Evo ljudi moji nakon 25 dana mogo bi reć a neznam ni ja što.U biti stanje je bolje jer prije operacije simptomi su bili konstantna bol u kralješnici prilikom stajanja, utrnulost noge,bolovi prilikom ustajanja iz kreveta,jutarnje trnjenje noge bolovi prilikom šetanja utrnulost stopala,a najgore što mi je moglo biti je bol u kralješnici noću dok bi spavao i taj osjećaj kopanja u leđima i kukovima koji me izluđivao te nisam mogao nikako oka sklopit godinama ,jer nebi nikako mogao nać položaj koji mi odgovara.
Poslije operacije ,jako je teško bilo odma razlučit u bolnici koji su problemi ostali i sad dok pišem također mislim da je rano,al eto sad bar mogu noću spavat,šetnje su mi dva put dnevno po 2 km jer ne mogu više pošto se brzo umaram a ujedno mi i vratna kralješnica pravi probleme jer me konstantno pravi vrtoglavice pa sam prilikom šetanja dosta nestabilan,a ujedno se bojim da me toliko ne zabaci da nepadnem,osjećam grć u cijelom tjelu, niako se ne mogu opustiti,naravno te šetnje su sa noge na nogu ,bez presinga.Naravno ja bi i više šetao, kao što mi je Neuro rekao i naglasio u svojim postovima po par puta dnevno al 4 kat u zgradi mi više uzme snage nego 2 km puta.Što se tiče vježbi,eto vježbam al iskreno vježbe mi radu bol u lumbalnom djelu tj u predjelu uz sami rub kralješnice tj mišići ja predpostavljam .Za vrijeme šetnje je sve uredu ponekad me stopalo zna zaboliti kao da sam stao na brukvu(čavao)i bol s prednje starne stopala u djelu kod zglobova,te laganu bol u predjelu guze,kaoi grćenje tih mišića,e sad da li su mišići ili ne nemam pojma znam samo da je uz samo kralješnicu kad protegnete sa dva prsta uz kralješnicu baš taj dio.
Naravno kad dođem u kuću odmorim neki kratki period to grćenje nestaje,i pri malo dužem ležanju,počmemi stoplao trnit kao i noga ,al bez simptoma potezanja stopala prema naprijed kao i bez bolova, kao što je bilo prije operacije jer oni su nestali.
U biti stanje je bolje nemože se reći al ovo ležanje i slaba rekreacija ,me ubijaju i svaki dan sam sa tom količinom fizičkih aktivnosti sve slabiji ,jel ležanje mi pravi problem sa vratnom kralješnicom koja me počela boljeti,te mi se od nje konstantno vrti,pošto se ne mogu saginjati osjećaj leđa mi je totalno ukočen,te bi se spasio da me neko rastegne,jer pilates loptu još nemogu koristiti, u rukama i nogama mi je slabost,a povečanje šetanja i vježbanja mi pravi grćeve pa brzo gubim volju tj ne mogu.
Iskreno imam osjećaj da bi bazen kao i terapije puno pomogle, al sad je to još teško ,jer auto nesmijem voziti, a ujedno je i pre rano.
Za kraj ovog posta ,psihićka priprema za operaciju mi je bila vrhunska i ne žalim dan kad sam pristao ,te ujedno dozvolio našem Neuru da me operira jel moja psiha i njegova ruka su napravile poboljšanje,al najgore je u svemu tome što se nisam pripremio psihićki na dužu rehabilitaciju i to me sad ubija,te jedva čekam dan kad ču se vratit u svakodnevne aktivnosti ,jer inače nisam baš od nekih koji uživaju u neradu.
Prijedlog svima kad idu na operaciju da se psihićki pripremu al nemoraju puno ,jer ipak idete stručnjacima koji znaju svoj posao i ujedno nemojte se bojat,al se pripremite više psihički na rehabilitaciju jer ona je naporna i spora.
Prikaži postove
