Čuvanje nakon operacije da li je to moguće i invalidska mirovina

[denis 68]

Ljudi rade nakon operacije mozga, srca, karcinoma, itd., pa ne vidim razloga zašto se ne bi moglo raditi poslije operacije kralježnice. U svakoj normalnoj državi gdje je zdravstvo organizirano kako Bog spada, prvo se radi na prevenciji a onda na brzoj dijagnostici, jer svakom normalnom čovjeku je jasno da teža operacije više košta te da umirovljenje čovjeka u vrlo ranoj životnoj dobi, može biti uzrok novog oboljenja, ponajprije zbog socijalne isključenosti. Dakle, što prije reagiramo kod neke bolesti, liječenje je lakše, brže i jeftinije. Svako umirovljenje trošak je za državu, pa makar ta mirovina iznosila samo tisuću kuna. U normalnim državama, a pogotovo u onima gdje je demografska struktura katastrofalna (to je slučaj i s Hrvatskom), ne samo da se radi na produljenju radnog vijeka, nego se i sve više invalida nastoji uključiti u svijet rada.

Jasna ma vi ste sigurno u pravu čovjek dok radi i vrijedi al ima jedna druga da cijeli svjet počiva na budalama koje rade,jel da je u radu spas i da češ radom doč do love, zdravlja ,nekretnina, i sveg ostalog teško ,ja u to nevjerujem jer bi svi naši političari onda zavrnuli rukave i radili.Evo jedan primjer moja prabaka je bila onda u ono vrijeme zdrava nikad ništa nije radila jel je bila imućna i doživjela je 103 godine ,a ja kao njen praunuk  ubijao sam se radom što na poslu ,što van posla i sad sa svojih 40 godina ko stara kanta,jer to mi nije dao nerad nego rad,a to se pokazalo i danas nije mi vrag dao mira pa sam ovako kako idem danima na terapije nešto radio cjeli dan sad ležim i kukam i govorim sebi koja sam ja budala što mi je tribalo radit al eto što mi je rad donio.Kroz život sam upoznao puno ljudi koji neradu žive na teret drugih i samo znam jedno da im nije ništa, a bome oni koji su se ubili od rada danas se susrećemo po bolnicama zato ŽIVIO NERAD

[bojan]

kako mi bog da jel mi nije bilo ni do čeg i eto fala dragom bogu izabro sam najbolje samo da mi se riješit ovih mojih tegoba al eto nemože se sve dobit il češ dobit mirovinu i bit bolestan il češ bit zdrav pa nema mirovine.

Upravo se o ovome i radi. Nije pitanje kako doci do mirovine vec kako doci do zdravlja da ne bi morao ici u mirovinu. I sto se tice mirovine nije samo to sto je ona mala. Vecina ljudi (mozda sam u krivu) ima neke ciljeve i da nesto napravi, a ne da zivi od mirovine 40-50 godina.

Mislim da se moze uskladiti radi i zdravlje. Predpostavke su dobar zdravstveni susav (Jasna je dobro objasnila kako bi trebao raditi i sto mu je cilj) i dobro radno i drugo zakonodastvo. A oni koji imaju velike zadravstvene nerijesive probleme trebaju imati mogucnost otici u mirovinu.

[denis 68]

Bojane malo je onih koji su zdravi ako pričamo o našim dijagnozama i teško da če ikad biti zdravi ,bez obzira na naša razmišljanja da li je operacija riješenje il nije dal je bolj rješit problem nekom drugom metodom to su sve zablude.Bojane stari auto je uvjek star i uvjek puca na istim mjestima kad tad,ne želi auto uspoređivati s ljudima al činjenica je da niko od nas nemože raditi ono što je prije radio bez obzira dali se operirao ili ne jel ako mi potvrdi da može onda ču mu ja reč da je munjen i postavit mu pitanje što radi tu na forumu.

[Jasna]

Ne mogu se složiti s time da smo mi križoboljci nesposobni za rad i da bi nas trebalo umiroviti. Ako mogu raditi slijepe osobe, osobe koje uopće ne mogu hodati ili kronični bolesnici, onda zaista ne vidim zašto ne bismo mogli i mi koji hodamo i koji uz svakodnevne vježbe gotovo pa normalno funkcioniramo. E sad, problem je što kod nas mnogi zakoni nisu usklađeni ili se jednostavno ne poštuju, pa onda primjerice niti jedan križoboljac nema mogućnost da radi samo 4 sata. Toga više u zakonu jednostavno nema. Oduzeli su ljudima mogućnost da se nakon bolesti mogu polako vraćati u svijet rada. S druge strane, dosta veliki broj poslodavaca ima potrebu baš za radnicima u nepunom radnom vremenu (tj. na pola radnog vremena), ali na to radno mjesto ne mogu rasporediti svog stalnog radnika jer HZMO ne plaća pola mirovine. Čovjek dakle, mora htio - ne htio ići u mirovinu, ako ne može izdržati raditi puno radno vrijeme. Posljedica svega je da imamo gotovo isti broj umirovljenika, koliko i zaposlenih. A ti isti umirovljenici (pogotovo koji primaju invalidsku mirovinu), neminovno zapadaju u siromaštvo, a onda i u socijalnu izoliranost. Većina njih je intelektualno u punoj snazi, ali im sustav ne omogućava da barem koliko - toliko opstaju u svijetu rada. Sustavu je lakše da ih otpiše i više ih, osim isplate one crkavice, za te ljude nije briga. I to je ono što je u cijeloj priči vrlo nehumano prema bolesnima, a na kraju - krajeva i državi stvara velike troškove. Samo, za to izgleda nikog nije briga.

[denis 68]

Slaožili se mi ili ne al godine svoje nosu tako da će mo uz ovaj ritam života a ujedno i uz privatizaciju svi biti prinuđeni  otić u mirovinu samo ako je budu htjeli davati nažalost.

[luna]

Ne znam šta bi radila sa sobom da ne radim. Jeste da je posao takava da nikad ne znam kad će završiti radni dan. i onda mi s eništa ne da .ni vježbe.. E samo me toga strah da se zapustim. Ne mogu upisati npr. pilates i onda se ne pojaviti jer se nešto na poslu desilo.

[Denis.]

Luna da ne radite,sigurno bi radili nešto  i uvijek bi nešto našli da vam dan prođe.Iskreno dok sam radio moj dan je bio dug ko godina,a i težina samog posla mi nnije bila laka.Sad od kad ne radikm iskreno ću vam reći da nemam toliko vremena,jer su sad svi zaključili da neradim te su sve obaveze prevalili na mene tako da sve kućne poslove obavljam dodatno raduckam nešto tako da mi stvarno nije dosadno ,dogodi se koji dan da nemam a ma baš ništa za raditi al taj dan onda opet nađem sebi posla u sređivanju neke dokumentacije itd.

[luna]

A meni ne bi molčgli prebacit ništa kad sama živim ;)A to podrazumjeba i da me neće niko pogurati za režije i ostalo .. i onda fini posao dođi u 9 a idi kad sve završiš..