Prikaži postove

Ova sekcija vam omogućuje pregled svih postova koje je objavio ovaj član. Napomena: možete vidjeti postove samo iz rubrika kojima trenutno imate pravo pristupa.


Teme - teoantun

 Str: [1]
1
Linkovi na druge stranice o kralježnici / Druge stranice o neurokirurgiji
«  : Srpanj 24, 2011, 00:30:50 prijepodne »
Za sve forumaše koji razumiju talijanski ili imaju koga tko bi im prevodio, evo doličnih talijanskih stranica/foruma iz neurokirurgije na kojim aodgovore na pitanja daju isključivo liječnici i to čak 34 NEUROKIRURGA iz cijele Italije!!!

http://www.medicitalia.it/consulti/Neurochirurgia

Uživajte.

2
Rasprave o forumu i stranicama / Kopiranje
«  : Srpanj 20, 2011, 01:44:26 prijepodne »
Nisam da me se izmješta bez pitanja, također nisam za to da napadački post ostane netaknut. Uz dužno poštovanje prema svima.

3
Rasprave o forumu i stranicama / Od toplica do prepucavanja o zdravstvenom sustavu
«  : Srpanj 14, 2011, 00:11:12 prijepodne »
Splitski neurokirurzi imaju na osnovu svog iskustva vlastiti standard, te na osnovu toga, savjetuju odlazak u toplice prema svojim procjenama. Do sada se nitko nije bunio.

Kao prvo koja je to Hrvatska medicina koja može pričati o nekom svom standardu? To ne postoji. Postoje hrvatske klinike koje su usvojile standarde napredne zapadne medicine i radi toga prednjače u svojoj struci a to navedena neurokirurgija nije.
Koncept toplica na državni račun nakon nekomplicirane operacije kralježnice je nepoznat u svim protokolima liječenja ove vrste bolesti.
Postoji nesto sto se zove fizikalna terapija no ne svodi se na kupanje u bazenu i grupno vjezbanje a radi toga se ne boravi stacionarno nigdje nego se dolazi na terapije a vježba doma.


Kome smeta Hrvatska medicina i hrvatski sustav, nek postane ministar pa ga promjeni. Ili nek ide na napredni zapad, neka u Hrvatskoj ne gubi vrijeme.
Nas 4 milijuna Hrvata sebi ipak možemo priuštiti Hrvatsku medicinu u Hrvatskim klinikama. U koje spada i splitska neurokirurgija, koja sigurno ima više uspjeha nego neke privatne, koje usput zabranjuju pacijentima pričati o operacijama.... Ipak se u Hrvatskoj sve zna... Za razliku od nekih, splitski su kirurzi stjecali svoja iskustva i u ratnoj bolnici u Novoj Bili i za to dobili međunarodno priznanje.

4
Knjige / Giorgio Dobrilla - Alternativna medicina
«  : Svibanj 28, 2011, 00:44:53 prijepodne »
"Vrijedno djelo za svakoga tko želi shvatiti što su i koliko vrijede pojedini oblici takozvane "alternativne medicine."- Piero Angela
Svi oni koji imalo drže do svoga zdravlja a zanima ih istina o alternativnoj medicini, neće moći zaobići ovu knjigu. Za preporučiti ju je osobito prirodoslovcima,  prosvjetnim djelatnicima, liječnicima i znanstvenicima.
"Ovo je prva knjiga tiskana u Hrvatskoj koja se kritički osvrće na različite oblike alternativne medicine služeći se znanstvenim metodama procjene." - Maja Peraica

5
Operacija kraljeznice / Lumbalna diskopatija - mikrotraume najčešći uzrok
«  : Svibanj 27, 2011, 15:18:03 poslijepodne »
Lumbalna diskopatija - mikrotraume najčešći uzrok
Autor:
prim. dr. sc. Damir Kovač, dr. med., spec. neurokirurg

Mnogi uzroci mogu poremetiti sklad funkcije diska, a jedna od najčešćih je vibracijska trauma, pa su profesionalni vozači najviše pogođeni

Lumbalna diskopatija vrlo je važan medicinski i socijalni problem. Tu tvrdnju najbolje ilustriraju istraživanja pojedinih autora koji nalaze da se ponavljajuća bol u leđima, uzrokovana bolešću diska, javlja čak u 53 posto radno sposobnih ljudi, od čega u 60 posto onih koji se bave težim fizičkim poslovima. Smatra se da više od 80 posto pučanstva tijekom života ima iskustvo s bolovima u leđima.
Bol u leđima jedna je od najčešćih tegoba koje bolesnika dovode liječniku. U SAD-u bol u leđima uzrok je u prosjeku 12 posto bolovanja, a troškovi su 16 milijardi dolara godišnje, kako oni koji se odnose na zdravstvo, tako i oni zbog izgubljenih sati rada. Neki autori navode da se 70 posto bolesnika s bolom u donjem dijelu križa oporavi za tri tjedna, a 90 posto u roku šest do 12 tjedana. Izvješća s invalidskih komisija pokazuju da se učestalost diskopatija kreće i do 35 posto. Bitno je i da je većina bolesnika s hernijom slabinskog diska u najaktivnijoj životnoj i radnoj dobi.

Tisuću operiranih godišnje

Broj oboljelih povećava se kad su posrijedi zanimanja koja obiluju mikrotraumama (vozači, tesari, rudari, građevinski radnici, medicinske sestre i slična zanimanja). S obzirom na kroničnost u trajanju hernije slabinskog (lumbalnog) diska, kao i na mogućnost daljnjeg pogoršanja, posljedice se ne odražavaju samo na gospodarskom planu nego i na psihosocijalnom stanju oboljeloga. Kronične psihoemocionalne udare u početku uzrokuju bolovi, često i nesposobnost kretanja, a kasnije se javlja i osjećaj ugroženosti osobne i obiteljske egzistencije. Broj operiranih bolesnika u nas je u porastu, a još znatnije u svijetu. U Hrvatskoj se godišnje operira oko 1000 bolesnika s hernijom slabinskog diska, u Njemačkoj više od 25.000, a u SAD-u i više od 300.000 bolesnika.

Disk kao amortizer


Disk koji se nalazi između kralježaka možemo usporediti s amortizerom. Sastoji se od mekšeg unutarnjeg dijela i vanjskoga prstenastog. Taj amortizer funkcionira pod određenim tlakom, na određeni način. Niz uzroka može poremetiti sklad funkcije diska, a jedan od najčešćih je vibracijska trauma. To dokazuje podatak da su, od bolesnika koji se javljaju na pregled, najzastupljeniji profesionalni vozači. Dakako, česti uzroci su i rad u nefunkcionalnom položaju, čimbenici oštećenja cirkulacije diska, sportske ozljede, konstitucijski čimbenici, rjeđe trzajna trauma i dr.
Ako uzročnik nastavi djelovati, dolazi do pritiska diska na korijene živaca u njegovoj blizini, što se manifestira bolom, trncima u nogama, koji se najčešće tumače kao išijas. Dakako, nije kod svakog išijasa riječ o herniji slabinskog diska, no često
je upravo to njezin simptom. Liječenje je tada konzervativno, što podrazumijeva mirovanje, lijekove protiv bolova, liječenje pod kontrolom liječnika opće medicine, neurologa i fizijatra. Danas postoji vrlo široka paleta lijekova i konzervativni tretman. No, on nije uvijek uspješan, pa se izdvajaju bolesnici koje može izliječiti jedino operacijski zahvat.

Kad i zašto operacija


Trajanje konzervativnog liječenja bolesnika s hernijom slabinskog diska i do godine dana, kako se spominje u literaturi, nije pravilo. Naime, i kod prvih kliničkih simptoma katkad je riječ o teškim oštećenjima diska, kad dolazi do gubitka funkcije nogu, nekontrolirana mokrenja ili stolice. Ako nije posrijedi brzo i progresivno neurološko oštećenje, većina liječnika slaže se s čekanjem od tri do šest mjeseci, uz konzervativnu terapiju. Mnogi stručnjaci s tog područja navode da tri tjedna bolničke i tri mjeseca ambulantne terapije mora biti dovoljno da konzervativno liječenje dovede do terapijskog učinka. Ako nakon tog vremena nema poboljšanja, valja izabrati jednu od operacijskih metoda liječenja.
Cilj je operacije uklanjanje boli, vraćanje funkcije te usporavanje daljnjih patofizioloških zbivanja. Danas se primjenjuje cijeli niz operacijskih metoda u liječenju hernije slabinskog diska, kojima je cilj dekompresija živčane strukture oko diska i uklanjanje diskalne mase.

Klasični operacijski pristup

Razvijao se više od 60 godina. Stalno napredovanje dijagnostike, kirurške tehnike i tehnologije medicinskih instrumenata važne su stepenice u razvoju operacijskih metoda liječenja. Otvorene operacijske metode i danas su temelj u liječenju mnogih bolesnika. Tim se načinom makroskopski, ili još bolje mikroskopski, prikaže bolesni disk i pritisnuti živac te se disk ukloni, a živac oslobodi pritiska.

Kemijske metode nisu zaživjele


Rezultati konvencionalne kirurgije slabinskog diska, koja je uvedena 1934. godine, unatoč napretku mikrokirurške tehnike, ne zadovoljavaju uvijek. Zbog toga je počelo traganje za novim pristupom bolesnom disku. Jedna od istraživanih metoda potaknula je nadu u uspješno liječenje. To je svojedobno bila kemonukleoliza (poznatija pod imenom papainizacija). No, s godinama se pokazalo da metoda ne zadovoljava (izazivala je alergijske reakcije i dr.), pa je napuštena u mnogim svjetskim centrima. Većina kemijskih metoda liječenja još se istražuju. U svakom slučaju, cilj je djelovati na promjenu opsega i pomicanje mase diska.

Operacija bez skalpela pod rtg kontrolom


Operativni zahvat

Prikaz poslijeoperacijskog ožiljka nakon perkutane diskektomije
Kombinacija pristupa bolesnom disku kroz kožu (perkutanog), koji se počeo upotrebljavati kod kemonukleolize, te razvoj kirurških instrumenata i tehnologije kirurškog rada, doveli su do poboljšanja u liječenju hernije slabinskog diska. Uspjesi su potaknuli nastanak nove metode liječenja - perkutane diskektomije (ektomija = uklanjanje bolesnog dijela tijela operacijom, u ovom slučaju diska). Otac te metode japanski je liječnik prof. dr. Hijikata, a prve operacije izvedene su 1975. godine. Preko Japana metoda se proširila u SAD, Švicarsku, Francusku, Njemačku, Veliku Britaniju, a od 1988. godine primjenjuje se i u nas.
Zahvat perkutane endoskopske diskektomije izvodi se uz primjenu lokalnog anestetika, a s bolesnikom se tijekom operacije razgovara.
Igla, debljine nekoliko milimetara i dužine deset centimetara, uvodi se od trnastog nastavka u visini bolesnog diska, a na strani tegoba, s tim da se vrh postavlja u anatomsko središte diska. Rtg snimkom utvrđuje se da disk nije pukao i da nema slobodnih fragmenata diska u kanalu kralježnice. Ako su ti uvjeti ispunjeni, na iglu se navode cijevi (sustav ključ - ključanica) te se najprije različitim ručnim hvatalicama, a zatim i električnim rezačima, odstranjuje diskalna masa. Smatra se da je za trajno izlječenje dovoljno ukloniti oko dva grama diska.
Cijeli se zahvat izvodi pod rendgenskom kontrolom. Intradiskalno područje kontrolira se uporabom minijaturne kamere, kojom se vizualizira prostor unutar diska, a cijeli rad prati se na monitoru. Operacija traje u prosjeku 40 minuta. Nakon što je obavljena operacija, bolesnici se smještaju na kliniku za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju. Dan nakon zahvata ustaju iz kreveta i u poslijeoperacijskom tijeku osposobljavaju se za normalan život fizikalnom terapijom.
Liječenje perkutanim putem može se obaviti samo na određenim bolesnicima koji boluju od hernije slabinskog diska. Kandidati za to liječenje prije svega su mlađi bolesnici u kojih još nije nastupilo okoštavanje između kralježaka te oni u kojih još nema težih neuroloških oštećenja. Bolesnici već operirani klasičnim načinom nisu kandidati za tu metodu. Prema mnogim statistikama, ovim se putem može izliječiti oko 10 - 20 posto bolesnika s hernijom slabinskog diska.
Iako su rezultati dobri, nedostatak ove metode je u tome što je još nedovoljna vizualizaciji rada tijekom operacije, a bolesnici, i još više operater, izloženi su rtg zračenju.
U posljednje vrijeme u mnogim se svjetskim centrima, ali i ambulantno, koristi sličan operacijski postupak tako da se u centralni dio diska postavlja tanka vodilica i zatim obavi denaturacija jezgre diska YAG laserom.

Otvorena operacija - još uvijek najčešća

No, najčešće primjenjivani operacijski postupak i danas je "otvorena operacija", tzv. interlaminektomija, gdje se malim rezom u slabinskom dijelu kralježnice pristupa između lukova kralježaka, dolazi do bolesnog diska, koji se većim dijelom odstranjuje, i tako oslobađa pritisnuti živac. Operateri u upotrebljavaju operacijske lupe ili operacijski mikroskop, čime uvećavaju područje rada, a operacijski rez se smanjuje. Međutim, treba imati na umu da je mikroskop samo pomoćno sredstvo te da u većini slučajeva operacijski rezultat ovisi o znanju i iskustvu neurokirurga, a manje o tehničkim pomagalima.
Najnoviji operacijski postupak u liječenju hernije slabinskog diska uključuje praćenje cijeloga operacijskog tijeka minijaturnom kamerom, odnosno praćenje na monitoru. Takav operacijski postupak naziva se endoskopski kontrolirana mikrodiskektomija, a u nekim centrima takvi operacijski postupci mogu se izvesti pod kontrolom kompjutorizirane tomografije (CT).

Nisu svi kandidati za umjetni disk

U nekih bolesnika (osobito mladih), s upornim bolovima u križima koji ne prestaju i poslije dugotrajna konzervativnog liječenja, a neuroradiološkim pretragama utvrdi se bolestan slabinski disk, indicirano je promijeniti disk u cijelosti. Ta metoda nije proširena diljem svijeta, poput promjena kuka, jer je rezervirana za drugu kategoriju bolesnika, ali u pravilno izabranih bolesnika daje odlične rezultate. U tom slučaju operacija se provodi kroz trbuh. Potrošeni bolesni disk ukloni se i postavi umjetni od krom-teflona s poliuretanskom jezgrom.

Diskove treba čuvati

U zaključku treba podsjetiti da diskove, amortizere između kralježaka treba čuvati i njegovati. Stoga često treba mijenjati pozicije tijela jer tako diskovi najbolje funkcioniraju. Treba se čuvati od opterećenja kralježnice, prisilna položaja tijela, naglih trzaja, kontinuirane vibracijske traume, prekomjerne tjelesne težine i redovito vježbati.
Mnogo je dobrih lijekova koji ublažavaju bolove kod bolnih križa, ali i dobrih konzervativnih postupaka u liječenju hernije slabinskog diska. Međutim, ako je konzervativno liječenje neuspješno, ne treba ga provoditi predugo. To više što su nam danas na raspolaganju mnogi više-manje invazivni postupci u operacijskom liječenju hernije slabinskog diska, tako da s pravom govorimo o protektivnoj kirurgiji slabinskog diska.

6
Ostalo / Privatni zdravstveni biznis zarobio je liječnike i vlasti
«  : Svibanj 27, 2011, 14:48:38 poslijepodne »
DR. LIDIJA GAJSKI
Privatni zdravstveni biznis zarobio je liječnike i vlasti


Danas sve češće pacijenti odlaze liječnicima s dilemom jer ne znaju je li ono što im oni preporučuju motivirano njihovom dobrobiti ili su posrijedi neki drugi interesi, kaže autorica knjige Lijekovi ili priča o obmani dr. Lidija Gajski u Intervjuu tjedna Danas.hr-a.

Stavove i razmišljanja internistice dr. Lidije Gajski nećete čuti od većine liječnika. Vrlo je malo njih, dapače, koji će se naglas složiti s njom. Ona, međutim, smatra da nije kontroverzna jer, kaže, o njezinim tezama ne postoje nikakve kontroverze – struka se uopće nije oglasila kako bi ih eventualno osporila, a u javnosti je dobila samo podršku. U jeku još jedne u nizu afera u zdravstvu, razgovarali smo s doktoricom Gajski o tome što ne valja u zdravstvu i medicini i kako "ozdraviti" zdravstvo.

Farmaceutske kompanije, upozoravate na to već dugo, sve više utječu na liječnike kako bi propisivali njihove lijekove. Koliko je to uzelo maha?
Utjecaj farmaceutske, odnosno medicinske industrije na liječnike je poprimio takve razmjere da to ozbiljno kompromitira kliničku praksu i to se negativno odražava na efikasnost čitavog zdravstvenog sustava.

Taj utjecaj počinje već na razini medicinske znanosti, koja je u svom primijenjenom dijelu u većini preuzeta, odnosno financirana od strane različitih proizvođača medicinskih proizvoda koji tu znanost zlorabe na način da svoje proizvode prikazuju djelotvornijim, sigurnijim i isplativijim nego što oni stvarno jesu i služe za stvaranje lažnih zdravstvenih potreba.

Nalaze takvih istraživanja ta ista industrija dostavlja liječnicima plaćajući stručne kongrese, simpozije, predavanja, financirajući i stručnu literaturu, medicinske časopise i izravno šaljući svoje trgovačke putnike, odnosno farmaceutske predstavnike u liječničke ordinacije, dakle isporučuje jednu pristranu sliku o bolestima i liječenju koja se može svesti na marketing.

Cijeli taj sklop uključuje i korupciju, i to krupnu, na razini vodećih medicinskih stručnjaka, stavostvoritelja, kako na globalnoj razini, gdje se izrađuju smjernice za kliničku praksu na globalnoj razini, pa do razine lokalnih medicinskih eksperata. Tu su posrijedi velike isplate. Farmaceutska industrija danas stvara akademske karijere, čak daje vodećim liječnicima i političku moć. To ide sve do razine "običnih" liječnika u ordinacijama, gdje su pokloni skromniji i svode se najčešće na plaćanje putovanja na kongrese.

Kako bi se medicina trebala financirati? Mogu li to države činiti same s obzirom da je to vrlo skupo? Ili je rješenje bolja kontrola?
Zdravstvo i medicina je područje u kojem su privatizacija i komercijalizacija nepoželjni. Zakoni slobodnog tržišta u zdravstvu ne bi trebali vrijediti, tržište vrijedi za običnu robu i usluge, a ekonomisti robu definiraju kao nešto što se može razmijeniti, zamijeniti i takva roba onda ima i svoju cijenu. S obzirom na to da se zdravlje i život ne mogu dati nekome tko ih nema, takve kategorije nemaju cijenu i zbog toga tržišni zakoni deformiraju to područje. Tu ne vrijede razumski kriteriji jer je to iracionalno područje kojim dominiraju emocije, strah od bolesti i smrti i cijena tu ne postoji.

Lidija Gajski: Zdravstvo i medicina moraju ostati u javnoj domeni

Uvođenje tržišnih odnosa u zdravstvo i medicinu stvara čitav niz negativnih posljedica, počevši od silnog porasta troškova, čemu smo svjedoci – tim trošenjem, koje je u velikoj mjeri nepotrebno, uskraćuje se ljudima koji su stvarno bolesni pristup medicinskoj usluzi. Stoga, a i zbog činjenice da medicinska tehnologija stvara sve veću izravnu štetu, efikasnost sustava pada. Nadalje, otvara se čitav niz etičkih dilema i urušava se povjerenje između liječnika i pacijenata.


Zdravstvo, kao i znanost i obrazovanje dijelovi su društva koji su esencijalni i koji se ne smiju privatizirati za potrebe manjine. Kao argument za privatizaciju obično se nudi postavka da država nema novca za znanost. Klinička ispitivanja sa svojim doista velikim troškovima su nepotrebna – to su ispitivanja na nekoliko desetaka tisuća ispitanika. Zašto se uopće izvode? Samo se na tako velikom uzorku može dokazati minimalni učinak neke intervencije. Kad je pripravak doista djelotvoran, dostatno je svega 10 ili 20 ljudi. Liječnici su u stanju iskustveno prepoznati takve pripravke i primjenjivati ih. Kad je djelotvornost dvojbena, vi je možete prikazati jedino statističkim manipulacijama na velikom uzorku i zato su ta ispitivanja tako skupa. Znanost, obrazovanje, zdravstvo i medicina trebali bi ostati u javnoj sferi jer je to osnovni preduvjet njihove racionalnosti i funkcioniranja na korist društva.

Kako biste Vi uredili zdravstvo? Što biste učinili da se vrati povjerenje, da ga se može platiti. Je li to jednostavno, je li to teško?
To biste trebali pitati mog kolegu dr. Dražena Gorjanskog, Osječanina, koji se bavi promišljanjem zdravstvenog sustava. U svojoj zadnjoj knjizi Obnova zdravstva detaljno je izložio kako bi trebalo koncipirati i urediti zdravstveni sustav. On definira zdravstvo kao sustav koji se bavi nepoželjnim događajima. Takav sustav ne smije biti profitno ustrojen jer gubi motivaciju da liječi i prevenira bolesti, stoga što zarađuje na liječenju, na doživotnom, kroničnom liječenju, a ne na izlječenju. Slični takvi sustavi su vatrogastvo, pravosuđe, policija i vojska. Zamislite što biste imali da ti sustavi imaju profit kao cilj.

Osnovno je da se komercijalizacija i privatizacija svedu na najmanju moguću mjeru. Privatizacija je nepoželjna već na razini kliničke prakse. Privatne klinike proizvode puno više pretraga i terapijskih postupaka, pa i troškova u odnosu na javni sektor, naravno, na račun bolesnika, i to se onda svodi na njihovo financijsko iscrpljivanje.

Privatizacija je nepoželjna i na razini osiguravateljskih kuća, što dobro ilustrira film Michaela Moorea Sicko, gdje se vidjelo da su privatne osiguravateljske kuće, čiji je glavni interes zarada, sklone osiguravati zdrave, a odbijati ljude koji su bolesni i da je vrlo teško kad se razbolite dobiti pristup zdravstvenim uslugama koje su vam potrebne.

Privatizacija medicinske znanosti je zloćudna devijacija jer naša je civilizacija oslonjena na znanost. Mi u znanosti tražimo uporište za sve svoje odluke, ne samo u zdravstvu. Ako je privatizirate za potrebe korporacija, mi smo izgubili oslonac, ne znamo što radimo i to je civilizacijsko pitanje.

Koliko privatizacija i komercijalizacija utječu na povjerenje između liječnika i pacijenata?

One urušavaju to povjerenje. Danas sve češće pacijenti odlaze liječnicima s dilemom jer ne znaju je li ono što im oni preporučuju motivirano njihovom dobrobiti ili su posrijedi neki drugi interesi. S druge strane raste svijest o tome da liječnici imaju ograničeno znanje o postupcima koje preporučuju. Sve je jasnije da su informirani samo jednim kanalom, onim koji dolazi od proizvođača medicinske tehnologije i da o medicinskim procedurama nedovoljno znaju.

Zdravstveni sustav temelji se na povjerenju; pacijent odlazi liječniku s uvjerenjem da će on učiniti najbolje za njegovo zdravlje. Svjedoci smo primjera afere s pandemijskom gripom. Stručni autoriteti, ne samo naši, uvjeravali su nas da je riječ o ozbiljnoj bolesti, da je cjepivo sigurno i djelotvorno i pozivali na cijepljenje, a s druge strane smo imali minimalan odaziv građana na cijepljenje. Mi smo predzadnja država u Europi po procijepljenosti, ispod nas je samo Poljska u kojoj cjepivo nije bilo ni uvezeno. To nam govori da je nestalo povjerenje ljudi u medicinske stručnjake i u zdravstveni sustav. To je dugoročno razorno za funkcioniranje zdravstvenog sustava.

Koliko bi ljudi uopće onda trebali vjerovati liječnicima. Je li povjerenje koje postoji još uvijek visoko ili je prenisko?
Ja bih rekla da je kod nas povjerenje još uvijek visoko, zahvaljujući našoj tradicionalnoj kulturi, ali i tome što ljudi nemaju uvida i što su slabo informirani. Nadam se da još možemo spasiti to povjerenje, a uvjet za to je isključivanje komercijalizacije u zdravstvu.

Vidljivi rezultat narušavanja povjerenja u liječnike i u sustav je da se bolesnici okreću drugim izvorima informiranja – znancima, prijateljima, internetu i stručnoj literaturi koju ne mogu razumjeti. Tu nalaze mnoštvo različitih, često i proturječnih informacija. To dovodi do toga da su zbunjeni, a ako je riječ o teškim bolestima, izbezumljeni i očajni, što je nedopustivo. I onda se nerijetko okreću tzv. alternativnoj i komplementarnoj medicini, u kojoj postoje djelotvorni postupci, no postoji i mnoštvo toga beskorisnog, što se vodi samo koristoljubljem onih koji prakticiraju te postupke.

Lidija Gajski: Nestalo je povjerenje ljudi u zdravstvene stručnjake i medicinski sustav

Što savjetujete svojim pacijentima? S obzirom na javne istupe, jeste li možda zbog njih 'popularniji' među pacijentima?
Moram reći da je ovo što radim naišlo na veliku podršku bolesnika. Još mi se nije obratio niti jedan laik koji bi imao primjedbe ili smatrao da je to što govorim neistinito ili pretjerano. Ljudi osjećaju da imamo problem u sustavu i zadovoljni su da je netko o tome progovorio. Kad je riječ o konkretnim medicinskim postupcima, potrebi za nekom dijagnostičkom ili terapijskom procedurom, nažalost, ja sve češće moram odgovarati svojim pacijentima da ne znam. To je vrlo često jedini iskreni i vjerodostojni odgovor. Ja znam podatke o djelotvornosti pojedinih intervencija, ali istovremeno znam da je većina istraživanja pristrana u korist proizvođača medicinske tehnologije.

Imamo sve manje objektivnih, javno financiranih istraživanja i ja sam nerijetko u situaciji da pacijentima ne mogu točno odgovoriti, a često im, u dvojbenim situacijama, kažem da se oslone na vlastiti zdrav razum, laičko iskustvo, što su kategorije koje su prognane iz medicine jer su neznanstvene i na njih se ne bi trebalo oslanjati kad bismo imali vjerodostojnu znanost i profesionalnu edukaciju. Međutim to će postajati sve korisnije, a možda čak i spasonosno ako se ovi negativni trendovi nastave.

Koliko farmaceuti utječu na medicinske protokole, odredbe koje propisuje HZZO i Ministarstvo zdravstva? Koliko se njima može vjerovati?
Na isti način na koji je privatni biznis u zdravstvu zarobio liječničku struku, to vrijedi i za državu, odnosno zdravstvene vlasti. Svjedoci smo da se donose zakoni koji pogoduju širenju privatnog poduzetništva u zdravstvu, odnosno poduzećima koja proizvode medicinsku tehnologiju; svjedoci smo da je sustav ustrojen po modelu koji potiče privatizaciju, što je kontraproduktivno.

Kad je riječ o osiguravajućim kućama, a HZZO je državno osiguranje, za ekspertize se uzimaju medicinski stručnjaci koji su u sukobu interesa, koji imaju financijske i druge veze s farmaceutskim sektorom. Na liste lijekova i postupaka koji se plaćaju iz osnovnog zdravstvenog osiguranja dolaze pripravci i upitne djelotvornosti, precijenjeni, nedovoljno istraženi, pa nakon 10 godina otkrijemo da su toksični i povlačimo ih s tržišta. Kad je riječ o državnim agencijama za lijekove, postoje podaci o tome kako su skraćeni rokovi za registraciju lijekova; danas su toliko kratki da ugrožavaju sigurnost bolesnika.

Možete li komentirati aferu s Medicolom i zračenjem PET/CT aparatima? Koliko je rašireno pogodovanje privatnim tvrtkama u dijagnostici?


Nisam radiolog i nemam konkretne informacije o aferi iz prve ruke, no s uvidima koje imam o tome kako funkcionira zdravstveni sustav, mogu s velikom sigurnošću reći da se u dijagnostici primjenjuje čitav niz beskorisnih postupaka. Sasvim je sigurno da je u ovom broju ljudi koji su prošli tu dijagnostičku pretragu i velik broj onih u kojih je ona bila nepotrebna i bez značaja za njihovo preživljavanje i prognozu. To se događa po istom obrascu kao i za lijekove. Protokole i kliničke smjernice za primjenu pretraga u medicini izrađuju mali odbori stručnjaka povezani s proizvođačima te opreme ili potrošnog materijala, na globalnoj razini.

Dodatno raširenom upućivanju na te pretrage pomaže i nesnalaženje liječnika praktičara, u ovom slučaju onkologa, koji često nemaju precizne smjernice ili ih pod pritiskom posla automatski indiciraju. Najlakše je i najmanje zahtjevno propisati pretragu ili lijek. Vjerojatno postoji i izravni pritisak vlasnika klinike, koji je zahvaljujući nedopustivoj sprezi politike i privatnog sektora došao do monopola nad tom pretragom. Ovdje je dodatni problem i to što se radi o onkološkim bolesnicima, često u poodmakloj fazi bolesti, pa iz očaja i da bismo stvorili dojam kod bolesnika i njegove obitelji da se nešto radi, primjenjujemo pretrage i terapije koje su u stvari beskorisne.

Često se događa da se propisuju lijekovi koji nisu prvenstveno namijenjeni za bolest za koju se primjenjuju.
Jedna od tendencija u suvremenoj medicini je širenje indikacija za lijekove. Proizvođač nekog pripravka plaća istraživanja koja dokazuju djelotvornost tog pripravka u novim stanjima i na novim grupama pacijenata. Za to su dobar primjer antidepresivi, koji su se prije 15-ak godina davali za samo jednu indikaciju, tešku depresiju. Danas neki od tih pripravaka imaju 12 indikacija, koje uključuju i blaga anksiozna stanja. Slično vrijedi za statine, pripravke za spuštanje kolesterola, koji su se davali jednoj manjoj skupini srčanih bolesnika muškog spola, a danas ih možete propisati većini ljudi iznad 50 godina. A to, naravno, ima za posljedicu povećanu potrošnju lijekova.

Što mislite o cjepivu protiv HPV-a i činjenici da akciju cijepljenja financira grad? Što općenito mislite o cjepivima?
Ne odobravam cijepljenje protiv HPV-a jer je potreba za tim konkretnim postupkom dvojbena (po mom mišljenju ne postoji), a cjepivo nema dokazanu kliničku djelotvornost. Politička podrška ovom projektu, i to ne samo na razini gradova i županija, nego i na nacionalnoj razini, dio je europske strategije pokrenute od strane proizvođača cjepiva i dijagnostičkih testova za HPV.

Cjepiva su jedno od najproblematičnijih mjesta suvremene medicine. Neovisna bi prosudba vrlo vjerojatno pokazala da su nepotrebna i otkrila njihove dugoročne štetne posljedice.

Stručni krugovi me ignoriraju kako ne bi otvarali raspravu

Jeste li zbog svojih istupa imali problema od strane farmaceuta, HZZO-a ili drugih osiguravatelja, Ministarstva i kakva je reakcija kolega na Vašu knjigu i stavove?
Ja sam očekivala negativne reakcije, ali apsolutno se ništa nije dogodilo. Nije bilo negativnih kritika, niti osporavanja, kako na knjigu u cjelini, tako ni na bilo koju postavku u knjizi ili na bilo koji moj istup u javnosti, a bilo ih je blizu 300 u ove dvije godine. Nije bilo ni javnih kritika ni privatnih. Ni unutar struke ni izvan nje. U stručnim sam krugovima naišla na šutnju, što je na prvi pogled čudno, ali u stvari logično. Zauzeli su strategiju ignoriranja kako se ne bi otvarale neugodne teme, jer to je i bila moja ideja – da pokrenemo raspravu. Ta rasprava očito ne odgovara medicinskom estabilšmentu i industriji protiv kojih ja istupam. U "obične" kolege sam se razočarala jer teme o kojima govorim nisu naišle na njihov interes, bilo je nemoguće skupiti kolege čak i za predavanje. Knjiga se u liječničkim krugovima ne čita, a to tumačim time što su liječnici od strane sustava dovedeni u situaciju da su zauzeti svim drugim samo ne onim zbog čega postoje, a to je pacijent i njegovo liječenje. Kad ste stavljeni u poziciju zakupca, kao što su stavljeni liječnici opće medicine, prioritet vam postaje ekonomska računica, održavanje ambulante, a s druge strane administriranje vezano uz zahtjeve HZZO-a. Ugodno me iznenadila javnost, ljudi i posebno novinari "opće prakse" koji su pokazali veliki interes. Novinari koji pišu o zdravstvu su očito dio (korumpiranog) zdravstvenog sustava, što zbog financiranja njihovih specijaliziranih medija, što zbog veza s medicinskim establišmentom i među njima nije bilo nikakvog interesa.

Kako liječite sebe samu? Prehlade, gripe i ostale česte, a sitnije bolesti. Patite li od alergija i što uzimate protiv njih?
Ne patim od alergija, a prehladu nikada ne liječim jer su smetnje kratkotrajne i podnošljive. Rijetko uzmem analgetik protiv glavobolje.

Vaš stav o prosvjedima protiv Vlade? Jeste li možda sudjelovali u prosvjedima i zašto?
Podržavam prosvjede i sama sam im se pridružila. Veseli me što su konačno izravno i bez dlake na jeziku vlastodršci prepoznati i prozvani kao najveće zlo koje je snašlo ovaj narod i državu; još važnije, u tom je smislu shvaćena i oporba, i najvažnije – sam politički sustav. Jer dok ne demontiramo stranački sustav i na izborima ne počnemo zaokruživati neovisne pojedince, na vlasti će se izmjenjivati uvijek ponovo nekompetentni, nemoralni i neodgovorni ljudi. Još samo da raskrinkamo i glasno prozovemo onoga tko taj sustav pomaže i održava, a to su svjetski centri moći sa svojim zloćudnim globalističkim projektom (doduše, na prosvjedima je bilo i parola protiv EU), i stječu se uvjeti da krenemo prema boljitku.

7
Operacija kraljeznice / Neurokirurzima na znanje
«  : Svibanj 27, 2011, 14:20:56 poslijepodne »
PRIKRIVANJE NUSPOJAVA
Liječnik iz Splita raskrinkao prevaru farmaceuta!

Splićanin dr. Tomislav Smoljanović uspio je u svojoj višegodišnjoj, međunarodnoj borbi protiv sukoba interesa u dijelu svoje struke. Naime, napokon su objavljena njegova saznanja o štetnosti jednog lijeka, što su dosad uspješno sprečavale farmaceutske kompanije.

Dr. Smoljanović, inače zaposlen kao ortoped u KBC-u Rebro, još od 2006. godine upozorava kako se u stručnim časopisima prikriva istina o ozbiljnim nuspojavama BMP proteina, koji se pacijentima ugrađuje tijekom operacija kralježnice radi brže regeneracije i zarastanja kostiju. No, njegove su tvrdnje, zbog financijske sprege između farmaceuta i uredništva tih časopisa, do sada bile pobijane, piše Slobodna Dalmacija.

Ipak, u četvrtak je časopis Spine Journal objavio studiju koja potvrđuje Smoljanovićeve tvrdnje, a koju su izradili kirurzi s američkog sveučilišta Stanford. Oni su dokazali da se kod muškaraca s ugrađenim BMP proteinom razvio privremeni ili stalni sterilitet u puno većem postotku nego kod pacijenata koji su na operaciji dobili neki drugi materijal kao osigurač kralježaka.

"Kao specijalizant, na Šalati sam 2006. godine, zajedno s kolegama, od mentora dobio zadatak da napravim pregled dostupne literature u vezi s tim proteinom. On se, naime, u Hrvatskoj ne koristi, pa nismo mogli provesti istraživanje na konkretnim pacijentima. Pregledom literature smo otkrili vezu između proteina i ozbiljnih nuspojava, te ujedno utvrdili kako prigodom objavljivanja radova neke nuspojave uopće nisu razmatrane", ispričao je mladi liječnik.

"Proizvođač je u objavljenim izvještajima komplikacije i nuspojave pripisivao kirurškim tehnikama, a ne samom proizvodu, a i američka Agencija za lijekove i hranu (FDA), koja je odobrila BDP protein, nije uopće uzela u obzir korelaciju između njega i muškog steriliteta", nastavio je dr. Smoljanović.

Poslao je potom 35 pisama na adrese stručnih časopisa kako bi upozorio na štetne nuspojave, no nijedan časopis ih nije objavio.

"Utvrdili smo kako u upravnim odborima časopisa kojima smo pisali sjedi barem jedan urednik koji je na financijskom popisu proizvođača BMP proteina. Zbog toga smo promijenili pristup i prikupili sve radove o toj temi, upozoravajući na nuspojave, čime smo konačno uspjeli izbjeći cenzuriranje naših upozorenja", otkrio je dr. Smoljanović.


8
Operacija kraljeznice / Specijalna ortopedska bolnica Sv. Katarina u Zaboku
«  : Svibanj 25, 2011, 20:16:53 poslijepodne »


MEDICINSKI POTHVAT DR. PRIMORCA U ZABOKU
Superbolnica za igrače Premier lige

Globusovi reporteri prvi su ušli u novu specijalnu ortopedsku bolnicu Sv. Katarine u Zaboku, najmoderniju u regiji, životni projekt dr. Dragana Primorca u koji je poduzetnik Jako Andabak uložio 40 milijuna kuna

Degenerativne bolesti kralježnice su epidemija modernog doba. S problemima nam se javlja i sve više mladih ljudi u 20-im godinama. Pacijente kojima više ne pomaže fizikalna terapija, a nisu ni za operaciju, liječimo spinalnim iglama koje termički onesposobe živac, što je u Hrvatskoj nova neinvazivna metoda liječenja boli - ističe dr. Dražen Kvesić, kirurg za kralježnicu koji je donedavno radio u zagrebačkoj Klinici za traumatologiju, a sada ima svoju privatnu praksu i od lipnja će operirati u novoj specijalnoj bolnici za ortopediju, kirurgiju, neurologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Sv. Katarina u Zaboku.

Riječ je o prvoj medicinskoj ustanovi u Hrvatskoj osposobljenoj za sve ortopedske zahvate i najkompleksnije zahvate na kralježnici u kojoj će se sve nuditi na jednom mjestu - od postavljanja dijagnoze do operativnih zahvata i oporavka uz pomoć fizikalne terapije.

Iza projekta vrijednog 40 milijuna kuna kao glavni investitor stoji poduzetnik Jako Andabak - široj javnosti poznat kao većinski vlasnik koncerna Sunce i najveći mali dioničar Hajduka – koji je, kako nam sam otkriva, uspio nagovoriti forenzičara i pedijatra, profesora na Medicinskim fakultetima sveučilišta u Splitu i Osijeku i američkim sveučilištima Penn State i New Haven dr. sc. Dragana Primorca – bivšeg ministra obrazovanja i neovisnog kandidata na prošlim predsjedničkim izborima – da osmisli projekt. Zauzvrat je Primorac dobio vlasnički udio, a u bolnici kroz suradnju s vodećim inozemnim klinikama, prvenstveno u Izraelu i SAD-u gdje ima izvrsne kontakte, uvodi nove dijagnostičke i terapeutske postupke. Preko natječaja su dobili na korištenje aneks Opće bolnice u Zaboku, gdje su u proteklih nešto više od godinu dana uredili i opremili prostorije na dvije etaže.

Boris Orešić / 24.05.2011.

9
Živjeti s bolnom kralježnicom
Autori:
prof. dr. sc. Pavao Dürigl, dr. med., specijalist ortoped
doc. mr. sc. Vladimir Domac, dr. med., specijalist fizijatar - vertebrolog
doc. dr. sc. Vladimir Kovač, dr. med. specijalist ortoped

Za procjenu utjecaja problema s leđima, podjednako su važni posao, vrsta dnevnih zadataka kao i simptomi vezani uz leđa


Značaj problema križobolje je u velikoj učestalosti - svaki treći tridesetgodišnjak, svaki drugi tridesetpetogodišnjak te skoro svaki četerdesetgodišnjak povremeno ima tegobe u smislu križobolje. Zbog nesposobnosti za posao, problem križobolje predstavlja i vrlo važan socio-ekonomski problem. S druge strane, u svega jednog od 200 oboljelih pronalazi se ozbiljan problem kojeg je potrebno uzročno liječiti, dok se devet od deset bolesnika oporavlja unutar mjesec dana, obično uz simptomatsko liječenje. Od bolesnika se očekuje da bude izobražen o tome kako spriječiti nastanak križobolje, odnosno kako živjeti s bolnom kralježnicom. Ove smjernice odnose se na odrasle bolesnike (>18 godina) u kojih postoji intolerancija tjelesne aktivnosti zbog križobolje ili simptoma u nogama vezanih uz leđa, u trajanju manjem od 3 mjeseca. One se ne odnose na bolesnike s ograničenom aktivnošću uslijed prijeloma kralježnice, tumora, infekcije, cauda equina sindroma ili stanja koja nisu vezana uz kralježnicu.

Prepoznali ste se...?!

Zapamtite dobre vijesti!
- Ne radi se o ozbiljnom problemu, jer su tegobe vezane za kralježnicu česte.
- Očekujte brz oporavak - 90% oboljelih od križobolje oporavi se za mjesec dana.
- Lijekovi i drugi oblici liječenja ne otklanjaju bol u potpunosti.
- Ako je ikako moguće, održite svoje uobičajene dnevne aktivnosti. Ako vam je to preteško, pronađite neku drugu aktivnost kako bi izbjegli slabljenje zaštitnih mišića kralježnice i cijelog tijela.
- Ako ste jedan od malobrojnih koji se sporo oporavljaju, liječnik će potražiti uzrok tome. Čak i ako se oporavljate sporije nego što je normalno, mala je vjerojatnost da postoji neki ozbiljan uzrok vaših problema s leđima.
Slijede dobre vijesti. Vaš liječnik nije otkrio ozbiljne probleme. Brzo ćete se oporaviti ako ostanete aktivni i izbjegavate previše mirovanja. Kao što smo već rekli, devet od deset osoba pogođenih simptomima vezanim uz leđa oporave se unutar jednog mjeseca. Obzirom da se očekuje brz oporavak, mala je vjerojatnost postojanja ozbiljnog problema pa zasad nije potrebno učiniti rtg snimanje ili druge pretrage. Samo jedno od 2.500 učinjenih rtg snimanja pokazat će uzrok simptoma vezanih uz leđa. Ako je vaš oporavak sporiji nego što je uobičajeno, liječnik će potražiti razlog. Čak se i tada može dogoditi da neće biti moguće naći uzrok vaših problema.
U nekom razdoblju života gotovo svatko ima problema s leđima. Kako starimo, postaje sve teže nastaviti s aktivnostima koje zahtijevaju brzinu i snagu. Tako je jedan od troje ljudi ograničen u aktivnostima do 30., polovica do 35., većina do 40., a do 50. godine gotovo svi.
Čak i ako imate problema s leđima, vjerojatno biste mogli nastaviti i s napornijim aktivnostima, ali uz polaganiji ritam. To bi moglo utjecati na vaš život ukoliko vaš posao zahtijeva napornu aktivnost ili dizanje teških tereta (npr. simptomi vezani uz leđa koji ne ometaju službenika u poslu mogu ometati rudara ili prenositelja namještaja). Za procjenu kako će problemi s leđima utjecati na vas, podjednako su važni vaš posao i vrsta dnevnih zadataka kao i sami simptomi vezani uz leđa. Ako obavljate težak fizički posao, možda ćete morati prilagoditi stupanj vaše aktivnosti onome koji možete tolerirati.

Olakšati neugodu i bol, ali na siguran način

Liječnik vam je predložio načine kako ćete se osjećati ugodnije. Međutim, ostanak u krevetu nije jedan od njih, pogotovo nakon što su prošli dan ili dva od početka bolova. Previše vremena provedenog u mirovanju slabi zaštitne mišiće leđa, što može prouzročiti produženo trajanje simptoma. Ležanje u krevetu i lijekovi ne mogu u potpunosti otkloniti bolove te je važno biti na nogama i koliko je moguće više kretati se, iako to može biti praćeno bolom i nelagodom. Što se prije vratite uobičajenim aktivnostima, to ćete manje oslabiti i prije će nestati simptomi vezani uz kralježnicu.

* Prilagođavanje dnevnih aktivnosti

Sjedenje - Iako je sjedenje za kralježnicu sigurno, vjerojatno vam nije ugodno, a i za kralježnicu predstavlja veći stres nego stajanje. Za vrijeme oporavka pokušajte smanjiti vrijeme koje provodite sjedeći. Dok sjedite koristite ručnik ili mali jastuk za podupiranje križa ili, ako je moguće, lagano nagnite sjedalo unatrag. Ove prilagodbe olakšat će vam sjedenje.
Dizanje tereta - Zdravica uz podizanje velike krigle s ispruženom rukom može opteretiti kralježnicu više nego dizanje tereta od 15 kg ako ga se drži uz tijelo. Zato, kada morate podizati teret, držite ga uz trbuh. Nastojte se ne savijati, naginjati niti dizati ispruženih ruku. Ove mjere predostrožnosti učinit će dizanje lakšim (vidi grafikon).
Vježbanje - Liječnik će vam predložiti sigurne aktivnosti kao što su hodanje, vožnja sobnog bicikla ili plivanje. Ako se pravilno izvode, ne opterećuju kralježnicu više nego sjedenje na krevetu. Posebno je važno da vježbanjem održavate mišiće kralježnice i sprječavate njihovo slabljenje uslijed mirovanja. Ukratko, dokazano je da umjereno vježbanje poboljšava sposobnost mišića da štite kralježnicu. Vježbanje je dobro i za opće zdravstveno stanje te može ubrzati oporavak. Kako simptomi prolaze, redovito svakodnevno vježbanje pomoći će vam da se vratite normalnim aktivnostima.


Ovi savijeti će vam pomoći da vam bude ugodnije:
- Stajanje je odmarajući položaj.
- Sve što podižete, držite uz trbuh.
- Izbjegavajte naginjanje, savijanje i ispružanje ruku
  prilikom podizanja.
- Pokušajte što je moguće manje sjediti.

Ako se vaša leđa sporo oporavljaju...

Ako je oporavak spor, vaš liječnik može razmotriti posebne pretrage kako bi pronašao razlog. One mogu uključiti pretrage krvi i rtg snimanje. Pretrage živaca mogu biti potrebne ukoliko imate određene poteškoće i nalaz na nogama. No, čak i ako simptomi traju duže no što je uobičajeno, mala je vjerojatnost da je uzrok tome opasan. Samo jedna od 200 osoba ima ozbiljno stanje kao uzrok bolova u leđima.


Zašto se najprije ne provedu pretrage slikanjem leđa?  - Možda ste čuli za izraze NMRI, CT i mijelogram. To su pretrage kojima se pomoću posebne opreme slikaju dijelovi tijela. Ako vas zanima zašto vas liječnik nije najprije uputio na te pretrage, trebate znati da one mogu dati zbunjujuće rezultate. Kako ljudi stare, na leđima se pojavljuju promjene, ali većina nema nikakvih simptoma vezanih uz leđa. Slikanjem leđa ne može se prikazati razlika između promjena uzrokovanih starenjem i uzroka vaših problema s leđima. Naime, gotovo polovica ljudi već do 35. godine života na leđima ima promjene uzrokovane starenjem. Zato pretrage slikanjem mogu izazvati zabunu ukazivanjem na promjene uslijed starenja koje nemaju veze s vašim problemom. Stoga se odluka o operativnom liječenju nikad ne bi trebala temeljiti samo na slikovnim pretragama. Neispravna dijagnoza može dovesti do operacije koja bi vaše stanje prije mogla pogoršati nego popraviti.
Zato će vas liječnik možda najprije uputiti na pretrage živaca ili laboratorijske testove koji pokazuju poremećaje u tjelesnim funkcijama. Potreban je nalaz gubitka funkcije kako bi se na odgovarajući način procijenilo može li se slikovnim pretragama pružiti više informacija o mogućoj dijagnozi. Liječnik će vam objasniti svaku pretragu koja bi mogla biti potrebna.
U svakom slučaju, točnu dijagnozu često nije moguće postaviti ni nakon posebnih opsežnih testiranja. Iako je medicina u stanju otkriti ozbiljne bolesti leđa, ipak ne može objasniti točan uzrok većine simptoma križobolje koji se javljaju u mnogih do 30., a gotovo u svih do 50. godine života. Ako ne postoji ozbiljna bolest, možete očekivati brz oporavak poboljšavanjem tolerancije vaših leđa na svakodnevne aktivnosti.

Kada dolazi u obzir operacija? - Operacija može biti korisna za ubrzavanje oporavka ukoliko pretrage pokažu da postoji specifičan uzrok određenih bolova u nogama. Prije predlaganja operacije liječnik će procijeniti:

simptome koji vas ometaju duže od četiri tjedna,
nalaz fizikalnog pregleda,
povezanost vaših simptoma i dokaza o izgubljenoj funkciji, te
dodatne nalaze dobivene slikanjem.
Kada se ne preporučuje operacija? - Mnogi termini koji se koriste u izvještajima o posebnim studijama mogu biti zbunjujući u odnosu na vaše simptome. Rezultati znanstvenih studija nisu uspjeli pokazati uzročno-posljedičnu vezu između tih stanja i simptoma vezanih uz leđa. Osim toga, nema znanstvenog dokaza da za ta stanja postoji korist od operacije ili drugih oblika liječenja.

Rijetki uzroci problema s leđima - Neka rijetka stanja mogu uzrokovati poseban tip artritisa kralježnice koji može zahvatiti i ostale organe. Laboratorijskim pretragama može se otkriti takav artritis koji nije vezan za starenje. Većina nalaza na rtg pretragama koji se nazivaju "artritis" (osteoartritis i degenerativna bolest zglobova), u stvari su poput sijede kose i bora na licu i nisu obvezno uzrok vaših smetnji. Oni su dio procesa starenja i drukčiji su od rijetkog artritisa kralježnice koji zahtijeva posebno liječenje.

Kako prevladati problem?

Liječnik vam je opet priopćio dobru vijest. Ništa više ne priječi da vaša leđa ponovno podnose svakodnevne aktivnosti. I u slučaju da ste operativno liječeni, možete započeti vježbati kako biste svoje tijelo doveli u dobru kondiciju i zaštitili leđne mišiće. Liječnik će vam dati specifične preporuke za sigurno vježbanje koje neće ugroziti vaša leđa. Uz vježbanje ćete postupno poboljšati sposobnost leđa za podnošenje željenih napora. Kako biste poboljšali izdržljivost, počnite s jednostavnijim, sigurnim aktivnostima kao što su hodanje, vožnja sobnog bicikla ili plivanje. Ako ste bili neaktivni, počnite polako te svaki dan pomalo povećavajte aktivnost. Uskoro ćete prepoznati koja vam aktivnost zahtijeva manji, a koja veći napor.
Vježbanje pomaže jer:

jača mišiće koji štite leđa,
poboljšava kondiciju cijelog tijela,
potiče tijelo na stvaranje tvari koje ublažavaju bolove,
omogućuje lakše izvođenje više aktivnosti.
Upornost i ustrajnost - put do cilja


Iako vam se oporavak čini spor, ako ste aktivni simptomi će se nastaviti ublažavati. Ipak, moguće je da ćete osjećati kako vam leđa više nisu tako "mlada" kao prije. Naime, problemi s leđima često su prvi znak starenja. Možda ste primijetili da je malo profesionalnih sportaša koji mogu nastaviti s natjecanjima nakon 40. godine. Neki ljudi mogu nastaviti s napornim aktivnostima, ali uz polaganiji tempo. Kako postaju stariji, većina ljudi treba "usporiti" i promijeniti ciljeve i aktivnosti. Uz vježbanje bit ćete sposobni podnositi i više aktivnosti.
Ako je problem s leđima koji vam je ograničavao aktivnosti trajao više od nekoliko tjedana, postoji 40-60% vjerojatnosti da će se ponoviti u idućih nekoliko godina. Što se lakše umarate, to je veća vjerojatnost da će se simptomi vratiti. Međutim, kod ponovljenog javljanja simptomi obično nisu tako jaki kao prvi puta. Kasnije probleme može smanjiti poboljšanje kondicije zaštitnih mišića leđa.

Uspjeh - Kad se počnete oporavljati, cilj je pokušati spriječiti učestali povratak bolova ili njihovo pogoršanje. Uspjeh ovisi o dva čimbenika: poboljšanju kondicije zaštitnih leđnih mišića i aktivnostima koje bi vaša leđa trebala podnositi. Ignoriranje bilo kojeg od ova dva čimbenika obično znači dodatne probleme. Tako fizički radnik može očekivati dodatne probleme jer njegov rad opterećuje leđa, isto kao i netko tko radi rukovodeći posao, ali ne provodi vježbe za poboljšanje kondicije. Kako će vama ubuduće biti, ovisi o vašoj kondiciji i tome što zahtijevate od svojih leđa.

Sigurne aktivnosti dobre su za vas i vaša leđa - Iako su aktivnosti kao hodanje, vožnja sobnog bicikla i plivanje sigurne, možda ćete se isprva osjećati nelagodno kad ih započnete. Nakon što mišići steknu bolju kondiciju ta će nelagoda nestati. Npr. tijekom zimskog mirovanja leđni mišići oslabe pa prvih dana rada u vrtu u proljeće leđa mogu početi boljeti jer se zaštitni mišići lako umore. Nastavljanjem rada tijekom nekoliko dana ili tjedana postupno se vraća kondicija pa se mišići više ne zamaraju brzo, a nelagoda nestaje. Zapamtite da je kod već bolnih leđa povećanje nelagode učestalije. Što je manje vremena proteklo od početka vježbanja, to je veća vjerojatnost da će se taj osjećaj pojavljivati. Sigurne aktivnosti, koje manje opterećuju leđa od sjedenja na krevetu, neće im štetiti.

Poboljšanje kondicije zahtijeva redovitu aktivnost - Redovita aktivnost nužna je kako bi se poboljšala kondicija potrebna za zaštitu vaših leđa. Poboljšanje se postiže postupnim produžavanjem vremena hodanja, vožnje sobnog bicikla, plivanja do 30 minuta ili jogginga do 20 minuta, uz pridržavanje preporučene frekvencije rada srca. Aktivnosti za poboljšanje kondicije najbolje je kombinirati s ostalim dnevnim aktivnostima kod kuće i na poslu. U svakom slučaju, ostanite aktivni koliko je to moguće i vježbajte svaki dan.
Liječnik vam je možda predložio promjene u svakodnevnim aktivnostima kako bi se smanjila opasnost od pogoršanja. Takve su promjene u kući ili na poslu obično privremene. Njihova svrha je dati vam vremena da popravite kondiciju zaštitnih leđnih mišića tako da se možete vratiti većini uobičajenih aktivnosti.
Dugotrajna tolerancija aktivnosti različita je od osobe do osobe. Važni čimbenici koji je određuju su starost i opće zdravlje. Dok je za neke dovoljno redovito, lagano vježbanje, drugi se mogu baviti i napornijim aktivnostima, ali uz polaganiji tempo. Zapamtite da će stupanj vaše fizičke kondicije i ono što zahtijevate od svojih leđa odrediti koliko često i s kojim intenzitetom će se problemi s leđima vraćati. Poboljšanje kondicije obično zahtijeva dnevni rad i predanost. Budite sigurni da je cilj vaših aktivnosti realan i da znate što je potrebno da bi ga postigli. Nakon mjesec dana rada na poboljšanju opće kondicije, potrebno je poraditi i na poboljšanju kondicije leđnih mišića uz vježbe za ekstremitete kako bi se povećao stupanj aktivnosti koji podnosite bez neugode. Ako imate velikih poteškoća u povratku svojim uobičajenim dnevnim aktivnostima, možda biste trebali razmisliti što je sada za vas uistinu realno.
Nakon tri mjeseca postupno treba povećati težinu do 25 kg (muškarci) i 15 kg (žene), izbjegavati prigibanje i savijanje kod podizanja te podizanje tereta ispruženim rukama (teret držati uvijek blizu pupka). Koliko je moguće, nastojati izbjegavati prigibanje i savijanje i onda kada se ne podiže teret.

Kad vježbanje ne pomaže...

Preživjeti
Pokušajte održati vaše dnevne aktivnosti što bliže uobičajenima. To je vaš cilj i zato počnite što prije!
- Hodajte, vozite sobni bicikl ili plivajte - što vam više odgovara.
- Postupno produžavajte aktivnost do 30 minuta bez prestajanja.
- Kada budete mogli izdržati 30 minuta, odredite ciljnu frekvenciju srca koja će vam pomoći da bez neugode poboljšate kondiciju svojih mišića, srca i dišnog sustava. Ako se odlučite za trčanje (jogging), ne morate se brinuti o frekvenciji srca.
- CILJ - Ako bolujete od srčane, cirkulatorne ili plućne bolesti, posavjetujte se sa svojim liječnikom o za vas najprikladnijoj srčanoj frekvenciji. Ako ne bolujete od navedenih bolesti, popnite se dva kata stepenicama i izbrojite otkucaje srca (puls) na ručnom zglobu tijekom 15 sekundi i rezultat pomnožite s 4. Zajedno sa svojim liječnikom trebate pronaći za vas optimalnu frekvenciju (višu za mlađe, a nižu za starije osobe). Ovom tehnikom možete se koristiti kako biste nadzirali srčanu frekvenciju za vrijeme hodanja, vožnje bicikla ili plivanja te tako odredili intenzitet opterećenja koji vam odgovara. Nakon 4 tjedna može se započeti sa specifičnim vježbama za mišiće leđa u trajanju od 4-5 minuta. Kada jednom budete u formi, u prosjeku ćete trebati samo 15-ak minuta dnevno da bi vaša leđa ostala u dobrom stanju.
Vaš liječnik je poduzeo svaki napor kako bi ustanovio medicinske razloge boli u leđima koja vas ograničava. Dobro ste naučili vježbe kojima se nastoji poboljšati stanje leđa i omogućiti obavljanje aktivnosti. Nažalost, neki ljudi postižu rezultate teže i sporije nego drugi, a razloga koji na to utječu je mnogo.

Dob - Malo sredovječnih ljudi ima leđa u takvom stanju da mogu podnijeti napore kakve su lako podnosili kada su bili 18-godišnjaci. Medicina ne može zaustaviti promjene zbog starenja koje ograničavaju aktivnosti pri kojima su potrebne brzina i snaga. Mladi ljudi teško prihvaćaju takva ograničenja, a stariji se uglavnom teško odriču aktivnosti kojima su se godinama bavili. Kad je napredak u liječenju malen, neki ljudi nastavljaju potragu za "izlječenjem", ali, nažalost, takvi napori rijetko uspijevaju. Sjetite se samo mnogih vrhunskih sportaša kojima su na raspolaganju bili najskuplja medicinska skrb i rehabilitacijski programi, ali su se unatoč tome morali povući iz sporta. Primjer je američki košarkaš Lary Bird, koji je unatoč silnoj želji morao napustiti košarku s 34 godine, jer njegova leđa više nisu mogla podnijeti fizički napor koji je zahtijevala natjecateljska košarka. Općenito, koliko se vrhunskih sportaša starijih od 35 ili 40 godina može natjecati u teškim sportovima? Vrlo malo! Većina nas mora prilagoditi aktivnosti svojim godinama, bez obzira na profesiju ili fizičku spremnost. Iako neke starije osobe mogu nastaviti naporne aktivnosti i u poodmakloj dobi, posebno ako ih mogu izvoditi svojim ritmom, drugi pak moraju razmišljati o promjenama.


10
Teme i rasprave povezane s kralježnicom / Vaša iskustva s popularnim crocs-icama
«  : Svibanj 05, 2011, 18:35:34 poslijepodne »
Dok smo bili na rehabilitaciji, moj cimer je svuda šetao u crocs-icama, i po asfaltu i po makadamu. Kad bi obuo obične tenisice, bolila bi ga leđa i kukovi. Međutim, on je ravnopravno šetao sa mnom i po 4 kilometra. Ja u patikama, on u crocs-icama. Zanimaju me iskustva ostalih križoboljaca o njima, uključujući i medicinska mišljenja.
Gledao sam ih na ovoj stranici:

http://www.crocs.hr/main.php

12
Fizikalna terapija / Bowenova terapija
«  : Travanj 13, 2011, 15:31:35 poslijepodne »
Bowenova terapija je noviji oblik terapije kojim se služi sve veći broj fizioterapeuta i osteopata diljem svijeta. Bowenova terapija koristi seriju jednostavnih i nježnih pokreta preko mišića i vezivnog tkiva. Postupci su vrlo učinkoviti u omogućavanju balansiranja različitih tegoba mišićno-koštanog i živčanog sustava, te različitih kroničnih stanja.

Bowenova terapija može se primjenjivati kod novorođenčadi i trudnica, osoba narušena zdravlja, kao i kod starijih osoba.

Terapija nudi oporavak od mnogih bolesti, traumatskih i kroničnih. Pomaže kod bolova u leđima, išijasa i ostalih problema s kralježnicom, kod tegoba s vratom i ramenima, problema s probavom i crijevima. Također je djelotvorna kod glavobolja, migrena, kod bolesti dišnih putova, problema s koljenima, zglobovima i stopalima, te kod sportskih ozljeda. Ublažava simptome PMS-a, probleme s grudima, prostatom, bilježi rezultate i kod neplodnosti, te povećava tjelesnu spremnost i tako pomaže sportašima.

Osnova uspješnosti tretmana ciljani su postupci koji su različiti za različite uzroke oštećenja ili bolesti, do čega će Bowen terapeut doći na osnovu procjene pacijenta i vlastitog iskustva iz dosadašnjeg rada. Utjecaj na simptome bolesti ovisit će o pravilnom utvrđivanju uzroka stanja, i prema njemu provedenoj terapiji certificiranog Bowen-terapeuta.

13
Fizikalna terapija / Kineziotaping
«  : Travanj 13, 2011, 15:28:07 poslijepodne »
Kineziotaping je metoda koja se temelji na procesu prirodnog tjelesnog samoizlječenja.

Uporabom ljepljive elastične trake došlo se do otkrića kako poboljšati rad mišića (a posredno i drugih sustava) vanjskim djelovanjem.

Traka se lijepi različito od standardnog sportskog tapinga čija je funkcija ograničavanje pokreta. Funkcija Kinesiotapinga je omogućiti pokret, odići ili rastegnuti mišić i tako omogućiti brže regeneracijske procese na zahvaćenom području.

 

Četiri važne funkcije Kinesiotapinga su:

1. Podržava mišiće - poboljšava mišićnu kontrakciju kod oslabljenog mišića, umanjuje mišićni zamor, umanjuje preistegnutost i prenapetost mišića, umanjuje grčeve i nastanak ozljede mišićnih ozljeda, povećava opseg pokreta i uklanja bol

2. Poboljšava protok tjelesnih tekućina - poboljšava krvnu i limfnu cirkulaciju, smanjuje upalne procese, poboljšava stanični metabolizam

3. Smanjuje bol - aktivira spinalne i silazne inhibitorene sisteme

4. Korigira položaj zglobova - ispravlja nesrazmjer uzrokovan spazmom i skraćenjem mišića, normalizira mišićni tonus, poboljšava opseg pokreta i smanjuje bol

Fizioterapijska tehnika Kinesiotaping začeta je prije 30 godina, koristi se i usavršava tijekom svih tih godina u većini zemalja svijeta.

Metoda nema neželjenih pojava, nije štetna, može se primjenjivati u svim dobnim skupinama i za sve bolesti i ozljede mišićno-koštanog sistema.

 

Primjena Kinesiotapinga, u kombinaciji s ostalim fizioterapijskim tehnikama, doprinosi uspjehu u tretmanu, treningu i rehabilitaciji.

14
Imam 42 godine.
08. ožujka operirao sam Prolaps i Ekstruziju L5/S1 diska, te odstranjene priraslice koje su već bile na korjenu S1 živca. Također zbog dugog čekanja, hrskavica se "razlila", te su nervi bili sljepljeni. Zahvat je uradio dr.Božidar Bulović. Imam tri šava. Četvrti dan pušten kući. Svaki dan radim dva put dnevno po 11 vježbi što su me naučile fizioterapeutkinje.
04. travnja idem u Kalos u Vela luku na Korčulu na 21-dnevno rehabilitacijsko liječenje. Uspio sam srediti i cimerima iz bolničke sobe, pa ćemo sva trojica biti u najnovijoj trokrevetnoj sobi s tv-om.
Kako je u Kalosu, javit ću od tamo. Pozdrav svima.  :)

 Str: [1]