7
« : Siječanj 22, 2009, 19:31:30 poslijepodne »
Pozdrav! Imam 30 godina, 175cm, 80kg
Dva dana sam citao vase postove, pa vrijeme je da se i ja javim.
Zalosno je to kroz kakva iskustva prolazite sa ljekarima. Ja ovdje u Sarajevu nisam imao nekih problema sto se tice ljekara, a sto se tice cekanja za snimanja tu su problemi. Prestavit cu vam kako to funkcionise u Sarajevu.
U februaru 2008. na poslu u jednoj kablovskoj TV pritisla me drvena bandera. Mene ledja presjekla niz lijevu nogu. Neznajuci da ce mi to promjeniti zivot, kontam nista je to i nastavim raditi taj dan. Kuci dodjem, ohladim se, ono poce jace boliti, ali ja kontam nista je to. Nakon vikenda odem svom doktoru opste prakse, propise mi inekcije, uputi neurologu i objasni koliko situacije moze biti ozbiljna. Neurolog pregledao cekicem, funkcionise sve kako treba, napisao mi RTG LS Kraljeznice. Ja odem, a ono me naruce za 45 dana. Kontam u sebi kakav RTG, ja cu do tada ozdraviti.
Dvanesti dan nakon povrede kihnem stojeci, a ono me jako presjece. Legnem, zaspim, kad probudi me jaki grc u lijevoj nozi i nikad da popusti i poce trnjenje sa podrhtavanjem misica. Odvuku me u hitnu, dadose mi trodon i uputnice. Od trodona nista, prodje najgora noc u mom zivotu. U jutro odem ortopedu koji je ustanovio simtome diskus hernije, propisao mi CT, tablete, kontrola. U svim onim bolovima odem da uradm CT, kad sipak, naruce me u novembru (8 mjeseci cekanja). Dovuku me kuci, ali boli. Gledajuci moju patnju dovedose mi bioenergicara. Nakon sat obrade, mene prestade boliti, samo ostade trnjenje. Covjek mi rece da ce mi se bol vratiti, ali kad hodam i nije me izlijcio. Tako i bi, kad lezim dobro je, ali kad hodam noga niti smije visiti, niti se smijem osloniti.
20 dana kasnije stanje se poboljsava, na kontroli ortopeda napisu mi EMG i fizikalne terapije. EMG uradim privatno za 40 eura, jer nisam imao strplenja se narucivati u klinici. Kaze stara kronicna dobro kompezirana, radikularna lezija korjena S1. Uradim i onaj RTG sto sam narucen. Pise degeneracija prsljenova L4 i L5, uraditi CT. Odem neurologu, on me ponovo kucka, kad nerade ahilovi refleksi, hod na petama i prstima uredan, lazrevicev znak 60 lijeva noga.
CT privatno 75 eura, "diskus hernija L4-L5, L5-S1". Pokazem ortopedu na kontroli, a on kaze grickajuci nesto "nevalja ti ovo nista, moras na neurohirurgiju".
Neurohirug: "mislim da jeste za operaciju, ali moras uraditi MR". Kontam ne opet cekanje, odem da se narucim kad ono samo dva i pol mjeseca. Puno mi 200 eura dati privatno, ali i kontam mozda meduvremenu i popusti sta od bolova.
MR: smorlova hernija L3-L4, protuzija L4-L5 medijalno do ogranaka kaude ekvine, ali nebitno kompresivna, ekstruzija L5-S1 medialno i vise lijevo kompresivna na radiks nerva krijena S1.
U medjuvremenu ja sam se dosta informisao na NET-u i odlucio za operaciju.
Neurohirurgija: doktor, palestinac, ljudina za 10. Objasnio mi da se ovo moze srediti i pokazao mi kako. Ponudio mi da odmah ostanem u bolnici ili da dodjem iza vikenda. Iza vikenda primljen. Dok sam lezao ovaj doktor mi je dolazio svako jutro u sobu i popricali bi koju pametnu.
Operacija: Flavectomia, foramintomia, microdiscetomia L5-S1.
Probudim se u sok sobi ukonektovan na kisik i dvije infuzije. Znao sam da to nije uobicajeno i da nesto nije uredu. Nekoliko sati kasnije vracen u svoju sobu. Osjecao sam se super. Sutra dan mi doktor saopstio da je doslo do komplikacija sa mojim disanjem, zbog uskog grla, pa su mi radili intubaciju. Uradio mi L5-S1, a za ovaj drugi nije smio rizikovati, jer sam izgobio dosta kisika.
Nakon nekoliko dana izasao, ni marke nisam platio.
Oporavak je tekao idealno prvih njesec dana. Kasnije su se poceli javljati prvi bolovi, desni palac poceo trnuti. U medjuvremenu sam ostao bez posla, jer mi je istekao ugovor o radu. Poceo sa fizikalnim, koje sam morao prekinuti, zbog sve jacih bolova. U oktobru mi propisu banje, na koje jos cekam na red, mada to sad u ovoj situaciji nevjerujem da bih mogao obaviti. Bolovi se sve vise povecavaju u obadvije noge.
Moje trenutno stanje: jaka presjecanja u LS predjelu, bolovi u listovima i u lijevoj cjevanici, bol nedozvoljava lijevo stopalo da povucem prema sebi (tj hod na peti nemoguc ni blizu), ahilovi refleksi ugaseni, podrhtavanja misica. Poslije bilo kakve aktivnosti vise boli, pa cak i kad hodam.
Sutra cu podici MR nalaz i posjetiti svog neurohirurga. Napet sam k'o puska samo da nebudu priraslice. Za operaciju sam se vec pripremio, ali vidit' cemo nalaz, pa cu vam se javiti.