Protuzija diska L5 S1

[admiral]

Pozdrav svima.Početkom 2014 me steglo u leđima,i nakon raznih masaža,baba,samozvanih stručnjaka i ostalih napokon sam došao pameti i uputio se u privatnu polikliniku i slika MR. Nalaz je sljedeći: U razini L5-S1 kralješka prikaže se dorzomedijalna i desnostrana mediolateralna protuzija i-v diska za 5 mm koja reducira periradikularni prostor korijena s1.doralna vreća je posljedično imprimirana. sve ostalo uredno.
Išao sam posli na najobičnije masaže s malo struje i ultrazvuka i cilo lito plivanje. već u 6 mjesecu bolova nije bilo uopće. Da napomenem da je bol uvik na istom mjestu i ne spušta se u nogu. E sad nedavno (ja sn kriv) znojnih leđa na promaju i ćutin laganu upalicu mišića koju sam zanemarija,nedugo zatim,dovoljan je bio jedan potez i eto ponovo uklještenja ali nije strašno.dva dana ležanja ketonal duo i normabel i za dva dana ko novi. I onda odlučin ić na fizikalnu kad je prošla upala. Nakon tri dana fizikalne stanje se pogoršalo. Nakon 7 terapija nisan više bio sposoban za vožnju i evo već dva tjedna ležin na injekcijama i tabletama. E sad više stvarno neznan ko je ovde lud. Noge mogu podizat i do glave ako triba,boli samo u jednom položaju,jednoj točki. isto posli svakog micanja triba mi bar 15-tak min i onda je opet sve ok. najgora je rotacija u zdjelici. e sad... Ležat stalno ili šetat,poć na fizikalnu negdi opet ili ne ić,neznan više šta da radin...

[Henrik VIII]

Ja sam na fizikalnu terapiju krenuo već sa gadnim bolovima i pod utjecajem opijata, s obzirom da me bolila cijela kralježnica, posljedično i cijelo tijelo jer su se bolovi refleksno širili svuda. Već sam došao na terapiju sa upalom išijadičkog živca i kod vježbi za lumbalni dio kralježnice došlo je do takvog pogoršanja da nisam mogao ustati iz kreveta, a kada bih, šepao sam kao da su mi obje noge slomljene. Na kraju je upala većim dijelom riješena injekcijama ketonal + dexamethason + apaurin, s time da sam dobio apaurina i za kućnu upotrebu. No, morao sam stisnuti zube i nastaviti sa fizikalnim terapijama. Sada nakon 2 mjeseca je poboljšanje ipak veliko, jer pijem 2 puta manje analgetika, rijetko moram popiti sedative, ali zato moram na fizikalnoj (sada vježbe + plivanje) provoditi u prosjeku tri sata dnevno.

Pusti se baba i alternativaca; može se samo pogoršavati ako se ne ide liječniku. Konzultiraj se sa fizijatrom i po mogućnosti neurokirurgom, iako je operacija zadnja opcija tek kad se iskušaju sve druge metode. Te metode nisu lake, ne ide to preko noći, mukotrpno je i boli kao sam vrag, ali s vremenom može imati jako dobar učinak.

Krevet je nužnost kod akutnih bolova i nema druge opcije nekad da samo legneš i spavaš. No, dugoročno je to velika koma jer oslabljuju mišići, a time se omogućava da bolest kralježnice nastavi nesmetano svojim tijekom. Prema tome, čim prođu oni najteži bolovi, počni se kretati i vježbati prema uputama liječnika.

Drž' se i sretan Božić!

[admiral]

Još sam na ketunalu,normabelu i medriolu.I već je puno bolje. Na krivi pokret počinje užasna bol,ali se smiri već za 15-tak min mirovanja. Počinjem lagano sa kratkim šetnjama i ne smeta mi zasad. Iza nove godine iden kod neurokirurga. Znam dosta vjebi i sve ali strah me da nebi šta krivo pa da opet pogoršam stanje. Uglavnom znat ćemo više nakon posjeta pravome doktoru.Sretni blagdani svima u nadi da će nam uskoro bit bolje..

[paketic]

Bog!
Bas mi je zao da ti je tako
Moje misljenje je da fizikalna terapija nebi trebala boljeti, to je nekakvo nacelo fizioterapije.  sto nam ostaje je ojacati misice, kako ledjne tako I trbusne I pozdraviti se s
 nekim ponasanjima, odnosno cuvati se. I naravno operacija, al o tome ne zelim razmisljati.....
Tu puno ljudi pise o operacijama, di sto I kako, ja sam se prepala dok sam citala. Nemoj da I tebe prestrase.
 
Eto, toliko od mene,
Pozdrav!

[Henrik VIII]

Meni je nakon 3 mjeseca muke ipak prošla upala n. ishijaglicusa. Povukla se uslijed intenzivne fizikalne terapije, struje i topline. No, zadnjih par dana sam ležao doma radi upale grla i eto sada opet muke, čim nema vježbe i plivanja, kralježnica opet boli. Sad moram skočiti iz kreveta kako god znam i umijem, da opet ne dođe zlo sa upalom živca.

Fizikalna u pravilu ne bi trebala boljeti, tj. vježbe se rade do granice bola. No, ima ljudi (kao i ja) kojima je kralježnica tako "raštimana" da je nemoguće napraviti jednu vježbu bez da se pojavi neka vrsta boli negdje. Mene je bolila cijela kralježnica, po dužini i refleksno u svim smjerovima - s vrata u ramena i ruke, iz torakalnog dijela u srce i želudac, iz lumbalnog u zdjelicu i noge. Početak fizikalne je bio "strava i užas", jer je pored bolova bilo i brdo neuroloških problema. Vrtoglavice i nesvjestice od vrata, tremor u rukama i nogama kod kretanja i manjeg fizičkog napora, kondicija 0 bodova. A sad ipak odradim u 2-3 sata i dosta vježbe i plivanja, makar moram popiti jedan Zaldiar. No jedan je ipak puno manje nego tri dnevno. Vrtoglavica i nesvjestica gotovo da više i nema, nema niti refleksnih bolova ni drugih muka.

I mene su isto tu prestrašili sa pričama o operacijama, no to je u redu. Straše me i razni liječnici već godinama. No, ipak, nož je zadnja opcija i to bih vjerojatno iskušao kada se bol nikako ne bi mogla suzbiti i ako bi mi prijetio krevet doživotno. Na prvo loptu nisam baš vjerovao da te vježbe imaju nekog smisla, a kad me liječnica zastrašila sa prognozom mislio sam da je to psihološki trik. Dok nije u relativno kratkom vremenskom roku nastalo takvo pogoršanje da sam shvatio da nije nikakav trik. Na kraju se ipak pokazalo da se trud s vježbama isplatio, no paralelno koristim i TENS koji mi puno pomaže, i grijem se na sve načine. To liječenje je dobilo apsolutni prioritet, no podosta je utjecalo na privatni život i posao, jer uzima puno vremena. Ali i to je bolje nego se baciti pod vlak radi neizdržjivih bolova.

[paketic]

Haj Henrik!
Skroz te razumjem o čemu pričaš. Sigurno do sada točno znaš koje vježbe smiješ raditi a koje ne, kako i na koji način. I baš je super što nisi neka ljenčina kao ja npr. Kad se kralježnica istroši i sve se razdrma nekako se čini da se nema puno za učiniti. Fizikalna terapija ima puno metoda i može puno pomoći. Ja nikako da se pomirim s time da neke radnje jednostavno više nisu za mene, trčanje, skakanje, plesanje, bilo kakvi nagli pokreti i to. Za sada sam sretna što hodam, iako ne baš onako lipo spontano, ponekad kao da sam robot. grozno je to sve, a operacije se užasno bojim. I sretna dam da ne pijem puno lijekova, jer bilo je jedno vrijeme kad mi ogromne količine uopće nisu pomagale. Da ne pilim više....

Sretna Nova godina!