna. Neću vas puno zamarati sa tijekom liječenja odnosno lutanja po raznim liječnicima i terapeutima, ali bit je da mi je na EMNG-u na kraju dijagnosticirana protruzija diskova l5-s1 (teža) i l4-l5 (blaža). Preporučena mi je fizikalna terepija koju sam uredno odradila i disciplinirano radila sve propisane vježbe. Terapija mi je puno pomogla i nakon ukupno 45 dana ležanja i terapije vratila sam se na posao u uvjerenju da je sve ok, al sam i dalje nastavila redovito redovito raditi vježbe-. Međutim, nakon mjesec dana mira sve mi se vratilo ponovo, ali s puno jačim bolovima i većom iskrivljenošću. Tada sam doživjela šok jer nisam mogla vjerovati da mi se sve vratilo unatoč tome što sam bila jako discipliniran pacijent i što sam se jako pazila. Nakon toga sam na svoju ruku napravila najprije CT, a zatim i magnetsku koji su pokazali opsežnu ekstruziju diska L5-S1 (11 mm) i blagu protruziju na nivou L4 - L5. Nakon toga sam posjetila neurologa, fizijatra i neurokirurga koji je odmah indicirao operaciju, a ostali su rekli da ne žurim s operacijom jer da bi se to moglo popraviti preko fizikalnih i manualnih terapija, a ja sam odlučila pokušati.
Nakon toga sam započela s intezivnim terapijama koje su mi stvarno pomagale i s vremenom mi je bilo sve bolje, ali nikako mi nije bilo skroz dobro. Kiropraktičar mi je rekao da mi može pomoći i da bi trebala odraditi 20-ak tretmana. Međutim, nakon otprilike 20. tretmana mi je došlo do malog pogoršanja, ali sam nastavila s terapijama i dalje dok ponovo ne napravim EMNG i dok ne vidim na čemu sam. EMNG je pokazao blago poboljšanje, ali još uvijek nedovoljno da bih mogla reći da sam ok. S druge strane, fizioterapeut mi je rekao da sam u super stanju i da sam postigla maksimum kojeg je moguće postići terapijama s obzirom na moju dijagnozu i stanje. Mogla sam se pomiriti s tom situacijom jer sam živjela koliko toliko normalno i vratila sam se na posao, ali to jednostavno nije bilo to jer to više nije bio moj život. Morala sam paziti na sve živo, nisam si mogla priuštiti otputovati negdje, zaplesati i slično....  Nakon toga sam prestala ići kod kiropraktičara i otišla sam kod jednog fizijatra koji mi je također napravio kiropraktičarski zahvat. Nakon prvog mi je bilo nešto bolje, ali nakon drugog me počelo jako boliti, po prvi puta sam završila na injekcijama i utrnulo mi je jedno stopalo.... dogodilo se ono čega sam se cijelo vrijeme bojala. Novi EMNG je pokazao znatno povećanje oštećenja živca, a magnetska je pokazala da je fragment diska izletio 15 mm i da pritišće živac. I sada sam se odlučila na operaciju i čekam dogovoreni termin.
Znam da će mi netko reći da nisam trebala ići kod svih tih kiropraktičara i da sam trebala prihvatiti stanje kakvo je bilo i živjet s tim. Ali, ja u ovim godinama ne prihvaćam živjeti kao poluinvalid sve dok postoji neki način da mi se pomogne. A kirurgija je jedan od načina. I sada ćemo pokušati to. Vjerujem da će sve dobro proći i da ću se nakon operacije opet vratiti svom uobičajenom načinu života, naravno uz malo više opeza, redovitijeg vježbanja i povremenog posjeta fizioterapeutima.