Neznam pod koju temu bi stavila sav svoj jad....Ovaj forum pratim vec tri godine i jako mi je pomogao kao vjerujem vecini ljudi koji ulazi na ove stranice Prije tri godine bila sam tako sretna jer sam upravo preko ovog foruma nasla (tada sam mislila spas za sebe i svoju obitelj)nadu..Imam 38.god. dvije operacije iza sebe troje djecice koja trebaju zdravu,pokretnu i nasmijanu majku,koja ima strpljenja za njihove potrebe i probleme ,a ja sam se zahvaljujuci svojoj bolesti pretvorila u osobu koju ni ja nebi htjela za svoju majku.Inace sam bila vesela osoba uvijek za salu, pomoc za poslusat dati savjet a sad....Prije tri god.sam operirana kao sto neki od vas vec znaju.operacije-dvije nisu uspjele.nazalost.Iz kojeg razloga ni sama neznam .Znam samo da je ovo zdravstvo otislo k vragu.....kucala sam na puno vrata trazila pomoc,molila Dragog Boga da mi pomogne ali nista...Shvatila sam da ako nemas novaca nitko te zapravo i neslusa gledaju te kao nekog nametnika parazita koji glumi koji je na bolovanju a MOZE raditi kojem N I J E NISTA Bolovi koje imam nisu izmisljeni oni postoje i skoro me svake minute podsjecaju da su tu.a nitko mi nemoze ili ne zeli pomoci .Nije mi jasno kako se danas nitko neboji da bi mogao proci kao mi mali nevidljivi ljudi koji nemamo rolex satove,skupa odjela i dobre aute,koji puni nade odlazimo po pomoc ljecniku a on ne samo sto nas ni ne pogleda vec ne ostanes unutra duze od 2-3 min.nestignes malte ne ni reci po sta si dosao on ti vec govori tako mora biti,to je normalno sve je ok,ako boli popij tableticeako nepasu one uzmi druge,odi u toplice ili sto je meni rekao dok.na rebru pazite sad IMATE VEC GODINA-38!!!!!!!!!!!!!!!!godina.........ŠOK.......po njemu izgleda da sam zdrava kao dren nije mi nista dosta sam stara osoba pa je vrijeme vec da odem s ovog svijeta,istina ne vjerovatno od bolova koji su tu vec od neceg goreg jer tri god.durat bolove nije malo i moze ti svasta pasti na pamet.ali ja zelim zivjeti hodati,smijati se sa svojom djecom zelim opet biti dobra majka koju svaki dan neboli zelim prestati piti tabletice,ne zelim puzati po podu kad je bol neizdrziva,ne zelim da mi propada stopalo pa da padam niz stepenice zelim nazad bar malo svoga zdravlj,zelim biti osoba koju ce doktor poslusati kad ga dode moliti za pomoc,koju ce pogledati u oci i pomoci joj iako nije donjela kovertu jer bolesni ljudi koji imaju obitelj -obicni ljudi nemaju love za plave kovertice nemaju love da si kupe skupi ljek jer moraju kupiti kruh svojoj djecici .Isad pitam ja vas kako dalje ...ako netko zna neka mi napiše jer ja stvarno neznam...hvala............