Znaš kaj, to je kao ona serija "Umorstva u Midsomeru". Dok rješavaju jedan slučaj, taman kad misle da su ga riješili nađu noi leš i tak jedno pet puta. Tako je i sa odlaskom kod doktora. Uvijek se nešto novo nađe što traži da se nalazi nešto drugo i tako sve do obdukcije gdje jedino možeš dobiti pravu dijagnozu.

Kako sam pravničke struke, onda sam odlučivao kao da sam sudac i da imam nekoliko sličnih, a opet različitih mišljenja vještaka. Ona koja su bila složna OK, ona koja se nisu poklapala pogledao sam u stranoj literaturi i vidio koja su standardna mišljenja u svijetu i donio odluku prema tome, a ono što mi nije bilo nikako prihvatljivo nije prošlo bez obzira što oni rekli. I što je najbolje stručnjak sam za medicinsko pravo tak da me nisu mogli muljati.

U principu odbijam ići na hrpu pretraga u stilu dr. Housea jer mislim da se neće otkriti niš pametn. Npr. dr. neurologije u Medikolu je mislila da imam bolest štitnjače radi jakog tremora i suhoće kože; to je bilo sasvim bezveze jer su (1) suhoću kože izazvale opekline sunca nastale tijekom izlaganja (zamisli) ljetnom suncu haha i (2) jaki tremor posljedica je atrofije paralumbalne i lumbalne muskulature. Naravno, te pretrage sam odbio obaviti. Mogao bih ja sad npr. raditi i HLA tipizaciju tkiva, tumorske markere, ići na biopsiju hemangioma (za koju u komparativnoj literaturi piše da može biti iznimno opasna i da se ne radi) i provesti sl. 5 godina u različitim zdravstvenim ustanovama. To mi se ipak neda. Operacija cijele skolioze u mojoj dobi ne dolazi u obzir (taman posla da onda prsne i Th8 i nastane protruzija L5-S1, a tako je opsežna da se može i umrijeti), prema tome kirurgija je off. Sada moram naći metode vježbanja, liječenja boli i prilagoditi život i tek kad se desi (a bude jer se stari) jača kombinacija onda posegnuti za nožem i sl.