Darko, evo ti konkretan primjer o zbrci u zakonodavstvu. Ja sam se lani ukočila na poslu i završila na hitnoj operaciji te na bolovanju koje je trajalo 5,5 mjeseci. Da mi se to dogodilo ove godine, imala bi pravo na punu plaću jer mi se to dogodilo na radnom mjestu, ali ne bi imala pravo na profesionalno oboljenje jer bolesti kralježnice ne spadaju u takva oboljenja. Oni koji imaju profesionalno oboljenje po novom Zakonu o zaštiti zdravlja na radu koji je stupio na snagu početkom ove godine, više ne moraju ići na klasična bolovanja već ravno idu kod izabranog liječnika Medicine rada (taj izbor radi tvrtka), koji onda rješava i pitanja onih famoznih liječničkih povjerenstava (doktor medicine rada je ujedno i povjerenstvo). Ljudi s profesionalnim oboljenjem imaju pravo na punu plaću za vrijeme bolovanja, dok mi ostali smrtnici gubimo 30 posto (mislim da je toliko, ne znam točan postotak, ali koliki god da je - puno je).
S druge strane, donesen je nekakav famozni pravilnik o zaštiti zdravlja pri radu s računalom, ali toga se nitko ne pridržava. Doktori medicine rada morali bi obići radna mjesta i utvrditi kakvi su zaista uvjeti rada i natjerati poslodavce da prilagode radna mjesta. Međutim, tih doktora nema dovoljno i u sljedeće 2-3 godine, sigurna sam - loši poslodavci mogu spavati mirnim snom. Ako se u međuvremenu netko na takvom radnom mjestu razboli, neće - kako sada stvari stoje - moći dobiti profesionalno oboljenje. A da bi to trebalo biti tako, govori i postojanje ovog famoznog pravilnika koji radno mjesto za računalom tretira kao mjesto s posebnim uvjetima rada.