Sretno i od mene! Nisam vam se ranije javljao jer su sam sve super rekli drugi forumaši/ce. Dobro ste sami shvatili da vam "operacija ne gine". Na žalost, ali na sreću da ste napravili privatno taj MR i to odmah sve otkrili jer biste se inače samo još mjesecima užasno mučili. Nemojte se bojati operacije, to je čas posla, minimalno invazivni zahvat, a ogromno olakšanje. Pogledajte na forumu druge postove sa sličnim iskustvima; naime, vrlo je važno da nakon operacije polakom, malim koracima naprijed, idete u oporavak i da ne kažete "hop" tek što prestane bol, a proći će čim se ukloni kompresija sa živca. No, to ne znači život kao prije, nema trčanja, skakanja, sagibanja, nošenja teških stvari, itd. Da bi operacija uspjela od vas se traži prilagodba nastaloj situaciji, što znači i smanjenje opterećenja kojima ste do sada bili izloženi. Meni se kralježnica tako iskrivila, potpuno izgubila biomehaniku, a to je da se umalo skoro raspala, na kraju sam hitno operiran prije skoro 6 mjeseci i to na način da su mi u 4 kralješka ugrađeni šarafi i sve povezano sa šipkama da nikud ne mrda i svačeg sam se natrpio, a znam da sam i raznim pokusima s vježbama i prije i poslije operacije znao pogoršati bolove.