Za pisanje poruka na forumu potrebna je registracija. Svi savjeti i informacije na forumu i stranicama su informativnog karaktera. Za primjenu bilo kojeg tretmana ili vježbi konzultirajte se sa stručnom osobom.
Posjetite i stranice s tekstovima o kralježnici na adresi Samo registrirani članovi mogu vidjeti linkove.
Registriraj se ili Prijavi se
Prikaži postove
Ova sekcija vam omogućuje pregled svih postova koje je objavio ovaj član. Napomena: možete vidjeti postove samo iz rubrika kojima trenutno imate pravo pristupa.
E mene muči jedan problem što me ne boli dok neradim i uredno šetkam ko penzić,a dok idem nešto radit,e onda nemogu punim gasom,e to me izluđuje a nikako si nemogu to sebi stavit u glavu da neću moć ko prije ???Izgleda da je došlo vrijeme da se pretvorim u totalnog neradnika hahahhiIzgleda da je došlo vrijeme da se pretvorim u totalnog neradnika hahahh
''
Necu puno duljiti, mama je imala fuziju prije nekoliko dana... oporavlja se.Potpisujem post
Ovu priliku koristim samo da se javno zahvalim doktoru Robertu Safticu. Kvalitetniju osobu i boljeg strucnjaka nisam nikad upoznao. Stvarno hvala na svemu.
I ja se priključujem klubu 30ih.Josipe bore su od zuba vremena,a istina je da dogogodišnjim mukama te bolovima sa kralješnicom dođedo nesanice,a ujedno i do bora na licu.Kod mene je slučaj drukčiji ja nemam toliko bora al imam podočnjake od kronične neispavanosti koja je bila prisutna u svim mojim godinama radnog staža jer sam radio smjenski rad,te bolova kralješnice,a mislim da mi je to malo i genetski .Eto Josipe dobro došao u starački dom ili ti ga Dom za vešanjeSada su mi 33, a prije nekoliko mjeseci počeli su problemi s kralježnicom.
Inače, znam da zvuči čudno, ali ja je sjećam točnog dana kad sam počeo stariti. To je bilo 2 mjeseca iza mojeg 28. rođendana, kad sam se probudio nakon samo nekoliko sati sna s užasnim osjećajem, a u ogledalu sam prvi put u životu primijetio bore ispod očiju. Do toga dana, imao sam savršeno ispeglano lice i tijelo. Nadalje, od toga dana sam mjesecima imao problema sa snom jer sam uglavnom spavao samo 5 sati i ostatak dana se osjećao loše. Inače sam do tada spavao jako čvrstim snom barem 8 sati. Srećom, nakon možda 1 godine, pomalo (kroz duže vremensko razdoblje) vratio sam se u normalno stanje spavanja.
Međutim, ostale su te proklete borice (sada osim jedne, imam čak po dvije ispod svakog oka), te su počeli problemi s kralježnicom.
Hvala ti Denise na ovako lijepom objašnjenju.Neznam što da ti kažem ,eto kod mene je bila situacija takva da sam godinama kao što sam već napisao u prijašnji postovima trpio bolove,tj.,noću nisam mogao spavati stalno bi me kopalo u leđima ,bol je bila u predjelu prepona i kukova,te mi nebi dalo mira po cijele noći da spavam,naravno jutarnje dizanje je bilo katastrofalno nogu sam šuljao za sobom dok se nebi ugrijala,a poslije većih šetnji kad bi se tjelo ohladilo,nisam se mogao nikako dignuti bez bolova u leđima.Naravno poslije operacije svi ti simptomi su nestali,al nažalost ostali su oni zbog dugog čekanja a to je da sad imam grčeve u mišičima lumbalnog dijela,kao lagane podnošljive bolove u guzici ,te mi stoplao trne ,kao i i ponekad cijela noga,ali poslije kraćeg odmora na krevetu sve to nestane i bude bolje,Sve u svemu ja sam zadovoljan operativnim zahvatom i radom svog Neurokirurga,jer mi je skinio bar dio problema, a za ovaj ostali dio vjerujem da bi riješio i taj dio ,al mislim da je tu bio nemoćan ,jer to nije ovisilo o njegovom radu, već o dodatnim oštećenjima.Eto toliko sam siguran u njegov rad ,tako da jedva čekam dan kad ču napravit MR i potvrditi da je taj nivo stvarno riješen kako treba,jer i sam mi organizam tako govori.Vjeruj mi Melica i ako nebude poslije baš kako si očekivala i ostanu neki manji simptomi bolova u određenim zonama ipak moraš uzeti u obzir da si i ti malo više čekala.Ovo pišem ako, al nemoj gledati to ako, već kreni i i pozitivno razmišljaj i biće sve super.Kao što si i sam rekla svaka mala poboljšava kvalitetu života,a pogotovo kod ljudi koji imaju više zdravstvenih problema.Eto sve one noći neprespavane noći ,mučenja po bolnicama i traženja riješenja,ipak je Neuro bio taj što mi je omogućio da bar mogu spavati kao čovjek, i to je jedan veliki korak prema naprijed,dok su svi drugi doktori u 10 godina pričali pizd..... te me nisu uopće ozbiljno doživljavali,i sad uz ovo malo problema koji me muču, ne mogu tražiti od istog da ih riješi ili već reći da mi nije pomogao,jer nije ni on čudotvorac koji može pokrpatio sve one greške koje su drugi zasr......,sve u svemu puno mu hvala na uloženom trudu.Dok ovo pišem samo mi se vračaju misli koga sam sve ove godine slušao, da bi dobio sad odgovor pa mi smo to znali,eeeeeee dođe mi da ih podavim, jer sad su svi pametni,te bi najrađe popljucali neura i njegovu struku te njegov rad,da bi se oni mogli iskupiti.Eto nema veze to je bilo pa prošlo,al meni je ovo još jedna škola više te sad znam kako raditi sa takvim ušljivcima,i nadam se da neće uživati u toj njihovoj slavi,već da će u skoro vrijeme dolaziti do izražaja oni najbolji doktori ,koje su pacjenti trpali u koš sa onim ološom koji ih je sputavao u njihovom radu,te su sebe nazivali doktorima,mislim da će takvima odzvoniti te doći kraj njihovoj slavi i karijeri
Moram priznati da me je ohrabrilo.
Nadam se da ću se i ja tako riješiti svih svojih neželjenih simptoma, za koje zapravo tek sad kad se pokušam vratiti unatrag vidim da mene to muči već nekoliko godina. Pa nije to došlo samo od sebe. Samo svi mi smo gluhi kad nam vlastito tijelo pokušava reći da nešto nije u redu i uporno to ignoriramo. ( Imala sam ja i grčeve u nogama, i bolove u leđima, i vukla sam nogu i nisam mogla stati na nju, i ukočena u jednu stranu pa malo u drugu i sad itekako znam da su sve to bili alarmići. Ali imala sam i drugih jako velikih problema u životu bolesnog muža i dijete, i oca na samrti i naravno misliš na sve druge a na sebe najmanje.) Naravno naš sustav zdravstva nam u tome bezdušno pomogne, kad vidiš liste čekanja izgubiš volju za bilo čim a pogotovo za lječenjem.
A kad te pritisne onako pošteno u većini slučajeva je već ...kasno da si sam pomogneš.
Ali drago mi je da sam posjetila forum i vidjela tuđa iskustva, kao malu su me učili da je najpametniji čovjek koji uči na tuđim greškama, mislim da mi je sve to dosta pomoglo da se lakše odlučim što dalje.
Ne mogu si zamisliti da se godinama tako mučim, sasvim su mi dovoljne moje druge bolesti s kojima se moram nositi i živjeti s njima, pa ako bar jednu mogu eliminirati i to je već nešto.
Danas sam se začudo probudila malo bolje, valjda zato što je neradni dan i nemoram na posao. Manje me boli i lakše hodam čak sam se ulovila da sam malo ubrzala - ali onda mi se već javio moj alarmić u leđima. To je sigurno zato što nisam morala sjediti na poslu 8 sati, jer nakon toga nisam više za ništa. Malo sam pokretnija ali mislim da je to samo privremeno do prve prilike.
A ja bi ipak htjela malo trajnije rješenje za koje sam shvatila da je samo operacija.
Još jednom HVALA na riječima ohrabrenja i podrške.
,sve u svemu mislim da ću se ja nekima poslije smijati ,pa nek me drag Bog kazni ,jer isti su to i zaslužili.
Dobar dan,Melica prije operacija ukočeno hodanje je sasvim nešto drugo od onog poslije operacije.Po meni je razlika ta da prije operacije hodaš ukočeno od bolova i straha,a poslije operacije od samog straha bez bolova koje s vremenom nestaje,Moj osobni savjet ako si se odlučila ne misli več kreni što prije to bolje,jer sam sebi heben m..... svaki dan što to nisam prije napravio.Što se tiće dizanja iz kreveta ja sam s godinama dizao na bok,ali sad mi se dogodi da se trbušnim mišićima podignem iz kreveta,mada izbjegavam takvo dizanje ,a ujedno ostala mi je velika navika.Uz sve godine čekanja i življenja s ograničenim motoričkim pokretima,to mi sad pravi probleme jer mi je ušlo u naviku te je još prisutan jedan veliki strah u meni te ga se ne mogu osloboditi.navike je jako teško mjenjati i sad moram dugo dugo vremena čekati da bi počeo sa normalnim dizanjem spuštanjem i ostalim pokretima kojih sam se godinama uskračivao da me nebi zaleglo.Za kraj što više čekanja u svim pogledima poslije veći problemi,zato lipo kod svog neurokirurga i rješi to,nemoj živjeti u nadi da će se samo riješiti.
prije svega baš ste lijepo prokomentirali hodanje s progutanom metlom i Denis i Petra.
Ja još nisam operirana a tako hodam već mjesec dana, od straha da mi se ne ponovi ono kad uopće ne hodaš.
S obzirom da živim u blizini Zagreba, spadam u Vinogradsku bolnicu, tamo mi je u neurokirurg, nažalost pošto ja na posljednjem pregledu 11.03. nisam pristala na operaciju jer sam bila u šoku, liječnik mi je rekao da se vidimo kroz mjesec i pol a može i ranije kad obavim EMNG nogu. Na to sam naručena 9.4. Tako da nismo razgovarali o tom na koji način bi me operirali, bila je velika gužva i malo vremena, a ja nisam znala jesam li na nebu ili zemlji.
I zato sam jako znatiželjna i nestrpljiva.
Inače hodanje stepenicama prvo jedna pa obje noge na istu, pa to mi je jako dobro poznato. To već znam.
Dizanje iz kreveta prvo s boka, pa podizanje rukama pa noge na pod i to znam, inače su mi u zadnje vrijeme znali prigovarati na poslu da se držim iskrivljeno, hej ali ja sam sad ravna - ali ne od zdravlja nego od boli. Vidim da mi je dosta toga već poznato samo za razliku od vas , Vi se pazite jer ste operirani, a ja zato neznam - valjda da si ne pogoršam stvar. Vama sve ide na bolje - i samo tako naprijed - super. Drago mi je da vas ne boli. A ja za sad samo mirujem da se ne ukočim prije no što treba. LIječnik mi je prognozirao da mogu izdržati 15 dana pa me opet ukočiti a ja se čuvam dok ne obavim sve ono što još treba. Rekli su mi da se dugo čeka na red za operaciju ali dobro pitat ću sljedeći put kad odem na pregled.
Danas mi je malo bolje nisam išla na posao, pa sam pokretnija jer nisam trebala sjediti, ali to je samo jedan od onih dobrih dana.
Drago mi je da sam vas upoznala, dajete mi snage da se sve to što prije završi.
Od danas se odričem Boga i počinjem vjeriovat u Davora,prosto će mi postati Bog nad Bogovima
,al vrime će te opustiti,zato pomalo i biće sve ok ja već lagano skakućem ko neki vrapćić,a vjerujem da bi uskoro mogao biti ko divlji zečić