Kraljeznica.com forum
Druge teme povezane s kralježnicom => Teme i rasprave povezane s kralježnicom => Autor teme: Jasna - Listopada 01, 2008, 20:25:38 poslijepodne
-
U "Iskustvu pacijenata - operacija" pisala sam kako mi je teško bilo doći do prave dijagnoze i ispravne liječničke pomoći. Voljela bih kada bi i vi iznijeli svoja iskustva. Koliko vam je trajao proces od uputnice - specijalista - snimanja - tumačenja snimke i jeste li u cijelom tom procesu morali nešto dodatno plaćati. Je li se bolest pogoršala dok ste čekali dijagnozu i adekvatnu pomoć? Jeste li morali tražiti kakve veze da bi došli do stručnjaka?
-
Nema komentara? Blago vama, izgleda da je kod vas išlo sve po špagi ;D.
-
Jasna odlična tema. I mene interesira odgovor na tvoje pitanje?
-
Ja sam imao dopunsko osiguranje (plaća firma) kod Sunca i za dva dana sam bio kod fizijatrice. To je bilo desetak dana od prve pojave akutne boli - toliko je zapravo meni trebalo da shvatim da je vrag odnio salu i da to nije uobicajena "proci ce za par dana" krizobolja. Dakle, srijeda fizijatar, cetvrtak MR (platio 50%), petak nalazi, ponedjeljak narucen kod dr.Buljata u traumu. Odlazim s dijagnozom "kad se odlucite za operaciju javite se, a do tad fizikalna". Narucujem se za fizikalnu - prvo cekam par dana na pregled HZZO fizijatrice (izmolio da me prime cim prije, inace se ceka bar 2 tjedna), a onda jos 3 tjedna cekam fizikalnu. Do tada posjecujem par puta kiroprakticara (dobio 2 tel broja od fizijatrice !??) - isto cekao tjedan dana na prvi pregled.
-
Pred 7 godina sam za vrijeme igranja badmintona napravila neki pokret pri cemu su mi se ledja ukocila. Nakon toga, boljelo me, ali ne strasno, tako da sam odlazila na posao nekih 15ak dana, dok jednog dana nisam mogla ustati iz kreveta od boli. Dosao mi je lijecnik doma, dao mi voltarene+myoflex+apaurine. Kad je malo bol popustila, otisla na pregled kod neurokirurga u Vinogradskoj, koji mi je rekao da sam premlada (tada sam imala 28 god) da bi mi nesto bilo neka pijem tablete. Nakon toga, sam na svoju ruku napravila privatno magnetsku, nalaz je pokazao 2 protruzije, s nalazima otisla novom lijecniku koji me odmah htio operirati. Naravno da se za to nisam htjela odluciti pa sam trazila jos jedno misljenje, ovaj put kod dr Paladina koji je rekao da idem u toplice, ako mi ne bude bolje i nakon toga ev. operacija. Platila sam si toplice (jer naravno da ih nisam mogla dobiti preko fonda, nema indikacija), i stvarno mi je nakon njih bilo puno bolje. Sljedecih 7 godina sam se s vremena na vrijeme borila s povremenim problemima, nekada vise nekada manje...ali sam sasvim OK zivjela, mada sam se svako jutro budila s nekom boli, bol mi je postala sastavni dio zivota...imala sam takav posao i sefa gdje bih cim bi osjetila nesto jace ostala doma dok se to ne zalijeci. Medjutim pred godinu i po dana sam promijenila posao, za to vrijeme sam 2 puta imala problema, ali kako sam nova na poslu nisam trazila bolovanje, tako da bi se jaki bolovi protezali i po mjesec dana. I sada u ljeto sam bila u nekoj poslovnoj skoli gdje je program bio jako naporan, po cijeli dan sjedenje, gdje sam pocela osjecati bol u nozi, koja je nakon 20ak dana toliko kulminirala da je to bilo neizdrzljivo. Injekcije tramala+normabela koje su mi dali na hitnoj 2 noci mi nisu ni malo umanjili bol, klecala sam 2 dana i dvije noci, jer samo u tom polozaju mi je bilo donekle podnosljivo, mislila sam da cu oboliti na zivce. Jer, kroz tih 7 godina, imala sam i jakih bolova, prag boli mi je stvarno visok, ali ovo je bilo jednostavno nepodnosljivo. I tako sam otisla na pregled kod dr Buljata, on me odmah ostavio u bolnici, jer sam izgubila potpuno osjet u potkoljenici (ta koja me boljela). Magnetsku mi nisu mogli napraviti jer nisam od boli mogla leci, pa sam drugi dan dobila morfij, i tek tada je bol malo popustila da mogu izdrzati tih 20 min snimanja. Na magnetskoj su vidjeli dorzomedijalni i dorzolateralni prolaps L4/5 s kompromitacijom sirine spinalnog kanala i izlazista korjena L5 desno. Za 2 dana sam imala operaciju.
Kao sto se vidi iz napisanog, dijagnoza je kod mene brzo postavljena pred 7 godina, ali zbog toga sto sam sama platila MR.
-
Hvala vam svima koji ste se uključili. Otvorila sam ovu temu jer imam saznanja da nas čitaju neki koji rade na reformi zdravstva, pa bih voljela da pročitaju što više konkretnih iskustava pacijenata.
-
Pa bilo bi jako lijepo kada bi se s tim reformama promijenile neke stvari u zdravstvu na bolje...a sve nekako sumnjam, na zalost.
Da ja nisam tada pred 7 godina imala novaca za sebi platiti MR, EMNG, toplice (i to sam morala platiti najskuplje sobe jer se jedino na njih nije moralo cekati), niti bi znala dijagnozu, niti bi si mogla pomoci.
Ja sam srecom imala pomoc roditelja u tom trenutku (jer tko s placom na bolovanju moze pokriti takve troskove?"?), ali mnogi ljudi nemaju tu mogucnost i onda za njih, na zalost pomoci nema.
I to je tragedija naseg zdravstvenog sustava. Svaki mjesec izdvajamo veliki novac iz place, a onda kada trebas koristiti usluge tog istog sustava, e onda moras sve platiti privatno iz svog dzepa, ili cekati, pola godine, godinu. A ako te boli sada i ako sada ne mozes funkcionirati, sto ti znaci MR za pola godine/godinu? Ili toplice.
-
Panthagana, slažem se sa svime. I ja sam vrlo sumnjičava da će išta biti od reforme. Sve što sada možemo pročitati po medijima, djeluje tako populistički, onako tempirano samo radi izbora. Daj bože da me demantiraju :), ali znam da neće.
-
Ajme meni koliko dugo? Uffff nesmin ni reć od 93 do negdi 2004 godine stalnu su mi govorili nije to ništa samo lumboishijalgija proće takav momćić pa da ga boli,a kad me ukočilo posli toliko godina kad asm završio doslovce na operacioni stol onda su mi povirovali te su me se tili rješit na način taj da se odma operiram da bi manje zdravstvo imalo problema s menom,to sam posli kroz godine skužio tako , sad kad vidiš toplice puno teže dobije neko ko je operiran nego onaj ko nije i sve ostale stvari jel kad te operiraju onda smatraju da ti je bolje i precrtaju te a ovako ,nemože ti niko reć da te ne boli.Moj prijatelj je operiran 3 puta i samo ima probleme dok ja puno lakše prođem na raznim komisijama.Eto nažalost al je tako.
A što se tiće reforme nema ništa od toga pa zar godinama ne slušamo istu priću.
-
Moj slucaj je takav da vec godinama sam bar jedan put godisnje zakočena, u međuvremenu sam manje više ok funcionirala.Nikad mi se nije dalo ić na magnetsku, dva puta me poslali na rengen na kojem mi nisu vidili ni ono jedino sta se na rengenu može očitat(imam i spinu bifidu na S1_to mi je sad tek očitano nakon šta sam prije 6 godina napravila prvi rengen). Uglavnom nakon sta mi je sestra otisla na operaciju i nakon sta sam malo citala grozne price s tog foruma i nakon sta su me uvatili bolovi dva tjedna odlucim se ja narucit na magnetsku. to je bilo prije mozda mjesec ipo dana a narucili su me 31.03.2009 znaci za 6-7 mjeseci.I onda sam racunala akio cekam godinama mogu onda i jos toliko.U međuvremenu mi se desi takvo ukočenje sa propadanjem noge i skuzim da više moram napravit tu magnetsku i vidit šta se zbiva...Odem privatno, 1600kunića...Nakon toga preko veze do neurokirurga za nekoliko dana..Nisam se ni pokusavala bez veze naručit jer to bi trajalo ko zna koliko....
E sad kako je Pantaghana napisala srića ima roditelje koji su joj mogli pomoć i to sve poplaćat za nju, eto ja nisam te sriće jer su se jadni istrošili na nju pa im nije ostalo za mene hehe hehe ;D ;D ajme ubit će me kad ovo pročita :D
-
Dakle, mene je počelo "žegati" nakon jednog treninga kickboxinga. Prvo malo čekao da se "smiri" (moš misliti) Otišao kod svoje doktorice, čekao 2 sata, dala mi uputnicu za ortopeda u Dubravu, naručio se, čekao 2 tjedna, otišao tamo, veli on ništa bez magnetske ali u Dubravi je trenutno u kvaru, a da se obavi negdje drugdje onda ne vrijedi indikacija liječnika iz Dubrave. Koje sranje...rekoh sebi, ajmo Davore prek veze. Sv. Duh si sredio isti dan (jbg, građevinska mafija je premoćna, ne biste vjerovali), samo sam morao pretragu platiti 300 kuna jer nisam imao indikacije od doktora sa sv. Duha, ali sam imao uputnicu od svoje doktorice. Stigli nalazi, pokazuju DH itd. Sa tim nalazima naručio se u Vinogradku na neurokirurgiju i čekao jedno 2 tjedna (veza opet građ. mafija). Neurokirurg je imao "direktivu" da se dobro pobrine za mene, ali da se ne zavaravamo, nitko ga nije tjerao već su mu se pojedinci "odužili" na korektan način. A ti isti pojedinci već kod mene imaju dosta kredita. Veli neurokirurg da jednostavno nisam slučaj za operaciju. A ja šepam i boli li me boli. . . Uglavnom, životario ja po HZZO terapijama skoro godinu dana, nikakve koristi, a i nisam se detaljnije bavio s time jer mi je prioritet bio završiti jedan veliki projekt u Zagrebu. Kada sam završio projekt, puko sam na psihu od bolova i muke, nazvao neurokirurga i rekao mu da sad dolazim kod njega i nek mi radi šta god hoće i kako hoće ako treba i bez anestezije. On veli pa dobro dođi, budemo te "ispilili". Onda sam se malo skulirao, poslušao par savjeta, uzeo nešto peneza i pravac Pula, dr. Peharec. nakon 20 dana se upalilo svijetlo u tami mog života.
-
(http://i37.tinypic.com/2ecn9cx.jpg) Sve je počelo jedno jutro"da prostite" na zahodskoj školjki,da ću se podignuti,škljoc i ukoči me.Čekajući četiri sata tako ukočen dok mi nije stigla pomoć.Nakon deseatak dana odlazim liječniku i on me upućuje na rengentsko snimanje kralježnice,radiolog očitao sliku,neurolog i fizijatar rekli svoje kao "ono,otišla ti je sva kralježnica k vragu" preporuka fizikalna terapija i medikamenti.Ali prave diagnoze nema.Na preporuku svoga prijatelja da posjetim dr.ortopeda i da će mi On sigurno sve fino i lijepo objasniti.Poslušao sam ga i tako je i bilo Dr.ortoped mi je sve u pojedinosti rekao i obrazložio i rekao pravu istinu.na čemu mu se zahvaljujem.
Ništa mi nije pomoglo ni fizikalna ni medikamenti,sve gore i gore i uputim se u Zagreb u bolnicu "sestara milosrdnica".Dr.neurokirug me je primio,vidio moje nalaze,slike i saopćio mi slijedeće:"Ja ću Vas operirati ali predhodno morate napraviti MR i uvjet za operaciju da skinem određeni broj kilograma i kad to sve napravim da mu se samo javim radi dogovora za operaciju."
Budući se na MR čeka na red pola godine,a ako ću ići privatno onda dolazim odmah na red.No, međutim ima jedna caka kako se može doći na MR a a da ne čekaš pola godine ili da privatno ne plaćaš.
Vrijeme je prolazilo,liječničko povjerenstvo "pritišće"kad će operacija? Kilogrami se ne skidaju tako lako ali mjesec dana sam skinio 3 kg.Nazovem dotičnog dr.neurokirurga da se dogovorimo za operaciju.On mi kaže da se to tako ne može dogovarati putem telefona.Budući je meni bilo smrt sjediti duže od par minuta i teško putovati.Preko veze sam zamolio jednog svog prijatelja liječnika da ode do njega i da se dogovri s njim u svezi moje operacije.Odgovor je također bio isti ne može to tako ja se s njim moram dogovoriti u četiri oka.Također sam preko veze slao i glavnu sestru,također isti odgovor.Druge mi nije bilo nego otići k njemu direktno.Kad sam došao k njemu,neznam da li sam brže ušao ili izašao iz ordinacije.Ma neznam da li su to bile 2-3 minute.Budući se nisam hvatao za džep(moja opaska)On mi je odgovorio citiram"Znate,ja Vas ne mogu operirati,morat ćete potražiti drugu bolnicu"bez ikakvog obrazloženja, ostao sam šokiran.(To mi je mogao saopćiti i putem telefona a ne mene tako teško pokretna i bolesna maltretirati).Zar su zato trebala četiri oka? nažalost kod mene su obadva džepa bila prazna.
Vrijeme odmiče a bolovi sve gori i neizdrživiji,opet po preporuci odlazim u Rijeku na Sušak i tamo me prime bez ikakvih uvjeta da moram skinuti kilograme.Napominjem da sam u Rijeci operiran dva puta.Ovdje ću stati.Tako je moj križni put bio trnovit od prve diagnoze do prve i druge opracije.
-
(http://img371.imageshack.us/img371/8939/tekomijehodatimp6.gif) (http://imageshack.us)
Prva operacija mi je trajala osam sati,
OP 1.Interlamienctomia et foraminotomia L4/L5,L5/S1
2.Vertebrosynthesis transpendicularis L5-S1
3.Spondylodesis posterolateralis L5-S1 i odležao sam na neurokirurgiji dva tjedna.Imao sam neopisive bolove poslije operacije.Napominjem,da sam odmah kako su mi tegobe nastupile počeo nositi štap a poslije sam prešao na dvije podlaktične štake što i danas koristim.Dolazeći uredovno na kontrolu liječnik operater mi je svaki put rekao citiram"ja sam s Vama zadovoljan" međutim ja nisam bio zadovoljan sa svojim stanjem a onda ni snjim.Teško sam hodao i nije bilo vidljivog pomaka.Dolazim na kontrolu ali taj dan nije bilo mog operatera već njegov kolega koji me prima.I ja kažem tom doktoru da me boli i da teško hodam i da nisam zadovoljan.
On je odmah posumnjao i rekao mi da obavezno kad drugi put dođem poslikam kralježnicu i sa slikom dođem.Naravno to sam i učinio,napominjem da je meni izvršena fiksacija kralježnice.Kad sam to sve obavio otišao sam ponovno na pregled s najnovijom slikom.Isti taj operater koji me je operirao kao da ništa nije bilo(a ja sam se stalno žalio na bolove i ukočenost) došlo je do pomicanja tih šarafa i šipki koje su mi stvarale problem.Obavljena je ekstrakcija alenteze LS kralježnice kojem je radi spondilolisteze prvog stupnja L5 kralješka učinjena transpendikularna vertebrosinteza L5-S1 po sistemu Moss Miami.I nakon te druge operacije mi nije dobro i opet svaki put dok sam išao na kontrolu,svaki put mi je rekao da je On zadovoljan.A ja i dalje imam poteškoće i probleme.
Na preporuku moje fizijatrice u mom mjestu koja me je uputila i dala savjet da idem u Zagreb na Traumatologiju da su tamo izvrsni liječnici i stručnjaci za kralježnicu i da ću znati bar pravu istinu.Ja sam prekinio svaki kontakt sa Rijekom i otišao u Zagreb.Tamo su me lijepo primili,obavio MR sa čekanjem od dva tjedna,doktor mi je saopćio da nisam više za nikakav posao te me uputio i dao predlog za mirovinu.Na moj upit kakva mi je sudbina? slegao je ramenima i rekao mi da će mi doći do "ukočenja"kralježnice i da više neću imati problema.To mi je bio šok ali kad sam došao kući ja sam se naplakao i naplakao.Sad sam došao k sebi i nastojim biti vedar i moja mi je vjera pomogla da se održim. Ali nažalost po odlasku u mirovinu i po primitku prve mirovine doživio sam ponovni šok od kojeg se ni danas nisam oporavio.
-
Priča bože tebe. Jesi se napatio! :'( Deziderio, zbog čega su radili vertebrosintezu L5 za prokliznuće o prvog stupnja. ??? Nisam Neurokirurg ali takve operacije se rade za prikliznuće 3 ili 4 stupnja i to kod neuroloških ispada.Čemu tako velike operacije koje opisuješ? KOje godine je to bilo? Koliko danas imaš godina?
-
Priča bože tebe. Jesi se napatio! :'( Deziderio, zbog čega su radili vertebrosintezu L5 za prokliznuće o prvog stupnja. ??? Nisam Neurokirurg ali takve operacije se rade za prikliznuće 3 ili 4 stupnja i to kod neuroloških ispada.Čemu tako velike operacije koje opisuješ? KOje godine je to bilo? Koliko danas imaš godina?
E moja draga lipa kokolina,ja nisam liječnik specijalista već laik,To si mi postavila veliko pitanje.Ipak sam imao povjerenje u neurokirurga i dajem se u njegove ruke,ja sam ipak laik.Prva operacija je bila 2004.god. a druga 2005.god.i u konačnici sam postao invalid.Mislim da me razumiš kao osoba a onda kao i liječnik.Napominjem da sam imao više diagnoza na kralježnici,diskus herniju te prolapse te bulginge,osteohondroze itd....A sad o godinama imam 55.godina ako to nešto znači?
-
A ja mislila da su te operirali 1986. Nekako mi to sve skupa ne štima. Vjerujem ipak da je neurokirurg u prvoj operaciji imao razloga ono sve raditi na tvojoj kralješnici. :-X
-
Budući da imam 39 godina,naravno da su moji problemi bili "psihičke "prirode i kočila sam se jer sam bila pod stresom.Prvi put sam operirana sa 29 godina,imala sam extrurziju diska L5-S1 što su mi dijagnosticirali kad sam u hitnoći primljena na neurokikurgiju jer ,iako sam se dvije godine unazad žalila na užasne bolovei jedva sam se kretala,dobila sam injekcije i rečeno mi je da mi nije ništa jer sam mlada.Operirana sam hitno jer je neurokirurg rekao da mi predstoji ili operacija ili kolica.Noga mi je i dan danas povremeno utrnuta i imam probleme sa mokranjem.Kad sam se počela žaliti na vratnu kralježnicu,u konačnici sam morala promijeniti liječnika opće prakse te tek nakon toga me nova dokterica uputila na pretrage,a otkrila sam što mi je zahvaljujući fizijatrici koja mi je po rtg nalazu preporučila CT i tako se to sve pokrenulo.Na kraju sam operirana jer mi je rečeno da ću,zbog kompresivne mijelopatije,dobiti parezu čitave strane ako se to kirurški ne riješi.
Interesantno je da mladi ljudi uvijek imaju "probleme psihičke prirode"(dobiju ih nakon svega što dožive u svojoj bolesti) i uvijek su pod "stresom" odn.nitko njihove simptome ne shvaća ozbiljno.Hvala onima koji vjeruju.
-
Prvo isključiti sve a na kraju tek postaviti psihijatrijsku dijagnozu.!!!!Je da je malo skupo za HZZO ;D ali Bože mili ,invalidnost i bolest radnoaktivnih ljudi su ipak najskuplji. Svaki vertebralni i vertebrogeni sindrom (bol u vratu, grudnoj ili križima sa sijevanjem niz ruke ili noge) koji traju dulje od 6 tjedana napravite MRI pa tek onda neka filozofiraju oko vas. Ako MRI ne pokaže veći problem lako će te se nositi s "sitnicama" a ne da čitamo i crvenimo se na rečenici da netko u 21. stoljeću propustom nas liječnika ima smetnje s mokrenjem u svojoj 39 godini. :-[ :-X
-
Naravno,moji problemi sa sfinkterima počeli su prije PRVE operacije,nakon operacije imala sam sy caude equine,tj.bježao mi je urin skoro 2 godine dok nisam došla do Varaždinskih toplica te mi je fizijatar propisao terapiju elektrostimulaciju mokraćnog mjehura po Jušićki-odonda se stanje popravilo,imam smetnje i dalje u smislu urgencije i ponekad mi urin "pobjegne" ako se jako nakašljem ili kada dugo sjedim na poslu kod ustajanja odmah moram mokriti.No,nisam to željela reći,htjela sam istaknuti i pohvaliti sve fizijatre sa kojima sam se u životu susrela jer su moje tegobe shvatili ozbiljno i pomogli mi da ih rješavam,za razliku od ostalih liječnika koji me nisu htjeli niti saslušati...Smatram da je imati dobrog fizijatra pola ozdravljenja.Također sam naišla i na vrlo stručne fizioterapeute,a i ja se trudim kako bih se osjećala bolje i nadam se da će sve na kraju dati neki rezultat..koliko se može.
-
Ja sam prije dvije godine imao saobraćajnu nezgodu:
Imam pregršt dijagnoza ali još nema pomoći >:( >:( >:( >:( >:( >:( >:(
-
Pocetnica sam u lijecenju kraljeznice i vidim da me ceka dug i trnovit put do izlijećenja. Citam druga iskustva i postaje mi jasno da moram sama poduzeti neke korake. Zasto se sustav ne postavi tako da kad jednom u njega uđes budes obrađen do kraja, a ne da moras traziti veze i sluzit se kojekakvim trikovima da dođes do prave dijagnoze? To bi sigurno skratilo redove u cekaonicama i liste cekanja. Sta mi mozemo napraviti da se nesto pokrene i da se to promjeni? Da li je itko zadovoljan stanjem stvari? Ima li itko kakvu ideju? Inace, ovdje sam radi brata koji ima uzasne bolove vec 2.mj. i koji ne prestaju. Znaci, dosla je voda do grla. Za MR sam saznala na ovom situ. Ne znam kako da mu pomognem i ocajna sam ,a pomoc mu hitno treba. Fizijatar reumatolog preporucio tablete Knavon,Zaldiar i Lupocet. Kad ni to ne pomaze odemo u amb. za bol na inekcije. Da li je to vrh pomoci koje se nudi u nasem zdravstvu? Kako doci najbrze do konacne dijagnoze i kraja ovim mukama? Da li netko zna sto dalje? Molim savjet.
-
Koliko godina ima tvoj brat, što ga i kada boli i kako mu je počelo, što je sve napravio od pretraga?
-
Evo da i ja ovdje malo opišem svoje muke.
Što se tiče dijagnoze to su nakon četri godine hodanja od jednog do drugog doktora razne degenerativne promjene na slabinskoj i vratnoj kralježnici (ima na temi Kokolino). Najgore mi je što oni samo prebacuju lopticu sa jednog na drugog a pomoći ni na vidiku. Neurolog-ortoped- fizijatar-neurokirurg-reumatolog i tako u krug nekoliko puta.
Vrhunac liječenja su fizikalne terapije koje su po mom mišljenju totalno neadekvatne i neučinkovite (tamo gdje sam ja išao), sa druge strane voltareni, brufeni, indometacini, zaldiari, dexametazoni su tvari koje trenutno malo pomognu a dugoročnije prave više štete nego koristi.
Napravio sam kompletne imunološke nalaze na razne bolesti (to su prava mala sabrana djela, puna fascikla) i sve u redu, kažu ovo je super. -Ma šta je super, pitam ja -to što se ujutro nemogu ustati iz kreveta i što vidim da su šezdesetogodišnjaci pokretniji od mene, a o bolovima da i ne govorim, samo kažu trebao bi na fizikalnu terapiju. znači ponovo onaj krug, a ne neće više Jopan kod doktora sem ako mu treba neki papir i slično, neće me više vozati vamo tamo. Trpit ću, sam ću se liječiti dok ne puknem.
I moj savjet: više će te naučiti na ovakvim forumima od Kokolinice i na iskustvima pacijenata nego od ovih kvazi liječnika koji samo gledaju profit a za vaše zdravlje ih zaboli ona stvar.
Pa ja bih mogao knjigu napisati o svojim dogodovštinama kod liječnika (fuj kakvih ima): jedna mi je fizijatrica sa dva metra daljine dala dijagnozu -pa ti imaš ravne tabane, to ti stvara probleme sa kralježnicom. Meni nebude mrsko (mada znam makar to ustanoviti) odem kod ortopeda, on kaže šta je njoj tabani su ti u redu. Kasnije saznam da ona prodaje ortopedske uloške. ¸
Znači doktoru idem-po papir neki kada treba, kada me zgazi autobus, mrtav. Tražiti pomoć više ne.
-
Jopi a što da kažem eto ja neidem puno hehehheheh nego već 5-6 godina samo se vrtim u krug od jednog do drugog i još se pitam od ćega mi se vrti a i nevrtilo mi se kad samo trčkaram u krug pa to je od tog trčanja silnog :D :D :D :D hm da nije to možda prava dijagnoza trčanje oko bolnice i po doktorima već tolike godine ;)
-
Pocetnica sam u lijecenju kraljeznice i vidim da me ceka dug i trnovit put do izlijećenja. Citam druga iskustva i postaje mi jasno da moram sama poduzeti neke korake. Zasto se sustav ne postavi tako da kad jednom u njega uđes budes obrađen do kraja, a ne da moras traziti veze i sluzit se kojekakvim trikovima da dođes do prave dijagnoze? To bi sigurno skratilo redove u cekaonicama i liste cekanja. Sta mi mozemo napraviti da se nesto pokrene i da se to promjeni? Da li je itko zadovoljan stanjem stvari? Ima li itko kakvu ideju? Inace, ovdje sam radi brata koji ima uzasne bolove vec 2.mj. i koji ne prestaju. Znaci, dosla je voda do grla. Za MR sam saznala na ovom situ. Ne znam kako da mu pomognem i ocajna sam ,a pomoc mu hitno treba. Fizijatar reumatolog preporucio tablete Knavon,Zaldiar i Lupocet. Kad ni to ne pomaze odemo u amb. za bol na inekcije. Da li je to vrh pomoci koje se nudi u nasem zdravstvu? Kako doci najbrze do konacne dijagnoze i kraja ovim mukama? Da li netko zna sto dalje? Molim savjet.
Jasna nekad je sustav što se tiče kralješnice i što se tiče neurokirurga bio drukčiji tj,njihov stav je bio odma na operaciju a danas eeeeeeeee danas su vidjeli i oni da to nije baš tako efikasno pa je današnji stav ne operacija jedino ako se mora.Znam to nama ništa neznači kakav je stav dr neurokirurga,već nam znači ozdravljenje a u tom može samo dragi Bog pomoć ;)
-
Vratila se ja...
E ovako: kod mene su prvi simptomi - bolovi u leđima i trnjenje nogu počeli prije deset godina i tako sam ja kod 20-godišnjakinja dobila dijagnozu lumboishialgia. Zbog čega - nitko do dana današnjega ne zna. I tako sam oko 7 - 8 godina odlazila povremeno na ambulantne terapije, na RTG :D ;D, pa na EMNG koji je pokazivao sve veća oštećenja svake godine, pa sam konačno upućena prije 3 godine na CT koji je pokazao discus herniu L4-L5 za oko 5 mm. Godinu dana nakon toga započeli su sve veći bolovi u leđima, trnjenje nogu, počela sam povremeno vući lijevu nogu, mokraća je "bježala" i kolegica koja je prošla isto uputila me neurokirurgu. On je pogledao samo EMNG star godinu dana, naručio novi i da napravim MR koju sam prvi puta sama platila jer se čekalo 7 mjeseci na red. EMNG je bio katastrofa, a MR je pokazao discus herniu L4-L5 9 mm, a L5-S1 3 mm. Neurokirurg mi je preporučio operaciju, ja sam prihvatila. Operacija je obavljena 06. 11. 2006. u Vinogradskoj, uklonjen disk L4-L5... Sve je bilo o.k. do prije mjesec dana kada sam počela osjećati bolove u leđima i desnoj nozi, trnjenje... Bila sam kod neurologice, koja mi je rekla da je iz neurološkog pregleda vidljivo da je u pitanju S1.
Sada mi je počela trnuti desna ruka i to mali prst i prst do njega i boli kralježak negdje između lopatica... to mi se povremeno i prije događalo, ali sada sve češće... u toplicama sam slikala RTG kralježnicu i rekli su mi da imam jaču kifozu...
u petak idem do neurokirurga, pa ću saznati što ima novo...
-
Renata, jako mi je drago što te opet vidim, premda bi bilo ljepše da te ništa ne boli. Evo ja sam, nakon dužeg vremena što sam se hvalila da mi je dobro (neću se više hvaliti :)), počela osjećati bolove u torakalnom i vratnom dijelu kralježnice. Doduše, jako sam puno radila i bila pod zaista jakim stresom, pa je moguće da je krivo loše držanje (kada sam pod stresom, sva se nekako pogrbim). Uz to, i ja osjećam nekakva zatezanja i peckanja na rukama, a povremeno čak i na licu. Zbog toga sam napokon odlučila otići na kontrolu kod neurokiruga. Sram me je priznati, ali nisam bila otkako sam se vratila na posao, a to je sada više od godine i pol.
-
Ja sam zadnji puta bila kod neurokirurga prije malo više od godinu dana i tada je bilo manje-više sve o.k. i napisao mi je preporuku za toplice i u toplicama sam bila.
Sada me strašno muči to trnjenje ruku i bol između lopatica... Grozno je... Ponekad i jedva dišem... Sad kad se sjetim da ću od petka kad idem u ZG kod neurokirurga čekati još 100 godina za pretrage... Za EMNG moram čekati otprilike do 20.6., za toplice isto tako, a MR ću uspjeti vjerojatno riješiti kroz mjesec dana jer moja bolnica ima ugovor za privatnom klinikom u ZG jer nemamo MR...
Sretno! :)
-
Predbilježite se odmah za EMNG ruku
-
Predbilježite se odmah za EMNG ruku
sutra idem kod neurokirurga u ZG, pa će mi on napisati koje sve trebam pretrage napraviti - tako je uvijek - napisati će mi i EMNG ruku i nogu i MR - ali kad se sjetim da se čeka na EMNG do 6. mjeseca onda poludim, a na vž toplice do 7. mj., a na bolničku terapiju do 6.mj. :o >:(
-
Renata što da vam kažem nadajmo se boljem :)
-
Ne znam u kojem ste gradu ali u Dalmaciji se ne čeka toliko dugo. EMNG 1,5-3 mj, MRI 2-4 mj, bolničko liječenje odmah po indikaciji.
-
Ne znam u kojem ste gradu ali u Dalmaciji se ne čeka toliko dugo. EMNG 1,5-3 mj, MRI 2-4 mj, bolničko liječenje odmah po indikaciji.
Kokolina kod nas u Dalmaciji tj.u mom gradu se ćeka na mri 6 mj,dok na EMNG 4 mj .jer isti pregled radi samo jedan dr. ;)
-
Očito postoje dvije Dalmacije a za Milinovića i tri. ;D
-
U Dalmaciji ima više gradova kokolina ;)moj grad je napredan u drugim stvarima što se tiće zdravstva ajme ti ga meni jedino što imamo dosta Psihijatara ;)kao i jednu bolnicu.
-
Pa utoliko više razloga da u drugom gradu udaljenom 100 tinjak km potražite druge doktore.
-
Istina Kokolina al iz grada udaljenog stotinjak kilometara ljudi bježu u ZG inače sam rodom iz grada od stotinjak kilometara ;) ato je vaš grad neznam,to su mi samo iformacije iz vašeg grada