Hvala na iscrpnom odgovoru,
da prvih dana kad sam saznala što mi je nisam mogla vjerovati , kao da se to ipak meni ne događa.
Ali istina je da što više dani odmiču sve više mi nešto u meni govori da postoji samo jedno rješenje.
Neću si više razbijati glavu i znam da sam jako opširna, ali eto tako mi je došlo.
(inače svom mužu idem na živce kad pričam o bolesti jer njemu je to bezveze veli da to sluša cijeli život od svojih roditelja, a ja se tješim da mi je lakše kad svoju muku podijelim s nekim tko me može razumjeti, ne mogu sve skrivati u sebi jer hoću puknut. A mislim i da jedni drugima ipak možemo pomoći savjetom i iskustvima)
Trenutno imam još i nekih drugih obiteljskih problema kojima se moram posvetiti.
No u svakom slučaju svima koji su mi se javili od srca zahvaljujem , riješili ste me nekih nedoumica i strahova, dali mi snage i volje da nastavim, a dalje moram sama. VELIKO HVALA!
I želim VAM SVIMA PUNO ZDRAVLJA, jer to je ipak najvažnije da bi mogli funkcionirati normalno.
Nažalost ona stara poslovica uvijek se pokaže istinitom, da neznamo cijeniti ono što imamo dok to ne izgubimo.
No nadam se da ćemo zdravlje vratiti da si barem olakšamo ovaj itekako težak život.
A i zlo netrebamo prizivati ono ionako uvijek dođe samo.
Ugodan dan, bez bolova!!!!