37
Slabinska (lumbalna) kralježnica / Odg: novi nalaz nakon operacije :o
« : Svibnja 19, 2011, 17:48:31 poslijepodne »Osobno imam sasvim drugačije primjere. Nekoliko mojih kolegica različite specijalnosti rade izuzetno stresne poslove u Klinikama i Ambulantama,već nekoliko godina i pored toga što su operirale prolapse diskusa u LS, karcinome (štitnjača, dojka,debelo crijevo) a jedna je čak imala i metastaze. Znam da imaju ograničene kretnje u operiranim djelovima tijela, da imaju slabost peronealnog živca, povremeno jake tegobe u smislu bolova, trnjenja, slabosti određenih skupina mišića nakon izuzetno agresive kemoterapije i zračenja,a opet rade neprekidno. Jedino su oslobođene noćnog dežurstva. Rade svoje ambulante, vode Klinike, pišu udžbenike za studente, školuju vlastitu djecu jer financijski drže 2/3 svojih domaćinstava i tko ih pita kako su?! NITKO! Bolesnici ih svakodnevno masiraju kojekakvim ozbiljnim i neozbiljnim tegobama nerijetko daleko manje bolesni od njih same. Znam da bi moje kolegice koje su operirale karcinome rado svoje povijesti bolesti mijenjali za većinu vaših, no život je jedno a želje su drugo:-X
svaka čast tim ženama, znam da to sve nije lako proć....i ne znam gdje one rade,ali ima puno takvih ljudi i na drugim radnim mjestima
i tko može znat ili reći kome je lakše....svak zna za sebe što može, mora ili želi...i to uspoređivanje mi je bezveze
gledajući moga lječnika opće prakse a i neke druge koje znam....neki rade 5 sati a neki ni toliko
u ambulanti MM dođu u 8...odu u 12 ipo a da ne govorim o petku, pred praznicima i sl (ajde, imaju ponekad i kućne posjete)
i sto puta sam promislila, kako ne bi trebala na bolovAnje da imam takav ili neki drugi posao koji ne zahtjava toliko fizičkog rada
ali nemam
jel ti misliš da sam ja otišla na bolovanje eto tako, radim kod privatnika 8-10 sati i 3mjeseca sam radila sa bolovima, stalno na nogama i nije mi palo na pamet promislit nabolovanje, tko me pitao kako sam
prijavljena sam na 4 ure a ostatak dobivam na ruke ...i plača nije loša, kad se nisam mogla pomaknit, jednostavno nisam imala izbora
morala sam na bolovanje, i molila Boga da ne dobijem otkaz, za to vrijeme sam posjetila privatne fizioterapeute, kiropraktičare ,plaćala snimanja, doktore, ne bi li što prije rješila problem i vratila se na posao....ali mi je bilo sve gore....jednosatvno nisam mogla funkcionirat ni kod kuće a kamoli na poslu
i ja bi rado bila radila...mužu firma u komi, djeca tinejđeri.....ali nisam mogla ni sat vremena bit na nogama
i tako sam ja na bolovanju na 800 kn plaće....naravno da bi više volila da radim i imam 6000
a mjeseci su prolazili, i najgora stvar je neizvjesnost, govore kako će bit bolje a sve je gore
a nikad u životu nisam imala probleme sa leđima i cijeli život aktivna i u sportu i svemu.....ovo me ubilo
....

jer danima nisam spavala, a prije ulaska u salu sam se tresla kao kronični alkos....