novi nalaz nakon operacije :o

[vita]

Nemojmo brkati komisiju i liječnika opće prakse.....

pa ne brkam....moj lječnik opće prakse ne može ništa bez nje
prije je bilo malo drugačije sa komisijom...sad ta kontrolorka ili što je već dolazi kod lječnika opće prakse i ona zahtjeva nove nalaze i produžuje bolovanje
a prije se išlo do nje....
mene je htjela poslati na invalidsku jer je vidila da nema poboljšanja ....pa smo je lječnik op.pr. i ja malo zamolili da pričeka s tim
a ubrzo mi je bila preporučena operacija pa je odustala

[teoantun]

Pa eto vidiš da se može i zamoliti.....
Moja liječnica opće prakse mi izlazi u susret maksimalno, što mi god treba, preko telefona riješavam, zvao sam je i iz toplica, čak mi je pisala lijekove koje sam tamo podigao u ljekarni, iako dok si na bolničkom liječenju ne bi baš smjela, sve što mi je trebalo do sada mi je HZZO - kontrolor odobrio...... Imam do sada samo pozitivna iskustva...

[vita]

naravno da se može zamolit, ....i moj lječnik opće prakse je stvarno ok, i danas svi oni to rješavaju telefonski...
ali ta kontrolorka iz komisije....ma ne znam gdje ih nađu
kako u toliko staža ne vide tko je slučaj za bolovanje a tko nije, tko ih manta a tko ne
previše toga je uvijek išlo preko veze...nažalost, al je tako
i onda sad nekoga kome je stvarno potrebno...bilo bolovanje, toplice ili šta već......odkantaju bez po muke
a znam neke starije žene koje svako malo idu u toplice....eto tako, a nije joj ništa, živit će više od mene

[ANABELA]

A kad i tvoj doktor nema razumijevanja, što onda?

[teoantun]

Promjeniš ga, na to imaš  pravo bez obrazloženja. Nađeš liječnika koji te hoće uzeti, taj sam sve sredi s HZZO-om.

[vita]

A kad i tvoj doktor nema razumijevanja, što onda?

A šta ti doktor opće prakse igra neku veliku ulogu...ne može ti ni svaku uputnicu dat bez mišljenja specijaliste
da me se ne shvati krivo, ne podcjenjujem ja njih....trebamo mi i njih, ali govorim konkretno o mom slučaju odnosno od kada imam probleme sa leđima
jedino što mi je otvorio prvo bolovanje od 2 tjedna, ali s obzirom da zna da nisam nikad ni bila na bolovanje, i da ga nisam uzela tek tako, da rijetko uopće dolazim u njega....mislim da je to normalna stvar

a uvijek ga možeš promjeniti kako je već rečeno

[Veronika]

nije lako ni promijeniti doktora, jer te ne žele primiti jer imaju ionako previše pacijenata. Svi kažu da će te eventualno uzeti ako ti je netko od obitelji već kod njih..a opet nije rješenje da mijenjaš doktore ko čarape, mislim da su većina njih zaboravili onu njihovu zakletvu i da bi se trebali sjetiti zbog čega ili koga su tu..kad bi se svi počeli tako ponašati ne bi morali mijenjati doktore i tražiti povećalom one koji te razumiju i žele pomoći..

slažem se sa vitom, ja također otkad imam probleme s leđima nisam od svoje liječnice opće prakse dobila nikakvu podršku niti pomoć, do sad sam uvijek dobivala bezobrazne komentare i nerazumijevanje, a sad u zadnje vrijeme joj je glavno: ne znam, što ćete dalje? Ja vam ne mogu pomoći..recite kuda ćete dalje i ja ću vam dati uputnicu, odaberite si neurokirurga kojeg želite i ja ću vam dati uputnicu, trebate tablete??? ne hvala imam ih doma kolko hoćete!! Mislim otkud da ja znam što da radim više i kuda da idem..dođem k njoj da mi pomogne, a ona mene pita što ću dalje?! Ma o njoj bi mogla napisati  knjigu što mi je već sve rekla. Prošli put dok su me pak slali specijalisti na razno razne imunološke pretrage i neka specifična snimanja trebalo mi je 10 uputnica, a ona meni: dosta više tih uputnica, previše je, što ću ja s vama..Mislim ja bi bila najsretnija da ne vidim niti jednog doktora više, a ne da sam stalno po doktorima, po terapijama ko inventar. Kao da nemam drugog posla u životu..ali eto snašlo me to što je i moram trpiti ne samo bol nego i sve te popratne situacije, probleme i nerazumijevanja na sve strane..

[senainter]

Glupaca mijenjat je pod hitno takva je bila moja prva doktorica a ova drug nek je bog nagradi ipak je dosta fina Ako joj donesem nalaz od specijaliste pa i privatnog dat ce mi uputnicu za sve A u proteklu godini bog zna kolko puta sam joj isla doduse nisam uzimala bolovanje U privatnoj firmi toga nema radi i crkni Ne znam kakva ce biti s tim...

[ANABELA]

Nema šanse promijenit doktora dok si na bolovanju, a ja sam evo dvije godine.Po zakonu se može, al te nitko neće uzet dok si na bolovanju/išla danas pitat../.Moj doktor kaže da on ima hemoroide i da radi, što ne bih i ja /tri operacije kralježnice u dvije godine Usporedba, nema što.

[teoantun]

Ma, Anabela, poznaš li ti kojeg liječnika ili liječnicu opće prakse osobno? Imaš li u rodu koga od njih? Jeli netko od tvojih najboljih prija ili prijatelja ima nekoga?
Pa ako ima, lijepo se dogovori s njima, objasni, zamoli, pa ne vjerujem da nećeš naći nekoga.
Osim toga, traži, dok ne pronađeš. Budi uporna, ne odustaj i glavu gore.

[kokolino]

Osobno imam sasvim drugačije primjere. Nekoliko mojih kolegica različite specijalnosti rade izuzetno stresne poslove u Klinikama i Ambulantama,već nekoliko godina i pored toga što su operirale prolapse diskusa u LS, karcinome (štitnjača, dojka,debelo crijevo) a jedna je čak imala i metastaze. Znam da imaju ograničene kretnje u operiranim djelovima tijela, da imaju slabost peronealnog živca, povremeno jake tegobe u smislu bolova, trnjenja, slabosti određenih skupina mišića nakon izuzetno agresive kemoterapije i zračenja,a opet rade neprekidno. Jedino su oslobođene noćnog dežurstva. Rade svoje ambulante, vode Klinike, pišu udžbenike za studente, školuju vlastitu djecu jer financijski drže 2/3 svojih domaćinstava i tko ih pita kako su?! NITKO! Bolesnici ih svakodnevno masiraju kojekakvim ozbiljnim i neozbiljnim tegobama nerijetko daleko manje bolesni od njih same. Znam da bi moje kolegice koje su operirale karcinome rado svoje povijesti bolesti mijenjali za većinu vaših, no život je jedno a želje su drugo:-X

[teoantun]

Kokolino, slažem se s vama jer i sam poznam takvih liječnica. Hrabre su, "jake", i rade. I točno je da trpe nas svakojake pacijente.
No, ima i druga strana medalje, izabrale su posao liječenja svakavih pacijenata, dobrih i loših, onih koji su pristojni i koji su nepristojni. Neke su izabrale nastavak rada zbog financijske sitacije, neke zbog karijere, a neke jer bi ostankom u kući jednostavno pukle.
Sad postavljam pitanje: Da li su pacijenti za to krivi?
I naravno i sljedeće: Da li još uvijek vrijedi Hipokratova zakletva?
Poznam dakle i liječnice koje žugaju i čangrizaju, poznam i liječnice koje unatoč svim svojim bolima i problemima, uvijek imaju osmijeh na licu, i što je najvažnije, za njih je uvijek pacijent onaj zbog kojeg ona sjedi u ordinaciji!
A pacijent, čim je s druge strane stola - pacijent je, dakle osoba zbog koje postoji liječnik. Pa bio pacijent psihički bolestan pa maltretira ili pristojan, jednako treba i jednog i drugog "liječiti". A s razbojnicima i divljacima se postupa tako da se okrene telefon i zove stručna služba.
U svakom slučaju, u mom domu zdravlja, postoji 5 liječnica opće prakse. Od toga, jedna koja ima najviše pacijenata, i sama bolesna, a uz to uglavnom su kod nje svi mjesni problemi uključujući narkomane, nikad, ali baš nikad nije imala nikakvih problema. I kod nje je sve besplatno, od EKG-a, kućnih posjeta, svih mogućih mjerenja šećera i tlaka i sl...
A jedna druga, zdrava, uvijek dobije prevrnuti stol, galamu pacijenata, treskanje vratima i sl... uz to, svaka kućna posjeta je masno skupa, svaki EKG, mjerenje tlaka, šećera i sve što radi...
Pitam se da li su te dvije liječnice, studirale istu medicinu?
Ovdje ne branim sada prava pacijenata, već čisto promatram sa strane.
Tako, kad liječnici mogu biti različiti i ponašati se svakako prema pacijentima, a što ne bi onda i pacijenti imali pravo na svoje afekte i bolesna stanja?
Nismo li svi pod suncem jednaki?

[ANABELA]

Ne mogu se baš uvijek složiti s teoantunom, ali ovdje je u pravu. Nikad nisam bježala od posla , još za vrijeme studija sam išla raditi, kasnije sam radila 179 dana neprekidno bez dana slobodnog, iz jutarnje u noćnu, iz noćne u popodnevnu i tako mjesecima,nekad i po dvanaest sati.Zbog bolesti djeteta morala sam izaći iz struke/medicina/ i prihvatiti posao na terenu, opet rad po deset ili dvanaest sati dnevno, tako mi je i stradala kralježnica.I sad, nitko sretniji od mene da mogu raditi, ali na žalost, posao na terenu više nije za mene, godine su tu, situacija u državi takva kakva je i tko će me zaposliti na drugom radnom mjestu.A ne tražim puno, samo rad pod krovom, a ne vani na minus dvanaest, na poledici/teško hodam/,kiši snijegu, a nekad i na plus 35.Radila sam cijeli život i s pacijentima i sa strankama, nikad se u životu ni na koga nisam izderala,ne derem se ni na svog psa.Žao mi je samo što je toliko osoba zalutalo u medicinu, a tamo im sigurno nije mjesto.I da, imam poznatih liječnika opće medicine koji bi me rado primili, ali se opet javlja problem jer su prebukirani, a ono što je ostalo,ne hvala...

[kokolino]

Anabela, bojim se da vas sustav i kontrolori HZZO neće razumjeti jer sam svjedok da ni puno teže slučajeve sa radnim mjestom u industriji, brodogradnji,građevini  i sl nisu razumjeli. Imam bolesnika sa operiranim prolapsima cervikalne i lumbalne kralješnice, stenozom spinalnog kanala, recidivom protruzije  LS koji je po zanimanju ličilac. Nakon 2 godine bolovanja poslali su ga ponovno na posao. Čovjeku još 3 godine do ispunjavanja godina života za mirovinu pa se nada da će izdržat uz povremene prekide s bolovanjem i  fizikalnom.

[teoantun]

Anabela, prekrasan post. I svakako, ne odustaj. Vjerujem da ćeš uspjeti naći liječnika koji je dobar, kao što si i ti s pacijentima.

[vita]

Osobno imam sasvim drugačije primjere. Nekoliko mojih kolegica različite specijalnosti rade izuzetno stresne poslove u Klinikama i Ambulantama,već nekoliko godina i pored toga što su operirale prolapse diskusa u LS, karcinome (štitnjača, dojka,debelo crijevo) a jedna je čak imala i metastaze. Znam da imaju ograničene kretnje u operiranim djelovima tijela, da imaju slabost peronealnog živca, povremeno jake tegobe u smislu bolova, trnjenja, slabosti određenih skupina mišića nakon izuzetno agresive kemoterapije i zračenja,a opet rade neprekidno. Jedino su oslobođene noćnog dežurstva. Rade svoje ambulante, vode Klinike, pišu udžbenike za studente, školuju vlastitu djecu jer financijski drže 2/3 svojih domaćinstava i tko ih pita kako su?! NITKO! Bolesnici ih svakodnevno masiraju kojekakvim ozbiljnim i neozbiljnim tegobama nerijetko daleko manje bolesni od njih same. Znam da bi moje kolegice koje su operirale karcinome rado svoje povijesti bolesti mijenjali za većinu vaših, no život je jedno a želje su drugo:-X

svaka čast tim ženama, znam da to sve nije lako proć....i ne znam gdje one rade,ali ima puno takvih ljudi i na drugim radnim mjestima
i tko može znat ili reći kome je lakše....svak zna za sebe što može, mora ili želi...i to uspoređivanje mi je bezveze
gledajući moga lječnika opće prakse a i neke druge koje znam....neki rade 5 sati a neki ni toliko
u ambulanti MM dođu u 8...odu u 12 ipo a da ne govorim o petku, pred praznicima i sl (ajde, imaju ponekad i kućne posjete)
i sto puta sam promislila, kako ne bi trebala na bolovAnje da imam takav ili neki drugi posao koji ne zahtjava toliko fizičkog rada
ali nemam
jel ti misliš da sam ja otišla na bolovanje eto tako, radim kod privatnika 8-10  sati i 3mjeseca sam radila sa bolovima, stalno na nogama  i nije mi palo na pamet promislit nabolovanje,  tko me pitao kako sam
prijavljena sam na 4 ure a ostatak dobivam na ruke ...i plača nije loša, kad se nisam mogla pomaknit, jednostavno nisam imala izbora
morala sam na bolovanje, i molila Boga da ne dobijem otkaz, za to  vrijeme sam posjetila privatne fizioterapeute, kiropraktičare ,plaćala snimanja, doktore, ne bi li što prije rješila problem i vratila se na posao....ali mi je bilo sve gore....jednosatvno nisam mogla funkcionirat ni kod kuće a kamoli na poslu
i ja bi rado bila radila...mužu firma u komi, djeca tinejđeri.....ali nisam mogla ni sat vremena bit na nogama
i tako sam ja na bolovanju na 800 kn plaće....naravno da bi više volila da radim i imam 6000
a mjeseci su prolazili, i najgora stvar je neizvjesnost, govore kako će bit bolje a sve je  gore
a nikad u životu nisam imala probleme sa leđima i cijeli  život aktivna i u sportu i svemu.....ovo me ubilo

[ANABELA]

Ja sam još uvijek optimist.I bit ću dok sam živa.Neće mi ubiti ni ovaj grozomorni sustav.Mogu me ponižavati,mogu vrijeđati, ali u stvari-ne mogu mi ništa.Opet ću se vratiti na Nicka Vujičića

Samo registrirani članovi mogu vidjeti linkove. Registriraj se ili Prijavi se

.Ako on sve to može, što meni mogu liječnička povjerenstva, evo im jedna debela figa...

[teoantun]

Anabela, opet palac gore!!!!